REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3866/2024-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužitelja MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Šuti, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupa punomoćnik Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, dana 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. točki 1. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3208669384/07 od dana 21. ožujka 2007. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Nine Bubaš Magličić pod brojem: Ov-3610/07 od 23. ožujka 2007. godine, koji glasi: “a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.“

II. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 6. točki 4. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3208669384/07 od dana 21. ožujka 2007. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Nine Bubaš Magličić pod brojem: Ov-3610/07 od 23. ožujka 2007. godine, koji glasi: “Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta utvrđen ovim člankom, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.”.

III. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužitelju EV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike preplaćenih iznosa kamata isplati iznos od 1.343,43 EUR s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, i to:

- na iznos od 16,23 EUR od 19.12.2007. pa do isplate

- na iznos od 121,05 EUR od 31.01.2008. pa do isplate

- na iznos od 15,90 EUR od 31.03.2008. pa do isplate

- na iznos od 15,74 EUR od 30.04.2008. pa do isplate

- na iznos od 23,37 EUR od 02.06.2008. pa do isplate

- na iznos od 23,12 EUR od 01.07.2008. pa do isplate

- na iznos od 22,88 EUR od 01.08.2008. pa do isplate

- na iznos od 22,63 EUR od 01.09.2008. pa do isplate

- na iznos od 22,38 EUR od 01.10.2008. pa do isplate

- na iznos od 22,13 EUR od 03.11.2008. pa do isplate

- na iznos od 21,87 EUR od 02.12.2008. pa do isplate

- na iznos od 21.62 EUR od 29.12.2008. pa do isplate

- na iznos od 21,37 EUR od 03.02.2009. pa do isplate

- na iznos od 21,11 EUR od 02.03.2009. pa do isplate

- na iznos od 20,85 EUR od 01.04.2009. pa do isplate

- na iznos od 20,60 EUR od 22.04.2009. pa do isplate

- na iznos od 20,34 EUR od 06.05.2009. pa do isplate

- na iznos od 20,07 EUR od 12.06.2009. pa do isplate

- na iznos od 19.81 EUR od 10.07.2009. pa do isplate

- na iznos od 19,55 EUR od 04.08.2009. pa do isplate

- na iznos od 19,02 EUR od 07.09.2009. pa do isplate

- na iznos od 33,11 EUR od 01.10.2009. pa do isplate

- na iznos od 32,65 EUR od 03.11.2009. pa do isplate

- na iznos od 32,19 EUR od 15.12.2009. pa do isplate

- na iznos od 31,73 EUR od 28.12.2009. pa do isplate

- na iznos od 31,26 EUR od 22.02.2010. pa do isplate

- na iznos od 30,80 EUR od 11.03.2010. pa do isplate

- na iznos od 30,33 EUR od 12.04.2010. pa do isplate

- na iznos od 29,85 EUR od 19.05.2010. pa do isplate

- na iznos od 29,38 EUR od 25.05.2010. pa do isplate

- na iznos od 28,90 EUR od 10.06.2010. pa do isplate

- na iznos od 28,41 EUR od 14.07.2010. pa do isplate

- na iznos od 27,93 EUR od 11.08.2010. pa do isplate

- na iznos od 27,44 EUR od 13.09.2010. pa do isplate

- na iznos od 26,95 EUR od 12.10.2010. pa do isplate

- na iznos od 26,45 EUR od 10.11.2010. pa do isplate

- na iznos od 25,95 EUR od 13.12.2010. pa do isplate

- na iznos od 25,45 EUR od 25.01.2011. pa do isplate

- na iznos od 24,95 EUR od 01.03.2011. pa do isplate

- na iznos od 24,44 EUR od 16.04.2011. pa do isplate

- na iznos od 23,93 EUR od 17.05.2011. pa do isplate

- na iznos od 23,42 EUR od 16.06.2011. pa do isplate

- na iznos od 22,90 EUR od 19.07.2011. pa do isplate

- na iznos od 22,38 EUR od 19.08.2011. pa do isplate

- na iznos od 21,85 EUR od 12.09.2011. pa do isplate

- na iznos od 21,33 EUR od 11.10.2011. pa do isplate

- na iznos od 20,80 EUR od 19.11.2011. pa do isplate

- na iznos od 20,26 EUR od 17.12.2011. pa do isplate

- na iznos od 19,73 EUR od 16.01.2012. pa do isplate

- na iznos od 19,19 EUR od 25.02.2012. pa do isplate

- na iznos od 18,64 EUR od 20.03.2012. pa do isplate

- na iznos od 18,10 EUR od 19.04.2012. pa do isplate

- na iznos od 17,54 EUR od 19.05.2012. pa do isplate

- na iznos od 16,99 EUR od 19.06.2012. pa do isplate

- na iznos od 16,43 EUR od 16.07.2012. pa do isplate

- na iznos od 15,87 EUR od 16.08.2012. pa do isplate

- na iznos od 15,31 EUR od 15.09.2012. pa do isplate

- na iznos od 14,74 EUR od 21.09.2012. pa do isplate

- na iznos od 14,17 EUR od 24.09.2012. pa do isplate

- na iznos od 5,05 EUR od 24.09.2012. pa do isplate,

i to do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. točki 2. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3208669384/07 od dana 21. ožujka 2007. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Nine Bubaš Magličić pod brojem: Ov-3610/07 od 23. ožujka 2007. godine, koji glasi: “uz valutnu klauzulu“.

V. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 6. točki 1. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3208669384/07 od dana 21. ožujka 2007. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Nine Bubaš Magličić pod brojem: Ov-3610/07 od 23. ožujka 2007. godine, koji glasi: “Korisnik kredita otplaćuje kredit u 84 (slovima: osamdesetčetri) jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF 524,29 (slovima:petstodvadesetčetrišvicarskafrankaidvadesetdevetrapena) te jednom, posljednjem anuitetu u kunskoj protuvrijednosti CHF 1.656,70 (slovima: tisućušestopedesetšestšvicarskihfranakaisedamdesetrapena) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja“.

VI. Utvrđuje se ništetnim odredba sadržana u članku 18. točki P. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3208669384/07 od dana 21. ožujka 2007. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Nine Bubaš Magličić pod brojem: Ov-3610/07 od 23. ožujka 2007. godine, koji glasi:“Korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani Korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz čl. 1 ovog Ugovora te sve obveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora.“

VII. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužitelju EV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 5.990,16 EUR s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, i to:

- na iznos od 4,26 EUR od 31.03.2008. pa do isplate

- na iznos od 24,12 EUR od 03.11.2008. pa do isplate

- na iznos od 8,43 EUR od 02.12.2008. pa do isplate

- na iznos od 18,16 EUR od 29.12.2008. pa do isplate

- na iznos od 30,82 EUR od 03.02.2009. pa do isplate

- na iznos od 31,07 EUR od 02.03.2009. pa do isplate

- na iznos od 27,34 EUR od 01.04.2009. pa do isplate

- na iznos od 23,37 EUR od 22.04.2009. pa do isplate

- na iznos od 24,64 EUR od 06.05.2009. pa do isplate

- na iznos od 19,00 EUR od 12.06.2009. pa do isplate

- na iznos od 21,55 EUR od 10.07.2009. pa do isplate

- na iznos od 19,20 EUR od 04.08.2009. pa do isplate

- na iznos od 21,15 EUR od 07.09.2009. pa do isplate

- na iznos od 19,75 EUR od 01.10.2009. pa do isplate

- na iznos od 17,74 EUR od 03.11.2009. pa do isplate

- na iznos od 19,71 EUR od 15.12.2009. pa do isplate

- na iznos od 25,08 EUR od 28.12.2009. pa do isplate

- na iznos od 31,34 EUR od 22.02.2010. pa do isplate

- na iznos od 30,81 EUR od 11.03.2010. pa do isplate

- na iznos od 38,31 EUR od 12.04.2010. pa do isplate

- na iznos od 46,01 EUR od 19.05.2010. pa do isplate

- na iznos od 36,91 EUR od 25.05.2010. pa do isplate

- na iznos od 53,24 EUR od 10.06.2010. pa do isplate

- na iznos od 63,60 EUR od 14.07.2010. pa do isplate

- na iznos od 49,02 EUR od 11.08.2010. pa do isplate

- na iznos od 77,46 EUR od 13.09.2010. pa do isplate

- na iznos od 66,53 EUR od 12.10.2010. pa do isplate

- na iznos od 69,96 EUR od 10.11.2010. pa do isplate

- na iznos od 83,90 EUR od 13.12.2010. pa do isplate

- na iznos od 84,71 EUR od 25.01.2011. pa do isplate

- na iznos od 91,38 EUR od 01.03.2011. pa do isplate

- na iznos od 85,79 EUR od 16.04.2011. pa do isplate

- na iznos od 99,19 EUR od 17.05.2011. pa do isplate

- na iznos od 114,19 EUR od 16.06.2011. pa do isplate

- na iznos od 143,53 EUR od 19.07.2011. pa do isplate

- na iznos od 146,68 EUR od 19.08.2011. pa do isplate

- na iznos od 120,51 EUR od 12.09.2011. pa do isplate

- na iznos od 111,78 EUR od 11.10.2011. pa do isplate

- na iznos od 112,07 EUR od 19.11.2011. pa do isplate

- na iznos od 117,66 EUR od 17.12.2011. pa do isplate

- na iznos od 125,15 EUR od 16.01.2012. pa do isplate

- na iznos od 129,71 EUR od 25.02.2012. pa do isplate

- na iznos od 125,55 EUR od 20.03.2012. pa do isplate

- na iznos od 124,77 EUR od 19.04.2012. pa do isplate

- na iznos od 128,97 EUR od 19.05.2012. pa do isplate

- na iznos od 129,19 EUR od 19.06.2012. pa do isplate

- na iznos od 125,36 EUR od 16.07.2012. pa do isplate

- na iznos od 124,21 EUR od 16.08.2012. pa do isplate

- na iznos od 113,99 EUR od 15.09.2012. pa do isplate

- na iznos od 116,78 EUR od 21.09.2012. pa do isplate

- na iznos od 116,78 EUR od 24.09.2012. pa do isplate

- na iznos od 10,02 EUR od 24.09.2012. pa do isplate

- na iznos od 2.389,72 EUR od 24.09.2012. pa do isplate,

i to do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

VIII. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 2.895,27 eura sa zateznim kamatama koje teku od 15. siječnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 21. ožujka 2007. