Poslovni broj: P-6127/2021-25

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nenad Potkonjak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Petra Vatavuk, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Nenada Potkonjaka, odvjetnika i punomoćnice tuženika Petre Vatavuk, odvjetnice, dana 15. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da su ništetni dijelovi odredbi čl. 4. i 7. Ugovora o kreditu broj 9010699536 od 30. kolovoza 2005., solemniziranog od strane javnog bilježnika Željke Maroslavac iz Zagreba pod brojem OU-1446/05 dana 05. rujna 2005., a koji glase:

"Čl. 4.

'promjenjiva, sukladno odluci Banke o kreditiranju građana…Kamata se obračunava u CHF mjesečno…'

Čl. 7. 2.

'plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja…"

II/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.719,77 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 3,91 EUR od dana 01.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 4,82 EUR od dana 01.01.2009. pa do isplate,

- na iznos od 7,02 EUR od dana 02.02.2009. pa do isplate,

- na iznos od 8,02 EUR od dana 04.03.2009. pa do isplate,

- na iznos od 4,95 EUR od dana 01.04.2009. pa do isplate,

- na iznos od 5,43 EUR od dana 01.05.2009. pa do isplate,

- na iznos od 1,49 EUR od dana 01.06.2009. pa do isplate,

- na iznos od 0,81 EUR od dana 01.09.2009. pa do isplate,

- na iznos od 0,04 EUR od dana 01.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 1,91EUR od dana 01.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 4,40 EUR od dana 02.01.2010. pa do isplate,

- na iznos od 8,81 EUR od dana 01.02.2010. pa do isplate,

- na iznos od 7,75 EUR od dana 01.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 12,75 EUR od dana 01.04.2010. pa do isplate,

- na iznos od 11,85 EUR od dana 01.05.2010. pa do isplate,

- na iznos od 23,12 EUR od dana 26.06.2010. pa do isplate,

- na iznos od 29,16 EUR od dana 01.07.2010. pa do isplate,

- na iznos od 26,75 EUR od dana 01.08.2010. pa do isplate,

- na iznos od 35,91 EUR od dana 01.09.2010. pa do isplate,

- na iznos od 29,61 EUR od dana 02.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 53,18 EUR od dana 30.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 53,18 EUR od dana 30.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 53,82 EUR od dana 01.01.2010. pa do isplate,

- na iznos od 44,96 EUR od dana 01.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od 47,22 EUR od dana 01.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od 42,93 EUR od dana 30.04.2011. pa do isplate,

- na iznos od 42,93 EUR od dana 01.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od 59,58 EUR od dana 01.06.2011. pa do isplate,

- na iznos od 64,36 EUR od dana 01.07.2011. pa do isplate,

- na iznos od 85,14 EUR od dana 20.08.2011. pa do isplate,

- na iznos od 63,22 EUR od dana 27.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 63,22 EUR od dana 27.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 61,97 EUR od dana 17.01.2012. pa do isplate,

- na iznos od 68,21 EUR od dana 01.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 69,99 EUR od dana 27.01.2012. pa do isplate,

- na iznos od 70,66 EUR od dana 27.02.2012. pa do isplate,

- na iznos od 67,35 EUR od dana 29.03.2012. pa do isplate,

- na iznos od 69,27 EUR od dana 30.04.2012. pa do isplate,

- na iznos od 70,75 EUR od dana 29.05.2012. pa do isplate,

- na iznos od 69,72 EUR od dana 26.06.2012. pa do isplate,

- na iznos od 68,52 EUR od dana 25.07.2012. pa do isplate,

- na iznos od 67,97 EUR od dana 27.08.2012. pa do isplate,

- na iznos od 64,93 EUR od dana 28.09.2012. pa do isplate,

- na iznos od 68,18 EUR od dana 29.10.2012. pa do isplate pa do isplate , za razdoblje do 31.07.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01. 2023. do 29.12. 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30.12. 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata za razdoblje prije dosuđenog u točki II/ izreke ove presude.

IV/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.644,31 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 1.644,31 EUR.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 19. srpnja 2021. navodi da je nasljednica pok. JU, koji je kao korisnik kredita s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 9010699536, kreditna partija br. 9010699536, dana 30. kolovoza 2005., solemniziran od strane javnog bilježnika Željke Maroslavac iz Zagreba dana 05. rujna 2005. pod brojem OU-1446/05, temeljem kojeg je tuženik kao kreditor predniku tužiteljice (za namjenu kupnje vozila) stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 24.223,36 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika za CHF na dan korištenja kredita, uz rok otplate od 7 godina. Prema članku 4. Ugovora prednik tužiteljice obvezao se tuženiku na kredit u otplati platiti kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci tuženika o kreditiranju građana, koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,23% godišnje, a koja kamata se obračunava u CHF mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom te je sadržana u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima, dok je odredbom članka 7. stavak 2. Ugovora određeno da je korisnik kredita (prednik tužiteljice) dužan kreditoru (tuženiku) iznos kredita uz kamatu iz čl.4. Ugovora otplatiti u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora o kreditu te da korisnik kredita u slučaju promjene kamatne stope pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta te da se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. Tužiteljica sadržajno ističe da su odredbe predmetnog Ugovora u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom tuženika te u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF nepoštene odnosno ništetne. Naime, u bitnom navodi da ugovorne stranke nisu pojedinačno pregovarale o ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s odlukom tuženika, a pri tome samom Ugovoru nisu navedeni objektivni parametri koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope niti je navedeno predniku tužiteljice objašnjeno prije i u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu, niti je od strane tuženika bio upozoren na rizike povezane s ugovaranjem kredita s valutnom klauzulom u CHF odnosno informiran o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Navedeno je uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu prednika tužiteljice kao potrošača. U smislu čl. 502. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 70/22,114/22 i 153/23, dalje:ZPP) te čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/2014) odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013) poziva se na utvrđenja iz odluka Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019. Smatra da je kao posljedicu ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i primjeni valutne klauzule u CHF tuženik dužan vratiti sve što je primio temeljem istih odredbi, odnosno isplatiti preplaćenu razliku anuiteta koja je nastala zbog povećanja početne kamatne stope i rasta tečaja švicarskog franka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana plaćanja pojedinih preplaćenih iznosa te u tužbi sadržajno navodi da ukupna preplata (po obje osnove) iznosi 12.638,98 kuna, pri čemu se poziva na uz tužbu dostavljeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije mag.oec. Petra Bajla (u kojem je dan izračun preplate u anuitetima samo s osnove primjene valutne klauzule u CHF). Naknadno tijekom postupka (list 76 spisa) pojašnjava da u ovoj parnici zahtijeva povrat preplaćenog novčanog iznosa isključivo po osnovi (ništetnih) odredbi o primjeni valutne klauzule u CHF. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevima (podnesku od 9. svibnja 2023. te na ročištu od 16. prosinca 2024.) predlaže utvrditi ništetnim dijelove odredbi čl. 4. i čl. 7. predmetnog Ugovora o nenamjenskom kreditu sadržaja pobliže opisanog pod točkom I/ / izreke ove presude te predlaže naložiti tuženiku da joj s osnove povrata preplaćene razlike tečaja isplati ukupno iznos od 1.719,77 EUR (12.957,83 kuna) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnica kako je to pobliže navedeno pod toč. III/ izreke uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno osporava aktivnu legitimaciju tužiteljici za isticanje predmetnih tužbenih zahtjeva, ističući da tužiteljica nije potrošač niti je s tuženikom u bilo kakvom odnosu, slijedom čega smatra da se na tužiteljicu kao treću osobu ne proteže zaštita koju su potrošači osobno mogli ostvarivati temeljem čl.118. Zakona o zaštiti potrošača. Nadalje, osporava osnovu tužbenih zahtjeva i visinu novčanog tužbenog zahtjeva, u odnosu na koji ističe prigovor zastare, pri čemu posebno u odnosu na dio zahtjeva za isplatu s naslova ništetnosti ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi. Navodi i da zahtjev koji ističe podnositelj kolektivne tužbe na koju se poziva tužiteljica nije identičan niti može biti identičan zahtjevu tužiteljice budući da nema objektivnog identiteta ugovorne odredbe o kojoj je suđeno u postupku zaštite kolektivnog interesa i ugovorne odredbe iz konkretnog ugovora. S obzirom da je prednik tužiteljice predmetni Ugovor o kreditu zaključio radi kupnje vozila, smatra da se presude na koje se tužiteljica poziva u tužbi ne mogu primijeniti niti posredno na predmetni Ugovor te se u tom smislu poziva na stajalište sadržano u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Ističe i da je predmetni Ugovor u potpunosti konzumiran, odnosno kredit otplaćen 4. prosinca 2012. te smatra da iz čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača proizlazi da se tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnosi samo ako i dok postoji postupanje koje je protivno točno specificiranim odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Budući je ugovorni odnos prestao smatra da se i zbog navedenog razloga tužiteljica neosnovano poziva na utvrđenja iz odluka donesenih u kolektivnom sporu. U odnosu na odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u bitnom ističe da je ugovoreno da se promjenjiva kamatna stopa mijenja sukladno Općim uvjetima poslovanja, pa da se moraju uzeti u obzir svi elementi koji su utjecali i utječu na cijenu kredita te na način promjene kamatne stope. Takvi elementi su javno dostupni i nisu proizvoljni kriteriji bilo koje od banaka, pa tako niti tuženika, već ovise o uvjetima tržišta, troškovima izvora sredstava na domaćem i međunarodnom tržištu novca, ovise o regulatornim troškovima Hrvatske narodne banke, zatim o kreditnom riziku zemlje (CDS) te marži koja uključuje operativne troškove banke i kreditni rizik klijenta. Nadalje, ističe da su na visinu kamate utjecali realni parametri poput CDS-a, LIBOR-a i regulatorni trošak. Nadalje, u bitnom ističe da u vrijeme sklapanja sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu odnosno do stupanja na snagu ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 112/ 12 i 143/13) nije niti imao zakonske obveze u pogledu izmjena i usklađivanja odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovorima o kreditu u smislu obveze definiranja parametara promjenjivosti. Pri tome ističe da je svoje obveze propisane svim važećim propisima ispunio, kako u pogledu promjena visine kamatne stope, tako i u pogledu obavještavanja svih korisnika kredita, uključujući i ovdje prednika tužiteljice. Ističe i da sukladno Zakonu o bankama i Zakonu o kreditnim institucijama ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena niti neodrediva, tim više što je gornja stopa ugovorne kamate bila određena najvišom visinom stope zakonske zatezne kamate prema prisilnim propisima o najvišoj dopuštenoj ugovornoj kamatnoj stopi, kao i da Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23) u čl.26.st.1. izričito dopušta i predviđa mogućnost ugovaranja promjenjive stope te da odredba čl.26.st.3. ZOO-a predviđa i mogućnost da stopa ugovorene kamate ne bude određena, u kojem slučaju se primjenjuje zakonsko, a ne ugovorno rješenje, pa stoga smatra da za valjanost ugovora stopa kamate uopće ne mora biti ugovorena. Zaključno, ističe da je ugovaranje kredita s promjenjivom kamatnom stopom bila volja ugovornih strana te da se kamatna stopa mijenjala se isključivo u zakonskim okvirima i sukladno tržišnim kriterijima i elementima čije su oscilacije izvan nadzora tuženika te da bi, sukladno traženju tužiteljice, pretvaranjem takvog ugovora o kreditu u kredit s fiksnom kamatnom stopom bilo povrijeđeno načelo jednake vrijednosti činidaba. U odnosu na sporne odredbe o primjeni valutne klauzuli u CHF, u bitnom ističe da je valutna klauzula izrijekom dopuštena i predviđena odredbama Zakona o obveznim odnosima; da se radi o valjanim ugovornim odredbama koje su odraz dispozitivne zakonske odredbe čl. 22. ZOO-a te da se radi o jasnim, lako uočljivim i razumljivim odredbama koje su stoga isključene iz kontrole poštenosti u smislu čl. 84. ZZP/03. Pri tome ističe da su potpisom predmetnog Ugovora korisnik kredita, odnosno prednik tužiteljice, solidarni dužnik i protivnik osiguranja potvrdili da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF te da ih je Banka, odnosno tuženik, informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF (čl.12.9. Ugovora) te ističe i da je predmetni Ugovor solemniziran od strane javnog bilježnika U odnosu na razumljivost značaja valutne klauzule u CHF, tuženik ukazuje da je prednik tužiteljice bio poslovno sposobna osoba, pa smatra da je stoga bio upoznat da između pojedinih stranih valuta postoje razlike zbog kojih rizik promjene vrijednosti svake od tih stranih valuta u odnosu na kunu nije jednak. Ističe da je prednik tužiteljice od zaposlenika tuženika mogao zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu i njen učinak na odnos ugovornih strana te da je prije zaključenja Ugovora o kreditu s mogućim oscilacijama tečaja valute CHF bio upoznat i kroz priopćenja Hrvatske narodne banke, pri čemu ističe da je HNB upozoravala javnost na moguće oscilacije u tečaju HRK prema tečaju CHF još 2006., pa da je prednik tužiteljice imao saznanja o postojanju mogućnosti jačanja tečaja CHF u odnosu na HRK. Smatra da je stoga prednik tužiteljice mogao shvatiti ekonomske posljedice koje iz ugovaranja odredbe o valutnoj klauzuli u CHF proizlaze, odnosno da će mu visina anuiteta ovisiti o kretanju tog tečaja. Pri tome ističe da u trenutku zaključenja Ugovora na tržištu nisu postojale naznake koje bi upućivale na postojanje okolnosti koje bi izgledno i izvjesno utjecati na tečaj CHF prema kuni, a tuženik je predniku tužiteljice dao sve potrebne informacije kojima je i sam raspolagao. Slijedom navedenog, osporava da bi ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule u CHF bile nepoštene odnosno ništetne te podredno ističe da tužiteljica ne može tražiti da se eventualna preplata računa na način da se fiksira tečaj CHF na onaj koji je vrijedio na dan sklapanja Ugovora o kreditu. Smatra da bi se eventualna preplata mogla izračunati jedino na način da se usporedi ugovor o kreditu s nekim drugim ugovorom o kreditu s drugom valutnom klauzulom, pa se izračuna eventualna preplata anuiteta po predmetnom Ugovoru o kreditu, prvenstveno zato što volja ugovornih strana nije bila ugovaranje kunskog kredita, nego upravo kredita s valutnom klauzulom, a u slučaju ako bi se predmetni kredit pretvarao u kunski, tada ističe da bi svakako trebalo primijeniti i sve ostale uvjete koji su vrijedili za kunske kredite, pa i promjenjivu kamatnu stopu koja je vrijedila za takvu vrstu kredita.Predlaže tužbene zahtjeve odbiti kao neosnovane uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj 9010699536, od 30. kolovoza 2005. (listovi 6-13 spisa), rješenje o nasljeđivanju Javnog bilježnika Tihane Sudar, kao povjerenika Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-660/2021, UPP/OS-21/2021 od 17. ožujka 2021. (listovi 14-16 spisa), Plan otplate (listovi 20-22 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije mr. sc. Zrinku Ručeviću iz društva Ručević vještačenja d.o.o. (listovi 129-132 spisa), te je saslušana tužiteljica (list 148-149 spisa).

4. Temeljem ocjene izvedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud nalazi da je tužbeni zahtjevi u pretežnom dijelu osnovan.

5. Nije sporna činjenica zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu broj 9010699536 od 30. kolovoza 2005. (listovi 6-3 spisa), iz kojeg proizlazi da je sklopljen između tuženika kao kreditora, prednika tužiteljice pok. JU, kao korisnika kredita i protivnika osiguranja te ovdje tužiteljice HU, kao solidarnog dužnika; da se predmetnim Ugovorom tuženik obvezao korisniku kredita (predniku tužiteljice) staviti na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 24.223,36 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita (čl.1.) za namjenu kupnje vozila (čl. 2.1.); da se na kredit u otplati Korisnik kredita obvezao platiti Banci (tuženiku) kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana i koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 5,23% godišnje, a kamata se obračunava u CHF mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom te je sadržana u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima (čl.4); da se kredit u iznosu od 24.223,36 CHF i kamata iz čl.4. Ugovora otplaćuju u 84 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora te da u slučaju promjene kamatne stope iz čl.4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.. (čl.7.2.); da potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita, Solidarni dužnik i Protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF te potvrđuje da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF (čl.12.9.); da je javni bilježnik Željka Maroslavac iz Zagreba dana 05. rujna 2005. izdala potvrdu poslovni broj OU-1446/05, kojom je potvrdila da je predniku tužiteljice JU (kao korisniku kredita i protivniku osiguranja) te tužiteljici (kao solidarnom dužniku) navedeni Ugovor pročitan i upozoreni su da isti ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta.

6. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je da je svrha predmetnog Ugovora o kreditu bila potrošačka odnosno tuženik tijekom postupka nije niti tvrdio da bi predmetni kredit bio korišten u svrhe namijenjene nekoj poslovnoj ili poduzetničkoj djelatnosti niti je predniku tužiteljice pok. JU osporavao status potrošača u smislu odredbe čl. 3. toč. 1. ZZP/03. Suprotno ne proizlazi niti iz sadržaja predmetnog Ugovora, koji su pok. JU (korisnik kredita) i tužiteljica (solidarni dužnik), zaključili kao fizičke osobe, kao niti iz iskaza tužiteljice, koji je sud prihvatio kao neposredno uvjerljiv i životan, a koja je u svom iskazu navela da je vozilo marke Opel Astra Classic (za kupnju kojeg je odobren predmetni kredit) njezin pok. suprug kupio i koristio isključivo za privatne potrebe. Dakle, sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da je korisnik kredita pok. JU predmetni Ugovor zaključio kao potrošač.

7. U odnosu na pitanje aktivne legitimacije tužiteljice za isticanje predmetnih tužbenih zahtjeva, valja navesti da, pored činjenice da je i tužiteljica stranka predmetnog Ugovora o kreditu (solidarni dužnik), iz priloženog pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika Tihane Sudar, kao povjerenika Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-660/2021, UPP/OS-21/2021 od 17. ožujka 2021. (listovi 14-16 spisa) proizlazi da su u ostavinskom postupku iza pok. JU (preminulog **.**.2020., bez oporuku) njegovim nasljednicima temeljem Zakona i sporazuma proglašeni supruga HU (ovdje tužiteljica) i sin ZU te da je tužiteljica, između ostalog, naslijedila i sva prava pok. JU, kao korisnika kredita (te nedvojbeno potrošača) iz predmetnog Ugovora o kreditu, slijedom čega je aktivno legitimirana i ima pravni interes tražiti i utvrđenje djelomične ništetnosti predmetnog Ugovora o kreditu te tražiti vraćanje utuženih novčanih iznosa, plaćenih tuženiku po osnovi spornih ništetnih ugovornih odredbi.

8.1. Suprotno stajalištu tuženika, ovaj sud je u konkretnom slučaju vezan utvrđenjima iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. (koja je u dijelu koji se odnosi na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., u odnosu na koju je revizija tuženika odbijena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. te u dijelu koji se odnosi na primjenu valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019.), a kojom je, između ostalog, utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8.2. Naime, odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Pri tome valja kazati i da pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate. Isto nedvojbeno vrijedi i za tužiteljicu kao nasljednicu korisnika kredita/potrošača glede prava iz predmetnog Ugovora o kreditu.

8.3. U odnosu na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača valja istaknuti i to da je tuženiku dopušteno dokazivati suprotno, ali samo u slučaju kada bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da korisnik kredita nije potrošač nego trgovac) onda je teret dokaza takve činjenice na tuženiku i dopušteno je tuženiku to dokazivati (ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.), a što u konkretnom slučaju tuženik nije dokazao. 8.4. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. iznio pravno shvaćanje da su "…u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora."

8.5. U odnosu na sredstva dokazivanja (dokaze) o punoj obaviještenosti konkretnog potrošača Ustavni sud je istaknuo "…da postoji već stabilna praksa redovnih sudova i Ustavnog suda o tome da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti…".

9. Dakle, iz citiranih odluka Vrhovnog suda i Ustavnog suda slijedi da je ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali da banka može dokazivati postojanje posebnih okolnosti zbog kojih se na konkretnog potrošača ne bi primjenjivao direktan učinak odluke iz kolektivnog spora. U tom smislu banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora sasluša njezin zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju tog ugovora i to na okolnost pune obaviještenosti potrošača o značenju promjenjivosti kamatne stope i parametrima promjene kamatne stope te o rizicima fluktuacije tečaja CHF.

