Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-682/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr. sc. Sanje Zagrajski predsjednice vijeća, Božidara Horvata člana vijeća i suca izvjestitelja i Anđele Bošković Rajković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Miro Dragović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika PS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nataša Ružička, odvjetnica u Virovitici, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Pn-55/2022-36 od 5. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana pa se presuda Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Pn-55/2022-36 od 5. ožujka 2024.:

a) potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke b) preinačava u pobijanoj odluci o troškovima postupka pod toč. III. izreke i sudi:

1. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 3.319,56 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 5. ožujka 2024. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

2. U preostalom dijelu, za iznos od 637,04 eura, zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka odbija se kao neosnovan.

II. Zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Tuženik PS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan je tužiteljici DS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti iznos od 4.378,16 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 6. ožujka 2024. pa do isplate, a sve prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Odbija se tužiteljica sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, i to u dijelu koji se odnosi na tijek zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos štete i to za razdoblje od 30. travnja 2021. do 5. ožujka 2024. na iznos od 4.311,80 eura i za razdoblje od 30. studenoga 2020. do 5. ožujka 2024. na iznos od 66,36 eura, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 3.956,60 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana 6. ožujka 2024. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Ovu presudu, u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke kao i u odluci o troškovima postupka pod toč. III. izreke pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka US RH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te ujedno ističe zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke kao i u odluci o troškovima postupka pod toč. III. izreke, postupak koji je prethodio njezinom donošenju kao i žalbene navode tuženika, ovaj je sud utvrdio da u donošenju prvostupanjske presude nisu počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u žalbi tako da nije osnovan niti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno su i istinito utvrđene sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva tako da se neosnovano u žalbi navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete nastale na njezinom osobnom vozilu u štetnom događaju za koji je prema navodima tužiteljice, odgovoran tuženik.

9. Prvostupanjski je sud tijekom postupka utvrdio da je do štetnog događaja došlo 8. studenog 2020. kada je tuženik, nakon saznanja da je provedena ovrha novčanih sredstava radi naplate zaostalih iznosa alimentacije, došao u Financijsku agenciju provjeriti stanje na računu kada je uočio tužiteljicu i u ljutnji joj svašta izgovorio te nakon što je ugledao njezino vozilo, uzeo vaservagu iz svog vozila i istom udario po zadnjem vjetrobranskom staklu i zadnjem desnom žmigavcu vozila tužiteljice, nakon čega je otišao prije nego je na mjesto događaja došla policija. Također, prvostupanjski je sud tijekom postupka utvrdio, a što proizlazi iz pravomoćne presude, kaznenog naloga Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj K-244/2020 od 8. siječnja 2021., da je tuženik proglašen krivim i osuđen za počinjenje kaznenog djela prijetnje i oštećenja tuđe stvari-osobnog vozila tužiteljice.

10. Nadalje, a što proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka ABC, prvostupanjski je sud utvrdio da je šteta koja je nastala na vozilu tužiteljice po svom karakteru djelomična kao i da visina štete koju je utvrdio procjenitelj, dipl. ing. ... iznosi 5.011,48 eura te da opisana oštećenja na vozilu tužiteljice odgovaraju oštećenjima koja su vidljiva na fotografijama koje se nalaze u fotodokumentaciji očevida snimljenog od strane policije na dan štetnog događaja 2. studenog 2020. Također, prvostupanjski je sud utvrdio da je do sada popravljeno stražnje staklo i stražnje desno svjetlo dok ostala oštećenja nisu popravljena, a da je za popravak stražnjeg stakla Generali osiguranje d.d. po kasko polici isplatilo iznos od 699,68 eura, dok je tužiteljica za popravak stražnjeg desnog svjetla sama isplatila tvrtki ... iznos od 348,16 eura dok je prema računu tvrtke ... od 3. studenog 2020., trošak izrade ponude tvrtke ... iznosio 66,36 eura.

11. Ukupni iznos štete koji je preostao nakon umanjenja iznosa isplaćenog za stražnje vjetrobransko staklo prvostupanjski je sud utvrdio u iznosu od 4.311,80 eura u koji iznos nije uključen račun tvrtke ... od 3. studenog 2020. za izradu ponude u iznosu od 66,36 eura kao i da konačni nepodmireni iznos za troškove popravka, kada bi se pribrojio i trošak izrade ponude tvrtke ... u iznosu od 66,36 eura, ukupno iznosi 4.378,16 eura.

12. Slijedom navedenih nespornih činjenica i utvrđenja, prvostupanjski je sud zaključio da je tuženik isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, a posljedično i nastanak štete, odnosno da ne postoji doprinos tužiteljice nastanku štete kao i da je tužiteljica dokazala osnov i visinu tužbenog zahtjeva zbog čega je prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 1046. u vezi sa čl. 1086. i 1089. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023., dalje u tekstu ZOO) obvezao tuženika na isplatu iznosa 4.376,16 eura s osnova naknade imovinske štete sa pripadajućom zateznom kamatom, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.

13. Navedeno shvaćanje prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. 14. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da postoji isključiva odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja i štete, odnosno da ne postoji doprinos tužiteljice, a što proizlazi iz u bitnome suglasnih iskaza stranaka o tome da je tuženik, revoltiran činjenicom provođenja ovrhe na njegovim novčanim sredstvima, oštetio vozilo tužiteljice iz čega slijedi da ne postoji doprinos tužiteljice jer i prema stavu ovoga suda činjenica provedbe ovrhe (pa čak i u slučaju da ista nije bila osnovana), ni u kojem slučaju ne može opravdati postupanje tuženika.

15. Nadalje, suprotno žalbenim navodima nalaz/ procjena štete procjenitelja dipl. ing. ABC može se koristiti kao dokaz u postupku budući da je isti sačinjen neposredno nakon nastanka štetnog događaja te pravovremeno predložen kao dokaz u postupku (do zaključenja prethodnog postupka). Imajući na umu da se radi o ispravi čiji se sadržaj odnosi na predmet spora i kojim se argumentiraju stavovi tužiteljice, navedeni nalaz mogao je i trebao biti ocijenjen u skladu sa čl. 8. ZPP-a. (tako i prema odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-579/2024- 2 od 23. travnja 2024.).

16. Također, suprotno žalbenim navodima, svi prigovori na nalaz i mišljenje vještaka ... su otklonjeni, kako pisanim očitovanjem tako i saslušanjem vještaka, a što je utvrđeno i prvostupanjskom presudom, dok je u odnosu na navode žalbe o tome da vještak nije pregledao vozilo za reći da se o navedenome vještak očitovao na način da je njegov nalaz utemeljen na nalazu osobe (stalnog sudskog vještaka za procjenu i tehniku motornih vozila) koji je izvršio izvid i procjenu štete 11 dana nakon štetnog događaja, dakle osobe koja je neposredno izvršila pregled vozila nakon štetnog događaja kojom prilikom su evidentirana oštećenja koja odgovaraju onima zabilježenim u fotodokumentaciji očevida snimljenog od strane PP Virovitica, zbog čega je bespredmetno vršiti pregled vozila koje je djelomično popravljeno i to više od dvije godine od štetnog događaja.

17. Suprotno žalbenim navodima, visina štete određena je sukladno odredbi čl. 1089. ZOO-a što je navedeno i u obrazloženju pobijane presude zbog čega navodi žalitelja o tome da prvostupanjska presuda ne sadrži podatke o tome koje je materijalno pravo primijenjeno i je li visina štete utvrđena sukladno odredbama ZOO-a, nisu osnovani.

18. Pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, zaključio da tužiteljici pripada zatezna kamata od dana presuđenja. Naime, prema odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a nenovčana imovinska šteta dosuđuje se prema cijenama u vrijeme presuđenja jer opseg naknade takve štete kao novčane obveze u smislu odredbe čl. 21. ZOO-a može biti poznat tek onda kada je na pravno obvezujući način izražen u novcu pa je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo zateznu kamatu dosuditi od dana presuđenja, odnosno 5. ožujka 2024.

18.1. Međutim, iako je prvostupanjski je sud zateznu kamatu pogrešno dosudio od 6. ožujka 2024., imajući na umu odredbu čl. 374. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud ne može preinačiti prvostupanjsku presudu na štetu stranke koja se nije žalila, kao i činjenicu da tužitelj nije podnio žalbu, ovaj sud nije mogao preinačiti prvostupanjsku odluku u navedenom dijelu zbog čega je odlučeno kao pod toč. I.a) izreke.