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu, prema kojem je tuženik, kao kreditor, njemu, kao korisniku kredita, stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 37.995,25 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Na iznos kredita obračunavaju se kamate od 5,20% koja kamata je ugovorena kao promjenjiva. Navodi kako su tim Ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača, budući da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica, odnosno CHF, te ugovornu odredbu kojom je tuženik predvidio jednostrano mijenjanje kamatne stope. U postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik, među ostalim bankama, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima korištenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne odredbe promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Slijedom navedenog predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare. Smatra da se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 u ovom postupku. Smatra da su kod tužitelja u tužbi izostale činjenične osnove tužbe i tereta dokaza. Ističe da je bilo dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Navodi da su tužitelj prije sklapanja ugovora o kreditu obratio tuženiku s kojim je u razgovoru, pregovorima, upoznavanju sa svim mogućnostima kreditiranja, odlučio zatražiti sklapanje ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom CHF, te da je tuženik u tim pregovorima vrlo jasno objasnio sve značajke ugovora, kako o promjenjivosti kamatne stope, tako i o valutnoj klauzuli CHF. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog postupka. Kasnije u tijeku postupka tuženik tužitelju osporava svojstvo potrošača te ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

3. Tužitelj je podnescima od 16. srpnja 2020. i 19. travnja 2022. kondemnatorne tužbene zahtjeve uskladio sa nalazom i mišljenjem vještaka te je sud raspravnim rješenjem od 8. rujna 2022. dopustio preinaku sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03/, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), jer tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka budući da je konačna visina tužbenog zahtjeva utvrđena tek nakon provedenog financijskog vještačenja. S tim u vezi valja reći da je na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenog 2021. broj Su IV- 162/2021 usvojen zaključak da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

3.1. Podneskom od 11. studenog 2024. tužitelj je kondemnatorne zahtjeve uredio sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/2022, dalje ZUESV), na način da u odnosu na ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli potražuje iznos od 5.990,16 eura, a u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu iznos od 1.343,43 eura sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako je to naznačeno u petitu (listovi 294- 297 spisa). Pogrešno smatra tuženik da je navedenim podneskom došlo do preinake tužbe s obzirom da je njime tužbeni zahtjev uređen sukladno odredbama ZUESV-a, odnosno konvertiran u euro kao službenu valutu u Republici Hrvatskoj, što predstavlja uređenje tužbenog zahtjeva.

4. U ovom je predmetu bila donesena prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev, koja presuda je povodom žalbe tuženika ukinuta rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu br. Gž-35/2024-3 od 11. lipnja 2024., te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tijekom postupka izvršen je uvid u ugovor o kreditu od 21. ožujka 2007. (listovi 11-15 spisa), pregled promjena kamatne stope (list 20 spisa), otplatni plan (listovi 18-19, 21-23 spisa), promet po kreditu (listovi 24-29 spisa), presliku izvatka iz obrtnog registra (list 99) te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja (list 299 spisa) i financijskim vještačenjem (listovi 111-123,143-149, 159-170 spisa).

6. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan.

7. Među strankama nije sporno da je sklopljen Ugovor o kreditu d 21. ožujka 2007., kojim je prednik tuženika tužitelju stavio na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 37.995,25 CHF prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita. Predmetnim Ugovorom stranke su ugovorile da će se na iznos kredita obračunavati kamata 5,20 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

8. Sporno je je li ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li nepoštena, s obzirom da je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost. Također sporna je i valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi.

9. Iz odredbe čl. 2.1. i 6.4. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena redovna kamata 5,20 % godišnja, koja je promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Kreditora. Iz odredbe čl. 1.2. Ugovora proizlazi da se iznos kredita veže uz valutnu klauzulu, dok iz čl. 6.1. Ugovora o kreditu proizlazi da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za CHF važećem na dan plaćanja. Odredbom čl. 18.P. Ugovora ugovoreno je da su kredit iz čl. 1 ovog Ugovora te sve obveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora.

10. Presudom VSRH poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom VTS poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11. Prema odredbi čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 41/14 i 110/15, dalje ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, o čemu se u ovom slučaju radi. U odnosu na navode tuženika da u konkretnom slučaju nije primjenjivo pravno shvaćanje iz presude Visokog trgovačkog suda broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. zbog čega bi u svakom sporu o individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača, pokrenutom nakon donošenja pravomoćne presude u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, trebalo iznova preispitivati poštenost spornih odredaba potrošačkog ugovora, ističe se da je sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o valutnoj klauzuli. Naime, člankom 502.c ZPP-a propisano je da fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

12. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da prema članku 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP-a, dok je člankom 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na to nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a

13. Imajući na umu da je Ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u razdoblju koje je obuhvaćeno presudama donesenima u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno navedenim zakonskim odredbama, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda.

14. Na okolnost pregovaranja prije sklapanja ugovora o kreditu i razumijevanja ugovornih odredbi te uzrokuju li iste znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti poštenja, sud je saslušao tužitelja koji je u svom iskazu u bitnome naveo da je kredit uzeo radi kupnje auta za osobne potrebe, odnosno za put na posao u Zagreb. Došao je u auto kuću i zapravo sa službenicima iz auto kuće sve dogovorio, oni su kasnije pripremili Ugovor o kreditu, odnosno nije bio uopće u poslovnici banke. Htio je da mu rata bude fiksna, a oni su ponudili kredit u švicarcima kao jedini koji može dobiti. Kad je pročitao Ugovor vidio je da unutra stoji promjenjiva kamatna stopa i pitao što to znači, a oni su rekli da je to formalnost koja je u svakom kreditu, odnosno da svi to moraju potpisati, a on nije mogao ništa promijeniti. Nitko mu nije pričao o rizicima rasta tečaja CHF već su samo rekli da je to najbolji kredit koji može dobiti. Sam je otplaćivao kredit i u cijelosti ga otplatio, čak je morao uzeti i drugi kredit da bi ovaj otplatio, jer je rata bila jako visoka. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu bio je zaposlen u društvu Gizdata d.o.o. U odnosu na čl. 18. p Ugovora, tužitelj je naveo da su mu rekli da je to sastavni dio Ugovora i da već dugo daju takve kredite, ali mu nisu objašnjavali da se može tako povisiti rata. Navodi da je poštom dobio obavijesti da se mijenja kamatna stopa, a kad je jednom pitao telefonski o čemu je riječ rekli su mu da to mora platiti. Navodi da u trenutku potpisivanja Ugovora o kreditu nije znao da promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula znače ono što se kasnije dogodilo. Nije tada bio upoznat sa valutom švicarski franak. Prije sklapanja Ugovora o kreditu je imao obrt koji obrt je zatvoren čini mu se prije potpisivanja samog Ugovora upravo iz razloga što je to bio jedan od uvjeta da se zaposli u društvu Gizdata d.o.o. Riječ je o obrtu za izradu web stranica " [obrt]". Predmetni Ugovor o kreditu nije imao nikakve veze s poslovanjem njegovog obrta koji se tada zatvarao već je kredit uzeo isključivo da može putovati na posao u Zagreb i po Sloveniji u okviru svog radnog mjesta.

