Posl.broj: P-127/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sutkinji tog suda Mariji Gugić, u pravnoj stvari tužitelja: SŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 24 i 2. FŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje tužitelje zastupa punomoćnik Antun Žanetić, odvjetnik u Blatu; protiv tuženika: 1. GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. BŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 3. EŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojem je postavljena privremena zastupnica Daniela Urban Laus, odvjetnica u Korčuli, 4. VŽ, iz [adresa], 5. PŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 6. RŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 7. HŽ, [adresa], kojoj je postavljena zastupnica za prijem pismena Katarina Biliš, odvjetnica u Korčuli, tužene ad 1/, 2/ i 5/ zastupa punomoćnica Daniela Urban Laus, odvjetnica u Korčuli, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene 26. studenog 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tužitelja osobno, tuženika ad. 1 osobno, punomoćnice tuženika ad. 1, 2 i 5, a u odsutnosti ostalih na strani tuženika, na ročištu zakazanom radi objave odluke, 15. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su tužitelj ad. 1 SŽ pok. S (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], tužitelj ad. 2 FŽ pok. S (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i tuženik ad. 1 GŽ pok. S (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], vlasnici svaki za po 1/3 dijela kčbr. [katastarska čestica] upisane po kulturi kao dvor [adresa], površine 86 m2 upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (zk tijelo 1), te se ovlašćuju tužitelji ad.1 i 2., te tuženik ad.1 temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva ove nekretnine na svoje ime po 1/3 dijela u zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina], uz istovremeno brisanje toga prava s imena prednika tuženika ad.2/,4/,5/,6/ i 7/ i to pok. EŽ DŽ pok.Vicka.

II. Razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] dvor [adresa] površine 86 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja dvorište –prilaz obiteljskoj kući tužitelja ad.1 i 2. i tuženika ad.1., civilnom diobom na način da tužitelji SŽ pok. S (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i FŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) te tuženik ad.1 GŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) dobiju po 1/3 dijela novčanih sredstava od ostvarene kupoprodajne cijene ove nekretnine.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u toč. I u odnosu na tuženika ad. 4 VŽ.

IV. Nalaže se tuženicima ad. 1 ČŽ, ad. 2 BŽ i ad. 5 PŽ da tužiteljima na jednake dijelove naknade parnični trošak u iznosu od 1.204,61 eur (tisuću dvjesto četiri eura i šezdeset jedan cenat), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je u ovom sudu zaprimljena 21. veljače 2023. navodi se kako su tužitelji uvidom u zemljišnu knjigu k. o. [katastarska općina] ustanovili kako je prednik tuženika ad. 2-6. pok. BŽ DŽ pok. ĐŽ upisan kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] dvor [adresa] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što ne odgovara stvarnom stanju. U naravi da tako označena nekretnina predstavlja dvorište pred obiteljskom kućom tužitelja i tuženika ad.1. u [adresa], koje zajedno s čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojima su tužitelji i tuženik ad.1 GŽ uknjiženi kao vlasnici po 1/3 dijela, predstavljaju jednu cjelinu - stojnu kuću s pripadajućom okućnicom. Navedene nekretnine da je danas pok. SŽA rođ. F, majka tužitelja i tuženika ad.1 ČŽ, stekla u vlasništvo kao kupac kupoprodajnom pogodbom od 08. siječnja 1971. od prodavatelja – tuženika ad.2 BŽ i tuženika ad 3. EŽ te DŽ pok. ĐŽ, prednika tuženika ad.4-7. Temeljem tako zaključenog pravnog posla da se majka tužitelja i tuženika ad. 1 ČŽ uknjižila kao vlasnica nekretnina kčbr. [katastarska čestica] ZGR i kčbr. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina], dok za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije ishodila upis uknjižbe prava vlasništva jer je bio uknjižen prednik prodavatelja, njihov pok. stric DŽ pok. ĐŽ, čiji su nasljednici bili prodavatelji iz rečene kupoprodajne pogodbe. Nadalje se u tužbi pojašnjava kako je pravomoćnim rješenjem u izvanparničnom postupku Općinskog suda u Korčuli R1- 51/2019 od 15. listopada 2019. razvrgnuta suvlasnička zajednica nekretnina između tužitelja i tuženika ad.1. na kčbr. [katastarska čestica] ZGR i kčbr. [katastarska čestica] ZGR civilnom diobom tako da svaki od njih dobije po 1/3 dijela novčanih sredstava od ostvarene kupoprodaje ovih nekretnina, dok je odbijen prijedlog za razvrgnuće na utuženoj kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer stranke nisu bili uknjiženi vlasnici. Nitko nikada tužitelje i tuženika ad.1. kao ni njihova prednika nije smetao u vlasničkim i posjedovnim pravima na ovoj nekretnini, na kojoj su zajedno s kućom u posjedu računajući vrijeme svojeg prednika više od pedeset godina pa su i samom dosjelošću stekli vlasništvo. Kao posjednik ove nekretnine u katastru upisani su tuženici i prednici tuženika ad.2-7., te pok. majka tuženika ad. 5. Budući su tužitelji ad.1 i 2. te tuženik ad.1. suvlasnici svaki za po 1/3 dijela utužene nekretnine, a suvlasnička zajednica među njima je nepodijeljena i više im ne odgovora, time što razvrgnuće suvlasničke zajednice odnosno dioba nije moguća geometrijskom odnosno fizičkom diobom, već samo civilna dioba kako je to utvrđeno u pravomoćno završenom postupku ovog suda i rješenjem R1-51/19 od 15.listopada 2019., glede kčbr. [katastarska čestica] ZGR i kčbr. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina]. Stoga tužitelji ovom tužbom traže i razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom tako da tužitelji ad.1 i ad. 2. te tuženik ad. 1. dobiju po 1/3 dijela novčanih sredstava od ostvarene kupoprodajne cijene kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Glede pasivne legitimacije se ističe da je tuženik ad. 4. nasljednik oca ĐŽ i majke FŽA, tuženi ad.5, 6 i 7 su nasljednici svoje majke UŽ rođ. ĐŽ, a tuženi ad.2-7. zajedno nasljednici majke-bake ŽŽ - svi prodavatelji iz kupoprodajne pogodbe od 08. siječnja 1971., koji su to bili naslijedili od svog oca KŽ pok. ĐŽ po rješenju o nasljeđivanju ovog suda O- 113/69 od 25. kolovoza 1969., a njihov otac od svoga brata uknjiženog DŽ. Radi svega navedenog predloženo je da sud po provedenom postupku prihvati tužbeni zahtjev kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom 23. ožujka 2023. tuženik ad. 1 GŽ osporio je tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev. Prije svega se navodi da tužitelji nisu uz tužbu dostavili nikakve isprave iz kojih bi proizlazilo da su tuženici ad. 2-7 nasljednici uknjiženog vlasnika pok. DŽ pok. ĐŽ. Posebno se dakle ističe da ne postoji nikakav dokaz, odnosno pravni slijed stjecanja prava vlasništva o darovanju sporne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s imena uknjiženog vlasnika na njegova brata KŽ pok. ĐŽ. Kraj činjenice koja se navodi u priloženom Kupoprodajnom ugovoru u smislu da je kčbr. [katastarska čestica] ispuštena iz Ugovora o darovanju između braće DŽ pok. ĐŽ i KŽ pok. ĐŽ, prednika prodavatelja, da niti nasljednici pok. KŽ pok. ĐŽ nisu mogli raspolagati odnosno prodati ovu česticu jer nemaju nikakav pravni slijed stjecanja. Tuženiku da nije dostavljeno ni ostavinsko rješenje posl. br. O-113/69 iza smrti KŽ pok. ĐŽ, a iz sadržaja priloženog kupoprodajnog ugovora da je razvidno kako prodavatelji pretpostavljaju da su predmetne nekretnine naslijedili od svog oca pok. KŽ pok. ĐŽ. Pored iznesenog da je u isključivom posjedu kuće od kupoprodaje (kčbr. [katastarska čestica] ZGR i kčbr. [katastarska čestica] ZGR) upravo tuženik ad. 1 GŽ, a nikako tužitelji. Za to vrijeme da je tuženik ad. 1 GŽ na utuženoj nekretnini svojim radom i sredstvima izgradio konobu, komin, cisternu i uredio vrtove. Stoga da se ne može prihvatiti tvrdnja kako su tužitelji vlasništvo stekli po osnovu dosjelosti. Naime, da je upravo tuženik ad. 1 GŽ vlasništvo utužene nekretnine stekao na temelju gradnje čemu se nitko nije usprotivio niti zabranio izgradnju koju je započeo sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Naprijed navedeni objekti da su potpuno dovršeni i kao takvi u isklučivom posjedu tuženika ad. 1 ČŽ.

3. Dana 23. ožujka 2023. zaprimljen je odgovor na tužbu tuženika ad. 2 BŽ u kojem se navodi kako su tužitelji dužni dokazati svoje navode o stjecanju prava vlasništva utužene kčbr. [katastarska čestica]. Istog dana, a potom i 27. ožujka 2023. identičnog sadržaja zaprimljen je i odgovor na tužbu tuženice ad. 6 RŽ i tuženice ad. 5 PŽ.

4. Dana 29. ožujka 2023. zaprimljen je odgovor na tužbu tuženika ad. 4 VŽ koji navodi da je u posjedovnom listu br. 209 k. o. [katastarska općina] kao posjednica dijela utužene nekretnine upisana njegova majka CŽ Pikolin ud. G. Opreza radi imenovani tuženik osporava navode tužbe s tvrdnjom da mu nije poznato na koji način i kako su to tužitelji stekli pravo vlasništva utužene nekretnine. Isto tako da je u postupku potrebno nedvojbeno utvrditi da li su tuženici ad 2, 3, 4, 5, 6 i 7 nasljednici DŽ pok. ĐŽ. Što se tiče posjeda tuženik ad. 4 VŽ navodi kako mu je poznato da je tuženik ad. 1 GŽ u isključivom posjedu utužene nekretnine od kupoprodaje na način da je na navedenoj nekretnini svojim radom i sredstvima izgradio komin, cisternu i uredio vrtove.

5. Na pripremnom ročištu održanom 23. travnja 2024. tužitelji su osporili navode iz odgovora na tužbu prije svega tuženika ad. 1 ČŽ pri čemu se tužitelji pozivaju na činjenicu da je predmetna nekretnina bila uvrštena u ostavinsku imovinu iza smrti prednice tužitelja i tuženika ad. 1 zajedno s nekretninama koje predstavljaju kuću i dvorište. Ujedno su tužitelji osporili navode tuženika ad. 1 ČŽ u smislu da je vlasništvo stekao građenjem jer da takve navode tuženika ad. 1 nije isticao u ostavinskom postupku iza smrti majke, pok. SŽA, rođ. F. K tome tužitelji upiru na činjenicu kako utužena nekretnina predstavlja dvorište pred kuću, izlaz pred kuću i jedini ulaz u kuću tužitelja. Nasuprot tome, tuženik ad. 1 GŽ navodi kako utužena nekretnina ne predstavlja jedini ulaz u kuću tužitelja budući je ulaz s donje strane, a utužena nekretnina da je tek sporedni ulaz iz kuće s druge strane.

6. Tijekom postupka utvrđeno je da se tuženik ad. 3 EŽ nalazi u inozemstvu, nema punomoćnika u Republici Hrvatskoj, a dostava se nije uspjela izvršiti pa je istom postavljena u ovoj parnici privremena zastupnica u osobi Daniela Urban Laus, odvjetnica u [adresa], u skladu s odredbom čl. 84. st. 1. i 2. toč. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – u daljnjem tekstu ZPP ). O tome je izdat oglas koji je objavljen na oglasnoj ploči ovoga suda i u "Narodnim novinama" br. 46/2024 od 19. travnja 2024. na str. 92

7. U postupku je proveden dokaz pregledom isprava priloženih spisu i to e zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 29. rujna 2022., prijepisa posjedovnog lista br. 209 k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 1. listopada 2019., prijepisa posjedovnog lista br. 239 k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 29. rujna 2022., kupoprodajne pogodbe od 8. siječnja 1971., pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-145/2010 od 5. srpnja 2011. iza smrti SŽA pok. B, rođ. F, pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli posl. br. R1-51/2019 od 15. listopada 2019., uvjerenja DGU, PUK Dubrovnik, Odjela za katastar nekretnina Korčula Klasa: 936-02/13-05/69, Urbroj: 541-28-3-4/2-13-2 od 12. rujna 2013., uviđajem na licu mjesta uz prisustvo mjernika vještaka Iva Nazifovskog, saslušanjem svjedoka ZŽ sina DŽ, OŽ pok. S, TŽ, E i ŠŽ pok. GŽA, saslušanjem tužitelja i tuženika ad. 1 ČŽ u svojstvu parničnih stranaka te uvidom u priložene spise posl. br O- 145/2010 i R1-51/2019.

8. Ocjenom svih izvedenih dokaza zajedno i svakog izvedenog dokaza posebno ovaj sud drži da je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva u pretežitom dijelu osnovan, a neosnovan u dijelu koji se odnosi na utvrđenje prava vlasništva prema tuženiku ad. 4 VŽ. U dijelu koji se odnosi na razvrgnuće suvlasničke zajednice tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

9. Predmetom postupka jest nekretnina katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] po kulturi kao dvor, [adresa] površine 86m2 (zk tijelo 1), konkretno utvrđenje vlasništva tako označene nekretnine i ishođenja ovlaštenja na upis uknjižbe prava vlasništva po suvlasničkim udjelima u zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina], a potom i razvrgnuće tako utvrđenog suvlasništva. Predmetna nekretnina je u katastarskom operatu k. o. [katastarska općina] upisana u dva posjedovna lista i to posjedovni list br. 209 u dijelu površine od 16m2 kao oranica na ime BŽA ud. G, kao i u posjedovnom listu br. 239 u dijelu površine 70m2, dvor na ime RŽ (tuženice ad. 6) za 1/12 dijela, EŽA za 1/4 dijela, VŽA pok. PŽA (tuženika ad. 3) za 1/4 dijela, GŽA (tuženika ad. 2) za 1/4 dijela, HŽ (tuženice ad. 7) za 1/12 dijela i PŽ (tuženice ad. 5) za 1/12 dijela. Čitanjem uvjerenja DGU, PUK Dubrovnik, Odjela za katastar nekretnina Korčula Klasa: 936-02/13- 05/69, Urbroj: 541-28-3-4/2-13-2 od 12. rujna 2013. sud nalazi kako je FŽA ud. G u katastarskom operatu upisana devedesetih godina prošlog stoljeća prilikom unošenja operata na magnetni zapis uz prethodno brisanje posjeda s imena AŽ pok. G koji je bio upisan još od revizije katastarskog operata. U posjedovnom listu br. 239 k. o. [katastarska općina] revizijom katastarskog oerata bio je upisan PŽA pok. ĐŽ da bi potom 1987. na temelju rješenja Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-113/69 bili upisani nasljednici prije imenovanog i to ŽŽ ud. PŽA, ŽŽ ĐŽ pok. RŽA pok. PŽA, RŽA BŽ i UŽ, rođ. RŽA po 1/5 dijela koji upis egzistira i dan danas samo što su po smrti majke ŽŽ kao posjednici upisana netom imenovana joj djeca po 1/4 dijela (na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-215/93), a potom umjesto UŽ rođ. ŽŽ sada tuženice HŽ, RŽ i PŽ po 1/12 dijela.

10. Uvidom u spisu priloženu kupoprodajnu pogodbu ovjerenu u potpisu ŽŽ ud. PŽA, ujedno i kao punomoćnice sina ĐŽ u Općinskom sudu u Korčuli pod br. II. Ov-7/1971 od 8. siječnja 1971. utvrđeno je kako su imenovani zajedno s EŽ, BŽ i UŽ, rođ. BŽ, svi kao nasljednici pok. KŽ pok. ĐŽ (temeljem Rješenja O-113/69), s jedne strane, kao prodavatelji, danas pok. JŽ, rođ. F (majci tužitelja i tuženika ad. 1 ČŽ), s druge strane, kao kupcu, prodali zemljište opisano kao " č. zgr. br. [katastarska čestica] biće 1 što predstavlja jednu staru kuću površine m2.44 i č. zgr. br. [katastarska čestica] biće 2 što predstavlja dvor sve ZU.2181 KO. [katastarska općina]". Iako ovjeren u potpisu ŽŽ (ujedno i kao punomoćnice odsutnih sinova ĐŽ i RŽA) ugovor je potpisan i od strane BŽ i UŽ. U čl. VI. tako zaključene Pogodbe utanačeno je kako su prodavatelji danas prodane nekretnine naslijedili od svog pok. oca, odnosno muža KŽ pok. ĐŽ na osnovi Rješenja O-113/69 od 25. kolovoza 1969 po 1/5 dijela, a imenovani prednik, tj. KŽ pok. ĐŽ da je tako označene nekretnine naslijedio od svog odsutnog brata DŽ pok. ĐŽ darovnim ugovorom u kojem je bila ispuštena sada utužena kčbr. [katastarska čestica] (očito pogrešno označena kao čestica zgrade) što sve sačinjava jednu ekonomsku cjelinu kuća sa dvorištem. Prije navedeni DŽ pok. ĐŽ, kako je to razvidno iz zk izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uknjižen je kao vlasnik utužene kčbr. [katastarska čestica] (u Kupoprodajnoj pogodbi posve očito pogrešno navedene kao zgradna čestica – k.č. zgr), a takav upis egzistira još od davne 1933. godine. Točno je da spisu ne prileži darovni ugovor koji se navodi u čl. VI Kupoprodajne pogodbe (između braće DŽ pok. ĐŽ i KŽ pok. ĐŽ) no sud prihvaća kao osnovane navode tužitelja u smilsu kojih su upravo tuženici ad. 2 BŽ, ad. 3 EŽ, ad. 5 PŽ, ad. 6 RŽ i ad. 7 HŽ, kao nećaci, nasljednici svog strica pok. DŽ pok. ĐŽ koji je očito preminuo u inozemstvu i nije ostavio nasljednika prvog nasljednog reda. Da je tome tako može se zaključiti iz činjenice što od 1933. do danas nitko nije zahtijevao upis uknjižbe prava vlasništva na utuženoj neokretni upisanoj na ime DŽ pok. ĐŽ pozivajući se na nasljedstvo. Uostalom, da je KŽ utuženu nekretninu doista stekao od svog brata DŽ može se zaključiti iz činjenice što je, kako je obrazloženo u prethodnom ulomku, upravo KŽ pok. ĐŽ revizijom bio upisan kao isključivi posjednik površine od 70m2 od ukupno 86m2 utužene nekretnine. Iz navedenih utvrđenja sud dalje ocjenjuje kako, protivno navodima tužbe, tuženik ad. 4 VŽ nije slijednik pok. DŽ. ĐŽ, uknjiženog vlasnika utužene nekretnine. Naime, tužeik ad. 4 VŽ je posve očito nasljednik upisane posjednice u posjedovnom listu br. - 209, i kao takav potječe iz sasvim druge obitelji IŽ. Samim time isti ne može biti na strani pasivno legitimiranih u ovom postupku radi utvrđenja prava vlasništva pa je sud u odnosu na imenovanog odbio tužbeni zahtjev i presudio kao u izreci pod toč. III/.

11. U postupku je nadalje utvrđeno kako je po zaključenoj Kupoprodajnoj pogodbi danas pok. SŽA, majka tužitelja i tuženika ad. 1 doista stupila u posjed svih triju kupljenih nekretnina u naravi kuća i dvorište time što je nedvojbeno bila ishodila upis uknjižbe prava vlasništva provedene pod Z- 113/71 na svoje ime u odnosu na kuću koja nosi katastarsku oznaku kčbr. [katastarska čestica] ZGR i kčbr. [katastarska čestica] ZGR upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. Netom izneseno utvrđeno je uvidom u spis R1-51/19. U navedenom postupku je po prijedlogu sada tužitelja kao tamo predlagatelja, protiv ovdje tuženika ad. 1 ČŽ bilo predloženo razvrgnuće suvlasničke zajednice na nekretninama kčbr. [katastarska čestica] ZGR, kčbr. [katastarska čestica] ZGR i sada utuženoj kčbr. [katastarska čestica]. U navedenom postupku je sada tuženika d. 1 GŽ Protustranka u svom odgovoru na prijedlog od 31. srpnja 2019. nije osporila predmet i opseg diobe niti veličinu suvlasničkog dijela, ali je navela da su netočni navodi predlagatelja da se protustranka protivi diobi te da odbija ove nekretnine predlagateljima predati u suposjed. Nadalje, ističe kako nekretnina označena kao čest. zgr. [katastarska čestica] u naravi ne predstavlja zgradu već zemlju, a koja je u zemljišnim knjigama upisana na ime DŽ pok. ĐŽ iz [adresa], površine 86 m2, dok je u katastarskim operatima ova nekretnina upisana kao suposjed više osoba koje nisu stranke u ovom postupku. Kako ova nekretnina u naravi čini jednu cjelinu sa čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kojih nekretnina je nesporno vlasnica majka stranaka, to da predstavlja zapreku za vođenje ovog postupka. Nadalje, protustranka navodi kako je u potpunosti suglasna s tvrdnjom predlagatelja da ne postoji mogućnost realne fizičke diobe predmetnih nekretnina. Po provedenom postupku rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli posl. br. R1-51/2019 od 15. listopada 2019. određeno jwe razvrgnuće suvlasničke zajednice na nekretninama kčbr. [katastarska čestica] ZGR i kčbr. [katastarska čestica] ZGR i to civilnom diobom na način da predlagatelji SŽ pok. S i FŽ pok. S te protustranka GŽ pok. S dobiju svaki po 1/3 dijela novčanih sredstava od ostvarene kupoprodajne cijene ovih nekretnina. U toč. II izreke odbijen je prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz obrazloženje kako je iz Kupoprodajne pogodbe utvrđeno je da je majka stranaka, koja je u Pogodbi označena kao JŽ žena S, doista u svojstvu kupca potpisala ovaj ugovor i to za nekretninu označenu kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Međutim, takav ugovor da je sklopljen s većim brojem prodavatelja od kojih niti jedan nije upisani zk vlasnik (DŽ pok. ĐŽ). Za pretpostaviti je da je majka predlagatelja ovaj ugovor sklopila sa njegovim nasljednicima, međutim dok stranke ne provedu upis svog prava vlasništva na ovoj nekretnini u zemljišnim knjigama sud je zauzeo stav prema kojem nije moguće u vanparničnom postupku izvršiti razvrgnuće suvlasničke zajednice na ovoj nekretnini pa je toč. II/ Rješenje odbijen zahtjev za razvrgnuće suvlasničke zajednice u odnsou na sada utuženu nekretninu.

12. Radi utvrđenja izgleda i stanja lica mjesta sud je u ovom postupku proveo dokaz uviđajem na licu mjesta uz prisustvo mjernika vještaka Iva Nazifovskog, dipl. ing. geod. Po obilasku lica mjesta i nekretnina koje su u naravi ukazane od strane pristupjelih na strani parničnih stranaka mjernik vještak je prilikom provedene identifikacije i davanja nalaza i mišljenja naveo kako je sudska komisija do predmetne nekretnine pristupila preko javnog dobra oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prolaskom preko nekretnine kčbr. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina] iz koje se izlazi u dvorište na čijem zapadnom dijelu je izgrađena zasebna zgrada oslonjena na sjeverni zid stambenih zgrada s južne strane predmetne nekretnine. Sjeverno od dvorišne zgrade nalazi se vrt koji je u potpunosti ograđen betonskim kroz kamenim zidovima. Istočno od vrta nalazi se betonsko stubište uz koje se dalje prema istoku nalazi cisterna. Cisterna je zidana nad zemljom visine približno 3 metra. Južno od spomenute cisterne nalazi se dvorište ispod kojeg je septička jama za stambenu zgradu preko koje se pristupilo do predmetnog dvorišta. Sve netom opisano se prema provedenoj identifikaciji nalazi i predstavlja utuženu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Budući su tužitelji na lice mjesta ukazali da je predmetom postupka i prostorija konobe u sklopu koje je šupa, vještak je istaknuo kako se konoba nalazi na čestici zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a moguće dijelom i na čestici zgrade *185 k. o. [katastarska općina], dakle ne na utuženoj kčbr. [katastarska čestica]. Pristupjeli n strani parničnih stranaka nisu imali primjedbe na provedeno vještačenje.

13. Uvidom u ostavinski spis O-145/2010 utvrđeno je da je isti pokrenut po smrti SŽA pok. B, rođ. F, a njenim nasljednicima su temeljem oporuke po 1/3 dijela proglašeni sinovi i to u ovom postupku tužitelji i tuženik ad. 1 GŽ. Prema izreci rješenja o nasljeđivanju O-145/2010 od 5. srpnja 2011. u ostavinsku imovinu je uvršteno iznaknjižno vlasništvo i to među ostalim (kčbr. [katastarska čestica] ZGR i kčbr. [katastarska čestica] ZGR) te vanknjižno vlasništvo nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] koje je, kako se to navodi, ostaviteljica stekla temeljem Kupoprodajne pogodbe od 8. siječnja 1971. Tu je prije svega za navesti kako u zemljišnoj knjizi pa ni u katastarskom operatu ne postoji upis nekretnine katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] ZGR, već upis kčbr. [katastarska čestica] bez oznake ZGR pa nema dvojbe da je prilikom pisanja predmeta Kupoprodajne pogodbe, a samim time, zbog nepotpunog probavljanja podataka na ime ostaviteljice prilikom pokretanja ostavinskog postupka O-145/201, kao predmet kupoprodaje i ostavinske imovine raspoređena kčbr. [katastarska čestica] ZGR podrazumijevajući pri tom očito kčbr. [katastarska čestica]. Tome u prilog ide i činjenica što ovako označena nekretnina zajedno s kčbr. [katastarska čestica] ZGR i kčbr. [katastarska čestica] ZGR predstavlja jedinstvenu cjelinu – kuću s okućnicom u mjestu [adresa]. Kako je to i sam tuženik ad. 1 GŽ naveo u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice, kčbr. [katastarska čestica] zajedno s kčbr. - 221 ZGR i kčbr. [katastarska čestica] ZGR predstavlja je vlasništvo majke sada tužitelja i tuženika ad. 1 ČŽ kao jedna cjelina. Da je tome tako proizlazi i iz činjenice što je majka tužitelja i tuženika ad. 1 ČŽ, danas pok. SŽA nekretninama koje je kupila 1971. – stojnom kućom u [adresa] s pripadajućim dvorištem, vrtom, kominom, gustirnom i konobom (objektima koje u odgovoru na tužbu navodi tuženik ad. 1 GŽ) raspolagala u korist svojih troje sinova po 1/3 dijela. U navedenom postupku ovdje tuženik ad. 1 GŽ svojom nasljedničkom izjavom priznao je formalnu ispravnost navedene oporuke, ali prigovorio je njenoj istinitosti i to u dijelu u kojem je oporučiteljica raspolagala kominom i vrtom koji se nalaze uz stojnu kuću (op. što bi se dakle odnosilo na sada utuženu nekretninu). Nadalje, i u ostavinskom postupku se pozivao na činjenicu da je komin sagradio isključivo sam te ujedno stvorio i vrt od neplodnog terena iz kojeg razloga je smatrao da ove nekretnine ne mogu ući u ostavinsku masu ostaviteljice. Upirao je i na činjenicu da je živio u zajednici s ostaviteljicom te doprinosio povećanju njene imovine te stoga osnova traži iznos od 8.000,oo kn kao i to da se iz ostavinske imovine ostaviteljice izdvoji namještaj u njegovoj sobi i dječjoj sobi na katu. Preostali nasljednici ostaviteljice osporili su ovakve navode ČŽ pa je temeljem čl. 244. Rješenjem posl. br. O.206/06 od 06. lipnja 2008. ostavinski postupak bio prekinut, a GŽ upućen u parnicu protiv FŽ i SŽ te OŽ radi utvrđenja da u ostavinu ne spada vrt i komin koji se nalaze uz stojnu kuću u [adresa]. Navedena parnica bila je pokrenuta pod brojem P-332/2008 po okončanju kojeg postupka je ostavinski sud utvrdio da je predmetni parnični postupak pravomoćno okončan dana 22. listopada 2009. i to presudom kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (sada tuženika ad. 1 ČŽ), slijedom čega je ostavinski postupak nastavljen i okončan kako je naprijed obrazloženo. Obzirom na naprijed izneseno prigovor kojeg tuženik ad. 1 ističe u ovom postupku u smislu da je gradnjom stekao vlasništvo utužene nekretnine jest u cijelosti neosnovan, a to pozivom na odredbu čl. 232 Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 48/2003, 163/2003, 35/2005,) prema kojoj pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže stranke koje su učestvovale u postupku ostavinske rasprave, ukoliko im nije priznato da svoj zahtjev ostvaruju u parnici. Tuženik ad. 1 GŽ je takav svoj zahtjev očito pokušao ostvariti u parnici, ali je njegov tužbeni zahtjev pravomoćno je odbijen kao neosnovan.

