Poslovni broj Gž-684/2023-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Helene Vlahov Kozomara, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja FL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Pocrnić i Spiz j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3346/2021-19 od 3. svibnja 2023., u sjednici održanoj 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3346/2021-19 od 3. svibnja 2023. u točki I. izreke do iznosa od 3.687,05 eura s pripadajućim zateznim kamatama, te u odluci o troškovima postupka iz točke III. izreke do iznosa od 376,69 eura.

II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačava se prvostupanjska presuda u točki I. izreke iznad dosuđenog iznosa od 3.687,05 eura s pripadajućim zateznim kamatama te u odluci o troškovima postupka iz točke III. izreke iznad iznosa od 376,69 eura i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 804,02 eura (slovima:osamstočetirieuradvacenta) s pripadajućim zateznim kamatama.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.210,05 eura (tisućudvijestodeseteurapetcenti).

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 24,52 eura (slovima: dvadesetčetirieurapedesetdvacenta) u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, u točki I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 4.491,07 eura sa zateznim kamatama tekućim od 6. prosinca 2021. do isplate. Točkom II. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata za razdoblje od 22. ožujka 2002. do 5. prosinca 2021. kao neosnovan. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.586,74 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Protiv točke I. i III. izreke navedene presude žalbu je podnio tuženik, sadržajno iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353.st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Tuženik žalbom ne konkretizira počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, već se samo poziva na taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju zbog nastupanja osiguranog slučaja (potresa) u iznosu od 4.491,07 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

7. Među strankama nije sporno da je Policom osiguranja imovine – građevinski dio broj 078627081134 od 6. srpnja 2019. (dalje: Polica) osigurana kuća tužitelja u Zagrebu, M.U. od potresa. Nadalje, nije sporno da je 22. ožujka 2020. nastupio osigurani slučaj (potres) u kojem je oštećena kuća tužitelja i da je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju ugovorenu naknadu. Također, nije sporno da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju iznos od ukupno 26.743,04 kuna ( 3.549,41 eura prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna) te da nastala šteta iznosi 60.581,25 kuna (8.040,51 eura prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna).

8. Sporno je da li je između stranaka ugovoren samopridržaj (franšiza) te posljedično tome da li naknadu za nastalu štetu treba umanjiti za iznos franšize.

9. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje:

- da je Općim uvjetima za osiguranje imovine u čl. 21. Ugovoreni samopridržaj (franšiza) propisano da ako je ugovoreno da osiguranik snosi sam dio štete (ugovoreni samopridržaj, franšiza) osiguranina će se, ako nastupi osigurani slučaj, utvrditi tako da na osiguranika otpada dio štete u visini ugovorenog samopridržaja,

- da Policom nije ugovorena franšiza.

10. Imajući u vidu prethodna utvrđenja prvostupanjski sud pozivom na čl. 320.st.1. i čl. 926. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11, 78/15., 29/18., dalje: ZOO) zauzima pravno shvaćanje da između stranaka nije ugovoren samopridržaj (franšiza) pa da je tuženik dužan naknaditi tužitelju ukupno nastalu štetu.

11. Stoga, pri utvrđenju da nastala šteta iznosi 60.581,25 kuna (8.040,51 eura prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna), ujedno cijeneći da je tuženik nesporno isplatio tužitelju iznos od ukupno 26.743,04 kuna ( 3.549,41 eura prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna), prvostupanjski sud pozivom na čl. 1085. ZOO-a prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.491,07 eura ( 33.838,00 kuna prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna) u cijelosti.

12. Odluku o zateznim kamatama prvostupanjski sud temelji na čl. 943.st.4. ZOO-a pa dosuđuje tužitelju zatezne kamate od dana prijave štete tuženiku do isplate.

13. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154.st.1. i čl. 155. ZPP-a.

14. Osnovano tuženik žalbom osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda kako među strankama nije ugovoren samopridržaj (franšiza).

15. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da u samoj Polici nije sadržana odredba o franšizi, međutim propustio je cijeniti sadržaj Uvjeta za osiguranje građevinskog dijela kuće i stana od 9. svibnja 2016. (list 57-61 spisa), a koji čine sastavni dio ugovora o osiguranju sklopljenog između stranaka, kako to proizlazi iz sadržaja Police u dijelu u kojem je navedeno da je osiguranje sklopljeno, između ostalog po Općim uvjetima za osiguranje imovine u primjeni od 1. svibnja 2017. i Uvjetima za osiguranje građevinskog dijela kuće i stana u primjeni od 9. svibnja 2016., uz navod da je tužitelj kao ugovaratelj izjavio da je potpisom osnovnog ugovora potvrdio, između ostalog, da je zaprimio pripadajuće uvjete osiguranja.