14.1. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao uvjerljiv i logičan. Sud prihvaća iskaz tužitelja posebno u dijelu u kojem navodi da je prihvatio sklapanje navedenog ugovora jer je riječ o najpovoljnijoj ponudi kredita koju je dobio, a bez posebnog upozorenja vezano uz porast tečaja valute CHF. Iz iskaza također slijedi da se nije posebno pregovaralo u pogledu odredaba koje se odnose na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu niti su tužitelji pojašnjeni parametri za njezinu promjenu. Na temelju navedenog ovaj sud zaključuje da ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli tužitelju nisu bile jasne, razumljive i lako uočljive, te da se o istima nije pojedinačno pregovaralo zbog čega uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti poštenja (tako i VSRH u Rev 3142/18 od 19. ožujka 2019. i dr.).

15. U odnosu na svojstvo potrošača tužitelja koje je tuženik osporio, valja reći da je Ugovorom o kreditu odobren i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF, radi kupovine motornog vozila (čl. 5. Ugovora) tužitelju kao fizičkoj osobi. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetni kredit uzeo radi kupnje automobila za osobne potrebe odnosno radi odlaska na posao. Okolnost što je tužitelj prije zaključenja Ugovora o kreditu imao osnovan obrt za izradu web stranica " [obrt]", nije od utjecaja na svojstvo potrošača tužitelja, s obzirom da iz njegovog iskaza proizlazi da je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bio je zaposlen u društvu Gizdata d.o.o., a i činjenice da se obrt tuženika odnosio na izradu web stranica te da prema iskazu tužitelja kupnja automobila nije imala nikakve veze sa obavljanjem obrta. Zbog navedenog, ovaj sud zaključuje da je tužitelj sklopio ugovor o kreditu kao potrošač, stoga je vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača.

16. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije u odnosu na uplate po kreditu za koje tuženik navodi da se ne mogu pripisati tužitelju valja reći da je tužitelj u svom iskazu naveo da je kredit otplaćivao sam. Pored navedenog treba istaknuti da je prema shvaćanju ovog suda pravno neodlučno je li tužitelj ili treća osoba platila pojedine anuitete temeljem predmetnog Ugovora o kreditu. Naime, odredbom čl. 161. st. 1. ZOO-a propisano je da obvezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treća osoba, dok je stavkom 3. istog članka propisano da je vjerovnik dužan primiti ispunjenje od treće osobe, ako je dužnik s tim suglasan, osim kad prema Ugovoru ili prema naravi obveze istu treba ispuniti dužnik osobno. Odnos između glavnog dužnika - tužitelja i treće osobe, ne tiče se tuženika kao kreditora pa je pravno neodlučno je li pojedine anuitete otplaćivala tužiteljica ili neka treća osoba. Dakle, tužiteljica je u svojstvu korisnika kredita sklopila Ugovor o kreditu, koji je otplaćen pa je on kao ugovorna strana iz kreditnog odnosa aktivno legitimirana zahtijevati isplatu preplaćenih anuiteta kredita (tako Županijski sud u Bjelovaru u odluci broj Gž-787/21 od 15. veljače 2022. i dr.). Slijedom navedenog, za zaključiti je da je istaknuti prigovor tuženika neosnovan.

17. Prema tome, a prihvaćajući utvrđenja iz pravomoćnih presuda u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, sud je utvrdio ništetnim dio odredbe čl. 1.2., 2.1., 6.1. i 6.4. te 18. P. spornog Ugovora o kreditu, kojima je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa.

18. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, sukladno odredbi čl. 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi te razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjeni valute po srednjem tečaju tuženika te iznosa obračunatom prema početnom tečaju CHF.

19. Neosnovan je istaknuti prigovor zastare tuženika, jer je 4. travnja 2012. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, odnosno od 13. lipnja 2014. za odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu. Naime, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je člankom 140. Zakona o zaštiti potrošača propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, sud nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare. Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a, a koji rok nije protekao budući da je tužba u ovom predmetu podnesena 6. svibnja 2019. (ovakvo pravno shvaćanje izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.). U odnosu na istaknuti prigovor zastare na preinačeni dio tužbe valja reći da je navedeni prigovor tuženika neosnovan. Sukladno pravnom shvaćanju druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) broj: Su-IV-123/2024-5 27. svibnja 2024. „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

20. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Mladenu Bačiću.

