Poslovni broj Gž-1259/2021-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ingrid Bučković, predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i, Larise Gačanin, članice vijeća, u pravnoj stvari 1.tužitelja OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2.tužiteljice ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3.tužiteljice DD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4.tužitelja PD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5.tužitelja SD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 6.tužiteljice ODB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Igoru Žuriću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika PLIVA HRVATSKA d.o.o. iz Zagreba, Prilaz baruna Filipovića 25, OIB: 44205501677, zastupanog po punomoćnici Pauli Kiš, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom poslovni broj P- 4857/15-62 od 19. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom poslovni broj P-4857/15-62 od 19. ožujka 2021. u točki I izreke, točki II i točki III izreke za iznos od 13.125,00 kn. II Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom poslovni broj P-4857/15-62 od 19. ožujka 2021. u točki III izreke za iznos od 1.875,00 kn i sudi:

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.875,00 kn kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Utvrđuje se da su tužitelji OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], DD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], PD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], SD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ODB iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnici nekretnine – k. č. br. [katastarska čestica], oranica [adresa], ukupne površine 30951m2 (oranica [adresa], površine 11105 m2, i oranica [adresa], površine 18974 m2, [adresa], površine 872 m2), upisano u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to:

- OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 717/10951 dijela - ND, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 470/30951 dijela,

- DD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u 225/30951 dijela

- PD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 225/30951 dijela,

- SD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 84/30951 dijela - NDB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 1100/30951 dijela.

Nalaže se tuženom PLIVA HRVATSKA d.o.o. iz Zagreba, Prilaz baruna Filipovića 25, OIB:44205501677, izdati tužiteljima valjanju tabularnu ispravu za uknjižbu ove nekretnine, u navedenim dijelovima, u zemljišnim knjigama na svoje ime u roku petnaest dana, a u suprotnom će istu zamijeniti ova presuda.

Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljima prouzročeni trošak postupka u roku petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Odbija se supsidijarni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Tuženi PLIVA HRVATSKA d.o.o. iz Zagreba, Prilaz baruna Filipovića 25, OIB: 44205501677, dužan je trpjeti upis prava vlasništva ove nekretnine, u zemljišnim knjigama, na ime tužitelja, u navedenim dijelovima, uz istovremeni izbris sa svog imena."

III.Nalaže se tužiteljima da tuženiku naknade troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 15.000,00 kn, u roku 15 dana. "

Protiv te presude žale se tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 , 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) nalaze u tome što je sud odbio prijedlog da se provede dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje mjernika, kako bi se točno identificirali dijelove koje posjeduju, a temeljem čega bi tužitelji mogli postaviti zahtjev na utvrđenje prava vlasništva na točno identificiranim dijelovima postojeće nekretnine. Uz navedeno bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a nalaze u tome što je presuda nejasna i ne može se ispitati, te nisu navedene odredbe materijalnog prava. Također bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 109. ZPP-a nalazi da je sud propustio pozvati tužitelje na ispravak tužbe, dok bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 7. ZPP-a nalaze u tome što sud nije savjesno i brižljivo ocijenio dokaze zasebno i sve dokaze zajedno, a što je utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Navode da ne bi stekli više negoli posjeduju već bi stekli suvlasnički omjer na postojećoj čestici koji odgovara omjeru fizički određenog dijela tj. dijela kojeg u naravi posjeduju prema površini cijele nekretnine, a u naravi bi bilo identificirano o kojem dijelu se radi. Navode da sud nije utvrđivao namjenu zemljišta da bi se sud mogao pozvati na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revx-995/2013, a koja se odnosi na neizgrađeno građevinsko zemljište te se poziva na opće pretpostavke parcelacije istoga, a iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da se radi o oranici, dakle ne o neizgrađenom građevinskom zemljištu. Tužitelji ukazuju, i da bi, ako se na zemljište druge namjene ne odnosi stav Vrhovnog suda RH iz navedenog predmeta, niti se može pod pretpostavkama i Zakonom o prostornom uređenju provesti parcelacija kao neizgrađenog zemljišta, onda bi stjecanje dosjelošću prava vlasništva na određenom suvlasničkom dijelu, kada je posjedovan određeni fizički dio nekretnine, bilo moguće i dopušteno. Tada se nameće i zaključak da je to isto moguće i u slučaju neizgrađenog građevinskog zemljišta. Navode da su fizički dijelovi koje su tužitelji posjedovali – još uvijek za sada, bez obzira na namjenu zemljišta predstavljaju dio predmetne katastarske čestice za koju su tužitelji predlagali da se u postupku, odgovarajućim očevidom i vještačenjem utvrdi kako omjer tako identitet. Tužitelji bi onda u trenutku donošenja presude bili su/vlasnici još uvijek jedinstvene čestice. Navode da sud nije u pravu da tužitelji ne bi dokazali da nisu imali usmeno odobrenje tuženika ili njegovog prednika, jer svjedoci DDB, FD i UD suglasno su iskazali o tome da bi pravni prednik tuženika predavao predmetne dijelove nekretnina prednicima tužitelja. Štoviše i svjedoci koji su predloženi po tuženiku govorili su o prešutnom odobravanju. Prigovaraju i odluci o parničnom trošku u dijelu u kojem je tuženiku priznat trošak sastava podneska od 16. lipnja 2016. i 26. prosinca 2016. po punoj Tarifi odnosno po 1.000,00 kn budući da se ne radi o odgovoru na tužbu već o podnescima nakon istoga.