10. Sud je prihvatio kao neposredno uvjerljiv i iskren iskaz tužiteljice (listovi 148- 149 spisa), iz kojeg u bitnom proizlazi da je zajedno sa svojim pokojnim suprugom JU prije zaključenja predmetnog Ugovora odlazila u poslovnicu banke tuženika koja se nalazi na Žitnjaku, ne sjeća se točne adrese. Sjeća se da im je za kupnju predmetnog vozila marke Opel Astra Classic od strane zaposlenika tuženika bio ponuđen samo kredit s valutnom klauzulom u CHF. Nisu bili informirani o postojanju bilo kakvih većih rizika rasta tečaja kod kredita s valutnom klauzulom u CHF u odnosu na kredit s valutnom klauzulom u EUR, a ne sjeća se jesu li bili informirani da je u to vrijeme HNB štitila tečaj kune prema EUR, a da navedeno nije bio slučaju u odnosu na valutu CHF. O pojedinim ugovornim odredbama nisu imali mogućnost pregovarati. Od strane zaposlenika tuženika nisu bili informirani niti o tome u kojim okolnostima može doći do promjene početne ugovorene kamatne stope niti o kriterijima i parametrima navedene promjene. Zbog povećanja kamatne stope i rasta tečaja CHF mjesečni anuitet kredita je u odnosu na početni u određenom razdoblju porastao i za 50%. U obavijestima koje je tuženik dostavljao tijekom otplate kredita u svezi povećanja kamatne stope, nisu bili obaviješteni zbog kojih razloga dolazi do navedene promjene. Prethodno zaključenju predmetnog Ugovora, tekst Ugovora je pročitala, a pretpostavlja da je isto učinio i njezin pokojni suprug.

11. Tijekom postupka tuženik nije predlagao izvođenje dokaza saslušanjem u svojstvu svjedoka svog zaposlenika koji je sudjelovao u postupku obrade i sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu.

12. Imajući u vidu da tuženik nije dokazao da je u slučaju prednika tužiteljice i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je prednika tužiteljice (korisnika kredita) i tužiteljicu (solidarnog dužnika) u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi, tada je za zaključiti da se u ovom individualnom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, tj. utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz valutu švicarski franak te odredbe ugovora kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a time su ništetne i odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u istom dijelu, odnosno dijelovi odredbi čl.4. i čl.7. predmetnog Ugovora pobliže navedeni pod točkama I/ i II/ izreke.

13. Ovdje valja istaknuti da je odredba o promjeni kamatne stope uz odredbu o primjeni valutne klauzule odlučujuća ugovorna odredba te je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena, pa tako odredbe kojima se određuje promjenjivost kamatne stope u svezi s odredbama o primjeni valutne klauzule, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu prednika tužiteljice kao potrošača i dovode do toga da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Pri tome valja dodati i da je tuženikovo pojašnjenje kombinacije parametara navedenih u odgovoru na tužbu, koji su utjecali na promjenu kamatnih stopa, odnosno razloga koji su utjecali na povećanje kamatne stope, razumljivo samo visoko stručnim osobama odnosno isključivo onim osobama s ekonomskom naobrazbom te koje se bave bankarskim poslovanjem, što znači da je za prosječnog potrošača takva terminologija nerazumljiva. Također, nisu od odlučnog značaja tvrdnje tuženika da je u Ugovoru jasno navedeno da će se povrat ugovorne obveze obračunavati prema srednjem tečaju kreditora za CHF te da je prednik tužiteljice bio upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama, a koje mogu nastati uslijed promjene tečaja. Zahtjev (materijalne) transparentnosti prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena, obvezuje tuženika da korisniku kredita pruži dovoljno informacija kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke. U tom pogledu taj zahtjev znači da ugovornu odredbu o riziku promjene tečaja potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je ugovor o kreditu sklopljen već i da može procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. S obzirom na opseg informiranosti koji je u svom iskazu opisala tužiteljica, očito je da zahtjev transparentnosti nije bio zadovoljen, čak i kad ovaj sud ne bi bio vezan utvrđenjima iz kolektivnog spora.

14. Također valja napomenuti da okolnost na koju upućuje tuženik - da je predmetni Ugovor o kreditu prestao te da je kredit otplaćen - sama po sebi ne utječe na pravo tužiteljice zatražiti zaštitu u smislu čl. 328. ZOO-a te čl. 1111.st.1. i čl.1115. ZOO- a u svezi s čl.323.st.1.ZOO-a.

15. Odredbom čl. 87. st. 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna pa je stoga slijedom svih prethodno navedenih razloga, odlučeno kao pod točkom I/ izreke ove presude.

16. Pri tome shodno valja primijeniti odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a o posljedicama ništetnosti tj. vraćanju primljenog po osnovi ništetne odredbe uz odgovarajuću primjenu odredaba o vraćanju stečenog bez osnove. Dakle, po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, tužiteljica ima pravo na povrat iznosa razlike između tijekom otplate kredita plaćenih iznosa u anuitetima po osnovi primijenjenog višeg tečaja za valutu CHF na dan plaćanja te iznosa koje bi njezin prednik platio primjenom tečaja za valutu CHF u vrijeme isplate kredita, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od dana plaćanja pojedinih iznosa koje je tuženik stekao temeljem navedenih ništetnih odredbi do isplate, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, budući se tuženika zbog svih prethodno navedenih utvrđenja ne može smatrati poštenim stjecateljem.

17.1. Glede prigovora zastare, valja istaknuti da je u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno stajalište da, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, što znači da se u odnosu na zahtjev za isplatu po osnovi ništetne odredbe o primjeni valutne klauzule u CHF za sve anuitete zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 u tom dijelu, odnosno od 14. lipnja 2018.

17.2. Tužba u ovom predmetu je podnesena 19. srpnja 2021., slijedom čega se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu čl.225. ZOO-a.

18.1. Radi utvrđivanja činjenica u svezi postojanja preplate te visine novčanih tužbenih zahtjeva tijekom postupka provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije mr. sc. Zrinku Ručeviću iz društva Ručević vještačenja d.o.o. (listovi 129-132 spisa), iz čijeg nalaza u bitnom proizlazi kako razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. listopada 2005.) do konačne otplate kredita (29. listopada 2012.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, iznosi ukupno 12.957,83 kn, odnosno 1.719,77 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa), pri čemu su pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'j' Tabele 1 iz nalaza (u kunama), odnosno u stupcu 'k' Tabele 1 iz nalaza (u valuti EUR).

18.2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka za financije budući je isti sačinjen u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije, a pri tome valja istaknuti da tuženik u konačnici nije imao primjedbi glede pravilnosti samog matematičkog izračuna koji je dan u pisanom nalazu i mišljenju, a sukladno kojem je usklađen konačno postavljeni tužbeni zahtjev.

18.3. Ovdje valja napomenuti da nisu od odlučnog značaja stajališta koja tuženik tijekom postupka ističe glede metode vještačenja - da je nalaz i mišljenje izrađen kao da je u pitanju kunski kredit te se u tom pravcu tuženik na prethodne točke obrazloženja ove presude u pogledu utvrđenja da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o valutnoj klauzuli u CHF.

18.4. Budući da je vještak za financije nalaz i mišljenje sačinio sukladno postavljenom zadatku, a prigovori tuženika su pravne prirode, to sud nije našao potrebnim izvoditi dokaz saslušanjem vještaka za financije na glavnoj raspravi, imajući pri tome u vidu i očitovanje punomoćnice tuženika na ročištu za glavnu raspravu od 12. srpnja 2024. (list 145-146 spisa).

19. Slijedom prethodno navedenog, sud nalazi da je tuženik u obvezi tužiteljici vratiti stečeno temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka financije proizlazi da je zbog rasta tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate u odnosu na tečaja na dan isplate kredita ukupno više plaćeno 1.719,77 EUR, pri čemu su pojedini više plaćeni mjesečni iznosi u EUR i vidljivi iz Tabele 1 nalaza i mišljenja na listovima 131-132 spisa (stupac "k"), sukladno kojem izračunu je tužiteljica uskladila konačno postavljeni tužbeni zahtjev, to je tužiteljici u cijelosti dosuđen zatraženi iznos od 1.719,77 EUR, temeljem čl.323.st.1. i čl.1111.st.1. ZOO-a

