Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-1034/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Vlaste Feuš kao predsjednice vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj tužitelja VB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Vanja Peh i Jelena Batarelo, odvjetnici u Zagrebu, Zavrtnica 17, protiv tuženika OPĆE BOLNICE PULA – OSPEDALE GENERALE DI POLA, iz Pule, Santoriova ulica, Via Santorio 24A, OIB 16089706543, zastupanog po punomoćniku Ediu Slivaru, odvjetniku u Puli, Argonautska 43, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pr-33/2023-58 od 29. listopada 2024., dana 15. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola Pr-33/2023-58 od 29. listopada 2024 u dijelu pod toč. I. i III. izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.907,53 eura bruto s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže određeno u točki I izreke i naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.293,10 eura sa zateznim kamatama koje teku od 29. listopada 2024. pa do isplate, sve u roku 15 dana, točkom II izreke odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima navedenim u točke I izreke, točkom III. izreke odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka.

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tuženik traži troškove žalbenog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljev za isplatu razlike plaće za razdoblje od veljače 2013. do studenog 2018.

5. Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Prvostupanjska presuda ne sadrži navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje temeljem čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

5.1. Obzirom da tuženik u žalbi nije jasno odredio u kojem dijelu pobija navedenu presudu, ovaj sud, u skladu s odredbom članka 365. stavka 1. ZPP, uzima da tuženik pobija presudu u dijelu pod toč. I. i III. izreke jer u tom dijelu nije uspio u sporu.

5.2. Tuženik navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 11. ZPP, međutim izreka prvostupanjske presude je razumljiva te se može ispitati, presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju tuženik neosnovano upire.

6. U žalbenom postupku sporna je pravna osnova zahtjeva i način obračuna mjesečnog fonda (radnih) sati, a posljedično i broj prekovremenih sati.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je, da je tužitelj zaposlenik tuženika te je u utuženom razdoblju radio na radnom mjestu liječnika specijalista radiologa; da je tužitelj radio ovisno o potrebama posla subotom, nedjeljom i državnim blagdanima o čemu je tuženik vodio evidenciju koja je dostavljena u spis; da je vještak izračunao razliku naknade plaće u dvije varijante; Varijanta I temelji se na pretpostavci da se efektivni mjesečni fond računa prema Zaključku broj 148. do 1. prosinca 2015. prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana), a nakon toga prema Zaključku broj 153. prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) a razlika bruto plaće iznosi 3.907,53 eura koja je izrađena po uputi višeg suda u ukidno odluci Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-2645/21 od 21. ožujka 2023; Varijanta II temelji se na pretpostavci da se efektivni mjesečni fond računa jednako u utuženom razdoblju tako da redovni mjesečnih fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) prema Zaključku broj 148, prema toj varijanti razlika bruto plaće iznosi 32.676,73 kuna; tužitelj je nakon povedenog vještačenja određeno postavio tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu iznosa od 3.907,53 eura u skladu s Varijantom I, da je osnovano potraživanje tužitelja u navedenom iznosu.

8. Na ove utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz članka 1. i 5. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 33/1996., 96/2001., 13/2002., 136/2002., 112/2005., 59/2006., 55/2008., 74/2011. i 130/2011.), članka 61., 65. i 75. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/2014.), članka 51., 57., 58. i 59. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013., članka 4. Dodatka I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2015., Zaključak broj 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnih ugovora od 1. srpnja 2015., Zaključak broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnih ugovora od 21. prosinca 2015. te je odlučio kao u izreci prvostupanjske presude.

9. Osnovano tuženica u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo.

10. Odredbom članka 91. stavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/2014., 127/2017., dalje ZR) propisano je da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća kao i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad. Odredbom članka 94. ZR propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

11. Prekovremenim se radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, u skladu s člankom 51. stavku 9. Kolektivnog ugovoraza djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/2013., 96/2015., dalje: KU/13), odnosno člankom 49. stavku 9. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj: 29/2018., dalje KU/18).

12. Odredbom članka 47. stavka 1. KU/13 odnosno članka 45. stavak 1 KU/18 propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a stavkom 2. istog članka je propisano da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rad, dodaci i uvećanja plaća.

13. O pravu tužitelja na uvećanu plaću odlučeno je odgovarajućom primjenom mjerodavnih odredbi članka 55. KU/18 glede prava na uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada kao i članka 57. KU/18 u vezi prava na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a što je u skladu sa stavom zauzetim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-4911/2019-2 od 8. siječnja 2020. Odnosno, zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, kao što je pravilno odlučio i prvostupanjski sud.