14. Da je utužena nekretnina predstavljala stvarno vlasništvo roditelja tužitelja i tuženika ad. 1 ČŽ i da se koristila od strane svih članova te obitelji, pa tako i tužitelja i tuženika ad. 1 ČŽ proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka pa i iskaza saslušanih parničnih stranaka. Tako je sud na temelju iskaza svjedoka ZŽ, OŽ, TŽ i NŽ utvrđeno da je utužena nekretnina negdje sedamdesetih godina prošlog stoljeća bila drugačijeg izgleda nego li danas. Nakon toga da je izgradnjom i ulaganjima u obitelji tužitelja i tuženika ad.1 ČŽ renovirana na način da je dvorište prekriveno kamenom, a vršeni su radovi na izgrađenim objektima. Sud nije posebno cijenio iskaze svjedoka o obimu ulaganja i o tome tko je i koliko ulagao u renoviranje predmetne nekretnine-okućnice u sklopu obiteljske kuće jer iz ukupnosti rezultata provedenih dokaza pregledom isprava jasno proizlazi kako je utužena nekretnina od 1971. godine nedvojbeno bila u isključivom vlasništvu danas pok. SŽA pok. B, rođ. F i kao takva temeljem nasljedstva prešla u vlasništvo tužitelja i tuženika ad. ČŽ. Istina, kako je već rečeno dio površine utužene kčbr. [katastarska čestica] u katastarskom operatu upisan je na ime FŽA, prednice tuženika ad. 4 VŽ i to dio u površini od 16m2, no takav upis posjeda je posve očito formalne naravi. Tome u prilog idu i navodi iz odgovora na tužbu tuženika ad. 4 VŽ koji potvrđuje da je utužena nekretnina bile predmetom kupoprodaje i potom u posjedu tuženika ad. 1 ČŽ. Nadovezujući se na navedeno sud nije dalje analizirao niti dovodio u vezu iskaze saslušah parničnih stranaka u dijelu gdje se pozivaju na obim i period ulaganja u predmetnu nekretninu. Sud nije poklonio vjeru iskazu tuženika ad. 1 ČŽ u dijelu gdje navodi kako utužena nekretnina nije bila predmetom kupoprodaje iz 1971. jer iz utvrđenja u ostavinskom postupku O145/2010 jasno proizlazi da je predmetna nekretnina utvrđena kao ostavinska imovina ostaviteljice.

15. Utvrdivši posjedovno stanje prijeporne nekretnine, u postupku je nadalje sporan osnov takvog posjedovanja. Po provedenom dokaznom postupku ovaj sud je o primjeni materijalnog prava odlučio sukladno odredbi čl. 388 st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, u daljnjem tekstu – ZV) u smislu koje se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV-a prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Sve do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima («Službeni list» br. 6/80, 36/90, «Narodne novine» br. 53/91, dalje ZOVO) za stjecanje, promjenu i prestanak stvarnih prava primjenjivala su se pravna pravila Općeg građanskog zakonika (OGZ-a), a temeljem odredbi Zakona o nevažnosti propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine.

Prema pravnom pravilu paragrafa 1468 bivšeg OGZ-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bilo je potrebno vrijeme od 30 godina.

ZOVO koji je stupio na snagu 01. rujna 1980. godine primjenjuje se na rokove dosjelosti koji su počeli teći prije njegova stupanja na snagu ako do tog roka nisu istekli, a rok od 20 godina prema načelnom mišljenju Opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj: 3/60 od dana 04. travnja 1960. godine primjenjuje se ako je vrijeme dosjelosti započelo prije, a isteklo nakon stupanja na snagu ZOVO. Obzirom na navedeno pravno pravilo iz OGZ-a i načelno mišljenje Opće sjednice Saveznog vrhovnog suda, bilo je važno utvrditi od kada je to SŽA, rođ. F držala u posjedu utuženu nekretninu, što je važno za ocjenu koje se vrijeme dosjelosti mora primijeniti u ovom slučaju, a slijedom toga i da li je u konkretnom slučaju proteklo vrijeme za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Kraj utvrđenja da u zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina] nije izvršen upis prava vlasništva na temelju Kupoprodajne pogodbe iz 1971. kao i da prodavatelji nisu bili uknjiženi kao vlasnici prodanog zemljišta, prodane površine, sud cijeni da na strani prednice tužitelja i tuženika ad. 1 ČŽ nisu ostvarene pretpostavke koje je propisivao §431 bivšeg OGZ-a koji je bio na snazi u vrije sklapanja takvog pravnog posla. Naime, prema citiranom paragrafu bio je određen konstitutivni upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi jer je bilo neophodno zemljišnoknjižno vlasništvo prednika, valjana tabularna isprava te izvršen upis u javne knjige. Kako imenovani prodavatelji nisu bili uknjiženi kao zk. vlasnici niti je takav ugovor proveden upisom uknjižbe prava vlasništva, to danas pok. SŽA, prednica tužitelja i tuženika ad. 1 ČŽ i nije stekla pravo vlasništva prijepornog zemljišta na temelju priloženog pravnog posla iz 1971. Međutim, valja istaći da se pravo vlasništva, u nedostatku isprave podobne za njegov upis, može steći dosjelošću uz ispunjenje ostalih za to propisanih pretpostavki. Dakle, ako stjecatelj koji nema valjani titulus i nedostaje mu modus u posjedu nekretnine, postoji mogućnost da uz ispunjenje ostalih pretpostavki, pravo vlasništva stekne dosjelošću, što za savjesnog i zakonitog posjednika znači protekom 10 godina, a ukoliko posjed nije zakonit onda protekom 20 godina. Preostalo je onda za utvrditi da li su na strani prednice tužitelja i tuženika ad. 1 ČŽ ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

Dosjelost je originarno ili izvorno stjecanje prava vlasništva, što znači da stjecatelj svoje pravo vlasništva ne temelji na pravu vlasništva prethodnika. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva na temelju posjedovanja stvari kroz zakonom određeno vrijeme, a vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću počinje teći onog trenutka kada je posjednik stupio u posjed stvari, a završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. Da bi se mogla uvažiti dosjelost prava vlasništva ne treba doduše utvrđivati osnov/naslov posjednika ili njegovih prednika, ali treba utvrditi vlasnički posjed, tj. miran posjed s uočljivom voljom držati stvar kao svoju i ponašanje posjednika kroz čitavo vrijeme (neprekidno) potrebno za dosjelost, pri čemu dolozna vjera sprječava početak takve dosjelosti sve dok postoji dolozna zla vjera. Uzimajući u obzir rezultate dokaznog postupka i to prvenstveno činjenicu da se danas pok. SŽA zajedno sa suprugom i djecom (ovdje tužiteljima, tuženikom ad. 1 i kćerkom OŽ, rođ. SŽA) nalazila u posjedu prijepora zasigurno od početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća, da ih u tom posjedovanju nitko nikada nije ometao, kako to sve proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, pa i iz iskaza saslušanih parničnih stranaka, sud cijeni da je još SŽA, majka tužitelja i tuženika ad. 1 ČŽ na temelju dugogodišnjeg posjeda u periodu od 1971. pa nadalje, znatno dužem od dvadeset godina, temeljem odredbi čl. 28 Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima stekla pravo vlasništva redovnom dosjelošću. Zakonit je onaj posjed koji se temelji na valjanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva (pravni posao). Savjestan (pošten) je onaj posjed kada posjednik ne zna i ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Sinonim za pošten posjed u ZOVO je bio savjestan posjed (čl. 72. st. 2. ZOVO), koji postoji ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. U čl. 72. st. 2. ZOVO savjesnost posjeda vezuje uz pretpostavku da posjednik drži da je stvar koju posjeduje njegova, u čl. 18. st. 3. ZV- a, u skladu s germanskom koncepcijom posjeda određeno je da pošteni posjednik nije samo onaj tko smatra da je vlasnik stvari, već svatko tko opravdano drži da mu na stvari pripada neko subjektivno pravo koje ga ovlašćuje stvar posjedovati (uz vlasništvo to je primjerice plodouživanje, zakup i dr.). S druge strane prema čl. 72. st. 2. ZOVO za savjesnost posjeda bila je pretpostavka da posjednik kroz čitavo vrijeme posjedovanja ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, što znači da je sama mogućnost saznanja o tome isključivala savjesnost posjeda, a takva mogućnost u konkretnom slučaju, imajući u vidu sve utvrđeno, prema ocjeni nije postojala. Istinit je onaj posjed koji nije stečen ni silom, ni prijevarom ni zlouporabom povjerenja. Utvrdivši odlučne činjenice koje se odnose na pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sud cijeni da je posjed danas pok. SŽA bio savjestan savjestan, obzirom da je, pa i bez obzira na katastarsku oznaku opravdano vjerovala da je predmetnu nekretninu stekla od stvarnih i isključivih vlasnika temeljem kupoprodaje, da je njen posjed istinit jer nije stečen silom ni prijevarom ni zlouporabom povjerenja i zakonit jer se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi-kupoprodajnom ugovoru, zbog čega isti ima kvalitetu kvalificiranog posjeda koji je trajao u zakonom određenom vremenu pa prema ocjeni ovog suda nema dvojbe da je prednica tužitelja i tuženika ad. 1 ČŽ stekla pravo vlasništva na nekretnini redovitom dosjelošću. Sve i kad se kojim slučajem kupoprodaja iz 1971. ne bi razmatrao kao valjani pravni osnov posjedovanja, imenovana prednica tužitelja i tuženika ad. 1 ČŽ bi obzirom na vrijeme poštenog posjeda, znatno dužem od dvadeset godina (do smrti 2006. godine), u sklopu stojne kuće i izvanrednom dosjelošću stekla pravo vlasništva prijepora pri čemu je nedvojbeno da je sporno zemljište držala kao svoje i ponašala se kao vlasnik istog. Takvo pravo je temeljem obrazloženog slijeda nasljedstva prešlo na tužitelje i tuženika ad. 1 ČŽ. Stoga okolnost da označena nekretnina pripadajućom katastarskom oznakom nije bila predmetom ostavinske rasprave kao knjižno vlasništvo iza smrti SŽA nije ovdje presudna, a obzirom na odredbu čl. 128 ZV-a. Naime, prema citiranoj odredbi ostaviteljev nasljednik stječe pravo vlasništva u trenutku ostaviteljeve smrti i to bez posebnog akta i bez obzira na to je li riječ o nasljeđivanju na temelju zakona ili oporuke, a ukoliko je riječ o nekretninama i bez upisa u zemljišnu knjigu.

16. Valja istaći kako tuženici ad. 2 BŽ, ad. 3 EŽ, ad. 5 PŽ, ad. 6 RŽ i ad. 7 HŽ ničim nisu osporili da se prednica tužitelja i tuženika ad. 1 ČŽ nalazila u posjedu predmetne nekretnine pa tužitelji svakako imaju pravni interes zahtijevati usklađenje stanja u zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina] sa stvarnim stanjem, budući da je isto pogrešno i ne odgovara faktičnom stanju.

17. Zbog toga je sud prihvatio postavljeni tužbeni zahtjev i ovlastio imenovanu tužiteljicu na upis stečenog prava u zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina] pa je i presuđeno kao u izreci pod toč. I/.

18. U odnosu na točku II/ tužbenog zahtjeva prije svega valja istaći da o razvrgnuću suvlasničke zajednice sud u pravilu odlučuje u izvanparničnom postupku prema pravnim pravilima Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934., koja pravila se primjenjuju na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91). Međutim, u situaciji kada se u tom postupku pojavi kao sporno pitanje veličine suvlasničkih udjela, o tom pitanju odlučuje sud u parničnom postupku te u tom postupku ujedno odlučuje o načinu razvrgnuća (pravno pravilo paragrafa 268.). Valja ukazati da se na temelju odluke o razvrgnuću suvlasništva koja predstavlja ovršnu ispravu može voditi ovršni postupak prema pravilima propisanim čl. 271. do 275. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje: OZ), pri čemu se, u slučaju civilne diobe, prodaja obavlja na način propisan za ovrhu na nekretnini u skladu s odredbom čl. 273. OZ-a, što znači da se o tome odlučuje u ovršnom, a ne u parničnom postupku. Nadalje, prema odredbi članka 50. stavka 2. ZV-a kao način razvrgnuća suvlasništva kod nekretnina (što je ovdje predmetom postupka) propisana je geometrijska dioba, dok je stavkom 4. istog članka propisano da će sud, ako takva dioba nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost nekretnine, odlučiti da se nekretnina proda na javnoj dražbi i na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeli razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće). Kod nedvojbeno utvrđene činjenice da nije moguće geometrijski podijeliti nekretnine kčbr. [katastarska čestica] ZGR i kčbr. [katastarska čestica] ZGR (u naravi kuća) u sklopu kojih se kao okućnica nalazi utužena nekretnina, sud nalazi osnovanim zahtjev tužitelja za razvrgnuće suvlasništva civilnom diobom pa je i presuđeno kao u izreci pod toč. II./

19. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 151. st. 3 ZPP-a pa je sud obvezao tuženike ad. 1 ČŽ, ad. 2 BŽ i ad. 5 PŽ naknaditi tužiteljima one troškove za koje je utvrđeno da su bili potrebni za vođenje parnice, a koji se sastoje od utrošenog predujma za provedbu uviđaja te izdataka tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe, pristup na dva pripreman ročišta i pristup na dva ročišta glavne rasprave – po 75 bodova sve sukladno Tbr. 7. toč. 1, Tbr. 9 toč. 1 Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23). Sud nije priznao tužiteljima troškove za sastav podneska jer se iz popisanog troška ne može zaključiti na koji podnesak se odnosi popisani trošak. Shodno svemu iznesenom i riješeno je kao u izreci pod toč. IV/.

U Korčuli, 15. siječnja 2025.

Sudac

Marija Gugić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).