Poslovni broj: Usž-1711/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Lidije Rostaš, članica vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Perčić d.o.o., Ičići, Brdo 9, kojeg zastupa opunomoćenik Krešimir Raspudić, odvjetnik u Opatiji, Vladimira Nazora 3, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, kojeg zastupa opunomoćenica ŽG, mag. prava, zaposlenica tuženika, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Usl-334/2023-14 od 20. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Usl-334/2023-14 od 20. veljače 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-340-01/22-01/56, URBROJ: 530-08-1-2-23-5 od 25. siječnja 2023. te je točkom II. izreke odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora. Navedenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, KLASA:UPA-340-03/22-14/297, URBROJ:345- 900559/352-22-06 od 06. srpnja 2022. godine. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je da je tužitelj kao prijevoznik dužan platiti iznos od 1.500,00 kuna na ime naknade za izvanredni prijevoz i iznos od 364,00 kuna na ime troškova kontrole, na račun Hrvatskih cesta d.o.o., u roku od osam dana od dana dostave tog rješenja.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu u kojoj u bitnome navodi da je javnopravno tijelo propustilo u zakonskom roku odlučiti o pravu stranke. Navodi da tuženik nije dostavio certifikate 7428 i 7429 sve do preotvaranja glavne rasprave na poziv suda. Navodi da sud ne odlučuje niti obrazlaže materijalno pravo. Zaključno navodi da je došlo do bitnih povreda odredaba upravnog postupka koje se vide u povredi načela zakonitosti, povrede načela saslušanja stranaka, načela utvrđivanja materijalne istine i načela samostalnosti i slobodne ocjene dokaza. Predlaže da Sud usvoji žalbu te pobijanu presudu poništi u smislu čl. 74 st. 2. ZUS-a.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dao odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

6. Iz spisa predmeta proizlazi da je dana 29. ožujka 2022. godine na nadzornom mjestu „Diračje 1“ vršena kontrola osovinskog opterećenja, ukupne mase i dimenzije vozila u prometu na cestama. U vršenju kontrole sastavljen je zapisnik iz kojeg proizlazi da je uvidom u prometnu dozvolu utvrđeno da je vlasnik kontroliranog vozila tužitelj, da je vozač predmetnog vozila bio RG i da je zapisnik o obavljanju kontrole potpisao bez primjedbi. Nadalje, iz zapisnika je vidljivo da je mjerenje osovinskih opterećenja i ukupne mase vozila obavljeno na nadzornom mjestu i podlozi koja osigurava točnost mjerenja, uz korištenje certificiranih uređaja kojima je rukovala osoba ovlaštena za rukovanje. U nadzoru je utvrđeno da je predmetno vozilo prekoračilo opterećenje osovine za 7,55 t, dok je izmjerena masa vozila 48,050 t, a dopuštena 40 t pa je stoga prekoračenje 8,050 t. Zbog toga što vožnja takvim vozilom predstavlja nedozvoljeni izvanredni prijevoz, u odnosu na tužitelja kao prijevoznika i vlasnika vozila kojim se obavljao izvanredni prijevoz bez dozvole, doneseno je rješenje kojim je tužitelj obvezan platiti iznos od 1.500,00 kuna na ime naknade za prijeđenih 10 km izvanrednog prijevoza III. kategorije.

7. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer prema ocjeni ovoga Suda, tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.

8. Naime, kako iz dokumentacije u spisu predmeta proizlazi kako za sve mjerne uređaje koji su korišteni pri provođenju kontrole osovinskog opterećenja postoje certifikati o baždarenosti kao i uvjerenje o osposobljenosti kontrolora za obavljanje poslova mjerenja nije dovedeno u pitanje stručnost i točnost obavljene kontrole. Nastavne teze potvrđuje i sama činjenica kako je vozač zapisnik o kontroli potpisao bez ikakvih primjedbi na isti i na način i mjesto obavljene kontrole.

9. Prema odredbi čl. 2. st. 1. t. 16. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19 i 144/21, dalje: ZC) propisano je da je izvanredni prijevoz, prijevoz vozilima koja sama ili s teretom premašuju propisane dimenzije ili ukupnu masu, odnosno propisana osovinska opterećenja. Sukladno odredbama čl. 46. st. 7. i čl. 87. st. 4., a u vezi s čl. 7. st. 2. ZC, uvjete i način obavljanja izvanrednog prijevoza te uvjete i postupak za izdavanje dozvole za izvanredni prijevoz propisuje ministar. Mjerila za izračun naknada iz čl. 86. st. 1. t. 4. i 5. istoga Zakona propisuje ministar.