19. U odnosu na žalbene navode kojima tuženik pobija odluku o troškovima parničnog postupka pod toč.III. izreke za reći je da je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima pravilno tužiteljici dosudio trošak sastava odštetnog zahtjeva kojeg je tužiteljica uputila tuženiku prije pokretanja ovog postupka budući da isti predstavlja izdatak koji je učinjen u povodu ovog postupka i zbog čega se smatra dijelom parničnih troškova, sukladno odredbi čl. 151. st. 1. ZPP-a. Također, a suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno tužiteljici dosudio trošak sastava podnesaka od 16. prosinca 2022., 7. lipnja 2023., 25. listopada 2023. i 16. studenog 2023. prema Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje u tekstu: Tarifa) kojima se ista obrazloženo očitovala o navodima tuženika te tužbeni zahtjev uskladila sa nalazom i mišljenjem vještaka (podnesak od 7. lipnja 2023.), slijedom čega je navedeni trošak i prema stavu ovog suda u skladu sa odredbom čl.155. ZPP-a .

19.1. Prvostupanjski je sud također pravilno tužiteljici dosudio i trošak zastupanja na ročištima od 14. studenog 2022., 27. siječnja 2023., 23. veljače 2023., 15. prosinca 2023. i 5. ožujka 2024. prema Tbr. 9.1. Tarife jer se na navedenim ročištima raspravljalo o glavnoj stvari. Ovdje je ujedno za reći i da se, ako je u zapisniku s održanog ročišta navedeno da tužitelj ostaje kod tužbe, a tuženik ostaje kod odgovora na tužbu, smatra da se radi o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari pa punomoćnik ima pravo na trošak za takvo ročište primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", 138/23., dalje u tekstu Tarifa), a takvo pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1121/2022 od 12. rujna 2023.

19. 2. U odnosu na ročište od 14. listopada 2022. za koje tuženik u žalbi navodi da nikada nije održano, za odgovoriti je da je, a kako to proizlazi iz predmeta, tužiteljica omaškom zatražila naknadu troška zastupanja na ročištu od 14. listopada 2022. (koje nije održano) umjesto 14. studenog 2022. koje je održano, a nije navedeno u troškovniku tužiteljice iz čega slijedi da se radi o očitoj omašci pa je stoga pravilno prvostupanjski sud tužiteljici priznao trošak zastupanja na navedenom ročištu koje je održano 14. studenog 2022., iako je ono pogrešno navedeno kao ročište održano 14. listopada 2022.

19.3. Međutim, u odnosu na navode tuženika o tome da je tužiteljica mogla angažirati punomoćnika na području nadležnosti prvostupanjskog suda za reći je da stranci pripada pravo na naknadu troškova vezanih za zastupanje po odvjetniku koje bi imao odvjetnik u mjestu sjedišta suda, a zbog čega u trošak ne ulaze putni troškovi zastupanja po odvjetniku čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodio predmetni parnični postupak. Imajući na umu činjenicu da je tužiteljica mogla izabrati punomoćnika u mjestu sjedišta prvostupanjskog suda, ista je mogla spriječiti nastanak ovih troškova pa s obzirom da je opunomoćila odvjetnika sa sjedištem pisarnice u Zagrebu, troškovi putovanja na relaciji [adresa] i [adresa] ne mogu se smatrati potrebnim za vođenje postupka su smislu odredbe čl.155. ZPP-a. Navedeni troškovi stoga se ne mogu potraživati od protivne stranke već ih je dužna podmiriti stranka koja je angažirala punomoćnika sa područja izvan mjesta sjedišta suda.

20. Pravilnom primjenom materijalnog prava stoga je valjalo tužiteljici dosuditi s osnova naknade parničnih troškova iznos od 3.319,56 eura, dok je u preostalom dijelu, za iznos od 637,04 eura, zahtjev tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovan.

21. Slijedom navedenoga, djelomičnim uvažavanjem žalbe pobijanu prvostupanjsku presudu valjalo je potvrditi u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč.I. izreke i preinačiti u pobijanoj odluci o troškovima postupka pod toč.III. izreke, kako je to odlučeno pod toč. I. b) izreke ove drugostupanjske odluke.

22. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer isti nije uspio u žalbenom postupku (čl. 166. st.1. ZPP-a, u vezi sa čl. 154. st.1. ZPP-a).

23. U nepobijanom dijelu (odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke), prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

24. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe čl. 368.st.1. i čl. 373. toč.3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 15. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Zagrajski