Predlažu pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da su navodi tužitelja u potpunosti pogrešni i protivni pravnoj kategoriji suvlasništva, odnosno, određenju suvlasništva sukladno odredbi čl. 36. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje ZV). Navodi da je sud prvog stupnja potpuno ispravno utvrdio da zapravo suvlasnička zajednica u konkretnom slučaju ne egzistira te da vlasnik određenog dijela ne može istovremeno biti i suvlasnik idealnog dijela cijele nekretnine. Također navodi da za određivanja suvlasništva nije ni od kakve važnosti namjena zemljišta jer suvlasništvo kao materijalno-pravna kategorija ne ovisi o tome je li određena nekretnina određena kao poljoprivredno ili pak građevinsko zemljište. Navodi da je tvrdnja tužitelja da su imali odobrenje za obrađivanje vrta protivno dokazima koji su izvedeni u postupku budući da svi ispitani svjedoci su potvrdili da su osobe koje su dobile stanove od prednika tuženika navodno od istog dobili na korištenje "vrtove". Dakle, osim što je bilo općepoznato da postoji viša vlast prednika tuženika jer su znali da su dobili "vrtove" na "uporabu" također je bilo poznato da ti isti "vrtovi" nalaze se na zemljištu tuženika. Navedena činjenica nije mogla ostati nikome nepoznata jer se radi o naselju u kojem su stanovi stjecani na temelju slične pravne i činjenične osnove, a to je otkup od tuženika ili njegovog pravnog prednika. Čaki i da je postojala eventualna prešutna suglasnost prednika tuženika te kasnije tuženika za korištenje "vrtova", tužitelji su samovlasno svoj evnetualni niži posjed (nesamostalni posjed) pretvorili u viši (samostalni posjed), odnosno tužitelji su eventualno mogli koristiti predmetnu nekretninu kao tuđu, priznajući pritom višu vlast tuženika.

Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi. Traži trošak sastava odgovora na žalbu prema troškovniku specificiranom u istom. Žalba nije osnovana.

Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa tako da je presudu moguće ispitati.

Nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a jer prvostupanjski sud time što nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja nije im uskratio mogućnost raspravljanja pred sudom. Naime, tužiteljima je raspravljanje omogućeno već time što im je dana prilika da predlože dokaze i izraze svoje mišljenje i sudjeluju u njihovoj ocjeni, a činjenica da nije prihvaćen neki dokazni prijedlog ne može osnovano temeljiti stav o počinjenoj bitnoj povredi.

Nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 109. ZPP-a jer tužba sadrži određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelji temelje zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice tako da je tužba sadržavala sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupati, odnosno nije imala formalnih nedostataka. Naime, sud nije dužan pozivati tužitelje da tužbu isprave, odnosno dopuni zbog razloga koji se odnose na osnovanost tužbenog zahtjeva.

Nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 7. ZPP-a jer je utvrđeno činjenično stanje rezultat pravilne ocjene provedenih dokaza.

Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke druge od bitnih povreda iz odredbi čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda. U provedenom postupku je utvrđeno:

da je pregledom izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da je tuženik upisan kao vlasnik nekretnine kčbr. [katastarska čestica] [adresa] sa 30951 m2 (oranica [adresa], površine 11105 m2, oranica [adresa], površine 18974 m2 i [adresa], površine 872 m2) upisana u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

-da je pregledom izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da su tužitelji ND, SD i ODB upisani kao suvlasnici kč. br. [katastarska čestica] [adresa] sa 861 m2 ( stambena zgrada kbr. 001, 003 ,005, 007, 009 [adresa] sa 243 m2 i dvorišta [adresa] sa 618 m2) upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], to jest da je ND vlasnica dvosobnog stana na dvije etaže u površini od 59,33 m2, SD vlasnik je dvosobnog stana na dvije etaže u površini od 59,33 m2, a ODB vlasnica je dvosobnog stana na dvije etaže u površini od 59,39 m2,

-da je pregledom izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da su tužitelji OD, DD i PD upisani kao suvlasnici kč. br. [katastarska čestica] [adresa] sa 7232 m2 (stambena zgrada kbr. 006, 008 [adresa] sa 378 m2, (stambena zgrada kbr. 002, 004 [adresa] sa 349 m2 i dvorišta [adresa] sa 6505 m2), to jest da je OD vlasnik stana broj Z1-S3 u površini od 62,40 m2, da su DD i PD suvlasnici stana broj Z3-S3 u površini od 70,21 m2,

-da je pregledom popisa katastarskih čestica proizlazi da su tužitelji ND, ID i ODB upisani kao posjednici kč.br.. 155 k. o. [katastarska općina], dok su tužitelji OD, DD i PD upisani kao posjednici kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a tuženik je upisan kao posjednik kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

-da su da su tužitelji vlasnici stanova u [adresa], da su vlasnici stanova postali na temelju kupoprodaje, nasljeđivanja ili darovanja nekretnina,

-da niti iz jednog pisanog dokaza priloženog u spis ne proizlazi da bi tužitelji raspolagali pisanim ispravama podobnim za stjecanje prava vrtova koje su nesporno obrađivali kako oni osobno tako i njihovi pravni prednici,

-da su saslušani svjedoci koji su, većina njih također vlasnici stanova u [adresa] iskazali da su oni ili njihovi pravni prednici također obrađivali vrtove, no da također nemaju pisanih isprava vezanih za vrtove,

-da se tužitelji tijekom postupka pozivaju na ugovore o kupoprodaji, ugovore o korištenju stana, ugovor o darovanju i rješenje o nasljeđivanju , međutim niti u jednom od priloženih ugovora ili u rješenju vrtovi nalazeći na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nisu navedeni,

-da su tužitelji i svjedoci saslušani u bitnom suglasno iskazali da su nastavili obrađivati vrtove kao što su to radili njihovi prednici, koji su pokazali koji dio vrta mogu obrađivati, no istovremenu im nisu stavili na raspolaganje i znanje bilo kakvu pisanu ispravu tuženika o pravu na obradu (posjed) vrta, slijedom čega zaključuje da su tužitelji kao i njihovi pravni prednici obrađivali vrtove, ali bez pravne osnove, samo na temelju pokazivanja prethodnih vlasnika,

-da su tužitelji obrađivati vrtove kao i njihovi prednici, ali bez pisanog odobrenja tuženika i njegovog pravnog prednika s tim da tužitelji tijekom postupka nisu dokazali niti su imali usmeno odobrenje tuženika ili njegovog pravnog prednika za obrađivanje vrtova,

-da su tužitelji i saslušani svjedoci posebno svjedoci GD, ŠD, JD, ŽD, TD, ČD u bitnome suglasno naveli da su točno znali gdje je čiji vrt, da su vrtove imali jedni do drugih i da su vrtovi bili odijeljeni stazicama, što ukazuje da su tužitelji obrađivali točno određene (realne) dijelove kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj su se prema tvrdnji tužitelja nalazili vrtovi.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja zaključuje da tužitelji kao i njihovi pravni prednici obrađivali točno određene (realne) dijelove nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a pritom su tužbenim zahtjevom tražili utvrđenje da su stekli suvlasništvo cijele (nepodijeljene nekretnine) u površini od 30951 m2.