10. Prema čl. 13. st. 1. t. 1.11. i t.2.3. Pravilnika o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama ("Narodne novine", broj 85/16, 24/17, 70/19 i 60/20) vožnja vozilom čija je masa veća od 40 tone, a osovinsko opterećenje na trostrukoj osovini veće od 27 tona predstavlja nedozvoljeni izvanredni prijevoz. 11. Čl. 31. st. 1. Pravilnika o izvanrednom prijevozu ("Narodne novine", 92/18. i 45/20.) propisuje da inspekcijski nadzor dimenzija, ukupne mase i osovinskog opterećenja izvanrednog prijevoza provode inspektori cestovnog prometa, inspektori cesta, policijski i carinski službenici, sukladno posebnim propisima. St. 2. istoga članka propisuje da se mjerenje ukupne mase i osovinskog opterećenja tijekom inspekcijskog nadzora obavlja uređajima i opremom, koji udovoljavaju mjeriteljskim zahtjevima Republike Hrvatske. Mjerenje dimenzija vozila obavlja se mjernom letvom, odnosno mjernom vrpcom. St. 3. istoga članka propisuje da se inspekcijski nadzor dimenzija, ukupne mase i osovinskog opterećenja obavlja na nadzornim mjestima koja moraju udovoljavati tehničkim zahtjevima proizvođača mjernih uređaja u pogledu vrste, ravnosti i nosivosti podloge. St. 4. istoga članka propisuje da se za potrebe provođenja mjerenja iz st. 1. ovog članka prema potrebi mogu koristiti i stručno osposobljeni kontrolori društva Hrvatske ceste d.o.o.

12. Čl. 32. st. 1. Pravilnika o izvanrednom prijevozu propisuje da ako se kontrolom utvrdi da se izvanredni prijevoz obavlja bez dozvole, vozilo se isključuje iz prometa do usklađenja s odredbama ovog Pravilnika i zakona. St. 2. istoga članka propisuje da se u slučajevima kad se tijekom nadzora utvrdi da se obavlja izvanredni prijevoz, za koji se ne izdaje dozvola i nije moguće uskladiti teret, vozilo upućuje na mjesto gdje je moguće izvršiti pretovar ili istovariti teret. St. 3. istoga članka propisuje da je prijevoznik dužan platiti troškove kontrole i naknadu za izvanredni prijevoz do mjesta kontrole, odnosno do najbližeg mjesta za usklađenje s propisanim odredbama, snositi troškove usklađenja kao i nadoknaditi štetu koju je prouzročio upraviteljima javnih cesta. St. 4. istoga članka propisuje da o troškovima i naknadama iz st. 3. ovog članka nadležni izdavatelj dozvole donosi posebno rješenje.

13. Čl. 29. st. 6. Pravilnika o izvanrednom prijevozu propisuje da se za izvanredni prijevoz III. kategorije plaća naknada od 1.500,00 kuna za prijeđenih 10 km.

14. U pogledu navoda u žalbi da je sud povrijedio čl. 32. st. 3. ZUS-a isti nisu relevantni budući sud sukladno čl. 39. st. 3 ZUS-a ima mogućnost ponovno otvoriti raspravu kako bi raspravio bitna pitanja te je time išao za načelom utvrđivanja materijalne istine kako bi utvrdio sve činjenice da može donijeti pravilnu odluku slobodnim ocjenjivanjem svih dokaza koji su mu bili na raspolaganju.

15. Vezano za prigovore oko obrazlaganja materijalnog prava isti se ne mogu smatrati opravdanima budući da prvostupanjski sud iscrpno navodi članke zakona na kojima je utemeljio svoju odluku. U pogledu povrede načela saslušanja stranaka isti su također neosnovani budući je u samom upravnom sporu održana javna rasprava na kojoj je omogućeno strankama da iznesu svoje stavove.

16. S obzirom na sve navedeno, prema ocjeni ovoga suda, u provedenom postupku je pravilno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo te nema ni povrede pravila postupka, a što pravilno zaključuje i prvostupanjski upravni sud te odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

17. S obzirom na činjenicu da žalitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj sud nije našao osnove za uvažavanje žalbe.

18. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

19. Odluka o trošku se temelji na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, a s obzirom da je žalba tužitelja odbijena, to je i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

U Zagrebu, 15. siječanj 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović