Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1810/2024-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr. sc. Sanje Zagrajski, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Anđele Bošković Rajković i suca Božidara Horvata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupa punomoćnica Zrinka Bojanić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka d.d. Zagreb, OIB: 02535697732, Račkoga 6, koga zastupa punomoćnica Đina Lukac Novaković, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 6662/2019-47 od 18. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6662/2019-47 od 18. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod toč. I., II., pobijanom dosuđujućem dijelu odluke o trošku pod toč. III. izreke i pobijanoj toč. IV. izreke.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

„I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba članka 4. stavak 1. i članka 6. stavak 2. Ugovora o kreditu broj partije [broj kredita], a koji je solemniziran kod Javnog bilježnika Zorana Jelavića iz Zagreba dana 26. lipnja 2006. godine pod brojem OU- 577/2006 u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva ovisno o odluci tuženika kao banke i u dijelu u kojem je ugovorena promjena iznosa anuiteta u slučaju promjene kamatne stope.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 isplatiti tužitelju ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od ukupno 860.45 eura zajedno sa zateznim kamatama, računatim i to na: - na iznos od 5.94 EUR/44,74 kn, za razdoblje od 1.9.2007. do isplate - na iznos od 5.94 EUR/44,74 kn, za razdoblje od 30.9.2007. do isplate - na iznos od 5.94 EUR/44,74 kn, za razdoblje od 1.11.2007. do isplate - na iznos od 5.94 EUR/44,74 kn, za razdoblje od 1.12.2007. do isplate - na iznos od 5.94 EUR/44,74 kn, za razdoblje od 29.12.2007. do isplate

- na iznos od 5.94 EUR/44,74 kn, za razdoblje od 1.2.2008. do isplate

- na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 1.3.2008. do isplate

- na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 1.4.2008. do isplate

- na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 30.4.2008. do isplate

- na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 30.5.2008. do isplate

- na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 1.7.2008. do isplate

- na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 1.8.2008. do isplate

- na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 31.8.2008. do isplate

- na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 1.10.2008. do isplate

- na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 1.11.2008. do isplate

- na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 30.11.2008. do isplate

- na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 31.12.2008. do isplate

- na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 1.2.2009. do isplate

- na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 1.3.2009. do isplate

- na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 1.4.2009. do isplate

- na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 1.5.2009. do isplate

- na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 31.5.2009. do isplate

- na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 1.7.2009. do isplate

- na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 31.7.2009. do isplate

- na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 1.9.2009. do isplate

- na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 1.10.2009. do isplate

- na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 1.11.2009. do isplate

- na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 1.12.2009. do isplate

- na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 31.12.2009. do isplate

- na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 30.1.2010. do isplate

- na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 28.2.2010. do isplate

- na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 1.4.2010. do isplate

- na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 30.4.2010. do isplate

- na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 1.6.2010. do isplate

- na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 1.7.2010. do isplate

- na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 1.8.2010. do isplate

- na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 1.9.2010. do isplate

- na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 1.10.2010. do isplate

- na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 31.10.2010. do isplate

- na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 1.12.2010. do isplate

- na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 1.1.2011. do isplate

- na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 1.2.2011. do isplate

- na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 1.3.2011. do isplate - na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 1.4.2011. do isplate

- na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 4.5.2011. do isplate

- na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 1.7.2011. do isplate

- na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 26.8.2011. do isplate

- na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 27.9.2011. do isplate

- na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 27.10.2011. do isplate

- na iznos od 14.09 EUR/106,16 kn, za razdoblje od 26.11.2011. do isplate

- na iznos od 190.78 EUR/1.437,40 kn, za razdoblje od 30.11.2011. do isplate i to do 31. prosinca 2007. po stopi iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne Novine" 153/04), od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. isplatiti tužitelju ŠZ parnični trošak od 1.455,60 eura sa zateznim kamatama računatim od 18. srpnja 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka odbija kao neosnovan.

IV. Zahtjev tuženika za naknadu troška postupka odbija se kao neosnovan.“

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnio je tuženik u dijelu u kojem nije uspio u postupku, pobijajući presudu pod toč. I., II., dosuđujućem dijelu odluke o trošku pod toč. III. i pod toč. IV. izreke. Tuženik pobija presudu zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), s prijedlogom da se žalba prihvati, preinači prvostupanjska presuda i odbije tužbeni zahtjev, a podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz dosudu troška žalbenog postupka.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. I., II., dosuđujućem dijelu odluke o troškovima postupka pod toč. III. i pod toč. IV. izreke, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Presuda prvostupanjskog suda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno su i istinito utvrđene sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, te je na takvo utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud dijelom nepravilno primijenjeno materijalno pravo kada je primijenio Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 125/07, 79/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 i 56/13; dalje ZZP/07) jer je pravilno trebalo primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03 i 46/07; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu 9011565372 (20. lipnja 2006.). No, i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je donijeti jednaku odluku.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi čl. 4. st. 2. i čl. 6. st. 2. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 20. lipnja 2006. solemniziranog od strane javnog bilježnika Zorana Jelavića iz Zagreba 26. lipnja 2006. pod brojem OU- 577/2006 u dijelu kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i zahtjev za isplatu iznosa od 860,45 Eura na ime ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi s pripadajućom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose.

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom, izvedenim dokazima, utvrđeno je:

- da je 20. lipnja 2006. zaključen Ugovor o kreditu broj [broj kredita] između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora,

- da je Ugovor o kreditu broj [broj kredita] solemniziran od strane javnog bilježnika Zorana Jelavića iz Zagreba 26. lipnja 2006. pod brojem OU-577/2006,

- da se Ugovorom o kreditu tuženik obvezao platiti tuženiku kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila i koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,99 %,

- da je ugovorena otplata kredita od 84 mjeseca,

- da se korisnik kredita pristao u slučaju promjene kamatne stope plaćati promijenjeni iznos anuiteta,

- da je tužitelj u tom ugovornom odnosu potrošač,

- da je namjena kredita bila kupnja osobnog vozila,

- da je kredit u cijelosti otplaćen,

- da su odredbe ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa ništetne jer je ništetnost tih ugovornih odredbi utvrđena u postupku kolektivne zaštite,

- da je tužitelj za vrijeme otplate kredita, a na temelju ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi pretplatio iznos od 860,45 Eura.

10. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev, utvrđuje da su odredbe sklopljenog ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa ništetne, pa na temelju čl. 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23; dalje ZOO) nalaže tuženiku, na ime stečenog bez osnove na temelju ništetne ugovorne odredbe zbog promjenjive kamatne stope isplatiti tužitelju iznos od 860,45 Eura s pripadajućim kamatama na pojedine iznose od dana njihova plaćanja.

11. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud odlučujući o pitanju ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi primijenio pravne stavove izražene u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Navedenim je presudama utvrđeno da je i tuženik u razdoblju u kojem je sklopljen ugovor o kreditu koji je predmet postupka, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je nepošteno ugovorena promjena kamatne stope jednostranim odlukama banke i na način da se o svakoj promjeni kamatne stope nije s tužiteljem (kao potrošačem) pojedinačno pregovaralo, niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

12. Činjenica da je predmetni kredit u cijelosti ispunjen nije od utjecaja na tužiteljevo pravo isticanja ništetnosti. U skladu s čl. 328. ZOO pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi. Okolnost da je ugovor prestao ispunjenjem u konkretnom slučaju nije od utjecaja, jer se i nakon ispunjenja stranka može pozivati na ništetnost. Takvo je stajalište izraženo i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. Pri tome, ne može se govoriti da je zabrana u konkretnom slučaju bila manjeg značaja da bi se primijenila odredba čl. 326. st. 2. ZOO, upravo iz razloga što je posljedica ništetnosti dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, kao potrošača.

13. Ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bile jasne samo zato što tijekom otplate, niti prilikom sklapanja ugovora tužitelj nije tražio dodatna pojašnjenja o kriterijima promjene kamatne stope. Točno je da navedena odredba nije sama po sebi protivna načelu savjesnosti i poštenja, bez obzira na činjenicu da je unesena u ugovor na inicijativu tuženika, radi čega je prvostupanjski sud i proveo dokaz saslušanjem tužitelja iz čijeg je iskaza utvrđeno da je u potpunosti izostalo pregovaranje o spornim odredbama ugovora kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i posljedice koje su na temelju sporne odredbe nastale u tužiteljevoj obvezi.

14. Nije od utjecaja niti činjenica da tuženik u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu s tužiteljem nije imao zakonsku obvezu definirati parametre promjenjivosti kamatne stope u ugovorima o kreditu, koja mu je obveza nametnuta Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 143/13), kao niti što je kamatna stopa mijenjana zbog promjene tržišnih uvjeta. Tužitelj promjenama nije prigovorio, nije tražio raskid Ugovora o kreditu, no u prvostupanjskom postupku valjano je utvrđeno da je o odredbi Ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u potpunosti izostalo pregovaranje. Navedena je odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokovala je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

15. Odredbama čl. 81. i 82. ZZP/03 propisane su pretpostavke na temelju kojih bi se pojedine ugovorne odredbe mogle smatrati nepoštenima. Tako je odredbom čl. 81. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi određena je u tipskom ugovoru od strane tuženika, u unaprijed formuliranom obrascu, pa se na temelju zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranka, konkretno tužitelj nije imao mogućnost pregovarati niti utjecati na njihov sadržaj. Prema čl. 87. st. 1. ZZP/03 nepoštena odredba ugovora je ništava.

