Poslovni broj Gž Ovr-438/2023-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B2 KAPITAL d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, zastupani po Odvjetničkom društvu Buterin i Posavec iz Zagreba, protiv ovršenika ID, sada nepoznatog boravišta (ranije iz [adresa], I [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], sada nepoznatog boravišta, zastupanog po privremenom zastupniku Vedranu Staniću, odvjetniku iz Osijeka, radi ovrhe na nekretnini ovršenika , odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-2265/2023-10 od 26. rujna 2023., 15. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
Ukida se rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-2265/2023-10 od 26. rujna 2023. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1.Rješenjem suda prvog stupnja u točki I izreke utvrđen je prekid postupka u toj pravnoj stvari na temelju čl. 213. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku odnosno do pravomoćnog završetka parničnog postupka.
U točki II izreke odlučeno je da će se postupak nastaviti po ostvarenju pretpostavki iz čl. 215. st. 4. ZPP-a.
2.Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
3.Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. u vezi s čl. 381., Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 , 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) a koja se ovdje primjenjuje pozivom na odredbu iz čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje OZ), nalazi u tome jer da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog čega se ne može ispitati. Navodi da je prekid ovršnog postupka reguliran samo jednom odredbom Ovršnog zakona, a iz koje odredbe proizlazi da se prekid može odrediti samo iz razloga pobrojanih u čl. 212. ZPP-a, odnosno da u ovršnom postupku nije moguć prekid postupka radi rješavanja prethodnog pitanja. Isto tako sve i da se u ovršnom postupku ima primijeniti institut prekida radi odlučivanja o prethodnom pitanju, iz obrazloženja pobijane odluke nije vidljiv ni točan razlog zbog kojeg je sud smatrao da bi evenutalna ništetnost koje od odredaba ovršne isprave utjecala na daljnje provođenje predmetnog postupka, a niti razlog zbog kojeg je sud odlučio za rješavanje prethodnog pitanja pričekati odluku u drugom postupku. Povrh navedenog, da je nejasno i nerazumljivo do završetka kojeg postupka bi prekid trebao trajati, jer u trenutku donošenja pobijanog rješenja nije pokrenuta niti jedna parnica između stranaka ovog postupka. Navodi da ovrhovoditeljeva tražbina proizlazi s osnove ugovore, koje je , s jedne strane sklopilo društvo Hypo Alpe Adria bank d.d. kao vjerovnik, s druge strane društvo M-higijena d.o.o. kao dužnik. Isto tako u svim ugovorima kao ovršenik jamac platac , a u određenim i založni mjenični dužnik, pa se radi o trgovačkim ugovorima, odnosno ovršnim ispravama, koje proizlaze iz trgovačkih ugovora, slijedom očito nema mjesta primjeni zaključka Vrhovnog suda. U odnosu na obavijest Europske Komisije – Smjernice za tumačene i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, navodi da je jasno izraženo stajalište sukladno kojem se kod akcesornih ugovora ne radi o potrošačkom ugovoru, unatoč činjenici što je takav akcesorni ugovor sklopila fizička osoba, ako postoji funkcionalna povezanost s pravnom osobom zajmoprimce, a što je i stajalište ranije izraženo od strane Suda EU kroz odluke u predmetima poslovni broj C-74/15 i poslovni broj C-534/15. Navodi da je ovršenik kao direktor i jedina osoba ovlaštena za zastupanje društva u ime društva sklopio predmetni ugovor kojim je pribavio novčana sredstva za poslovanje tog društva, te ujedno i preuzeo obvezu za njihovo uredno ispunjenje u svojstvu založnog dužnika i jamca placa, iz čega jasno proizlazi činjenica funkcionalne povezanosti u konkretnom slučaju, slijedom čega se ovršenik u tom smislu ne može smatrati potrošačem niti se ugovori iz kojih proizlazi ovrhovoditeljeva tražbina mogu smatrati potrošačkim. Konačno, ovrhovoditelj ističe da je obrazloženje suda potpuno manjkavo i nejasno budući da je sud samo paušalno konstatira da je u sumnji jesu li pojedine odredbe ugovora nepoštene. Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
4.Žalba je osnovana.