20.1. Vještak je u svom nalazu i mišljenju izračunao razliku u visini obveze tužitelja prema predmetnom Ugovoru o kreditu, a ukoliko se kao kamatna stopa uzme početno ugovorena stopa od 5,20% te ukoliko se primjeni srednji tečaj kreditora za valutu CHF važeći na dan korištenja kredita. Navedeno, s obzirom na okolnost da su tužitelj i tuženik na dan sklapanja Ugovora o kreditu decidirano naveli da kamatna stopa iznosi upravo toliko te obzirom da je tužitelju bio poznat srednji tečaj kreditora za valutu CHF na dan isplate kredita pa se ovako utvrđena kamatna stopa i tečaj imaju smatrati transparentnim i jasnima, od stranaka utvrđenima (tako i VSRH Revt 249/14).

20.2. U svom nalazu i mišljenju vještak je izračunao da ukupna razlika između kamata u anuitetima s osnove promjena kamatne stope prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na početni otplatni plan za sve kamate iznosi ukupno 23.367,11 kn. Ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema otplatnom planu banke po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan dospijeća u odnosu na anuitete prema otplatnom planu banke po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate kredita, iznosi 45.057,34 kn.

20.3. Na nalaz i mišljenje vještaka tuženik je imao primjedbi, slijedom čega je vještak u dva navrata napravio dopunu vještačenja te konačno naveo da razlika između kamate izračunate po kamatnoj stopi koju je primjenjivao tuženik i kamate izračunate po početnoj kamatnoj stopi iznosi CHF 2.223,22 (10.122,09 kuna), a razlika između kunske protuvrijednosti obračuna tuženika i prema tečaju na dan isplate kredita iznosi 44.376,84 kune, a razlika samo pozitivnih veličina iznosi 45.132,89 kuna.

20.4. Vještaka sud nije usmeno saslušao s obzirom da tuženik, koji je jedini imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka te na obje dopune vještačenja, nije do zaključenja glavne rasprave predujmio sredstva za pristup vještaka na ročište radi njegovog usmenog saslušanja u smislu odredbe čl. 153. st. 3. ZPP-a. Slijedom navedenog, sud je u cijelosti prihvatio dopunjeni nalaz i mišljenje vještaka, budući da je isti sačinjen jasno i obrazloženo, nije u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima.

21. Slijedom navedenog, sud je tužitelju dosudio preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope u visini 1.343,43 eura (što odgovara iznosu od 10.122,09 kn) te iznos od 5.990,16 eura (što odgovara iznosu od 45.132,89 kn) s osnove valutne klauzule, prema nalazu i mišljenju vještaka. Dosuđeni iznosi čiju isplatu je zatražio tužitelji predstavljaju tzv. "pozitivne razlike". Naime, u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita (odluka proširenog vijeća VSRH u Rev 549/23 od 18. prosinca 2023.).

22. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužitelju pripadaju zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a i to od dana kada su izvršene uplate, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Visina stope zatezne kamate dosuđena je sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 72/02, 153/04) te čl. 29. st. 2. ZOO-a.

23. Prema odredbi čl. 1115. ZOO, opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

23.1. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima, to je, sukladno citiranoj odredbi, dužan vratiti ih tužitelju. Ugovaranjem srednjeg tečaja HNB-a za CHF važećeg na dan isplate pojedinog anuiteta, tuženik je propustio tužitelja upoznati s parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata je dosuđena od izvršene uplate.

24. U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), prema troškovniku predanom na ročištu održanom 9. prosinca 2024., i vrijednosti predmeta spora. Ovdje treba napomenuti da sud nije posebno odlučivao o prigovoru tuženika u odnosu na označenu vrijednost predmeta spora s obzirom da je navedeni prigovor istaknut nakon upuštanja u raspravljanje (list 97), odnosno protivno odredbi čl. 40. ZPP-a. Troškovi se odnose na sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), troška sastava podnesaka od 19. kolovoza 2019., 17. srpnja 2020., 14. srpnja 2024., svaki u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištima 9. prosinca 2019., 8. rujna 2022., 12. studenog 2024. i 9. prosinca 2024, svaki u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 20. travnja 2022. u iznosu od 100,00 eura (Tbr.9. točka 2.) ukupno 1.900,00 eura, što uvećano za PDV 25% iznosi 2.375,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 265,45 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 127,41 eura i troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 127,41 eura.

24.1. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na ovu presudu s obzirom da sukladno odredbama Tar.br. 2. toč. 3. Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18) tužitelj nije u obvezi plaćati pristojbu na presudu ako viši sud ukine presudu i vrati je nižem sudu na ponovno suđenje.

25. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju ukupan trošak postupka u iznosu od 2.895,27 eura, zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, a po stopi sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki VIII. izreke.

U Zagrebu, 15. siječnja 2025.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelj po pun.

- tuženik po pun.