15.1. Kako je dakle, primjena Uvjeta za osiguranje građevinskog dijela kuće i stana od 9. svibnja 2016. izričito navedena u Polici, kao i da je tužitelj potpisom osnovnog ugovora potvrdio primitak tih Uvjeta, to navedeni Uvjeti sukladno čl. 926. st.3. ZOO-a čine sastavni dio ugovora o osiguranju sklopljenog između stranaka.

16. Odredbom čl. 16. st.3. Uvjeta za osiguranje građevinskog dijela kuće i stana od 9. svibnja 2016. propisano je da ako se ostvari osigurani slučaj opasnosti potresa, osiguratelj plaća naknadu u visini nastale štete umanjene za odbitnu franšizu, a najviše do iznosa osiguranja. Odbitna franšiza iznosi 10 % osiguranog iznosa, ali najmanje 4.500 kn i najviše 75.000 kn.

16.1. Budući da Uvjeti za osiguranje građevinskog dijela kuće i stana od 9. svibnja 2016. čine sastavni dio ugovora o osiguranju sklopljenog između stranaka, to je istima, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, ugovorena odbitna franšiza, slijedom čega je tuženik na temelju čl. 921. ZOO-a kojim je propisano da ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja te čl. 16.st.3. Uvjeta za osiguranje građevinskog dijela kuće i stana od 9. svibnja 2016. obvezi isplatiti tužitelju ugovorenu naknadu u visini nastale štete umanjenu za odbitnu franšizu.

17. Visina odbitne franšize ugovorena je čl. 16.st.3. Uvjeta za osiguranje građevinskog dijela kuće i stana od 9. svibnja 2016. u iznosu 10 % osiguranog iznosa, ali najmanje 4.500 kn i najviše 75.000 kn. Čl. 27. st.1. toč.2. navedenih Uvjeta propisano je da se u slučaju nastanka osiguranog slučaja nadoknađuje kod oštećenih objekata ili druge oštećene imovine – nužni troškovi popravka u trenutku nastanka osiguranog slučaja potrebni da se osigurani predmet na novu vrijednost dovede u stanje u kojem je bio prije oštećenja, po cijenama materijala i rada umanjenim za vrijednost ostatka. Veći troškovi popravka koji su nastali zbog toga što su prilikom popravka na oštećenoj stvari učinjene izmjene, poboljšanja ili usavršavanja padaju na teret osiguranika). Dakle, odbitna franšiza u slučaju oštećenja objekta od potresa, kao u konkretnom predmetu, iznosi 10% troškova popravka nastale štete, a najmanje 4.500 kuna i najviše 75.000 kuna.

18. U konkretnom slučaju troškovi popravka nastale štete nesporno iznose 8.040,51 eura (60.581,25 kuna prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna), slijedom čega odbitna franšiza sukladno čl. 16.st.3. u svezi s čl. 27. st.1. toč.2. Uvjeta za osiguranje građevinskog dijela kuće i stana od 9. svibnja 2016. iznosi 804,05 eura (10% iznosa troškova popravka štete), slijedom čega je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju ugovorenu naknadu u iznosu od 7.236,46 eura. Kako je tuženik u mirnom postupku nesporno isplatio tužitelju iznos od 3.549,41 euro (26.743,04 kuna prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna), to je dužan isplatiti mu daljnji iznos od 3.687,05 eura (27.780,09 kuna prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna), pa je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 921.ZOO-a u tom dijelu valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev, kao osnovan, a u preostalom dijelu za iznos od 804,02 eura tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

19. Odluka o zateznim kamatama, suprotno žalbenim navodima, donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 943. st.4. ZOO-a, budući da tužitelju zatezne kamate sukladno navedenoj zakonskoj odredbi pripadaju od dana podnošenja odštetnog zahtjeva kao dana kada je tuženik primio obavijest o osiguranom slučaju, a ne od dana utvrđenja visine štete u ovom postupku kako to smatra tuženik.

20. S obzirom na ishod žalbenog postupka, primjenom čl. 166.st.2. ZPP-a odlučeno je o troškovima cijelog postupka. Budući da je tužitelj djelomično uspio u sporu, pozivom na čl. 154.st.2. ZPP-a pripada mu naknada troškova postupka razmjerno uspjehu u sporu od 64,20 %. Budući da ukupni troškovi tužitelja iznose 586,74 eura, kako je to pravilno odmjerio prvostupanjski sud (iako je u izreci presude očitom omaškom dosudio troškove u iznosu od 1.586,74 eura), to tužitelju pripada naknada troškova postupka u iznosu od 376,69 eura.

21. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368.st.1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao u točki I. izreke, a djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika pozivom na čl. 373.a. ZPP-a u preostalom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu, kao u točki II. izreke.

23. Tuženiku primjenom čl. 154.st.2. ZPP-a pripada pravo na naknadu zatraženog troška žalbenog postupka u visini sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 136,97 eura, i to razmjerno uspjehu u tom postupku u omjeru od 17,90% odnosno u iznosu od 24,52 eura, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke.

U Rijeci 15. siječnja 2025..

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov Kozomara