5.U ovom predmetu utvrđeno je:
-da je povodom prijedloga ovrhovoditelja, sud rješenjem poslovni broj Ovr- 207/2019-3 od 19. veljače 2019., radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja odredio ovrhu na nekretnini ovršenika ID,
-da je povodom žalbe privremenog zastupnika ovršenika, Županijski sud u Rijeci rješenjem poslovni broj Gž Ovr-351/2021 od 14. travnja 2023. ukinuo rješenje o ovrsi i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovan postupak,
-da prema Zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022. postoji obveza ovršnog suda da u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javno bilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i slično), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrže li potrošački ugovori nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe, kao i akcesornim ugovorima, ovršni prvostupanjski sud ima ovlaštenje i dužnost da po službenoj dužnosti pazi na nepoštenost ugovornih odredaba potrošačkih ugovora, dakle, neovisno o tome da li je takav prigovor bio istaknut,
-da je Obaviješću Europske komisije – Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, od 27. rujna 2019.) zauzeto pravno shvaćanje prema kojem u slučaju kada se između prodavatelja robe ili pružatelja usluga i potrošača sklapa akcesorni ugovor, isti je obuhvaćen direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, čak i u slučaju ako se glavni ugovor sklapa između trgovačkih društava pa nije obuhvaćen područjem primjene Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima,
-da je sukladno navedenom tumačenju ovršenik ID kao fizička osoba sklopio sporazum o osiguranju zasnivanjem založnog prava kao akcesorni ugovor, pa egzistira dužnost prvostupanjskog suda da po službenoj dužnosti ispita i utvrdi da li predmetna ovršna isprave sadrži nepoštene (ništetne) odredbe,
-da je privremeni zastupnik ovršenika na ročištu od 19. rujna 2023. isticao nepoštene odnosno ništetne odredbe Ugovora na temelju kojih ovrhovoditelj traži provođenje ovrhe na nekretnini ovršenika, pa je sud u sumnji jesu li pojedine odredbe Ugovora nepoštene, sukladno uputama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, privremenog zastupnika ovršenika uputio pokrenuti parnicu radi utvrđivanja dopuštenosti ovrhe vezano za ništetnost klauzula Ugovora kao ovršne isprave.
6.Slijedom navedenih utvrđenja je primjenom odredbe čl. 213. st. 1. ZPP-a a koji se ovdje primjenjuje pozivom na odredbu čl. 21. st. 1. OZ-a odredio prekid ovršnog postupka do pravomoćnog završetka parničnog postupka.
7.Navedeno pravno shvaćanje suda prvog stupnja nije pravilno.
8.Naime, čl. 9. OZ-a propisano je da u slučaju prekida ovršnog postupka ili postupka osiguranja sud će, na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti, ako je to potrebno radi zaštite prava i interesa koje od stranaka, postaviti privremenog zastupnika stranki u odnosu na koju je nastao razlog zbog kojeg je došlo do prekida, a postupak će nastaviti i prije nego što taj razlog prestane.
9.Iz citirane odredbe bi proizlazilo da je primjena instituta prekida postupka s obzirom na specifičnost ovršnog postupka u odnosu na parnični postupak znatno sužena i da je prekid postupka predviđen u ovršnom postupku samo radi okolnosti vezanih za legitimaciju stranaka i to na način da propisuje postupanje uz prisustvo privremenog zastupnika stranke kako bi se spriječilo ometanje provedbe ovrhe, kao i činjenica specifičnosti ovršnog postupka u smislu ostvarenja tražbine iz ovršne isprave. U odnosu na odluku o tzv. prethodnom pitanju ovršni sud će odlučiti samo ako se sporne činjenice dokazuju javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova tvrdnja općepoznata ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4. OZ-a), dok će u protivnom ovršenika uputiti na parnicu.
10.U konkretnom slučaju sud prvog stupnja je zaključkom poslovni broj Ovr- 2265/2023-9 od 26. rujna 2023. uputio ovršenika da u roku od 15 dana od dana dostave tog zaključka, pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odnosno ocjene ništetnosti klauzule temeljem ugovora o čemu je obvezan obavijestiti sud, međutim navedena okolnost nema nikakvog utjecaja na tijek ovršnog postupka, ne spriječava provođenje ovrhe niti namirenja ovrhovoditeljeve tražbine, a kako to proizlazi iz odredbe čl. 52. st. 6. OZ-a, slijedom čega je sud prvog stupnja neutemeljeno po službenoj dužnosti prekinuo predmetni ovršni postupak.
11.Stoga, ovaj sud ne može oprihvatiti stajalište prvostupanjskog suda da se u ovršnom postupku može odrediti prekid postupka iz razloga propisanog odredbom čl. 213. st. 1. ZPP-a, odnosno ako je odlučio da sam ne rješava prethodno pitanje.
12.Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe ovrhovoditelja pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 3. ZPP-a.
U Rijeci 15. siječnja 2025.
Sutkinja
Helena Vlahov Kozomara