14. Žalbeni navod tuženika vezan za retroaktivnu primjenu Dodatka III. KU na koju se poziva u žalbi je neosnovan iz razloga što se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi na njega nije pozvao, a što je također u skladu s odlukom Vrhovnog suda RH poslovni broj Revd 2567/2022-3 od 14. rujna 2022.

15. U odnosu na tumačenja Službenog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora u vezi izračuna mjesečnog fonda sati, sadržana u Zaključku broj 148. i Zaključku broj 153. ističe se da ista različito reguliraju pitanje izračuna mjesečnog fonda radnih sati ovisno o tome mogu li se u isti ubrajati kao radni dani blagdani ili državni praznici, s obzirom na odredbu članka 1. stavka 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 33/1996., 96/2001., 13/2002., 112/2005., 59/2006., 55/2008., 74/2011., 130/2011.) i članka 1. stavka 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 110/2019.).

16. Naime, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 dva je puta tumačilo odredbu članka 51. stavak 10. KU/13 te je najprije donesen Zaključak broj 148 koji glasi: "Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik određuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bezobzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen." Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine, jedan blagdan pada u radni tjedan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.

17. Naknadno, na sjednici održanoj 21. prosinca 2015. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje donijelo je Zaključak broj 153. koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu, ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim Zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21., 48. i 148.".

18. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 donijelo je na 30. sjednici zaključak broj 169., koji glasi:

"Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene."

19. Iz navedenog proizlazi da se Zaključak broj 153. u bitnome razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok prema Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.

20. Zaključak 153. o tumačenju odredbe članka 51. stavka 10. KU/13 nije stavljen izvan snage, a Zaključak 17., identičnog sadržaja, donesen je na 5. sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/18 održanoj 21. studenog 2018.

21. Imajući u vidu obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koje predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (članka 19. stavak 6. KU/13 i članka 16. stavka 6. KU/18), proizlazi sa se za razdoblje do 20. prosinca 2015. primjenjuje Zaključak 148., a od 21. prosinca 2015. se primjenjuje Zaključka broj 153. i 17. Navedeno je u skladu sa stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanom u odluci poslovni broj Rev 281/2021-2 od 27. travnja 2021. i odluci poslovni broj Rev-256/2022-2 od 14. ožujka 2023. Kako tužiteljica potražuje isplatu za razdoblje od 1. prosinca 2018. do 31. travnja 2021. valjalo je primijeniti Zaključak broj 17.

22. Nadalje, valjalo je u pogledu naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora odlučiti u skladu člankom 81. ZR, kao i člankom 34. KU/18.

23. Žalbeni navodi tuženika kojima ističe da se obračun i isplata plaće zaposlenicima tuženice vrši putem Centraliziranog obračuna plaća (COP), nisu osnovani jer je poslodavac u skladu s člankom 7. ZR dužan za obavljeni rad radniku isplatiti plaću, a činjenica da istu obračunava putem navedenog obračuna ne oslobađa ga obveze isplate plaće za izvršeni rad.

24. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženice kojima tvrdi da je tužitelj samo djelomično uspio u sporu jer je člankom 154. stavkom 2. ZPP propisano da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Kako je tužitelj uspio u sporu u odnosu na osnovu potraživanja te je sud prvog stupnja u cijelosti prihvatio konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice od 23. svibnja 2024., pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu u smislu članka 154. stavka 1. ZPP.

25. Dakle, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo na način da je utvrdio mjesečni fond radnih sati za utuženo razdoblje u skladu s Zaključkom broj 148. odnosno prema Varijanti I nalaza i mišljenja vještaka, a ne u skladu s Zaključkom broj 17. koji odgovora Zaključku broj 153. Međutim, kako je tužitelj postavio tužbeni zahtjev u skladu s Varijantom II nalaza i mišljenja vještaka, koja je u skladu s Zaključkom broj 17. koji odgovora Zaključku broj 153., sud prvog stupnja je, odlučujući u granicama zahtjeva tužitelja, u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev te je utvrdio da je osnovano potraživanje tužitelja u iznosu od 3.907,53 eura.

26. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem članka 368. stavka 2. ZPP presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu jer je utvrđeno da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, ali je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu, odnosno valjalo je odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

27. Zahtjev tuženika za naknadom troška žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio, te je stoga valjalo, u skladu s člankom 154. stavkom 1. i člankom 166. stavkom 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu 15. siječanj 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlasta Feuš