Broj: Ppž- 7801/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika-specijalista Željka Kudrića kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika FG, zbog prekršaja iz članka 46. stavak 1. točka 6. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (NN br.: 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 10. srpnja 2023., poslovni broj: Pp-13201/2021-6, u sjednici vijeća održanoj dana 15. siječnja 2025..,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika FG i potvrđuje pobijana presuda.

Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07.,39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22- nastavno PZ) okrivljenik je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 eura, u roku od 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 140,00 eura/ 1.054,83 kune , zbog prekršaja iz članka 46. stavak 1. točka 6. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (dalje: ZUD), opisanog u izreci.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan da naknadi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura/ 226,04 kuna.

3. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu pobijajući istu u cijelosti. Okrivljenik u žalbi u bitnome navodi da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno i to ne proizlazi iz provedenih dokaza. U postupku nisu saslušani nikakvi svjedoci, a niti se u obrazloženju presude sud poziva na neke dokaze iz kojeg bi proizlazilo da je okrivljenik doista počinio inkriminirani prekršaj, a okrivljenik je u svojoj obrani naveo da nije posluživao piće, a niti je naplaćivao bilo kakve usluge, da je blagajna bila zaključana, da glazba nije svirala, piće koje su osobe zatečene u njegovom ugostiteljskom objektu konzumirale posluženo je i naplaćeno prije isteka radnog vremena. Smatra da u pobijanoj presudi su izostali adekvatni razlozi o gore navedenom i da se pobijana presuda ne može ispitati.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, obzirom na protek vremena od počinjenja prekršaja, pa do odlučivanja ovog Suda o žalbi okrivljenika, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., točke 7., točke 9. i točke 10. Prekršajnog zakona.

7. Suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud nije počinio istaknutu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka. Naime, odredbom članka 88. Prekršajnog zakona propisano je da je sud je dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist, kao i da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

8. Prema tome, ako žalitelj smatra da je ta ocjena pogrešna, to može predstavljati žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali ne i bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, Prvostupanjski sud dao je jasne razloge za krivnju okrivljenika.

9. Međutim, svi naprijed navedeni prigovori su u biti činjeničnog karaktera i njima žalitelj samo otkriva nezadovoljstvo ocjenom dokaza i zaključivanjem prvostupanjskog suda o postojanju prekršaja i krivnji okrivljenika, za što je sud dao valjane razloge.

10. Dakle, prvostupanjski sud je suprotno tvrdnji žalitelja u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa..

11.Nadalje, neosnovano žalitelj prigovara pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i povredi materijalnog prekršajnog prava, jer je prvostupanjski sud na temelju rezultata provedenog prekršajnog postupka zasnovao svoju odluku o krivnji okrivljenika, što je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud valjano obrazložilo, radi čega se okrivljenik zbog nepotrebnog ponavljanja upućuju na razloge pobijane presude koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Naime, nakon završetka radnog vremena ugostiteljskog objekta u istome se ne mogu nalaziti osobe koje u njemu nisu uposlene, a koju činjenicu okrivljenik nije niti osporio.

12. Prema prihvaćenoj sudskoj praksi doduše tolerira se maksimalno vrijeme od 30 minuta nakon isteka radnog vremena kako bi zatečeni gosti, usluženi prije isteka istaknutog radnog vremena, mogli nesmetano dovršiti konzumaciju naručenog (presuda Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Gž-3122/2016 od 21. 11. 2018.) u smislu članka 10. stavka 1. točke 7. ZUD.

12.1. Međutim, suština optuženog prekršaja nije prekoračenje radnog vremena samo za sebe nego kršenje odluka Stožera civilne zaštite usmjerene na sprečavanje i suzbijanje zarazne bolesti, tada konkretno i dominantno bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2.

12.2. Stoga u situaciji kada je rad ugostiteljskih objekata bio strogo reguliran, propisani način rada učestalo mijenjan, pa i na tjednoj bazi, onda suština prekršaja nije u tome da li je 24.10.2021. ugostiteljski objekt radio najviše do 00,20 nego u tome da je uopće radio nakon 24,00 sata prethodnog dana. Iza tog vremena u objektu i na njegovoj terasi osim radnika koji su mogli pospremati i čistiti objekt, po ocjeni suda nije smjelo biti gostiju pa makar i s ranije posluženim pićima. Cilj donesene odluke Stožera civilne zaštite koju je okrivljenik prekršio je sprečavanje i suzbijanje zarazne bolesti, a ne reguliranje radnog vremena samo za sebe.

12.3. Zbog toga je okrivljenik postupio protivno članku 9.a ZUD odnosno mjeri izrečenoj citiranom odlukom Stožera civilne zaštite, a bio je dužan osigurati poslovanje ugostiteljskog objekta sukladno citiranoj odluci donesenoj na temelju članka 9.a ZUD.

12.4. Okrivljenik je kriv za prekršaj jer je bio dužan organizirati rad u ugostiteljskom objektu sukladno svim pozitivnim propisima, pa i tada važećom odlukom Stožera civilne zaštite, i mogao biti svjestan da je njegovo postupanje odnosno propuštanje zabranjeno. Osim toga radi se o situaciji pandemije bolesti COVID-19 kada su građani ne samo putem Narodnih novina nego i medija svakodnevno i više puta dnevno bili obavještavani o donesenim mjerama Stožera civilne zaštite i bili upozoravani na posljedice njihova kršenja pa okrivljeniku nikako nije moglo ostati nepoznato da svojim propuštanjem krši doneseno ograničenje.

13. Činjenice koje terete okrivljenika su dokazane u dovoljnoj mjeri pa po ocjeni ovoga Suda provođenje daljnjih dokaza je nepotrebno jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno do sada provedenim dokazima, te daljnje izvođenje dokaza ne bi promijenilo već utvrđeno činjenično stanje i dovelo do drugačije odluke prvostupanjskoga suda. Nadalje, suprotno tvrdnji žalitelja iz provedenih materijalnih dokaza posebice izvješća policijskog službenika ŽG jasno proizlazi da je dana 24.10.2021.godine u 00,20 sati ugostiteljski objekt okrivljenika poslovao i izvan dozvoljenog radnog vremena da su radili uposlenice OG i DG čiji je identitet utvrđen uvidom u osobne iskaznice i kako sa raznim pićima poslužuju cca 20 gostiju i od istih naplaćuju pića.

14. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravne kvalifikacije djela, ovaj Sud je našao da izrečena novčana kazna nije prestroga, ista je ublažena daleko ispod zapriječeng minimuma novčane kazne predviđene za tu vrst prekršaja, te je pravilno odmjerena i primjerena svim okolnostima slučaja.

15. Odluka o troškovima postupka također je utemeljena na zakonu.

16. Zbog izloženih razloga valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi.

17. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. PZ-a određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13. ) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, odnosno 13, 27 do 663,61 eura a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

U Zagrebu, 15. siječnja 2025..

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.