16. Ne mogu se prihvatiti osnovanim niti žalbeni navodi da se utvrđenjem ništetnosti odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi stvara pravna nesigurnost jer je riječ o bitnoj odredbi ugovora bez koje ugovor o kreditu ne bi imao svrhu. Naime, u postupku je utvrđena ništetnom samo odredba ugovora o promjenjivosti kamatne stope, pa egzistira obveza tužitelja na povrat kredita (koja je obveza i ispunjena) uz kamatnu stopu koja je početno ugovorena, a što je sukladno čl. 1021. ZOO.

17. Neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača a koja je uzrokovana ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom utvrđena je provedenim vještačenjem, iz kojeg proizlazi da je zbog promjene kamatne stope tužitelj platio više 860,45 Eura. Osim toga, u postupku je utvrđeno da se početno ugovorena kamatna stopa od 4,99 % upravo na temelju nepošteno ugovorenog načina promjene kamatne stope tijekom cijelog otplatnog razdoblja mijenjala na više te u konačnici iznosila 7,25%. Stoga, neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da promjenjivost kamatne stope nije uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača.

18. Pravilno je u prvostupanjskom postupku provedeno vještačenje pri utvrđenju visine tužbenog zahtjeva primjenom početno ugovorene kamatne stope a pri tome nisu od važnosti žalbeni razlozi da je time tužitelj stavljen u povoljniji položaj od onoga u kojem je bio u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu. Ujedno, potpuno su irelevantni navodi o nepostojanju kredita vezanog uz valutnu klauzulu CHF s fiksnom kamatnom stopom u razdoblju u kojem je sklopljen i Ugovor o kreditu s tužiteljem, jer navedena činjenica ni na koji način nema utjecaja na valjanost ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope iz spornog ugovora. Tuženik svojim žalbenim navodima iznosi svoja tumačenja i zaključke o valjanosti spornih odredbi ugovora, koji se ne mogu valjano suprotstaviti zaključcima prvostupanjskog suda a koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

19. Razlozi mijenjanja kamatne stope, kao niti činjenica da kamatna stopa niti u jednom trenutku nije bila viša od zakonom dopuštene nema nikakvog utjecaja na njezinu valjanost, obzirom je u postupku pravilno utvrđeno da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepošteno ugovorena, te da je ista ništetna na temelju čl. 87. ZZP/03.

20. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud cijenio neosnovanim istaknuti prigovor zastare. Naime, prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-2245/17 od dana 20. ožujka 2018. godine pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO (dakle, 4. travnja 2012. godine), te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Takvo je i pravno shvaćanje sa prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/2022-2 održane 31. siječnja 2022. U konkretnom slučaju, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe 4. travnja 2012. godine, a ista je ponovno počela teći za promjenjivu kamatnu stopu 13. lipnja 2014. (pravomoćnošću presude Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/13). Tužba u ovom predmetu podnesena je 11. lipnja 2019., dakle u roku od 5 godina od pravomoćnosti navedene presude, pa nije protekao rok iz čl. 225. ZOO, niti je nastupila zastara tužiteljeva potraživanja.

21. Osnovna posljedica ništetnosti ugovora, sukladno čl. 1111. ZOO je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, odnosno dati odgovarajuću naknadu u novcu, ukoliko vraćanje nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju. Pravilno je prvostupanjski sud stoga prihvatio zahtjev za isplatu iznosa od 860,45 Eura jer se vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove (čl. 323. ZOO).

22. Pravilno je prvostupanjski sud tužitelju priznao i kamate na svaki pojedini iznos od dana stjecanja na temelju čl. 1115. ZOO koji glasi da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako su odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne, to je tuženik, kao nepošteni stjecatelj dužan platiti i zatezne kamate na iznose koje je nepošteno stekao od dana stjecanja.

23. I odluka o troškovima postupka u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. III. i pod toč. IV. izreke je pravilna i zakonita, te valjano utemeljena na čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023; dalje: Tarifa) te žalbenim navodima tuženika nije dovedena u pitanje.

24. U nepobijanom, odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka pod toč. III. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

25. Tuženiku nije priznat trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu, jer sa istom nije uspio (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP).

26. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i st. 2. ZPP.

Osijek, 15. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Zagrajski

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte