REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Gž-1951/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Svjetlane Pražić predsjednice vijeća, Filke Pejković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Adžić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko bank d.d. (OIB: 14036333877), Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br.P-3729/2024-48 od 27. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-3729/2024-48 od 27. studenog 2024. u točki I. i u dijelu točke II. izreke za dosuđeni parnični trošak u iznosu od 3.276,25 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se preinačuje citirana presuda u preostalom dijelu točke II. izreke za dosuđeni parnični trošak od 500,00 eura na način da se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 27. studenoga 2024. pa do isplate.

3. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja u točki I. naloženo tuženiku je da isplati tužitelju iznos od 4.571,49 eura sa zakonskim zateznim kamatama počev od dospjelosti mjesečnih iznosa pa do isplate.

1.1. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.776,25 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 27. studenoga 2024. pa do isplate, sve u roku 15 dana.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te da se naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka uključujući i troškove žalbenog postupka ili da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao korisnika kredita koji je zaključen između stranaka 19. studenog 2007. za vraćanje razlike više plaćenih iznosa na temelju ništetne odrede ugovora o kreditu u kojoj je ugovorena valutna klauzula u CHF u iznosu od 4.571,49 eura sa zakonskim zateznim kamatama počev od dospjelosti mjesečnih iznosa do isplate.

6. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

7. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati ,presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni iskazima danim u postupku i priležećim ispravama.

8. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da odredbe ugovora o valutnoj klauzuli nisu ništetne te da je pogrešno utvrđeno da tuženik nije na transparentan način tužitelju objasnio značenje valutne klauzule i odnos s drugim odredbama na temelju kojih bi tužitelj mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz njih proizlaze, jer da su potrošačima objašnjenje sve značajke ugovora kao i mogućnost sklapanja ugovora u različitim valutama, čega se tuženik kao dobar gospodarstvenik držao u svom redovnom postupanju. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbe čl. 96., 97. 100., 101., 102. i 140. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 79/07, 125/07 - dalje: ZZP) kada je utvrdio saslušanjem tužitelja čiji je iskaz u cijelosti prihvaćen kao vjerodostojan i koji je potvrdio tvrdnje iznijete u tužbi da s tuženikom nije pregovarao o uvjetima kreditiranja niti je bio informiran o rizicima sklapanja ugovora o kreditu s valutnom kluzulom u CHF, dok da iz iskaza svjedokinje KŠ, zaposlenice tuženika, proizlazi da nije imala saznanja o okolnostima sklapanja predmetnog ugovora.

9. Stoga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje utvrđujući da je tuženik povrijedio prava i interese tužitelja kao potrošača jer je koristio nepoštenu ugovornu odredbu u odnosu na valutnu klauzulu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja odredba je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, jer tužitelja nije obavijestio koji parametri mogu utjecati na promjenu tečaja CHF, te je pravilno utvrdio da su tužitelju sporne odredbe o valutnoj klazuli bile jasne i uočljive ali nisu bile razumljive, jer od djelatnika tuženika nije informiran o rizicima koje prihvaća sklapanjem takvog ugovora. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo u okviru navedenih odredbi čl. 97., 100., 101., 102. i 140. ZZP-a kada je utvrdio da su navedene odredbe nepoštene i nišetne, te stoga sukladno čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 45/21,126/21, 114/22 i 156/22 – dalje ZOO) obvezuje tuženika da tužitelju vrati iznose koje je platio temeljem te ništetne odredbe, jer da je tuženik postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a da je uzrok ništetnosti zabrana manjeg značaja, te da nema mjesta primjeni odredbe čl. 326. st. 2. ZOO-a.

10. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo u okviru odredbe čl. 1115. ZOO-a kada je utvrdio da je tuženik nepošten u postupanju prilikom zaključivanja spornog ugovora u vezi ugovorene valutne klauzule i da je obavezan platiti zatezne kamate od dana stjecanja, jer je pravilno utvrđeno da je tuženik povrijedio interese i prava potrošača, budući da je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu.

11. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je istaknuti prigovor zastare neosnovan, jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio pozivajući se na objedinjeno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2022. da pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekida zastaru na temelju čl. 241. ZOO-a i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka i to tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu kolektivne tužbe za zaštitu potrošača.

12. Stoga pravilno utvrđuje da je zastara počela teći pravomoćnosti presude Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., da je tužba podnesena 6. rujna 2021., dakle prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka.

13. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja neosnovano odbio prijedog da se sasluša javni bilježnik na okolnost sklapanja ugovora o kreditu iz čijeg iskaza bi se moglo utvrditi prava volja stranaka, jer je sud prvog stupnja pravilno odbio prijedlog da se sasluša javni bilježnik, jer saslušanjem javnog bilježnika ne bi se utvrdile relevantne činjenice o tome da li se o spornoj odredbi pregovaralo.

14. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, jer da nije obrazložio zašto je odbio sve prigovore tuženika na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka. Ovo iz razloga što je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka kao i njegov iskaz, jer smatra da je nalaz vjerodostojan kao i iskaz navedenog vješaka koji je izračunao pretplatu zbog rasta tečaja CHF koji za sporno razdoblje iznosi ukupno 4.571,49 eura, te je u nalazu prikazao i negativne tečajne razlike, a tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev za izračunati iznos negativne razlike tečaja, pa je stoga pravilno primjenjeno materijalno pravo o obvezi vraćanja nakon što se primi nešto s obzirom na osnovu koja je kasnije otpala, te pravilno u tom pravcu primjenjuje odredbu čl. 1111. st. 3. ZOO-a.

