Pr-1267/2020-14
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženog Zavod za hitnu medicinu Splitsko- dalmatinske županije, OIB:70044517580, iz Splita, Spinčićeva 1, zastupano po punomoćniku Tihomiru Luetiću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 28. listopada 2024., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja IS, odvjetničke vježbenice kod odvjetnice Tanje Bota, te punomoćnice Matee Ljubičić, odvjetnice u OD Luetić i partneri tuženika, a po objavi presude dana 15. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Zavodu za hitnu medicinu Splitsko – dalmatinske županije, OIB: 70044517580, Spinčićeva 1, Split, da tužitelju ĆS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime razlike za dodatke i naknade, uvjete i dogovornost, sate godišnjeg odmora i razlike za bolovanje isplati ukupan iznos od 626,92 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:
- 10,41 eura od 16. travnja 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 0,17 eura do 16. svibnja 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 21,86 eura od 16. srpnja 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 2,43 eura od 16. kolovoza 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 2,22 eura od 16. rujna 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 23,83 eura od 16. siječnja 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 2,35 eura od 16. veljače 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 0,34 eura od 16. ožujka 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 95,25 eura do 16. travnja 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 20,94 eura od 16. srpnja 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 2,16 eura od 16. kolovoza 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 3,10 eura od 16. rujna 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 75,38 eura od 16. listopada 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 8,74 eura od 16. studenog 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 35,90 eura do 16. siječnja 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 3,98 eura od 16. veljače 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 1,02 eura od 16. ožujka 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 60,13 eura od 16. travnja 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 5,98 eura od 16. svibnja 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak
- 68,24 eura od 16. srpnja 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 6,92 eura do 16. kolovoza 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 6,20 eura od 16. rujna 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 46,17 eura od 16. listopada 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 29,38 eura od 16. siječnja 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 3,62 eura od 16. veljače 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
-9,43 eura od 16. ožujka 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
-80,77 eura od 16. travnja 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023., pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te da plati trošak parničnog postupka u iznosu od 562,50 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema navedenoj stopi koje teku od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.U svojoj tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 16. listopada 2020., tužitelj navodi da ima zasnovan radni odnos kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Tuženik da je tijekom radnog odnosa tužitelju isplatio umanjenje plaće na sljedeći način:
- od 16.10.2015. godine do 16. 10. 2020., tuženik da nije platio tužitelju dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj i u prekovremenom radu radio u otežanim uvjetima, a na koji dodatak tužitelju pripada pravo sukladno odredbama čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/2015) i čl 55. KU (NN 29/2018, 92/19) i prema pripadajućem „Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak“. Dakle, ovom tužbom tužitelj traži plaćanje dodataka zbog otežanih uvjeta rada pošto mu je tuženik platio odrađene sate prekovremenog rada, (prema platnim listama o isplati mjesečnih plaća u utuženom razdoblju), ali ne i dodatak zbog otežanih uvjeta rada, a koji dodatak je obračunao i platio samo za odrađeni redovni rad,
- u vremenskom razdoblju od 16.10.2015. godine do podnošenja ove tužbe, tuženik da nije platio tužitelju dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve određene sate, iako je tužitelj svaki sat rada redovnog i prekovremenog rada radio na svom radnom mjestu i u svakom trenutku je imao odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, a na koji dodatak tužitelj ima pravo sukladno čl. 59a Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/15).
Dakle, ovom tužbom tužitelj traži plaćanje dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, pošto mu je tuženik platio odrađene sate prekovremnog rada (prema platnim listama o isplati mjesečnih plaća za utuženo razdoblje) ali ne i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ludi, a koji dodatak je obračunat i isplaćen samo za odrađeni redovni rad. S obzirom da je tuženik tužitelju pogrešno obračunao i isplatio plaće po gore navedenim osnovama, posljedično je pogrešno obračunao i isplatio naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad, stoga predlaže donošenje presude kao u izreci.
2. U svom odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovog suda 11. veljače 2021., tuženik poriče navode tužbe kao neosnovane, protivi se tužbenom zahtjevu kako u pogledu osnova tako i u pogledu visine, s prijedlogom da isti bude odbijen uz obvezu tužitelja na snašanje troškova postupka. Tuženik da je tužitelju obračunavao plaću sukladno svim važećim propisima uz napomenu da se obračun plaće vrši preko jedinstvenog registra zaposlenih u javnom sektoru. Slijedom iznesenog svi navodi tužbe su potpuno neosnovani te se predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.
