Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5634/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednice vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5977/2021-17 od 17. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5977/2021-17 od 17. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 11.509,06 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači u skladu s navodima žalbe ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 11.509,06 eura nastao isplatom invalidske mirovine koji je tužitelj isplatio u razdoblju od 1. kolovoza 2018. do 31. svibnja 2021. svom osiguraniku IOČ u dijelu od 40% ukupno isplaćenog iznosa na ime invalidske mirovine koja je uzrokovana 40 % štetnim događajem i naknadu za tjelesno oštećenje u visini od 40% ukupno isplaćenog iznosa, a koje je uzrokovano štetnim događajem, koju je spomenuti osiguranik zadobio u prometnoj nesreći od 11. listopada 1988. koju je skrivio osiguranik tuženika.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, a ocijenjeno je i da je sud prvoga stupnja pravilnom primjenom prava zakonito odlučio kao u izreci.

6. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t.11. ZPP na koju sadržajno upućuje tužitelj, obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, niti o odlučnim činjenicama postoje proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost.

7. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da je osiguranik tužitelja IOČ zadobio ozljede u prometnoj nesreći 11. listopada 1988. koju je skrivio osiguranik tuženika, da je zbog zadobivenih ozljeda, osiguraniku tužitelja rješenjem tužitelja od 1. listopada 1997. priznato pravo na invalidsku mirovinu.

8. Prema ocjeni ovoga suda drugog stupnja, prvostupanjski sud je na utvrđene činjenice pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14- dalje ZOOP/05), koji uređuje "subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja", kada je presudio kao u izreci pobijane presude.

9. I prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sadržanom u brojnim odlukama kao što su primjerice odluka broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja-prometne nezgode.

10. Tuženik se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač-štetnik. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji je Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen čl. 8. st. 1. ZOOP, koja glasi: "Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja."

11. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

12. Tako prema čl. 27. ZOOP, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, te je u svakom pojedinom slučaju potrebno utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

13. Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-388/2018 od 25. kolovoza 2020. i Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021.

14. U konkretnom slučaju ne postoji obveza tuženika kao društva za osiguranje platiti tužitelju utuženi iznos, a to stoga jer razlika koju bi trebalo utvrđivati na ime naknade štete u smislu čl. 27. st. 3. ZOOP (razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu) u konkretnom slučaju ne postoji s obzirom da tužitelj u ovom postupku traži isplatu iznosa invalidske mirovine u dijelu u kojem ju je isplaćivao svom osiguraniku upravo na temelju ozljede na radu. Stoga tužitelju nije niti nastala šteta u smislu čl. 27. st. 3. ZOOP.

15. Tužitelj u žalbi ponavlja prigovore iznesene tijekom postupka, u odnosu na koje se očitovao prvostupanjski sud, a s kojim se slaže i ovaj drugostupanjski sud obrazloženjem u ovom konkretnom slučaju.

16. Stoga, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo kada je presudio kao u izreci prvostupanjske presude.

17. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 15. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlasta Feuš