Obzirom na navedeno sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev, polazeći od toga da je suvlasništvo pravo vlasništva više osoba na fizički nepodijeljenoj nekretnini u idealnom dijelu (čl. 36. st. 1. ZV-a) radi čega osoba koja je vlasnik točno određenog dijela nekretnine ne može istovremeno biti suvlasnik idealnog dijela jer je tom suvlasniku na ime idealnog dijela već pripao točno određeni dio, a takav zahtjev tužitelji ne postavljaju.

Navedeno pravo shvaćanje suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.

Naime, odredbom čl. 36. ZV-a propisano je ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve one su suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi (stavak 1.).U sumnji koliki su suvlasnički dijelovi, smatra se da su jednaki (stavak 2.).

Odredbom čl. 37. st. 2. ZV-a propisano je da je idealni dio stvari je neodvojiv od suvlasničkoga dijela koji ga određuje.

Tužitelji su tijekom postupka tvrdili da je svaki od njih vlasnik određenog dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] zbog čega ukoliko je neka osoba vlasnik određenog dijela nekretnine, sada ona ne može biti ujedno i suvlasnik idealnog dijela te nekretnine, pa suvlasništvo na dijelu te nekretnine više ne postoji.

Dakle, i prema pravnom shvaćanju ovog suda u slučaju kad se traži utvrđenje prava vlasništva dijela nekretnine dosjelošću, ne može se tražiti utvrđenje prava suvlasništva razmjerno utvrđenom omjeru u odnosu na cijelu nekretninu. Okolnost da sud prvog stupnja nije prihvatio dokazni prijedlog da se provede dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje mjerničkog vještaka nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Ovo stoga što taj dokaz nije bio predložen radi utvrđenja bilo koje odlučne činjenice. Naime, tužitelji su taj dokaz predlagali kako bi se idealni dijelovi utvrdili u ovom postupku (list 88 spisa), te dodatno pojasnili kako bi se predloženim dokazom trebale utvrditi točne površine koje posjeduje svaki pojedini tužitelj i u tom smislu u odnosu na omjere suvlasništva koje potražuju tužbom (list 194 spisa) te konačno radi utvrđenja točnog položaja vrtova na terenu i njihove identifikacije (list 297 spisa), pa kako se tužbom tražilo utvrđenje suvlasništva, takav dokaz nije bio potreban radi utvrđenja bilo koje odlučne činjenice.

Za drugačiji iskaz ovog postupka nije odlučna namjena zemljišta. Pri tome ovaj sud nalazi potrebnim ukazati da ukoliko se želi provesti postupak otpisivanja i pripisivanja nekog fizičkog geometrijski odijeljenog zemljišta, katastarske čestice, uvijek je potrebno prethodno provesti postupak diobe te čestice, parcelacijom formirati novu česticu te tako određenu česticu dobivenu diobom provesti postupak otpisivanja i pripisivanja.

Osim toga prema odredbi čl. 63. st. 1. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina ("Narodne novine" broj 112/18, 39/22 i 152/24) u postupku održavanje katastarskog operata katastra nekretnina osnivanje novih katastarskih čestica (parcelacija) provodi se u katastarskom operatu na temelju parcelacijskog elaborata i pravomoćnog rješenja donesenog u upravnom postupku, a prema odredbi čl. 149. st. 1. tog Zakona poslove državne izmjere katastra nekretnina i katastra infrastrukture, registra zgrada, registra prostornih jedinica i registra geografskih imena određena ovim Zakonom obavlja Državna geodetska uprava, dok su prema odredbi čl. 7. st. 3. navedenog Zakona sudovi dužni područnim uredima za katastar dostaviti svoja rješenja koja utječu na podatke u katastru nekretnina odnosno o njihovoj provedbi u zemljišnoj knjizi.

Odredbom čl. 161. st. 1. toč. 3. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine" broj 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19 i 67/23) propisano je da se parcelacija neizgrađenog građevinskog zemljišta može se, osim u skladu s aktima i planovima iz članka 160. stavka 1. ovoga Zakona, provoditi i u skladu sa sudskom presudom o utvrđivanju prava vlasništva zemljišta.

Stoga kada je dio nekretnine faktički geometrijski odijeljen i kao takav precizno grafički individualiziran, isti bi jasno određivao predmet vlasničke zaštite zbog čega bi takvo stečeno vlasništvo geometrijsko odijeljenog dijela predstavljalo pojedinačnu određenu stvar u smislu odredbe čl. 5. st. 1. ZV-a, kojom je propisano da objekt prava vlasništva je pojedinačno određena stvar.

Na ostale žalbene navode tužitelja koji se odnose na postojanje odnosno ne postojanje usmenog odobrenja tuženika ili njegovog pravnog prednika za korištenje vrtova, valja odgovoriti da navedene činjenice nisu odlučne za ishod ovog spora.

U svezi žalbenih navoda tužitelja valja odgovoriti da tužitelji tvrde da su stekli pravo vlasništva dosjelošću točno određenog i fizički omeđenog dijela sporne nekretnine, a ne prava suvlasništva u odnosu na cijelu nekretninu. U takvoj situaciji tužitelji ne može zahtijevati utvrđenje prava suvlasništva razmjerno utvrđenoj površini zemljišta koji se nalazi u isključivom posjedu tužitelja u odnosu na cijelu nekretninu, bez obzira na namjenu zemljišta. Ovo tim više što u konkretnom slučaju suvlasništvo u omjeru navedenom u tužbenom zahtjevu nikada nije egzistiralo.

Kod toga treba napomenuti da prema potvrdi Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša Ispostave Sv. Nedelja od 15. listopada 2012. ( list 32-34 spisa ) proizlazi da parcela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] se nalazi dijelom u građevinskom području naselja, a dijelom izvan građevinskog područja. Dakle, činjenica da je sporna nekretnina upisana kao oranica samo po sebi ne podrazumijeva uvijek da se radi o poljoprivrednom zemljištu, a tome u prilog govori i spomenuta potvrda.

Glede odluke o parničnom trošku, osnovano tužitelji navode da podnesak tuženika od 16. lipnja 2016. i 26. prosinca 2016. nije obrazloženi podnesak za sastav kojega bi tuženiku pripadalo pravo naknade troška u iznosu od 1.000,00 kn prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika -„Narodne novine“ broj: 142/12, 130/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa), već o podnesku koji spada u kategoriju "ostalih podnesaka" za koji prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife odvjetnik ima pravo na 25% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1. Tarife.

Naime, puni iznos nagrade prema tbr. 8. toč. 1. Tarife pripada odvjetniku za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenje vještaka, ali ne više od sveukupno četiri takva podneska u prvostupanjskom postupku. Podnescima od 16. lipnja 2016. i 26. prosinca 2016. tuženik daje svoju ocjenu iskaza saslušanih svjedoka. Dakle, ne radi se ni o jednoj vrsti podneska iz Tbr. 8. toč. 1. Tarife za koje bi tuženiku pripadalo pravo na puni iznos nagrade odvjetniku. Stoga tuženik ima pravo na trošak sastava tih podnesaka u iznosu od 312,50 kn za svaki ili ukupno za oba 625,00 kn.

Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi u točki I izreke, točki II i točki III izreke za iznos od 13.125,00 kn.

Istovremeno je djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja presuda suda prvog stupnja preinačena u točki III izreke za iznos od 1.875,00 kn, a kako je odlučeno u točki II izreke ove presude pozivom na odredbu iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

Tužiteljima nije dosuđen trošak žalbenog postupka budući da su uspjeli samo djelomično u odnosu na odluku o parničnom trošku.

U Rijeci, 15. siječnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Ingrid Bučković