Poslovni broj: UsII-220/2024-6
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Lidije Rostaš, članica vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja JŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, OIB: 54882480048, Savska cesta 41/XIV, Zagreb, radi tržišnog natjecanja, na sjednici vijeća održanoj dana 15. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, klasa: UP/I-034-03/24-03/005, urbroj: 580-10/146-2024-002 od 6. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika odbačena je inicijativa tužitelja jer ne postoje uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio tužbu radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja u kojoj navodi da isto u cijelosti osporava radi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja stvari i na temelju članka 3. stavka 1. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja ("Narodne novine", broj: 79/09., 80/13., 41/21. i 153/23.) smatra da je Ministarstvo pravosuđa poduzetnik koji djeluje na tržištu neizravno na način da je stvorio pretpostavke za otimanje vlasništva koje je posljedica djelovanja poduzetnika na tržištu. Predlaže da Sud poništi osporeno rješenje tuženika.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je nadležan za provedbu Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, a koji Zakon se primjenjuje na sve oblike sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja od strane poduzetnika na teritoriju Republike Hrvatske ili izvan teritorija Republike Hrvatske ako imaju učinak na Republiku Hrvatsku. Ističe da tuženik mora u svakom pojedinačnom slučaju, u svezi bilo kojeg postupanja koje je u suprotnosti s propisima o tržišnom natjecanju, odnosno koje za posljedicu ima narušavanje tržišnog natjecanja, najprije utvrditi radi li se o poduzetniku u smislu kako ga tumači pravo tržišnog natjecanja jer je pojam poduzetnika središnji pojam prava tržišnog natjecanja. Sve navedeno iz razloga što se propisi tržišnog natjecanja primjenjuju isključivo na poduzetnike, odnosno gospodarske entitete koji obavljaju gospodarsku djelatnost. S obzirom na navedeno u konkretnoj upravnoj stvari, na temelju dostavljene dokumentacije i utvrđenog činjeničnog stanja, izveden je zaključak da se, budući da ne obavlja gospodarsku djelatnost Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije ne može smatrati poduzetnikom u smislu propisa o zaštiti tržišnog natjecanja pa stoga njegovo postupanje ne može biti predmetom utvrđivanja sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja u postupku pred tuženikom. Stoga smatra sve navode iz tužbe i tužbeni zahtjev neosnovanim te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.
4. Odgovor tuženika na tužbu dostavljen je tužitelju sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje u tekstu: ZUS).
5. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti pri svom tužbenom zahtjevu.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je tužitelj kao podnositelj inicijative tuženiku zatražio pokretanje postupka protiv Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije radi utvrđivanja sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja zlouporabom vladajućeg položaja u smislu članka 13. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja ("Narodne novine", 79/09., 80/13., 41/21. i 155/23. – dalje u tekstu: ZZTN).
8. Povodom navedene inicijative Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja je istu razmotrila te sukladno odredbi članka 30. stavka 3. i članka 31. ZZTN-a donijela odluku da se predmetna inicijativa odbacuje jer ne postoje uvjeti za postupka po službenoj dužnosti protiv Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije radi utvrđivanja narušavanja tržišnog natjecanja zlouporabom vladajućeg položaja u smislu članka 39. ZZTN-a, a primjenom članka 13. istog Zakona.
9. Navedeno stajalište tuženika ovaj Sud prihvaća jer se propisi o zaštiti tržišnog natjecanja primjenjuju na sve oblike sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja od strane poduzetnika, a poduzetnici su oni koji obavljaju gospodarsku djelatnost neovisno o pravnom statusu tog subjekta i načinu njegovog financiranja kako to pravilno navodi i tuženik.
10. Stoga tuženik osnovano smatra da Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije ne obavlja gospodarsku djelatnost te se ne smatra poduzetnikom u smislu propisa o zaštiti tržišnog natjecanja pa njegovo postupanje ne može biti predmetom utvrđivanja, sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja u postupku pred tuženikom.
11. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 116. stavka 1.
ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
U Zagrebu 15. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Ljiljana Karlovčan-Đurović