3.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem evidencijske i platne liste tužitelja za utuženo razdoblje, kao i matematički obračun tuženika spornog potraživanja.
4.Tužbeni zahtjev je osnovan.
5.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od 16. listopada 2015. do 16. svibnja 2020., s osnove neisplaćenog dodatka za otežane uvjete rada i za isto razdoblje naknade za godišnji odmor i bolovanje.
6.U provedenom dokaznom postupku nesporno je utvrđeno, da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika, a kao sporno ostalo je za raspraviti da li mu je tuženik isplatio umanjene plaće na način da mu nije plaćao dodatke sukladno Kolektivnom ugovoru te da li mu je pogrešno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor kao i dodatak za otežane uvjete rada za vrijeme prekovremenog rada.
7.Tužitelju je radni odnos reguliran Zakonom o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, dalje: ZR/09), ZR/14, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 88/13, 143/13, 96/15, dalje: KU/13), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/15, 29/18, dalje: Dodatak I. KU) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje: TKU/12 i NN 128/17, dalje: TKU/17). Članak 57. st. 1. KU propisuje, da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na Popisu (čl. 58. KU), a na kojem Popisu je navedeno radno mjesto i posao tužitelja. Sukladno čl. 58. st. 9. KU/13, čl. 51. st. 9. KU/13 (NN 143/13) i čl. 49. st. 9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, dok će se sukladno odredbama KU osnovan plaća radnika uvećati za prekovremeni rad za 50%. Nadalje, sukladno čl. 66. (KU/13) i čl. 59. KU/13 (NN 143/13), zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće, dok sukladno čl. 59.a Dodatka I. KU (NN 96/15), počevši od 1. listopada 2015. proizlazi da se u članku 59. brojka „10“ zamjenjuje brojkom „12%“. Nadalje, dana 01. listopada 2015. na snagu stupa Dodatak I. KU-a ("Narodne novine" br. 96/15., dalje KU/15) koji odredbom čl. 59.a propisuje, da dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, ostvaruju i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici (a ne samo, kao je to do tada bilo, doktori medicine i dentalne medicine), koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja. Čl. 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14 propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).Temeljem odredbi čl. 37. KU (NN 126/11) i čl. 36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Stoga, kako tužiteljici KU i KU/15 daju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, tužiteljica ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. KU i čl. 59. a KU/15, zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad, ne isključuje pravo tužitelju na isplatu dodataka po osnovama čl. 57. KU i čl. 59. a KU/15 budući, da tužitelj i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57. KU te u svojstvu radnika sa položajnim dodatkom definiranim odredbom čl. 59. a KU/15. Nelogično bi bilo tumačenje tuženika, da tužitelju utuženi dodaci pripadaju samo za redovan rad jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada, tada oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Ovo pravo tužitelju je utvrđeno i KU i čl. 86. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09., 61/11. i 73/13., dalje ZR/09), odnosno 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., dalje ZR/14). Kod toga valja naglasiti da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće. Stoga, po mišljenju ovoga suda, utuženi dodaci tužiteljici pripadaju za efektivno odrađene sate rada, bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremene sate. Ovaj stav suda potvrđuje i Odluka Vrhovnog suda RH br. Revr-206/12 od 02. travnja 2014.g. povodom postavljenog pitanja dodataka u prekovremenom radu, kojom odlukom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se na kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad.
8. Kako je tužitelj pismenim podneskom od 1. ožujka 2024., sukladno obračunu tuženika za razdoblje od svibnja 2017. do 16. travnja 2020., uredio tužbeni zahtjev valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja za navedeno razdoblje, na isplatu na ime razlike manje isplaćene bruto plaće za otežane uvjeta rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjega odmora i bolovanja u ukupnom iznosu 626,92 eura.
9.Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st. 3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st. 3. ZR/14), bez zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.
10. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa) VPS, te popis parničnog troška. Tužitelju je priznat trošak: za sastav tužbe – 50 bodova, sastav podnesaka od 17. veljače 2021. i 1. ožujka 2024, - za svaki po 50 bodova., za zastupanje na ročištu od 28. listopada 2024 - 50 bodova, za pristup ročištu za objavu presude – 25 bodova, što sve zbrojeno iznosi 225 bodova (vrijednost 1 boda = 2,00 eura) što daje iznos od 450,00 eura, uvećano za 25% PDV, daje ukupno obistinjen trošak tužitelju u iznosu od 562,50 eura .
U Splitu, 15. siječnja 2025.
Sudac
Jelena Kvarantan Karuza
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.