REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž Ob-75/2024-3.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici ABC, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika KN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], boravište u [adresa], zastupan po punomoćniku ABC, odvjetniku u [adresa], radi uzdržavanja, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 1. listopada 2024., poslovni broj: P Ob-53/2023- 15., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika KN kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku od 1. listopada 2024., poslovni broj: P Ob-53/2023-15.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Nalaže se tuženiku KN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], boravište u [adresa], da za uzdržavanja tužiteljice ĆN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], doprinosi iznosom od 265,45 eura (slovima: dvijestotinešezdesetpeteuračetrdesetpetcenti) mjesečno, počev od 7. veljače 2021. do 7. veljače 2022. i to dospjele obroke odjednom, a dospijevajuće do kraja mjeseca za taj mjesec zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude 1. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku KN, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici ĆN, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 1.225,62 eura (slovima: tisućudvijestotinedvadesetpeteurašezdesetdvacenta), u roku od 15 dana."
2. Protiv presude tuženik je pravovremeno uložio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi tuženik osporava nalaz i mišljenje liječnika vještaka doc. dr. sc. ABC, jer prema nalazu i mišljenju vještaka doc. dr. sc. ABC od 26. studenog 2021. tužiteljica je bila radno sposobna, ali je vještak u kasnijem tijeku postupka iz nejasnih razloga utvrdio da je tužiteljica radno nesposobna. Mišljenja je da stalni sudski vještak nema stručnog znanja za utvrđivanje radne sposobnosti tužiteljice, te je mišljenja da je ovo vještačenje mogao provesti samo vještak iz područja medicine rada ili eventualno vještak psihijatar, a što da nije učinjeno. Mišljenja je da je očita nepravda prema tuženiku da nakon što je bračna zajednica prestala prije više od 9 godina tuženik mora izdvajati 45% svog dohotka za uzdržavanje tužiteljice i da je prvostupanjski sud stoga pogrešno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev. Predlaže da se žalba prihvati i da se prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti ili da se žalba prihvati i ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Trošak sastava žalbe ne traži.
3. Tužiteljica se u odgovoru na žalbu protivi navodima žalbe. Tvrdi da u vrijeme kada joj je tuženik dobrovoljno plaćao uzdržavanje, ona je imala veću radnu sposobnost, ali da se sada to promijenilo jer je od 2014. došlo do smanjenja njezine radne sposobnosti zbog bolesti i starosti. Tvrdi da je zbog nedostatka prihoda već prodala dio svoje imovine. Ističe da je za vrijeme trajanja bračne zajednice radila u obrtu, ali da je tuženik nije bio prijavio kao zaposlenu osobu, te da stoga sada nema pravo niti na mirovinu. Predlaže da se žalba odbije i prvostupanjska presuda potvrdi. Trošak sastava odgovora na žalbu ne traži.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, ovaj sud nije našao da je prilikom njezinog donošenja počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP).
6. U prvostupanjskom postupku su izvedeni svi predloženi dokazi, koji su pravilno ocijenjeni. Navodima žalbe nije dovedeno u sumnju utvrđeno činjenično stanje.
7. Prvostupanjski sud je proveo vještačenje radne sposobnosti tužiteljice po stalnom sudskom vještaku Doc. dr. sc. ABC, te je po primjedbama parničnih stranaka i saslušao stalnog sudskog vještaka na ročištu održanom 2. veljače 2024. i temeljem nalaza i mišljenja ovoga vještaka je utvrdio da je tužiteljica zbog anksioznosti od 2013. pod terapijom normabela, te da je maritalna situacija prouzročila pogoršanje njenog duševnog zdravlja što je rezultiralo potpunom radnom nesposobnošću od 2021. kada se kod tužiteljice razvila teška depresija s parcijalno izraženim simptomima PTSP-a, što zahtijeva kontinuiranu psihijatrijsku podršku, pa s obzirom na njezino duševno stanje, stupanj obrazovanja i psihološki profil vještak je mišljenja da bi se teško mogla zaposliti na bilo koje radno mjesto.
8. Na nalaz i mišljenje liječnika vještaka tuženik nije imao primjedbi i nije predlagao vještačenje po drugom vještaku medicinske struke.
9. Obzirom na navedeno prvostupanjski sud je opravdano prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka kao stručan logičan i uvjerljiv.
10. Tuženik tek u žalbi osporava pravilnost nalaza i mišljenja liječnika vještaka i smatra da je vještačenje trebalo povjeriti liječniku vještaku iz područja medicine rada ili psihijatru, ali se u žalbi ne mogu isticati nove činjenice i predlagati novi dokazi sukladno članku 352. stavku 1. ZPP-a.
11. Slijedom navedenoga neosnovani su žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
12. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za produljenje obveze uzdržavanja tuženika spram iste koja obveza uzdržavanja je određena presudom Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama poslovni broj: P Ob-14/2020 od 12. listopada 2020., a kojom je tuženiku naloženo da tužiteljici na ime uzdržavanja plaća mjesečni iznos od 2.000,00 kn od 6. veljače 2020. do 6. veljače 2021.
12. U prvostupanjskom postupku pravilno je utvrđeno:
- da tužiteljica ima 62 godine (rođena je **.**.1962.), a tuženik 69 godina;
- da su stranke sklopile brak 1981., a njihova je bračna zajednica faktično prestala nakon 33 godina braka (do faktičnog prestanka bračne zajednice je došlo 2014.) dok je brak razveden 18. ožujka 2020.
