Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-4250/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe PSC FERENČAK d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ŽF, zastupani po braniteljima Zajedničkog odvjetničkog ureda Sanela Kontin Miklin i Željko Rožić iz Križevaca, zbog prekršaja iz članka 35. stavka 1. točke 5. i stavka 3. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom (»Narodne novine«, br. 133/12., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20. i 114/23.), rješavajući o žalbi okrivljene pravne osobe PSC FERENČAK d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ŽF, podnesenom protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-740-04/21-02/149 URBROJ: 513-07-01/24-23 od 1. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe PSC FERENČAK d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ŽF i potvrđuje se pobijano rješenje o prekršaju.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.), okrivljena pravna osoba PSC FERENČAK d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba ŽF dužni su naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 30 (trideset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni, pravna osoba PSC FERENČAK d.o.o. novčanom kaznom u iznosu od 1.040,00 eura, a odgovorna osoba ŽF novčanom kaznom u iznosu od 90,00 eura, zbog prekršaja iz članka 35. stavka 1. točke 5. i stavka 3. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.

2. Istim su rješenjem okrivljenici obvezani na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura, svaki.

3. Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenici su putem branitelja podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog prava, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama i troškovima postupka, navodeći u bitnome da prvostupanjsko tijelo ne daje valjane razloge zbog čega ne uvažava očitovanje operatera A1 Hrvatska d.o.o. od 12.3.2021. iz kojeg nesporno proizlazi da su 5.2.2021. i 6.2.2021. postojale poteškoće u pružanju usluga interneta na adresi [adresa], a koja usluga se na predmetnoj nekretnini pruža društvu PSC FERENČAK d.o.o., temeljem sklopljenog ugovora za BIZ Duo uslugu. Nadalje, žalitelji ističu da je točno kako sud navodi da je došlo do prekida veze dana 5.2.2021., međutim, iz očitovanja operatera A1 Hrvatska d.o.o. nesporno proizlazi da internetske veze nije bilo niti dana 5.2.2021. niti 6.2.2021. Stoga je pogrešno utvrđeno činjenično stanje da su okrivljenici trebali uspostaviti elektroničku vezu te dostaviti na ovjeru Ministarstvu financija Poreznoj upravi račune do 7.2.2021. do 23:59:59. Kako su okrivljenici dostavili sve račune dana 8.2.2021. zaključno do 06:58:57 sati, očito je da su postupili u zakonskom roku, time da se ukazuje da je 7.2.2021. bila i nedjelja, odnosno neradni dan. Žalitelji također ističu da je prvostupanjsko tijelo trebalo primijeniti i odredbu čl. 24.a Prekršajnog zakona o beznačajnom prekršaju, obzirom da su okrivljenici uspostavili internetsku vezu i dostavili račune 8.2.2021. zaključno do 06:58:57 sati te je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti bio neznatan i ne postoji potreba da okrivljenici budu kažnjeni.

4. Žalitelji predlažu da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (u nastavku: Sud) utvrdio je da rješenjem o prekršaju nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona niti su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Razmatrajući dalje žalbu okrivljenika i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju, ovaj Sud je utvrdio da navodi žalbi kojima se pokušava dovesti u sumnju pravilan zaključak prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak o odgovornosti žalitelja nisu osnovani. Ocjena je Suda da prvostupanjska odluka sadrži primjereno obrazloženje razloga na kojima se krivnja temelji i iz kojih je nesporno utvrđeno da su okrivljenici počinili prekršaj na način činjenično opisan u izreci pobijane prvostupanjske odluke, a odlučne činjenice žalitelji objektivno i argumentirano žalbenim navodima ne dovodi u pitanje, tako da su neosnovani žalbeni navodi usmjereni na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

8. U odnosu na utvrđeno činjenično stanje, treba istaknuti da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak na glavnoj raspravi održanoj 28. veljače 2024., ispitalo predstavnika okrivljene pravne osobe, i okrivljenu odgovornu osobu, te tijekom dokaznog postupka pročitalo materijalne dokaze koji prileže spisu, kojem izvođenju dokaza su okrivljenici bili nazočni te su imali pravo na glavnoj raspravi predlagati izvođenje dokaza, davati druge prijedloge i izjave i očitovanja o izvedenim dokazima, sukladno članku 165. stavku 9. Prekršajnog zakona, međutim, prijedlog za izvođenje drugih dokaza nisu imali niti su stavljali primjedbe na izvedene.

9. Sukladno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je pravilno svoje saznanje o djelu zasnovalo na ocjeni u postupku izvedenih dokaza, te u zakonito i ispravno provedenom postupku pravilno utvrdilo činjenice koje su odlučne za donošenje ispravne odluke glede inkriminiranog prekršaja, činjenično opisanog u izreci prvostupanjskog rješenja o prekršaju, za svoja činjenična utvrđenja dalo valjane i prihvatljive razloge u skladu s izvedenim dokazima i bez međusobnih proturječja, dok navodi žalbe ne upiru na postojanje novih činjenica u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona kojima bi doveli u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke, a o kojima nije odlučeno u provedenom postupku pa se daljnje izvođenje dokaza ukazuje nepotrebnim.

10. Kako su sporni računi 5. veljače 2021. putem naplatnog uređaja putem koje se provodi postupak fiskalizacije izdavanja računa, izdani od rednog broja 494/8/1 u 10:38:30 sati do rednog broja 505/8/1 u 14:33:59 sati, u poslovnom prostoru okrivljene pravne osobe oznake „8“, u kojem razdoblju je došlo do prekida elektroničke veze s Poreznom upravom, pravilno je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak utvrdilo da su okrivljenici počinili prekršaj jer u roku od dva dana od prekida veze, dakle, računajući od dana 5. veljače 2021. do dana 7. veljače 2021. nisu dostavili na ovjeru Ministarstvu financija, Poreznoj upravi sve izdane računa, već su isto učinili izvan roka propisanog Zakonom o fiskalizaciji u prometu gotovinom, dakle, 8. veljače 2021., zaključno do 06:58:57 sati. O tome da da je posljednji dan roka pao u nedjelju, dakle, neradni dan, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno je navelo da Centralni informacijski sustav Porezne uprave (CIS) je informacijski sustav Ministarstva financija, Porezne uprave koji zaprima i obrađuje poruku zahtjeva. Dakle, proces razmjene podataka, između obveznika fiskalizacije i CIS-a je sinkron što znači da pristupna točka Porezne uprave odmah odgovara na zahtjev korisnika. Stoga, nema nikakvih ograničenja vezanih za neradne dane, kako to smatraju žalitelji, ističući da je posljednji dan roka pao u nedjelju, pa da je rok istjecao prvog sljedećeg dana, dakle, u ponedjeljak, 8. veljače 2021. Nadalje, kako iz provedenog dokaza, dopisa trgovačko društva A1 Hrvatska d.o.o., proizlazi da su na adresi [adresa] u razdoblju od 5. veljače 2021. do 6. veljače 2021. imali poteškoće u pružanju usluge Interneta, a koja usluga se na navedenoj adresi pruža društvu PSC FERENČAK d.o.o., to je pravilno obrazloženje prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupaka da je 7. veljače 2021. u spornoj poslovnici postojala mogućnost uspostave prekinute internetske veze radi razmjene podataka s Poreznom upravom i naknadne pravovremene dostave, uslijed prekida elektroničke veze s Poreznom upravom, inkriminiranih izdanih računa bez JIR broja.

11. Nadalje, u svezi žalbenih navoda kako okrivljenici smatraju da se radi o beznačajnom prekršaju treba istaknuti da se odredbom članka 24.a Prekršajnog zakona propisuju uvjeti kada se smatra da nema prekršaja iako su ostvarena njegova bitna obilježja. Iz navedene odredbe proizlazi da je za zaključak o egzistiranju beznačajnosti nekog djela kojim se ostvaruju bitna obilježja prekršaja nužno kumulativno ostvarenje dva elementa, i to beznačajnost mora proizlaziti iz neznatnosti stupnja ugrožavanja ili povrede ne samo zaštićenog dobra nego i vrijednosti koje se općenito štite prekršajnim pravom, ali i iz odsustva potrebe za kažnjavanjem počinitelja. Prva sastavnica beznačajnosti djela objektivne je naravi i za njeno postojanje relevantna je ocjena same težine počinjenog djela, pri čemu je potrebno uzeti u obzir sve okolnosti pojedinog slučaja. Kod druge sastavnice preteže subjektivni elementi koje treba tražiti u osobi počinitelja, a to mogu biti i upravo one okolnosti koje bi inače bile značajne za određivanje vrste i mjere kazne (čl. 36. st. 2. Prekršajnog zakona): stupanj krivnje počinitelja, pobude iz kojih je počinio radnju, njegovo ranije ponašanje (prvenstveno neosuđivanost), njegovo ponašanje nakon počinjenja prekršaja (koje uključuje i stav prema počinjenom djelu, dakle i njegovo priznanje, izraženo kajanje, posebno eventualnu naknadu pričinjene štete i slično) te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja. Iz dikcije ove odredbe proizlazi da obje te sastavnice moraju biti kumulativno ispunjene da bi se radilo o beznačajnosti nekog djela.

12. Stoga, u odnosu na prvi element, gdje je potrebno uzeti u obzir sve konkretne okolnosti pojedinačnog slučaja, ovaj Sud nalazi, imajući u vidu da se u ovom konkretnom slučaju radi o tome da okrivljenici u inkriminiranom roku nisu pravovremeno fiskalizirali 12 računa, a što se ne može ocijeniti malim stupnjem povrede javnog poretka, uslijed čega društvena opasnost djela okrivljenika nije neznatna, Nadalje, iz stava počinitelja konkretnog prekršaja ne proizlazi priznanje niti izraženo žaljenje, već poricanje prekršajne odgovornosti pa slijedom navedenog nisu ostvareni uvjeti za primjenu instituta beznačajnog djela.

13. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj Sud je utvrdio da su izrečene novčane kazne okrivljenicima pravilne i zakonite i da su primjerene težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona). Naime, za prekršaj iz članka 35. stavka 1. točke 5. i stavka 3. Zakona o fiskalizacija u prometu gotovinom, u vrijeme počinjenja prekršaja bila je propisana novčana kazna za pravnu osobu u iznosu od 20.000,00 do 500.000,00 kuna za pravnu osobu, obveznika fiskalizacije te od 1.000,00 do 50.000,00 kuna za odgovornu osobu u pravnoj osobi, obvezniku fiskalizacije, dok je u međuvremenu 1. siječnja 2024. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom („Narodne novine“ broj: 114/23.) koji sada za počinitelja pravnu osobu, obveznika fiskalizacije propisuje novčanu kaznu od 2.560,00 do 66.360,00 eura (što je protuvrijednost od 19.966,22 kuna do 499.989,42 kuna, u skladu s fiksnim tečajem od 7,53450 kuna),, a za počinitelja odgovornu osobu u pravnoj osobi, obvezniku fiskalizacije u iznosu od 130,00 do 6.630,00 eura (što je protuvrijednost od 979,49 kuna do 49.953,74 kuna u skladu s fiksnim tečajem od 7,53450 kuna).

14. Sukladno odredbama članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja.

15. Prema tome, budući da je Zakonom o fiskalizaciji u prometu gotovinom ((»Narodne novine«, br. 133/12., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20. i 114/23.), propisani blaži minimumi novčane kazne to je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno prema okrivljenicima primijenio novi Zakon jer je blaži za počinitelje.

16. Ispitujući odluku o izrečenim novčanim kaznama, u smislu odredbe članka 36. Prekršajnog zakona ovaj Sud je, s obzirom na sve okolnosti koje se tiču djela i počinitelja, ocijenio da novčane kazne nisu prestrogo odmjerene. Naime, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je okrivljenicima izreklo novčane kazne ispod posebnih zakonom propisanih minimalnih iznosa te im je kao olakotne okolnosti cijeno protek vremena od počinjenja prekršaja, dosadašnju nekažnjavnost okrivljenih za porezne prekršaje, to što su inkriminirani računi Poreznoj upravi dostavljeni naknadno, dok otegotne okolnosti nisu utvrđene. Ovaj Sud smatra da su izrečene novčane kazne primjerene i dostatne kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te da će se odmjerenim novčanim kaznama postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja te utjecati na okrivljenike da se ubuduće klone činjenja ovakvih ili sličnih prekršaja.

17. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenici u roku od 15 dana od primitka ove presude plate dvije trećine novčanih kazni izrečenih pobijanim prvostupanjskim rješenjem o prekršaju, novčane kazne smatrat će se plaćenim u cijelosti.

18. Odlučujući o žalbi okrivljenika u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima prekršajnog postupka, ovaj Sud smatra da su okrivljenici pravilno i na zakonu utemeljeno obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka, pri čemu treba naglasiti da okrivljenici navode iz žalbe u odnosu na trošak postupka nisu obrazložili niti dokumentirali pa je u tom dijelu trebalo potvrditi pobijano rješenje o prekršaju.

19. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenike određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

20. Iz izloženih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 15. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Poreznoj upravi, Područnom uredu Zagreb, Vijeću za prekršajni postupak u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.