Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-745/2024-3

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić, kao predsjednice vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kate Brajković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik iz [adresa], protiv I-tužene GL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik iz [adresa], II-tužene mlt. RL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i z.z. GL, a ova po punomoćniku ABC, odvjetniku iz [adresa], III-tužene BL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik iz [obrt] iz [adresa] i IV-tuženika mlt. PL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po majci i z.z. NL, a ova po punomoćniku ABC, odvjetniku iz [adresa], radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o žalbama tuženica GL, mlt. RL, te BL protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-6360/2018-59 od 6. rujna 2024., u sjednici održanoj 15. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalbe se odbijaju kao neosnovane i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-6360/2018-59 od 6. rujna 2024. se potvrđuje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„ I. Raskida se ugovor o doživotnom uzdržavanju od 21. lipnja 2018., zaključen između tužiteljice CL kao primateljice uzdržavanja i pravnog prednika I-IV tuženika pok. CLP kao davatelja uzdržavanja, ovjerenog kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama pod br. [osobni identifikacijski broj]

II. Nalaže se I-IV tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.135,80 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. rujna 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je [obrt] primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

2. Ovu presudu dopuštenim i pravovremenim žalbama pobijaju tuženice ad. 1. GL, ad 2. mlt. RL i ad. 3. BL, radi svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlažu prvostupanjsku presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti te obvezati tužiteljicu da im naknadi troškove postupka, uključujući i troškove žalbe, podredno predlažu ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica je na žalbe odgovorila i predložila iste odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Predmet spora zahtjev je za raskidom ugovora o doživotnom uzdržavanju što ga je tužiteljica, kao primateljica uzdržavanja, bila zaključila sa svojim sinom, prednikom tuženika, kao davateljem uzdržavanja.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio, a među strankama nije ni sporno:

- da je tužiteljica, kao primateljica uzdržavanja, **.**.2018. zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju sa svojim sinom, AL, kao davateljem uzdržavanja (u daljnjem tekstu: Ugovor),

- da je tužiteljičin sin preminuo (poginuo) **.**.2018.,

- da su tuženici zakonski nasljednici pok. CLP i to tuženica GL njegova druga supruga, tuženica mlt. RL, njihova kćer, tuženica C Dražanova izvanbračna kćer, a tuženik mlt. JL sin iz prvog braka.

6.1. Iz Ugovora proizlazi da se davatelj uzdržavanja obvezao primateljici uzdržavanja osigurati svu potrebnu prehranu, spremanje u stanu i snošenje troškova potrebnih popravaka, svu potrebnu odjeću i obuću, u slučaju bolesti osigurati joj liječenje te snositi eventualne troškove liječenja i lijekova i sl. i dr.

6.2. Prvostupanjski sud utvrđuje da iz pisma I-tužene GL od **.**.2018. proizlazi da je ona predložila nasljednicima njezinog pok. supruga CLP podjelu imovine, a u tom pismu da se ne spominje nikakvo uzdržavanje tužiteljice.

6.3. Prvostupanjski sud utvrđuje, na temelju potvrde ... od **.**.2021., kako je policijskim postupanjem utvrđeno kako je ispred ulaza u stan AL nepoznata osoba flomasterom na zidu napisala: ''Volim te najviše, puši k… i jebi si mater mene ne možeš, ovo je moja kuća ne znam što pokušavaš.'' Intervenciju je zatražila VL (kćer tužiteljice), a ista je tom prilikom izjavila da sumnja da je to napisala (tuženica) GL.

6.4. Prvostupanjski sud navodi u kratkim crtama iskaze saslušanih stranaka i svjedoka i to tužiteljice, tuženica GL i BL, NL, zakonske zastupnice mlt. tuženika G, kćeri tužiteljice VL, šogorice tužiteljice OL, ĐL majke tuženice BL, SL, vjenčanog kuma pok. CLP, ZL, zaposlenice u kafe baru kojeg je vodio obrt pok. CLP, te HL, unuke tužiteljice.

6.5. Prvostupanjski sud navodi kako je u cijelosti prihvatio iskaze tužiteljice, z.z. IV- tuženika NL i svjedoka VL, OL, IL, ZL i HL, jer su njihovi iskazi životni, logični i suglasni i utvrđuje da su se nakon smrti pok. CLP o tužiteljici nastavile brinuti njezine (tri) kćerke, a ne tuženice GL i C (punoljetne nasljednice pok. CLP), dakle da tuženici (svi) nisu pružali dužno uzdržavanje tužiteljici, pri čemu ističe da činjenica što je tuženica GL u tri navrata donijela hranu tužiteljici ne upućuje na zaključak da je ova tuženica preuzela na sebe obvezu uzdržavanja svoje svekrve – tužiteljice, tim više što su (i inače) bile u lošim odnosima i ova tuženica nije posjećivala tužiteljicu iako žive u istoj kući, u odvojenim stanovima.

6.6. Za iskaze tuženica GL i BL prvostupanjski je sud naveo da su nelogični i kontradiktorni, sve zbog teško narušenih odnosa između njih i tužiteljice. Nelogičnim smatra iskaz tužene GL o tome da bi ona ponudila svekrvi da se brine oko nje, jer su godinama u lošim odnosima, a neuvjerljivim smatra njezin navod da se ne sjeća je li ona napisala uvredljivu poruku na zidu kuće.

6.7. U odnosu na iskaze tuženice BL i svjedokinje ĐL, njezine majke prvostupanjski sud navodi kako je pok. CLP ostavio ĐL dok je bila trudna s C, pa je očekivati da su one kivne na cijelu njegovu obitelj.

6.8. Prvostupanjski sud utvrđuje i zaključuje da kada se uzme u obzir cjelokupna obiteljska situacija između stranaka, da su odnosi između stranaka već dugo teško i trajno narušeni, da je tako bilo još i za života tužiteljičinog sina UL, i to posebno nepodnošljiv odnos između ABC supruge GL, ovdje I-tužene, i tužiteljice, koje cijelo vrijeme i žive zajedno u istoj kući, iako u odvojenim stanovima, a u stanu sa I-tuženom GL živi i njezina mlt. kćerka RL - II-tužena, a one se sve susreću na zajedničkom stubištu kuće, što dakle znači da njihova faktična zajednica života postoji, te imajući u vidu i loš odnos između III-tužene BL, unuke tužiteljice, i tužiteljice, da su sukladno odredbi članka 583. stavak 2. i stavak 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) ispunjeni uvjeti za raskid ugovora, te dodaje i da su II-tužena RL i IV-tuženik ML, unuci tužiteljice, maloljetne osobe, pa nije jasno niti kako bi oni uzdržavali svoju baku - tužiteljicu.

7. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni onu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer se presuda, premda nije napisana seminarski uzorno, ipak može ispitati.

8. Nije počinjena niti bitna povreda odredbe članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. ZPP- a, na koju žaliteljice GL i mlt. RL ukazuju, napadajući ocjenu dokaza prvostupanjskog suda, o čemu će biti više riječi u nastavku postupka.

9. Obje žalbe tvrde da je prvostupanjski sud propustio imenovati posebnog skrbnika tuženicima koji su maloljetne osobe a što je bio dužan jer se odlučuje o njihovim pravima i obvezama.

9.1. U vezi ovog žalbenog navoda treba prije svega reći da sve i da takav propust postoji, na njega može ukazivati samo ona osoba u odnosu na koju se takav propust odnosi, jer tuženici, kao nasljednici davatelja uzdržavanja, nisu jedinstveni i nužni suparničari.

9.2. Prema shvaćanju ovog suda, nije postojala obveza suda maloljetnim tuženicima postaviti posebnog skrbnika. Naime, odredbom članka 240. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" 103/15, dalje: ObZ) propisano je:

"(1) Radi zaštite pojedinih osobnih i imovinskih prava i interesa djeteta, [obrt] ili sud će imenovati posebnog skrbnika:

1. djetetu u bračnim sporovima i u postupcima osporavanja majčinstva ili očinstva 2. djetetu u drugim postupcima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, pojedinim sadržajima roditeljske skrbi i osobnim odnosima s djetetom kad postoji spor među strankama

3. djetetu u postupku izricanja mjera za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta iz nadležnosti suda kada je to propisano odredbama ovoga Zakona

4. djetetu u postupku donošenja rješenja koje zamjenjuje pristanak na posvojenje 5. djetetu kad postoji sukob interesa između njega i njegovih zakonskih zastupnika u imovinskim postupcima ili sporovima, odnosno pri sklapanju pojedinih pravnih poslova 6. djeci u slučaju spora ili sklapanja pravnog posla između njih kad ista osoba nad njima ostvaruje roditeljsku skrb

7. djetetu stranom državljaninu ili djetetu bez državljanstva koje se bez pratnje zakonskoga zastupnika zatekne na teritoriju Republike Hrvatske

8. u drugim slučajevima kada je to propisano odredbama ovoga Zakona, odnosno posebnih propisa ili ako je to potrebno radi zaštite prava i interesa djeteta.

(2) Posebni skrbnik dužan je:

1. zastupati dijete u postupku za koji je imenovan

2. obavijestiti dijete o predmetu spora, tijeku i ishodu na način koji je primjeren djetetovoj dobi i

3. prema potrebi, kontaktirati s roditeljem ili drugim osobama koje su djetetu bliske.

(3) Posebni skrbnik iz stavka 1. ovoga članka je osoba s položenim pravosudnim ispitom zaposlena u [obrt] iz članka 544. ovoga Zakona.

(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, ako dijete koje je navršilo četrnaest godina i kojem je rješenjem priznata sposobnost za poduzimanje radnji u postupku sukladno člancima 130. i 359. ovoga Zakona ovlasti punomoćnika, neće mu se imenovati posebni skrbnik, osim u slučaju iz stavka 1. točke 7. ovoga članka.

(5) [obrt] će imenovati posebnog skrbnika izvan [obrt] u slučaju iz stavka 1. točke 7. ovoga članka.

(6) [obrt] može imenovati posebnog skrbnika izvan [obrt] u slučaju iz stavka 1. točke 8. ovoga članka.

(7) Posebni skrbnik iz stavaka 5. i 6. ovoga članka koji nije zaposlenik [obrt] mora ispunjavati uvjete propisane ovim Zakonom za imenovanje skrbnika."

9.3. U prvom redu valja ukazati da nije samo sud taj koji može mlt. osobi postaviti posebnog skrbnika, pa je žaliteljica GL, kao zakonska zastupnica svoje mlt. kćeri RL, koja je kao takva i izdala punomoć odvjetniku za zastupanje svoje mlt. kćeri, koji u žalbi za obje te tuženice ukazuje na potrebu postavljanja posebnog skrbnika, ako je smatrala da za to ima razloga, mogla postavljanje posebnog skrbnika zatražiti i od [obrt], umjesto prvi put u žalbi na takvu potrebu ukazivati. Nadalje, za ovu pravnu situaciju nije izrijekom propisana obveza postavljanja posebnog skrbnika niti ObZ-om niti drugim posebnim propisom, a ovaj sud smatra da, s obzirom na specifičnost pravnog problema, nije niti riječ o pravima i interesima djeteta koje bi trebalo zaštititi imenovanjem posebnog skrbnika.

9.4. Naime riječ je tome da je nakon smrti davatelja uzdržavanja trebalo donijeti odluku o produženju ugovora o doživotnom uzdržavanju preuzimanjem prava i obveza pravnog prednika i to ne samo od strane tih mlt. osoba, već i drugih, sve sukladno članku 585. stavak 1. i 2. ZOO-a kojima je propisano da u slučaju smrti davatelja uzdržavanja prije primatelja uzdržavanja, njegova prava i obveze iz ugovora prelaze na njegova bračnog druga i njegove potomke koji su pozvani na nasljedstvo, ako oni na to pristanu, ako ne pristanu na produženje ugovora o doživotnom uzdržavanju, ugovor se raskida.

9.5. Preuzete obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju svakako osobno ne mogu izvršavati ove mlt. osobe, pa bi to za njih i umjesto njih mogle izvršavati samo neke druge osobe, po logici stvari one koje su im najbliže i spremne bi to bile vršiti bez naknade (u ovom slučaju majke) ili treće osobe uz naknadu, ako za to mlt. osobe imaju sredstava. U ovakvoj situaciji kada je pitanje preuzimanja obveza zajedničkog pravnog prednika podijeljeno na njegovog bračnog druga i tri potomka iz tri različite veze prednika, te kada ne postoji niti naznaka o tome da su se, nakon smrti prednika tuženika, obveze između njih izvršavale (podijelile), pa čak ni kako bi se među njima obveze uopće mogle podijeliti i izvršavati, jasno je da postavljanje posebnog skrbnika od strane suda nije situacija na koju bi se odnosio citirani članak 240. ObZ-a.

10. S obzirom na okolnosti konkretnog slučaja prvostupanjski je sud pravilno prihvatio tužbeni zahtjev jer iz raspravne građe jasno proizlazi da u vrijeme podnošenja tužbe, među onima na koje prelaze prava i obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju u smislu odredbe članka 585. stavak 1. ZOO-a, nije postojala jasno izražena volja i dogovor o tome tko će i kako izvršavati obveze iz Ugovora, s obzirom na to tko pristaje na produženje ugovora, niti iz raspravne građe proizlazi da su tuženici (svi ili neki) izvršavali sve obveze iz Ugovora. Činjenica da je samo tuženica GL u tri navrata odnijela tužiteljici topli obrok svakako ne dokazuje da su tuženici pristali produžiti Ugovor, a niti da je od svih njih pristala to učiniti samo ova tuženica, bilo samo za sebe osobno bilo i za svoju mlt. kćer, tuženicu RL, posebno kada se ima u vidu činjenica da je upravo ova tuženica uputila ostalim tuženicima prijedlog o podjeli imovine njihovog zajedničkog prednika, uključivši i one koju je tek trebao steći na temelju predmetnog Ugovora, ali nakon smrti tužiteljice kao primateljice uzdržavanja, a koju bi, zbog njegove smrti prije primateljice uzdržavanja, temeljem tog istog Ugovora stjecali tuženici, ali ne kao nasljednici pok. UL, nego kao davatelji uzdržavanja, dakle samo oni tuženici koji su pristali Ugovor produžiti. Jasno je, dakle, da tuženici, niti zajedno (svi ili neki), niti pojedinačno, nisu pristali na produženje ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog čega se ugovor raskida sukladno članku 585. stavak 2. ZOO-a. Čak da je samo netko od tuženika i bio za produženje Ugovora, morao je, u nedostatku takve volje ostalih, pristanak na produženje Ugovora iskazati izvršavanjem svih obveza iz Ugovora, jer neizvršavanje ugovornih obveza predstavlja razlog za raskid ugovora sukladno odredbi članka 583. stavak 3. ZOO-a.

11. Slijedom navedenog irelevantni su navodi žalbi o tome tko je kriv za poremećaj odnosa, pa dakle i koliko bi ta činjenica uopće bila relevantna u odnosu na tuženicu C obzirom na činjenicu da zajednica života davatelja i primatelja uzdržavanja nije bila ugovorena, a da ova tuženica nije stanovala u istoj kući kao i tužiteljica da bi se moglo smatrati da je zajednica života faktički postojala, za razliku od tuženice GL, koja u istoj kući stanuje. Tek uzgred spomenuti je da odnos tužiteljice i tuženice GL, prema utvrđenju prvostupanjskog suda, nije bio najbolji ni prije smrti prednika tuženika koji se, prema iskazima nekih svjedoka, namjeravao od nje i razvesti. Tužiteljica i tuženica C (unuka) kontakt su uspostavile tek nakon smrti prednika tuženika, kada su kontakt uspostavile i ove tuženice međusobno. Uzimajući u obzir i to da tužena C nije imala kontakt s ocem do "pred zadnje", kako je sama iskazala, da tuženi mlt. JL živi u drugom gradu, da nastaju problemi i vezano za vođenje obrta pok. UL, kafića koji se nalazi u prizemlju kuće u kojoj žive tužiteljica i tuženice GL i mlt. RL, a kako to iz raspravne građe proizlazi, da se međusobni kontakt tuženika ostvaruje u pokušaju postizanja dogovora oko diobe imovine koje nema (tek se treba steći ispunjenjem predmetnog Ugovora), životno je i logično zaključiti da tuženici nisu izvršavali obveze iz Ugovora (navedene u točki 6.1. obrazloženja ove drugostupanjske presude), niti su postigli suglasnost ili dogovor oko Ugovora (tko od njih na produženje pristaje i kako će se obveze izvršavati, a tko na produženje ne pristaje).

12. Irelevantni su stoga i žalbeni navodi o tome imaju li mlt. tuženici sredstava kojima bi mogli plaćati naknadu trećima, koji bi za njih izvršavali obveze iz Ugovora, jer da bi se i moglo utvrđivati imaju li oni za to dostatna sredstva, mora se prethodno znati koje su i kolike njihove obveze.

13. Žalbeni navodi o tome kako je tužiteljica imala dovoljno sredstava i da joj uzdržavanje nije niti bilo potrebno nisu relevantni, jer to nije opravdan razlog za neizvršavanje ugovorom preuzetih obveza.

14. Irelevantni su i žalbeni navodi o postojanju obveze uzdržavanja između roditelja i djece, jer pitanje tko je brinuo o tužiteljici nakon smrti njezina sina, a prednika tuženih, relevantno je za predmetni spor samo s aspekta jesu li to radili tuženici, svi ili neki, osobno ili preko trećih osoba (što žaliteljice nisu tvrdile niti tvrde), a ne s aspekta jesu li tužiteljičine kćeri brigu o njoj preuzele izvršavajući soje zakonske obveze.

15. Neosnovano žaliteljice GL i mlt. RL upiru na pogrešnu ocjenu iskaza svjedoka OL, IL, ĐL, HL i ZL. To što šogorica tužiteljice (svjedokinja OL) nije znala za Ugovor, a vjenčani kum prednika tuženika (svjedok IL) jest, posljedica je onog što su sudionici Ugovora tim svjedocima rekli (prednik tuženika svjedoku IL, a tužiteljica svjedokinji OL, jer je životno logično da je komunikacija bila između ovih osoba), odnosno što su uopće imali prilike reći s obzirom na kratkoću vremena od sklapanja Ugovora do smrti davatelja uzdržavanja, pa vjerodostojnost iskaza ovih svjedoka tuženice ad. I. i II. neutemeljeno dovode u pitanje.

15.1. Iskazima svjedokinja HL i ĐL, majke tuženice BL, ove žaliteljice daju veći značaj od onog koji im pripada, s obzirom na činjenice relevantne za ovaj spor, a koje su navedene u točki 10. obrazloženja ove drugostupanjske odluke i onome o čemu su ove svjedokinje iskazivale. Svjedokinja HL uopće o izvršavanju Ugovora nije iskazivala, a niti iz iskaza svjedokinje ĐL ne proizlazi da je među tuženicima postignut dogovor oko produženja Ugovora niti da su ugovorne obveze izvršavane.

15.2. Upitnost vjerodostojnosti iskaza ZL nije dovedena u pitanje zbog činjenice da ona sa žaliteljicom GL nije više ni u kakvim odnosima otkad je dala otkaz u kafiću kojeg je nakon smrti UL nastavila voditi GL, a nakon što nije dobila tri plaće za redom.

16. Žalbeni navod III.tuženice BL kako je na tužiteljici teret dokaza činjenice pristanka nasljednika pokojnog davatelja uzdržavanja na preuzimanje obveze uzdržavanja tužiteljice, a ne na tuženicima jer da se tuženicima ne može osnovano staviti na teret dokazivanja negativnih činjenica je kontradiktoran. Pristanak preuzimanja obveza uzdržavanja je pozitivna činjenica, to je činjenica koja ide tuženicima u prilog i koju su stoga oni trebali dokazati. Oni su ti koji su trebali dokazati tko je pristao i na što je pristao s obzirom na to da je više njih odlučivalo o pristanku na produženje Ugovora, a što podrazumijeva i dogovor o načinu ispunjenja obveza, a što je izostalo.

17. U odnosu na odluku o troškovima postupka žalbe nisu konkretizirane, a navedena odluku donesena je u skladu sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a.

18. Slijedom navedenog žalbe se ukazuju neosnovanima, radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke na temelju odredbe članka 368. stavak 2. ZPP-a.

19. Kako žaliteljice nisu uspjele sa žalbom, to je o njihovim zahtjevima da im se naknade troškovi žalbe odlučeno kao pod točkom II. izreke na temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

U Dubrovniku, 15. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić Aračić