Poslovni broj: Usž-1835/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Lidije Rostaš, članica vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice FN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po opunomoćeniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, Jurja Dalmatinca Matejeva 3, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 Usl-2754/2023-8 od 22. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 Usl-2754/2023-8 od 22. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-410-18/20-01/259, URBROJ: 513-04-23-2 od 27. rujna 2023. te je točkom II. izreke odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora. Navedenim rješenjem odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zadar, Ispostava Zadar, KLASA:UP/I-410-23/2020-002/03494, URBROJ:513-007-13/001-2020-002 od 27. travnja 2020. godine. Poreznim rješenjem je tužiteljici za 2017.godinu utvrđen dohodak od samostalne djelatnosti u iznosu od 184.777,14 kuna kao ukupni godišnji dohodak, ukupni godišnji odbitak u iznosu od 87.600,00 kuna, godišnja porezna osnovica u iznosu od 97.177,14 kuna, godišnja obveza poreza i prireza nakon umanjenja u iznosu od 23.322,51 kune, ukupno uplaćeni porez i prirez u iznosu od 0,00 kuna, razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 23.322,51 kune.

2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu u kojoj navodi joj je rješenjem HZMO-a priznato svojstvo osiguranika i da od tada uredno podmiruje sve svoje obveze Navodi da su mldb. djeca tužiteljice FNS i NN neovisno o prijavi na poreznoj kartici, uzdržavani članovi obitelji zbog čega joj je bilo nužno priznati pravo na osobni odbitak. Istaknula je i prigovor zastare kao i u tužbi te da je tužbu bilo nužno uvažiti i pobijano rješenje poništiti zbog zastare. Predlaže da Sud usvoji žalbu te preinači presudu prvostupanjskog suda na način da usvoji tužbeni zahtjev, a podredno da poništi prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dao odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

6. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljici za 2017. godinu utvrđena razlika poreza i prireza za uplatu i iznosu od 23.322,51 kune. Nastavno proizlazi da je tužiteljica osporava samo osnovu plaćanja porezne obveze, a pravilnost i visinu obračunate porezne obveze ne osporava.

7. Sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 115/16; dalje u tekstu ZPD) ako više osoba uzdržava člana ili članove obitelji i djecu, osobni odbitak za te osobe ravnomjerno se raspoređuje na sve koji te članove i djecu uzdržavaju, osim ako se sporazume drugačije.

8. U predmetnom slučaju utvrđeno je da je suprug tužiteljice u svoju poreznu karticu kao uzdržavane članove obitelji upisao zajedničku djecu FNS i NN te u odnosu na njih koristi pravo na uvećani osobni odbitak zbog čega tužiteljica nema pravo na osobni odbitak u odnosu na navedenu djecu.

9. U odnosu na navode u žalbi da tužiteljica nije porezni obveznik, iz Prijave poreza na dohodak za 2017. godinu koju je tužiteljica dana 15. siječnja 2020. godine dostavila poreznom tijelu, a koju je podnijela kao nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, proizlazi da je tužiteljica bila porezni obveznik u 2017. godini.

10. U pogledu isticanja prigovora zastare tužiteljice treba navesti da prema članku 108. stavak 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16.,106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22) zastara prava na naplatu porezne obveze i kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Sukladno tome kako se u sporu radi o utvrđivanju poreza na dohodak za 2017.godinu, zastara je počela teći 01. siječnja 2019.godine pa proizlazi da do donošenja i dostave tuženikovog rješenja 27. rujna 2023. godine nije nastupila jer zastarni rok od 6 godina nije protekao.

12. Kako tužiteljica svojim navodima niti tijekom upravnog postupka niti tijekom prvostupanjskog upravnog spora, a niti tijekom žalbenog postupka nije dovela u sumnju zakonitost pobijanog rješenja niti pobijane presude, pravilan je zaključak prvostupanjskog upravnog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

13. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga suda, u provedenom postupku je pravilno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo te nema ni povrede pravila postupka, a što pravilno zaključuje i prvostupanjski upravni sud te odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan

14. S obzirom na činjenicu da žaliteljica u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za uvažavanje žalbe.

15. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu, 15. siječanj 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović