REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-11092/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Snježane Oset kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog RZ zbog prekršaja iz članka 39. stavka 1. točka 5. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima (NN 117/03, 71/06, 43/09, 34/11) odlučujući o žalbi okrivljenog RZ podnijetoj po branitelju Odvjetničkom društvu Zorić & Karačić odvjetnicima iz Zagreba protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj: Pp-9859/2021-4 od 8. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog RZ i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) okrivljeni RZ je obvezan naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka u iznosu od 40,00 eur (četrdeseteura) u roku 30 dana računajući od dana primitka ove presude.
- Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljeni RZ je proglašen krivim, da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 39. stavak 1. točke 5. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, a za koji prekršaj mu je izrečena novčana kazna od 3.000,00 kuna u koju kaznu je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme za koje mu je bila oduzeta sloboda od dana 7. rujna 2021. u 23,35 sati do privođenja na sud 8. rujna 2021. kao 600,00 kuna novčane kazne, te je određeno da je okrivljenik dužan platiti ostatak novčane kazne u iznosu od 2.400,00 kuna. Okrivljenik je obvezan novčanu kaznu platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
2. Na temelju članka 76.a stavak 1. Prekršajnog zakona od okrivljenika je oduzet predmet i to navijački šal s natpisom "za dom spremni" koji mu je bio privremeno oduzet prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta I. policijske postaje Split od 7. rujna 2021. serijski broj: [serijski broj].
3. Na temelju članka 139. stavka 3. u svezi sa člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.
4. Protiv te presude okrivljeni RZ je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj ističe da presuda sadrži nedostatke uslijed kojih se ne može ispitati jer je izreka nerazumljiva i nejasna, a samo obrazloženje ne sadrži jasne i valjane razloge iz kojih se može izvući nedvojbeni zaključak o krivnji okrivljenika za djelo koje mu je stavljeno na teret, a da istodobno nije niti činjenično stanje utvrđeno. Osim toga, žalitelj se poziva na odluku Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 8. studenog 2016. broj: Jž-2747/2018 te ističe da je ta odluka obvezujuća za sve sudove sa sličnim ili istovrsnim postupcima. Nadalje, žalitelj navodi odluke prvostupanjskih sudova u kojima su okrivljenici oslobođeni od optužbe za prekršaj koji im je stavljen na teret, a koji se sastojao u korištenju izraza "za dom spremni". Predlaže da se žalba prihvati, da se pobijana presuda preinači na način da se ista ukine i da se otklone nedostaci istaknuti žalbom.
5. Žalba nije osnovana.
6. Rješavajući predmet u okviru navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona, te pri tom ovaj Sud nije utvrdio postojanje gore navedenih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, a niti bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona koju povredu žalitelj ističe.
1. Ocjenjujući žalbenu osnovu koju ističe okrivljenik u žalbi i to bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, jer da presuda sadrži nedostatke uslijed kojih se ne može ispitati odnosno da je izreka nerazumljiva i nejasna i samo obrazloženje da ne sadrži jasne i vidljive razloge iz kojih se može izvesti nedvojben zaključak o krivnji okrivljenika za djelo koje mu je stavljeno na teret, odnosno da je predmetne zgode posjedovanjem navijačkog šala na kojem je napisan izraz "za dom spremni", a koji izraz da se automatski kvalificira na način da se okrivljeniku nameće ocjena da je predmetne zgode veličao ustaški pokret kojim se potiče mržnja i nasilje prema ljudima na temelju različite rase, vjerskog i etničkog identiteta te da nije razumljiv navod obrazloženja da bi se automatski radilo o veličanju ustaškog pokreta od strane okrivljenika jer da sud nije izveo niti jedan dokaz u smislu traženja dodatnih elemenata kojima bi se utvrdilo da je okrivljenik upravo imao na umu ustaški pokret NDH, a sam okrivljenik u svojoj obrani ističe samo i isključivo kontekst Domovinskog rata, ovaj Sud je utvrdio da se ne radi o nedostacima presude koji bi imali karakter apsolutne bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz člana 195. stavaka 1. točke 11. Prekršajnog zakona.
1. Prvostupanjski sud je ispitao okrivljenika na navode optužnog prijedloga koji je u svojoj obrani iskazao da je točno da je unio u športski objekt šal sa natpisom "za dom spremni", međutim da po njegovom mišljenju radi se o pozdravu za kojega su njegova braća, odnosno dva bliža rođaka poginuli u Domovinskom ratu te nije imao nikakve loše namjere niti je iskazivao niti poticao bilo koga na mržnju niti izazivao nasilje prema bilo kojim ljudima različite rase, vjerskog i etničkog identiteta.
2. Prvostupanjski sud je izvršio uvid u dokaze koji prileže spisu i nakon iznošenja dokaznog materijala na kojima temelji odlučne činjenice dao ocjenu navoda obrane okrivljenika u kojima smatra da je počinio prekršaj iz primijenjene odredbe zakona, te je sud naveo razloge zbog kojih obranu okrivljenika smatra neutemeljenom.
3. Naime, prvostupanjski sud je obrazložio da je pozdrav "za dom spremni" nastao u Nezavisnoj državi Hrvatskoj za vrijeme drugog svjetskog rata, da su se njime služili pretežito pripadnici ustaškog pokreta, odnosno tijekom drugog svjetskog rata pripadao je fašističkom režimu koji je neprimjeren i zaziva mržnju, potiče nasilje, te se pozvao na odluke Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u kojima je pozdrav "za dom spremni" proglašen protupravnim jer simbolizira mržnju prema ljudima drugačije vjerske i etničke pripadnosti, manifestaciju rasističke ideologije kao i podcjenjivanje žrtava i zločina protiv čovječnosti, pa slijedom navedenog pobijana presuda ima razloge u odlučnim činjenicama te nije počinjena bitna povreda koju žalitelj ističe.
4. Prvostupanjski sud je pravilno sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio provedene dokaze, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan zaključak da je žalitelj postupanjem navedenim u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 39. stavak 1. točka 5. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, a kojom odredbom je propisano da će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora u trajanju do 30 dana kazniti za prekršaj fizička osoba koja pokuša unijeti ili unese i ističe u športskom objektu transparent, zastavu ili drugu stvar s obilježjem kojim se iskazuje ili potiče mržnja ili nasilje na temelju rasne, nacionalne, regionalne ili vjerske pripadnosti (članak 4. stavak 1. podstavak 5., a tim člankom je propisano, protupravnim ponašanjem u smislu ovog zakona smatra se pokušaj unošenja, unošenje i isticanje transparenta, zastave ili druge stvari s tekstom, slikom, znakom ili drugim obilježjem kojima se iskazuje ili potiče mržnja ili nasilje na temelju rasne, nacionalne, regionalne ili vjerske pripadnosti. Slijedom navedenog na temelju provedenih dokaza obrane okrivljenika te ostalih dokaza koje je prvostupanjski sud naveo u obrazloženju odluke je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik počinio prekršaj za koji ga se tereti optužnim prijedlogom.
2. Nisu prihvatljivi žalbeni navodi kojima se pokušava otkloniti povezanost predmetnog pozdrava s ustaškim režimom, pozivajući se da je po njegovom mišljenju "za dom spremni" pozdrav za kojeg su njegova braća, odnosno dva bliža rođaka poginula u Domovinskom ratu ne čini takvo postupanje okrivljenika eventualnom iznimkom, odnosno bez obzira na povod kojim je okrivljenik bio potaknut ne čini takvo postupanje dopuštenim.
3. S tim u vezi potrebno je istaknuti da je odlukom Vlade Republike Hrvatske (klasa: 022-03/17-04/74 ur. broj: 50301-24/04-17-2 od 28. veljače 2018. osnovano Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima (dalje: Vijeće) koje je donijela "Dokument dijaloga, temeljna polazišta i preporuke o posebnom normativnom uređenju simbola, znakovlja i drugih obilježja totalitarnih režima i pokreta" u kojima se između ostalog iznose smjernice za eventualno pravno uvođenje obilježja totalitarnih režima i pokreta u Hrvatskoj tijekom dvadesetog stoljeća te preporučene iznimke od buduće pravne regulacije koja bi zabranjivala jednoznačna sporna obilježja koja se identificiraju s idejama totalitarizma (kao na primjer tzv. Hitlerov pozdrav uz riječi sieg heil, nacistički znak kukastog križa, nacistički znak "SS četnička kokarda, ustaško "U", ustaški pozdrav "za dom i poglavnika" i "za dom spremni" te moguće iznimke od blanketne zabrane korištenja navedenih jednoznačnih obilježja su iznesena u dijelu dokumenta dijaloga pod nazivom "Temeljna mjerila za posebno normativno uređenje spornih obilježja" točka 2. te moguće iznimke od blanketne zabrane u kojima je istaknuto da je i u doba Domovinskog rata pozdrav "za dom spremni" bio suprotan Ustavu Republike Hrvatske, ali budući da je izostala odgovarajuća službena reakcija neke vojne formacije prvotno osnovane izvan regularnih obrambenih redarstvenih postrojbi su nesmetano koristile taj pozdrav kao službenu oznaku na svojim zastavama, grbovima i slično u razdoblju od 1991. do 1995. te da je preporuka Vijeća da se dopustivost jednog javnog korištenja spornih vojnih insignija, strogo veže uz događaj na kojima se na javnim mjestima (uključujući groblja) poštovanje braniteljima koji su poginuli za Republiku Hrvatsku, boreći se pod tim insignijama.
5. U svezi s navedenim, isticanje pozdrava "za dom spremni" na šalu bez obzira na povod kojim je okrivljenik potaknut, ne čini takvo postupanje eventualnom iznimkom od naprijed navedene preporuke Vijeća te ustaljene sudske prakse potpune zabrane korištenja tog pozdrava.
10. Nadalje, žalbeni navod žalitelja da je praksa Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske pozivajući se na predmet broj Jž-2747/2018 u predmetu protiv okrivljenog BZ da se za povezanost izraza "za dom spremni" s određenim događajima u daljnjoj ili bližoj povijesti traži da se utvrdi je li izgovaranje ili posjedovanje predmeta na kojem se nalazi takav izraz (u konkretnom slučaju navijački šal), povezano sa NDH ili obranom u Domovinskom ratu, a od čega ovisi krivnja za počin ovakvog djela, nije prihvaćen.
10.1. Naime, navedeni predmet se ne može povezati sa konkretnim predmetom, i ne predstavlja sudsku praksu u odnosu na Zakon o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, a niti predstavlja praksu Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u odnosu na prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim je jedinstvena u odnosu na izričaj "za dom spremni" (presuda od 3. prosinca 2015. broj: Jž-2824/14, od 11. rujna 2018., broj: Jž-1428/2018, od 17. listopada 2018., broj: Jž-1462/2017, te presudu broj: Jž-188/2016 od 27. siječnja 2016.). S tim da valja naglasiti da je Ustavni sud u svojim odlukama zauzeo stajalište da je izraz "za dom spremni" suprotan načelima na kojima počiva samostalna i neovisna, suverena i demokratska Hrvatska – odluka od 8. studenog 2016. broj: U III-2588/2016 odluka od 25. svibnja 2016. broj: U-III-1296/2016, odluka od 10. listopada 2017. broj: U-2012843.
1. Slijedom navedenog, navodi žalbe nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke pa je žalbu okrivljenika trebalo odbiti kao neosnovanu.
2. Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni ovaj Sud je utvrdio da ista nije previsoka niti prestroga za počinjeni prekršaj. U vrijeme počinjenja prekršaja je bila propisana novčana kazna od 2.000,00 do 15.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 30 dana te je okrivljeniku izrečena novčana kazna bliže posebnom minimumu zakonom propisane kazne dakle, izrečena mu je blaža vrsta kazne koju ovaj Sud smatra primjerenom težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje te ostalim okolnostima odlučnim za odmjeru novčane kazne, odnosno prvostupanjski sud je vodio računa o odredbi članka 36. Prekršajnog zakona u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne, te je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja. Izrečena novčana kazna je primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenja prekršaja tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.
3. Treba istaknuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima (NN 114/22) uslijed uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj koji za predmetni prekršaj iz članka 39. stavka 1. točke 5. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima propisuje blažu najnižu (i najvišu) novčanu kaznu od 260,00 do 1.990,00 eur, što prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 iznosi 1.958,97 do14.993,65 kuna. Prema načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. Prekršajnog zakona prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude izmijeni jednom ili više puta primijenit će se najblaži propis za počinitelja.
1. Međutim, prilikom donošenja drugostupanjske presude ovaj sud nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio tu izmijenjenu odredbu Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima kao blaži propis budući da je izrečena novčana kazna od 3.000,00 kuna unutar okvira novčanih iznosa propisanih zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja te je ujedno i unutar okvira novčanih kazni propisanih novim izmijenjenim zakonom. Stoga prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa pa je po stavu ovog Suda novi zakon odnosno Zakon o izmjeni Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima (NN broj: 114/22 ) ne dovodi u izmijenjenog odredbi do povoljnijeg rezultata za okrivljenika.
4. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona kojom odredbom je propisano da troškovi postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN broj: 118/13) s obzirom na složenost i trajanje postupka, a navedenim rješenjem je propisan opći okvir paušalne svote od 13,27 do 663,61 eur pa su dakle troškovi postupka određeni bliže propisanom minimumu.
5. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 6. prosinca 2023.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medakovć, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.