20. S obzirom da tužiteljica na pojedine preplaćene iznose glavnica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata za razdoblje počevši od sljedećeg datuma nakon datuma kada su izvršene uplate istih iznosa, na pojedine iznose glavnica od dana kada je izvršena uplata istih iznosa, a na pojedine iznose glavnica za razdoblje prije datuma izvršene uplate (primjerice od dana dospijeća pojedinih mjesečnih anuiteta), to su tužiteljici na pojedine iznose glavnica sukladno postavljenom zahtjevu (čl.2.st.1 ZPP-a) dosuđene zakonske zatezne kamate od dana nakon dana izvršenih uplata, a na pojedine iznose glavnica od datuma kada su tuženiku izvršene uplate istih iznosa, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka za financije (stupac "h" Tabele 1 nalaza i mišljenja), sve temeljem čl. 29.st.1. i čl. 1115. ZOO- a (toč. II/ izreke).

21. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za isplatu zakonskih zateznih kamata za razdoblje prije dosuđenog pod točkom II/ izreke odbijen kao neosnovan (toč. III/ izreke).

22. Odluka o kamatnoj stopi na dosuđene iznose glavnica za razdoblje do 31. srpnja 2015. temelji se na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine"35/05, 41/08 i 125/11), za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. na odredbi 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22 i 156/2022), a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate na odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23).

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. ZPP-a, s obzirom da tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (dio zahtjeva za isplatu kamata), a zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi.

23.1. Tužiteljici su u svezi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku odvjetniku, primjenom čl. 155.st.1. ZPP-a i primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa), kao osnovano zatraženi priznati sljedeći troškovi postupka: za sastav tužbe, prema Tbr 7/1- 100 bodova, za sastav podneska od 9. svibnja 2023., prema Tbr 8/1-100 bodova, za sastav podneska od 22. srpnja 2022.,prema Tbr. 8/3- 25 bodova te za zastupanje na 3 ročišta ( 12. svibnja 2022., 12. srpnja 2024., 24. rujna 2024. i 16. prosinca 2024.), prema Tbr 9/1-po 100 bodova. Ukupno je tužiteljici priznato 525 bodova i uvećano za PDV od 25% iznosi 1.312,50 EUR (bod od 2,00 EUR je obračunat primjenom Tbr. 52/3 Tarife kojim je određeno da sud primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka). Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR (2.000,00 kuna) i trošak plaćene pristojbe za tužbu u iznosu od 66,36 EUR, slijedom čega je tužiteljici dosuđen parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.644,31 EUR (toč. IV/ izreke).

25.3. Odluka o tijeku i stopi zateznih kamata na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici temelji se na odredbama čl. 151.st.3. ZPP-a i čl. 29 st. 2. ZOO-a.

25.4. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 19. studenog 2021. uz koji podnesak tužiteljica dostavlja dokaz o podmirenju sudske pristojbe za tužbu, budući je navedeno moguće utvrditi uvidom u sustav eSpis. Nadalje, tužiteljici nije priznat zatraženi trošak zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude. Naime, prema stajalištu ovog suda navedeni trošak nije od nikakvog značaja za vođenje parnice, jer o toj radnji ne ovisi odluka suda te pristup ovom ročištu nije obavezan i nije od nikakvog utjecaja na pravo stranke, budući postoji mogućnost isticanja presude na internetskoj stranici e- Oglasna ploča sudova odnosno dostave prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 335. st. 10. i 11. ZPP-a), pri čemu se posebno se napominje da okolnost što je odredbom Tbr.9/3 Tarife propisano pravo na nagradu za ročište na kojem se presuda objavljuje ne otklanja primjenu čl.155.st.1. ZPP-a. Konačno, tužiteljici nije priznat niti zatraženi trošak sudske pristojbe za presudu jer nema temelja za naplatu iste temeljem čl.6. ZID Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne Novine" 51/23). Slijedom navedenog, zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa od 1.644,31 EUR odbijen je kao neosnovan (toč. V/ izreke) jer isti podnesak nije bio potreban

U Zagrebu, 15. siječnja 2025.

Sudac:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika