Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1933/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja UL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Denisu Meczneru, odvjetniku iz Samobora, protiv tuženika Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, zastupan po odvjetnicima iz OD Hanžeković & Partneri iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku pod posl. br. P-422/2022 od 06. lipnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku pod posl. br. P-422/2022 od 06. lipnja 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč. I) izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren na proglašenje nedopuštenom ovrhom na temelju Rješenja o ovrsi Zajedničkog javnobilježničkog ureda ULS i ŽLS pod posl.br. Ovrv-48697/07, dok je toč. II) izreke naloženo tužitelju da nadoknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 746,25 eura u roku od 15 dana.

2. Protiv citirane prvostupanjske odluke žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a), te predlaže preinačenje pobijane odluke na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno podredno ukidanje i vraćanje na ponovno suđenje.

3. U žalbi tužitelj u bitnom navodi da je pravno mišljenje prvostupanjskog suda o prekidu zastare potpuno pogrešno i protuzakonito, kao i da je donošenjem pobijane odluke počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da odluka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Navodi da je tuženik

Poslovni broj: Gž-1933/2024 -3 pokrenuo postupak izravne naplate predmetnog rješenja 30.12.2011.g. pa da je desetogodišnji zastarni rok istekao 30.12.2021.g., dok da je tuženik Zahtjev za naplatu predao 12.04.2022.g. odnosno 10 godina, 3 mjeseca i 12 dana nakon zadnje poduzete radnje koja prekida zastaru. Navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je zastara ponovno počela teći od trenutka kada je osnova, odnosno ovršna isprava isknjižena iz redoslijeda naplate tj. od 04.08.2018. jer da je tuženik kao ovrhovoditelj imao na raspolaganju čitav niz mogućnosti koje je mogao poduzeti kako bi naplatio potraživanje prema tužitelju kao ovršeniku, a što da je propustio učiniti, pa da procesna pasivnost tuženika kao ovrhovoditelja, ne može ići na njegov teret. Navodi i da nije odgovoran za isknjiženje iz očevidnik FINA-e, pa da nema mjesta primjeni odredbe čl. 242. Zakon o obveznim odnosima ( NN 35/2005, 41/008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/22, dalje ZOO-a ), a navedeno isknjiženje da predstavlja odustajanje od radnje koju je tuženik kao ovrhovoditelj poduzeo radi naplate svojeg potraživanja. Osporava i odluku o parničnom trošku jer da se na ročištu održanom 04.05.2023. raspravljalo o procesnim stvarima, pa da bi tuženiku pripadalo 50% nagrade, kao i da je neopravdano dosuđen trošak za sastav podneska od 08.03.2023., te da je pogrešna odluka suda kojom je za sve poduzete radnje tuženiku priznata vrijednost boda od 15,00 kn. Navodi i da mu sud nije dosudio zatraženi trošak delegacije neovisno o uspjehu u sporu.

4. Odgovor na žalbu nije podnijet.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenom ovrhe na temelju Rješenja o ovrsi javnog bilježnika pod posl.br. Ovrv-48697/07, određena na novčanim sredstvima tužitelja kao ovršenika, radi naplate novčane tražbine tuženika kao ovrhovoditelja.

7. Donoseći pobijanu odluku nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje:

- da je tužitelj kao ovršenik Zaključkom Općinskog suda u Đakovu pod posl.br. Ovr-388/2022 od 29.06.2022., a kojeg je njegov punomoćnik zaprimio 08.07.2022. upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga nastupa zastare tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom tj. Rješenjem o ovrsi Zajedničkog javnobilježničkog ureda ULS i ŽLS pod posl. br. Ovrv-48697/07

- da u konkretnom slučaju ovršnu ispravu predstavlja pravomoćno i ovršno Rješenje o ovrsi javnog bilježnika, pa da se na isto kao odluku drugog nadležnog tijela, primjenjuje desetogodišnji rok zastare sukladno odredbi čl. 233. st. 1. ZOO-a,

- da je u konkretnom slučaju nesporno tuženik kao ovrhovoditelj, prvi puta pokrenuo postupak izravne naplate predmetnog Rješenja o ovrsi pod posl. br. Ovrv- 48697/07, a koje je postalo pravomoćno 06.02.2008., dana 30.12.2011.

- da je taj postupak naplate trajao do 04.08.2018. kada je FINA isknjižila predmetno rješenje iz Očevidnika, a uslijed stupanja na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ( NN 68/2018 ), odnosno temeljem čl. 12. tog zakona,

Poslovni broj: Gž-1933/2024 -3

- da je dakle prvi puta došlo do prekida zastare 30.12.2011., a budući da je postupak izvansudske ovrhe trajao do 04.08.2018., to da tuženik u tom periodu nije niti morao poduzimati druge ovršne radnje jer se provodila izvansudska ovrha pred FINA-om,

- da je u konkretnom slučaju do isknjižavanja po čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima došlo zbog nemogućnosti naplate kroz razdoblje od tri godine, pa da to ne predstavlja okolnost iz čl. 242. ZOO-a iz razloga što je posljedica takvog postupanja od strane FINE primjena zakonske odredbe, a ne odustanak od tužbe, odnosno odbačaj ili odbijanje tužbe vjerovnika,

- da niti nakon isknjiženja predmetnog rješenja potraživanje tuženika kao ovrhovoditelja nije u cijelosti podmireno, a zbog čega je da tuženik ponovno zatražio djelomičnu naplatu 15.04.2022.

8. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara, odnosno da je tuženik kao ovrhovoditelj ovlašten svoju neplaćenu tražbinu pokušavati i dalje prisilno naplatiti na novčanim sredstvima tužitelja kod FINA-e, te primjenom odrede čl. 233. st. 1. čl. 214. st. 1., čl. 242. st. 1. i čl. 245. st. 1. ZOO-a odbija tužbeni zahtjev, dok odluku od trošku donosi na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

9. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a. Također nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i može se ispitati.

10. Isto tako pravilno je i potpuno sud prvog stupnja utvrdio činjenično stanje, te je pravilno primijenio materijalno pravo.

11. Iz stanja u spisa nesporno proizlaze slijedeće činjenice:

- da je tužitelj kao ovršenik Zaključkom Općinskog suda u Đakovu od 29.06.2022. upućen na pokretanje predmetne parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga nastupa zastare tražbine koja je određena Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika pod posl. br. Ovrv-48697/07 ( list 5 spisa )

- da je navedeno Rješenje o ovrsi pod posl. br. Ovrv-48697/07 postalo pravomoćno 06.02.2008. ( list 8 spisa )

- da je tuženik kao ovrhovoditelj temeljem predmetnog Rješenja o ovrsi javnog bilježnika pod posl. br. Ovrv-48697/07 pokrenuo postupak izravne naplate pred FINA- om 30.12.2011. a koji postupak je trajao do 04.08.2018. kada je FINA prestala sa izvršavanjem osnove za plaćanje temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima,

- da je tuženik kao ovrhovoditelj nakon prestanka izvršavanja osnove za plaćanje ( isknjiženja ) ponovno na temelju predmetnog Rješenja o ovrsi pod posl. br. Ovrv-48697/07 pokrenuo postupak izravne naplate pred FINA-om 15.04.2022. ( list 8- 9 spisa ).

Poslovni broj: Gž-1933/2024 -3

12. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se u konkretnom slučaju primjenjuje desetogodišnji zastarni rok iz čl. 233. st. 1. ZOO-a, obzirom da je ovrha pokrenuta na temelju pravomoćnog i ovršnog Rješenja o ovrsi javnog bilježenika kao ovršne isprave.

13. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i da je pokretanjem prvog postupka izravne naplate pred FINA-om od 30.12.2011. nastupio prekid zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a, a koji prekid je trajao sve do 04.08.2018. kada je FINA prestala sa izvršavanjem osnove za plaćanje temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, te je nakon toga zastara ponovno prekinuta pokretanjem novog postupka izravne naplate pred FINA-om od 15.04.20202. slijedom čega od dana pravomoćnosti predmetnog Rješenja o ovrsi pod posl. br. Ovrv- 48697/07 kao ovršne isprave do 15.04.2022. nije protekao desetogodišnji zastarni rok.

14. U odnosu na žalbene navode tužitelja ističe se da u konkretnom slučaju pokretanje postupka izravne naplate od strane tuženika kao ovrhovoditelja pred FINA- om od 30.12.2011. predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara i koji prekid je trajao sve do isknjiženja osnove za plaćanje iz Očevidnika redoslijeda osnove za plaćanje koji vodi FINA, budući da je tražbina vjerovnika u cijelom tom razdoblju bila u redoslijedu za naplatu, te bi ista, u slučaju da su se na računu tužitelja kao ovršenika doznačila novčana sredstva bila i naplaćena. Stoga se u konkretnom slučaju ne može govoriti o pasivnosti tuženika kao ovrhovoditelja jer je isti uredno poduzeo pravnu radnju radi naplate svoje tražbine, te je zastara iznova počela teći prvog dana nakon isknjiženja osnove za plaćanje.

15. Također u odnosu na žalbene navode tužitelja ističe se da je prestanak izvršavanja osnove za plaćanje ( isknjiženja ) posljedica primjene zakonske odredbe ( čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ), odnosno insolventnosti tuženika u periodu od 3 godine kao ovršenika, a ne procesnih propusta ili pasivnosti tuženika kao ovrhovoditelja koji bi utjecali na prekid zastare u smislu odredbe čl. 242. st. 2. ZOO-a.

16. Također je pravilna i odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

17. U odnosu na žalbene navode valja istaknuti da je pravilno prvostupanjski sud dosudio tužitelju trošak zastupanja na ročištu 04.05.2023. prema Tbr.9.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( NN 142/2012 , 103/2014 , 118/2014 , 107/2015 , 37/2022 , 126/2022 , dalje Tarifa ) iz razloga što se pripremno ročište smatra ročištem na kojemu se raspravljalo o glavnoj stvari ( Vrhovni sud RH, Rev 771/2021 od 01.02.2023. i Rev- 1121/2022 od 12.09.2023.). Štoviše na navedenom ročištu je odmah i zaključena glavna javna rasprava.

18. Isto tako je pravilno sud dosudio tužitelju trošak sastava podneka od 08.03.2023. po Tbr. 8.1. Tarife jer se radi o obrazloženom podnesku kojim se tuženik očitovao na navode iz podneska tužitelja.

19. U odnosu na žalbene navode valja istaknuti da je pravilno prvostupanjski sud primijenio vrijednost boda prema važećoj Tarifa u vrijeme donošenja odluke (

Poslovni broj: Gž-1933/2024 -3

06.03.2023. ) sukladno Tbr. 48. st. 3. Tarife ( VS RH, Rev-940/20 od 04.07.2023., Rev-847/21 od 13.02.2024. i Rev-562/24 od 07.05.2024.)

20. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

21. Žalbeni navodi u svezi troškova delegacije nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke jer se radi o troškovima koji nisu vezani za ishod ovog parničnog postupka, niti ti troškovi terete suprotnu stranu.

22. Stoga se upućuje prvostupanjski sud da posebnim rješenjem odluči o zahtjevu tužitelja za troškovima delegacije.

U Rijeci, 15. siječnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Ksenija Dimec