- da je u braku stranaka rođen sin Ć (rođen 1987.), koji je zaposlen u [adresa] povremeno živi sa tužiteljicom i financijski joj pomaže,
- da je tužiteljica po zanimanju ekonomista, te je za vrijeme trajanja braka jedno vrijeme radila za tuženika kao knjigovođa, ali tuženik je nikada nije prijavio, pa nije ostvarivala pravo kao zaposlenica na plaću, mirovinsko i zdravstveno osiguranje;
- da je tuženik od faktičnog prekida bračne zajednice 2014. do 2019. dobrovoljno za uzdržavanje tužiteljice plaćao iznos od 2.500,00 kn mjesečno;
- da je tuženik redovno plaćao uzdržavanje tužiteljice iznosom od 2.000,00 kn mjesečno od 6. veljače 2020. do 6. veljače 2021., kako mu je to naloženo sudskom presudom;
- da je tužiteljica bila suvlasnica obiteljske kuće u jednakim dijelovima sa tuženikom, koji je u odnosu na njegov suvlasnički dio kuće isplaćen, te je tužiteljica sada vlasnica iste kuće u cijelosti, dok je tuženik kupio kuću u [adresa] u kojoj po njegovim navodima sam živi, te nema obveze uzdržavanja drugih osoba;
- da tužiteljica nije sposobna za rad zbog svog zdravstvenog stanja, ne ostvaruje nikakve prihode, da osim kuće u kojoj stanuje, ne posjeduje druge nekretnine niti pokretnine,
- da je tuženik od 31.srpnja 2018. bio u radnom odnosu kod više poslodavaca, da je od 14.kolovoza.2023. u radnom odnosu kod ZIBAR d.o.o. [adresa], da ostvaruje prihode u iznosu oko 780,00 eura mjesečno, vlasnik je kuće u kojoj sam živi i jutra oranice u [adresa], ne posjeduje druge nekretnina niti pokretnine.
12.1. Iz provedenih dokaza također proizlazi da je tuženik zaposlen kao vozač kamiona iz razloga što bi mu mirovina bila jako mala, pa se od iste ne bi mogao uzdržavati.
13. Tuženik je u svom iskazu priznao da mjesečno troši oko 200,00 eura na režije i hranu, te da za drva za ogrjev potroši još oko 750,00 eura godišnje, a da od odjeće i obuće kupuje samo ono što mu je prijeko potrebno i to najjeftinije stvari.
14. Tužiteljica je u svom iskazu navela da joj mjesečno treba oko 500,00 eura kako bi podmirila troškove hrane, odjeće, obuće, lijekova i režija, te da nema nikakvih prihoda i mogućnosti zaposlenja zbog zdravstvenih razloga i da nema druge imovine osim nekretnine u kojoj živi, te ju sada uzdržava sin.
15. Prema članku 298. stavku 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20,49/23 i 156/23 dalje: ObZ) obveza uzdržavanja bračnog druga može trajati do godine dana, ovisno o trajanju braka i o mogućnosti da tužitelj u dogledno vrijeme na drugi način osigura sredstva za život, a prema stavku 2. istog članka u opravdanim slučajevima sud može produljiti obvezu uzdržavanja, a tužba za produljenje obveze uzdržavanja može se podnijeti samo do isteka vremena za koje je uzdržavanje određeno.
16. Tužiteljica je tužbu za produženje uzdržavanja podnijela 4. veljače 2021. dakle, u skladu sa člankom 298. stavkom 2.ObZ, jer je obveza uzdržavanja tuženika prema pravomoćnoj presudi poslovni broj: P Ob-14/2020-9 Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama trajala do 6. veljače 2021.
17. Iz provedenih dokaza proizlazi da na strani tužiteljice postoje opravdani razlozi za produljenje uzdržavanja, jer se radi o osobi koja zbog životne dobi i zdravstvenog stanja nije radno sposobna, a prije razvoda braka nije bila zaposlena, bila je kućanica koja je brinula o obitelji u kojoj je rođeno jedno dijete koje ju sada i uzdržava, jer tužiteljica nema prihoda niti imovine iz koje bi prihode mogla ostvariti.
18. Prema članku 299. ObZ sud može odbiti zahtjev za uzdržavanje ili donijeti odluku o prestanku obveze uzdržavanja bračnog druga ako bi uzdržavanje predstavljalo, odnosno predstavlja očitu nepravdu za drugog bračnog druga koji bi trebao plaćati, odnosno plaća uzdržavanje.
19. Po ocjeni ovoga suda činjenica što je bračna zajednica koja je trajala 33 godine prestala još 2014., te da je tuženik od 2014. do 2019. dobrovoljno plaćao uzdržavanje tužiteljici u iznosu od 2.500,00 kuna, a potom od razvoda braka do 6. veljače 2021. iznos od 2.000,00 kuna, te činjenica da tuženik u dobi od 69 godina radi kao vozač kamiona, jer bi mu mirovina bila mala za zadovoljenje njegovih životnih potreba, ne predstavlja očitu nepravdu za tuženika da i dalje plaća uzdržavanje tužiteljici, jer od plaće koju zarađuje može plaćati tužiteljici uzdržavanje još godinu dana u visini od 265,45 eura, kako je to odredio prvostupanjski sud.
20. Pri tome je potrebno istaknuti da iznos od 265,45 eura ne iznosi 45% od plaće tuženika i da po njegovom vlastitom iskazu ovaj mu iznos preostane nakon podmirivanja njegovih životnih potreba.
21. Tuženik žalbom posebno ne pobija odluku o troškovima parničnog postupka.
21. Slijedom navedenoga žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.
Slavonski Brod, 15. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Draženka Ilak