15. S obzirom na izloženo, tuženiku nije onemogućeno raspravljanje pred sudom, jer je sud prvog stupnja proveo sve dokaze koje je tuženik predložio, a koji su relevantni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

16 Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe, jer da se u ovom postupku ne radi o naknadi štete, već o potraživanju stečanog bez osnove, jer kod zahtjeva za isplatu pravni interes se ne ispituje.

17. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da sud u ovom postupku nije utvrdio iz kojih razloga su ništetne i nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli da bi tužitelj imao pravo na isplatu jer prihvaćajući zahtjev transparentnosti koji je sadržan u odredbi čl. 85. ZZP-a prema kojoj odredbi ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i moraju biti lako razumljive i uočljive, time da potrošač može iz njih na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze za njega. Pritom se zahtjev transparentnosti ugovornih odredbi ne može svesti samo na razumljivost tih odredbi na formalnoj i gramatičkoj razini, nego ga u cilju zaštite koju predviđaju odredbe ZZP-a treba shvatiti šire, posebno imajući na umu da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovaca i to osobito u pogledu razine obavještenosti.

18. Stoga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da tuženik nije informirao tužitelja o rizičnosti valutne klauzule u CHF niti koji parametri mogu utjecati na promjenu tečaja CHF, pa stoga odredba o valutnoj klauzuli za tužitelja nije bila razumljiva, jer tužitelj nije bio upoznat s rizikom uzimanja kredita s valutnom klauzulom u CHF, jer od strane djelatnika banke nije informiran o rizicima koje prihvaća sklapanjem takvog ugovora.

19. Stoga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da neodređenom ugovornom odredbom o valutnoj kaluzuli u CHF bez da je tužitelj obaviješten o rizicima zaključenja takvog ugovora, tužitelj je doveden u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika kao trgovca, jer te odredbe su bile takve da nisu omogućavale tužitelju procjenu niti približno kako će tečaj CHF se kretati, te pravilno utvrđuje da takva ugovorna odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama potrošača i trgovca suprotno načelima obveznog prava.

20. Ostali žalbeni navodi koji se tiču ugovorene promjenjive kamatne stope nisu relevantni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, jer tužitelj nije tražio isplatu zbog ugovorene promjenjive kamatne stope.

21. Stoga su neosnovan žalbeni navodi tuženika da sporna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja, jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio u ovom postupku da je sporna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, jer da se o toj odredbi nije pregovaralo, da se radi o tipskom ugovoru i da tužitelj nije informiran o rizicima zaključenja takvog ugovora.

22. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 1115. ZOO-a kada je utvrdio da je tuženik nesavjesni stjecatelj, jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo u okviru navedene odredbe, jer je utvrdio da je tuženik bio nepošten prilikom zaključenja predmetnog ugovora u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula, te je dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja navedenih iznosa, jer banke kao trgovci su bili svjesni rizika prema korisnicima kredita, ugovarajući valutnu klauzulu, a da tome potrošače nisu upozorili o mogućnosti promjene vrijednosti te valute.

22.1. Ostali žalbeni navodi nisu relevantni jer ne utječu na donošenje drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari.

23. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja propustio odlučiti o njegovom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka, jer je sud prvog stupnja pravilno primjenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a dosuđujući tužitelju troškove parničnog postupka, jer je u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, te stoga nije bilo potrebe odlučivati o zahtjevu tuženika za naknadu troškova parničnog postupka kad je tužitelju dosuđen u cijelosti trošak koji je bio potreban radi vođenja ovog postupka.

24. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je pogrešno primjenjeno materijalno pravo kada je sud za sve radnje tužitelja primjenjivao Izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika objavljene u „Narodnim novinama“ 126/22 i to za razdoblje prije stupanja na snagu tih izmjena, jer je Tbr.52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 - dalje Tarifa) propisano da kad sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne stranke primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, a u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, bila je na snazi navedena izmjena Tarife.

25. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da tužitelju ne pripada nagrada za pristup odvjetnika na ročište za objavu presude, jer prema Tbr. 9. toč. 3. Tarife za ročište na koje se objavljuje presuda odvjetniku pripada 50 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8. ali ne više od 50 bodova, a u ovom postupku punomoćnik tužitelja je dva puta pristupio na objavu presude jer je prva odluka suda prvog stupnja ukinuta.

26. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja protivno Tbr.8. toč. 1. Tarife dosudio tužitelju naknadu za šest podnesaka iako za sastav podneska od 29. kolovoza 2022. tužitelju ne pripada naknada jer se tim podneskom tužitelj očituje na navode iz podneska tuženika od 31. kolovoza 2022. , pa stoga s obzirom na sadržaj podneska proizlazi da taj trošak nije bio potreban radi vođenja ovog postupka.

27. Isto tako tužitelju ne pripada nagrada za sastav podneska od 5. travnja 2023. kojim je tužitelj uskladio zatražene iznose s novčanom jedinicom u eurima, jer ni taj podnesak nije bio potreban radi vođenja ovog postupka, jer je tužitelj podneskom od 7. studenoga 2023. smanjio tužbeni zahtjev i u tom podnesku je uskladio zatražene iznose u eurima. Stoga je ukupno dosuđeni parnični trošak umanjen za ukupno 500,00 eura, pa je stoga u tom dijelu i preinačena presuda suda prvog stupnja u toč. II. izreke na način da je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura odbijen.

28. Slijedom obrazloženog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki 1. izreke, dok je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki 2. izreke ove presude.

29. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka, jer nije uspio u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki 3. izreke ove presude.

U Rijeci, 15. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Svjetlana Pražić