REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Bjelovar, Trg Eugena Kvaternika 8

Poslovni broj: Pp-2747/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Laban, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalista HE, u prekršajnom predmetu protiv I-okrivljene pravne osobe KAMENOLOM ŠANDROVAC d.o.o. i II-okrivljenika LE, kao odgovorne osobe, koje brani Odvjetničko društvo Jelić, Čavlina i dr. d.o.o., iz Zagreba, radi prekršaja iz članka 247. stavka 2. i 5. Zakona o strancima, iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, iz članka 150. stavka 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Ispostava Daruvar, Klasa: UP/I-116-02/24-01/268, Urbroj: 443-02-05-15-24-17 od 28.5.2024., nakon održane, zaključene i proglašene, javne i glavne rasprave dana 15. siječnja 2025., u odsutnosti II-okrivljenika, koji je ujedno i ovlašteni predstavnik I-okrivljene pravne osobe, branitelja okrivljenika i ovlaštenog tužitelja, temeljem čl. 183. u vezi čl. 160. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18),

p r e s u d i o j e

I-OKRIVLJENA PRAVNA OSOBA KAMENOLOM ŠANDROVAC d.o.o., OIB: 18545906623, sa sjedištem u [adresa], neosuđivana,

II-OKRIVLJENIK UE, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, prekršajno osuđivan,

o d g o v o r n i s u

I. što su kao pravna i odgovorna osoba u svojstvu poslodavca koristili rad državljana treće zemlje, odnosno Nepala i to HEF, IE, ĆE, LEF za obavljanje poslova upravljanja bagerom, UEF za obavljanje poslova utovarnim strojem, BE Bahadur za obavljanje poslova upravljanja buldozerom, dana 24. travnja 2024. na KAMENOLOMU ŠANDROVAC d.o.o. u Puklici bb, a da nisu imali dozvolu za boravak i rad ili potvrdu o prijavi rada,

dakle, kao pravna i odgovorna osoba u svojstvu poslodavca koristili rad stranaca, a da isti nisu imali dozvolu za boravak i rad ili potvrdu o prijavi rada,

II.što kao pravna i odgovorna osoba u svojstvu poslodavca nisu radnike HEF, IE, ĆE, LEF, UEF i IEF koji su kod I-okr. započeli s radom dana 24. travnja 2024. u KAMENOLOMU kao pod točkom I., prijavili nadležnom tijelu mirovinskog osiguranja u roku od osam dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada odnosno do 24. travnja 2024.,

dakle, kao pravna i odgovorna osoba u svojstvu poslodavca nisu najranije u roku od osam dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada prijavili radnika nadležnom tijelu za Mirovinsko osiguranje,

III.što kao pravna i odgovorna osoba u svojstvu poslodavca nisu radnike HEF, IE, ĆE, LEF, UEF i IEF koji su kod I-okr. započeli s radom dana 24. travnja 2024. u KAMENOLOMU kao pod točkom I., prijavili nadležnom tijelu obveznog zdravstvenog osiguranja u roku od osam dana od početka rada, a najkasnije do 3. svibnja 2024.,

dakle, kao pravna i odgovorna osoba u svojstvu poslodavca nisu najkasnije u roku od osam dana od početka rada prijavili radnike nadležnom tijelu zdravstvenog osiguranja,

IV.što kao pravna i odgovorna osoba u svojstvu poslodavca nisu prije početka rada, odnosno najkasnije do dana 24. travnja 2024. radnicima HEF, IE, ĆE, LEF, UEF i IEF koji su kod I-okr. započeli s radom dana 24. travnja 2024. u KAMENOLOMU kao pod točkom I., uručili pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu obzirom da isti nije sklopljen u pisanom obliku,

dakle, kao pravna i odgovorna osoba zaposlili ili koristili rad državljanina treće zemlje, koji nema dozvolu za boravak i rad ili potvrdu o prijavi rada,

pa su time počinili prekršaje iz članka 247. stavka 2. i 5. Zakona o strancima, iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, iz članka 150. stavka 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu, za koje im se prekršaje, uz primjenu članka 37. stavak 3. točke 1. u odnosu na svaki prekršaj i čl. 39. Prekršajnog zakona

i z r i č e

I-okr. pravnoj osobi za prekršaj pod točkom I. novčana kazna u iznosu od 1.000,00 € (tisuću eura),

I-okr. pravnoj osobi za prekršaj pod točkom II. novčana kazna u iznosu od 600,00 € (šesto eura),

I-okr. pravnoj osobi za prekršaj pod točkom III. novčana kazna u iznosu od 1.000,00 € (tisuću eura),

I-okr. pravnoj osobi za prekršaj pod točkom IV. novčana kazna u iznosu od 1.000,00 € (tisuću eura),

II-okr. odgovornoj osobi za prekršaj pod točkom I. novčana kazna u iznosu od 500,00 € (petsto eura),

II-okr. odgovornoj osobi za prekršaj pod točkom II. novčana kazna u iznosu od 100,00 € (sto eura),

II-okr. odgovornoj osobi za prekršaj pod točkom III. novčana kazna u iznosu od 600,00 € (šesto eura),

II-okr. odgovornoj osobi za prekršaj pod točkom IV. novčana kazna u iznosu od 600,00 € (šesto eura),

te im se za sva djela prekršaja izriče ukupna novčana kazna i to:

I-OKRIVLJENOJ PRAVNOJ OSOBI U IZNOSU OD 3.600,00 € (TRI TISUĆE ŠESTO EURA),

II-OKRIVLJENOJ ODGOVORNOJ OSOBI U IZNOSU OD 1.800,00 € (TISUĆU OSMASTO EURA).

V. Na temelju članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni platiti novčanu kaznu u roku od 120 dana od dana pravomoćnosti presude.

Ako okrivljenici u određenom roku u cijelosti ili djelomično ne plate izrečenu novčanu kaznu ista će se na temelju članka 34. stavka 2. Prekršajnog zakona naplatiti prisilnim putem.

Ako okrivljenici plate 2/3 izrečene novčane kazne i to I-okr. iznos od 2.400,00 € (dvije tisuće četiristo eura), a II-okr. u iznosu od 1.200,00 € (tisuću dvjesto eura), u gore navedenom roku, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini.

V. Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 15,00 eura (petnaest eura) - SVAKI, u gore navedenom roku, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Državni inspektorat, Ispostava Daruvar, podnio je protiv okrivljenika optužni prijedlog broj Klasa: UP/I-116-02/24-01/268, Urbroj: 443-02-05-15-24-17 od 28.5.2024., a radi prekršaja opisanih u izreci presude.

2.Okrivljenici su se očitovali o optužbi na način da su se u vezi činjeničnih navoda izjasnili kako se ne smatraju odgovornima za prekršaje stavljene im na teret.

3. Okrivljenici su u pisanoj obrani naveli kako su okrivljeni i PREMUŽIĆTRANS d.o.o. 1.1.2024. sklopili sporazum u privremenom ustupanju radnika kojima je određeno da se privremeno ustupaju I-okr. U razdoblju od 1.1. do 30.6.2024. osnivač oba društva je tvrtka ZAGORJE GRADNJA d.o.o., a jedina osoba ovlaštena za zastupanje i jednog i drugog društva je II-okrivljenik. Okrivljenici nisu pravne struke i nisu bili svjesni da postupaju protivno zakonskim odredbama. Osim što su smatrali da su I-okr. i PREMUŽIĆTRANS d.o.o. povezna društva, smatrali su da je i ustupanje između povezanih društava moguće. Postupajući na navedeni način bili su u zabludi o biću djela, odnosno o bitnom obilježju te nisu bili svjesni nedopustivosti radnje. U prilog navedenom ističe se mnogobrojna praksa Prekršajnih sudova, obzirom da su isti smatrali kako su okrivljenici u trenutku izvršenja radnje bili u zabludi i da nisu bili svjesni nedopuštenosti radnje. Isto tako napominju da su bez odgode postupili po usmenom rješenju državne inspektorice koja je zabranila daljnje ustupanje radnika. Isto tako je viša inspektorica usmenim rješenjem naredila zabranu obavljanja djelatnosti na KAMENOLOMU ŠANDROVAC, a okrivljenici su u korist državnog proračuna uplatili za svakog radnika iznos od 3.981,68 eura. Nakon inspekcijskog nadzora je izvršena i prijava radnika mirovinskom i zdravstvenom osiguranju. Svaki od radnika je zaprimio i pojedinačne prekršajne naloge te su plaćene i te novčane kazne. Protiv tvrtke PREMUŽIĆTRANS vodi se prekršajni postupak radi postojanja neosnovane sumnje radi počinjenja prekršaja iz istog događaja. Riječ je o izoliranom slučaju, predlažu sudu donijeti oslobađajuću presudu, a podredno mole oslobođenje od kazne.

4.U tijeku postupka nesporno je utvrđeno da su radnici HEF, IE, ĆE, LEF, UEF i IEF kod I-okr. započeli s radom dana 24. travnja 2024. u KAMENOLOMU ŠANDROVAC.

Spornim se pokazalo da li su imali dozvolu za boravak i rad te da li su u zakonskom roku bili prijavljeni tijelima zdravstvenog i mirovinskog osiguranja te da li im je izdana pisana potvrda o sklopljenom ugovoru o radu.

5.Odredbom članka 88. stavak 1. Zakona o strancima propisano je da državljanin treće zemlje u Republici Hrvatskoj može raditi na temelju izdane dozvole za boravak i rad ili potvrdi o prijavi rada osim ako ovim Zakonom nije drugačije propisano.

6.Odredbom stavka 3. i 4. istog članka propisano je da državljanin treće zemlje može raditi u Republici Hrvatskoj samo na onim poslovima za koje mu je izdana dozvola za boravak i rad ili potvrda o prijavi rada i samo kod onog poslodavca za kojeg mu je izdana dozvola za boravak i rad ili potvrda o prijavi rada i s kojim je zasnovao radni odnos ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

Poslodavac može zaposliti ili se koristiti radom državljanina treće zemlje samo na onim poslovima za koje mu je izdana dozvola za boravak i rad odnosno potvrda o prijavi rada ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

7.Odredbom članka 247. stavak 2. Zakona o strancima propisano je da će se novčanom kaznom za svakog državljanina treće zemlje kaznit poslodavac – pravna osoba koja je s državljaninom treće zemlje zasnovala radni odnos ili koristi njegov rad: ako zapošljava ili koristi rad državljanina treće zemlje koji nema dozvolu za boravak i rad ili potvrdu o prijavi rada (članak 88. stavak 1.).

8.U tijeku postupka sud je radi utvrđenja činjeničnog stanja izvršio uvid u prekršajne naloge izdane protiv radnika HEF, IE, ĆE, LEF, UEF i IEF. Isto tako je izvršen uvid u sporazumni raskid sporazuma o privremenom ustupanju radnika od 8. svibnja 2024., izvadak iz Sudskog registra za PREMUŽIĆTRANS d.o.o., sporazum o privremenom ustupanju radnika od 1.1.2024. te je pročitan zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 24. i 30. travnja 2024. te 6. svibnja 2024.

9.Temeljem izvršenog uvida u zapisnike o inspekcijskom nadzoru sud je utvrdio da je ispitan i propisno upozoren II-okrivljenik, tom prilikom iskazao da se ne želi očitovati o navodima inspekcijskog nadzora, kojom prilikom je temeljem uvida u radno-pravnu dokumentaciju i iskaza ispitanog svjedoka CE, utvrđeno da okrivljeni kao poslodavci koriste rad državljana trećih zemalja, a da isti nemaju dozvolu za boravak i rad u Republici Hrvatskoj. Nakon inspekcijskog nadzora okrivljenicima je izdano usmeno rješenje kojem je zabranjen rad u KAMENOLOMU ŠANDROVAC. Isto tako im je određeno plaćanje mandatnih kazni u korist državnog proračuna.

10.Temeljem članka 240. i stavka 1. Zakona o strancima kojim je propisano kao mjera nadležnih tijela nadzora da će u provedbi inspekcijskog nadzora nadležni inspektor tijela iz članka 239. stavka 1. ovoga Zakona usmenim rješenjem u zapisniku, u trajanju od 30 dana, zabraniti poslodavcu – pravnoj osobi ili poslodavcu – fizičkoj osobi obavljanje djelatnosti odnosno državljaninu treće zemlje pružanje usluga za inozemnog poslodavca u nadziranom poslovnom objektu odnosno prostoru ako utvrdi da je tijekom nadzora za poslodavca radio državljanin treće zemlje protivno odredbama ovoga Zakona kojima je utvrđena obveza ishođenja dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada.

11.Okrivljenici su u svojoj obrani istaknuli da su bili u zabludi o protupravnosti prekršaja opisanog pod točkom I. budući su sukladno odredbi članka 88. stavak 4. Zakona o strancima smatrali da se ustupanje stranih radnika u drugo povezano društvo može smatrati vidom korištenja rada stranih radnika te da je stoga takvo ustupanje u potpunosti u skladu sa zakonom.

12.Zabluda o protupravnosti prekršaja odnosno pravna zabluda je zabluda o

zabranjenosti djela prekršaja tj. počinitelj prekršaja pogrešno misli da ono što čini nije

zabranjeno odnosno da je dopušteno, te ukoliko je bila neotklonjiva isključuje krivnju

za prekršaj.

Međutim, ukoliko je zabluda o protupravnosti prekršaja bila otklonjiva, zabluda

ne isključuje krivnju ali se počinitelj može blaže kazniti . Zabluda o protupravnosti

prekršaja je otklonjiva ako bi svatko pa i počinitelj mogao lako spoznati protupravnost

djela ili ako se radi o počinitelju koji je s obzirom na svoje zvanje, zanimanje ili službu

bio dužan upoznati se s odgovarajućim propisima.

13.U stavku 1. i 2. članka 30. Prekršajnog zakona propisana je zabluda o biću prekršaja, tj. nije kriv počinitelj koji u vrijeme počinjenja prekršaja nije bio svjestan nekoga njegovog zakonom ili drugim propisom određenog obilježja, a ako je počinitelj bio u zabludi o propisanim obilježjima prekršaja iz nehaja, kriv je za taj prekršaj.

14.Slijedom naprijed navedenog, o zabludi o biću djela (stavak 1. i 2. članka 30.

Prekršajnog zakona) radi se kada počinitelj prekršaja nije bio svjestan nekog njegovog zakonom određenog obilježja.

15.Odredbom članka 473. Zakona o trgovačkim društvima propisano je da su povezana društva pravno samostalna društva koja u međusobnom odnosu mogu stajati kao:

- društvo koje u drugome društvu ima većinski udio ili većinsko pravo u odlučivanju,

- ovisno i vladajuće društvo,

- društvo koncerna,

- društva s uzajamnim udjelima i

- društva povezana poduzetničkim ugovorima.

16.Izvršenim uvidom u izvatke iz Sudskih registara za PREMUŽIĆTRANS d.o.o. te I-okrivljenu pravnu osobu sud nije našao dokaza da se radi o povezanim društvima, već o dva zasebna društva u kojima je II-okrivljenik direktor, dok je isto tako nesporno kako se u odnosu na prekršaj opisan pod točkom I. ne može govoriti o zabludi o biću djela sukladno članku 30. stavka 1. Prekršajnog zakona budući je ista bila vrlo lako otklonjiva jer dozvole za rad stranih radnika izdaje Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Hrvatske koje je izdalo i dozvolu za rad navedenim radnicima u tvrtki PREMUŽIĆTRANS d.o.o. pa je jasno da su okrivljenici prije sklapanja sporazuma o ustupanju radnika sa tvrtkom PREMUŽIĆTRANS d.o.o. jednostavnim upitom Ministarstvu unutrašnjih poslova mogli utvrditi da li je takvo ustupanje u skladu sa zakonom.

17.Člankom 44. st. 1. Zakona o radu je propisano da je agencija za privremeno zapošljavanje (u daljnjem tekstu: agencija) poslodavac koji na temelju ugovora o ustupanju radnika, ustupa radnika drugom poslodavcu (u daljnjem tekstu: korisnik) za privremeno obavljanje poslova, dok je člankom 44. st. 3. istog Zakona propisano da agencija može obavljati poslove ustupanja radnika korisnicima pod uvjetom da je registrirana prema posebnom propisu i upisana u evidenciju ministarstva nadležnog za rad.

18.Temeljem navedene odredbe nesporno je kako je tvrtka PREMUŽIĆTRANS D.O.O. obavljala poslove ustupanja radnika, a da nije bila agencija upisana u evidenciju Ministarstva, što je bila dužna učiniti sukladno Zakonu o radu.

19.U odnosu na sve provedene dokaze s obzirom na prekršaj pod točkom I. sud je utvrdio da su okrivljenici ostvarili biće djela prekršaja koji im se stavlja na teret za koje su oglašeni odgovornima te su im utvrđene blaže novčane kazne od zakonom propisanog minimuma.

20.Obzirom na prethodno navedeno nesporno je kako su radnici kod okrivljenika radili od 24. travnja 2024. te da nisu bili prijavljeni tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja pa su i u tom dijelu okrivljenici ostvarili biće djela navedenih prekršaja opisanih pod točkom II. i III., kao i u odnosu na prekršaj opisan pod točkom IV. Nesporno je da prije početka rada nisu s poslodavcima sklopili ugovor o radu te da im od strane okrivljenika nije uručena pisana potvrda o sklopljenom ugovoru o radu jer su strani radnici kod okrivljenika radili temeljem protupravnog sporazuma o ustupanju radnika pa je i temeljem toga utvrđeno kako je ostvareno biće djela prekršaja opisanog pod točkom IV.

21.Prilikom odmjeravanja novčane kazne u odnosu na II-okrivljenika, sud nije cijenio obiteljske i imovinske prilike budući se u obrani o istima nije izjašnjavao. U odnosu na I-okrivljenu pravnu osobu, sud je uzeo u obzir kako je I-okrivljena pravna osoba osnovana 2015. godine. Isti do sada nisu prekršajno kažnjavani. Isto tako je sud cijenio kako su okrivljenici dobrovoljno platili izrečene mandatne mjere pa sud stoga smatra kako su se u prvom navratu stekli uvjeti za primjenu instituta ublažavanja novčane kazne u odnosu na svaki od prekršaja i da će se ovako izrečenom ukupnom novčanom kaznom u odnosu na oba okrivljenika postići svrha kažnjavanja i da isti više neće činiti ovakva niti slična djela prekršaja.

22.Također, odredbom čl. 152.st.3. Prekršajnog zakona izričito je propisano da okrivljenici u roku koji im je određen u presudi mogu platiti i dvije trećine izrečene novčane kazne u kojem slučaju se smatra da je novčana kazna plaćena u cjelini, dok protekom tog roka ipak moraju platiti cjelokupan iznos izrečene novčane kazne.

23.Na temelju čl.138. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni platiti trošak prekršajnog postupka u navedenom iznosu, jer sud smatra kako plaćanjem navedenog troška neće biti ugroženo poslovanje I-okrivljenika i uzdržavanje II-okrivljenika.

U Bjelovaru, 15. siječnja 2025.

Zapisničar

Nacrt odluke izradila:

Irena Kopčinović v.r.

viša sudska savjetnica- specijalista

HE v.r.

SUDAC-MENTOR:

ŽE v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude okrivljenici i tužitelj imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu u Zagrebu u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, a ista se podnosi putem ovog suda, u dva istovjetna primjerka bez naplate takse.

Dostaviti:

•okrivljenicima I i II,

•branitelju,

•tužitelju