Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-2334/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja HD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Ljiljana Maravić-Pirš, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika PORSCHE LEASING d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB 90275854576, kojeg zastupa Tomislav Bulić, odvjetnik iz odvjetničkog društva STEFANOVIĆ & VRDELJA iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 70 P- 2212/18-28 od 26. listopada 2021., 15. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
Ukida se presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 70 P- 2212/18-28 od 26. listopada 2021. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje u stadij glavne rasprave.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, odbijen je glavni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu br.21077, za kupnju motornog vozila marke Seat, tip i model Altea Rebel 1.6 MPI broj šasije [broj šasije], godina proizvodnje 2006., u iznosu od 29.086,05 CHF, uz rok otplate od 84 mjeseca, odnosno 7 godina uz godišnju stopu ugovorene kamate od 5,60% i efektivnu kamatnu stopu na kredit (realna kamatna stopa) od 6,68% koji je sklopljen u Zagrebu dana 24. Kolovoza 2006.g., između tuženika Porsche Leasing d.o.o., Velimira Škorpika 21, Zagreb, OIB: 90275854576, kao davatelja kredita i tužitelja HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, kao i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini koji je solemniziran po javnom bilježniku Jadranki Knego-Rogina, iz Zagreba, Argentinska 4, dana 25.08.2006.g., ništetni te da nemaju pravnog učinka kao i zahtjev za isplatom iznosa od 24.838,79 kn sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose kao u tom dijelu izreke. Točkom II izreke nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 5.357,45 kn, sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose kao u tom dijelu izreke dok se točkom III izreke nalaže tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 10.337,50 kn sa zateznom kamatom.
2. Protiv odbijajućeg dijela presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19, 80/22 i 114/22:dalje-ZPP) dok se protiv usvajajućeg dijela presude žali tuženik također zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP- a.
3. Tužitelj u žalbi tvrdi da je presuda nerazumljiva i da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i da su njime povrijeđena prava na pristup suđenju i pravično suđenje jer da obrazloženje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Tvrdi da je nizom presuda Europskog suda zauzeto takvo stanovište te je domaći sud vezan za presudu suda EU i da pravno shvaćanje iz te presude predstavlja prethodno pitanje za predmetnu presudu. Poziva se na presudu C-26/13 u predmetu H u kojoj se govori o pojmu nerazumljivosti ugovornih odredbi, na presudu C-186/16, J koja govori o dvostrukom testu poštenosti pojedinih odredbi ugovora, obavezi obavijestiti potrošača o karakteristikama konkretne valute u presudi C-415/11 isl. Dok u osporavanoj presudi sud prvog stupnja nije provodio test razmjernosti. Tvrdi da je presudom suda EU u predmetu C-118/17 M u bitnome dano tumačenje o ništetnosti ugovora o kreditu u cjelini kroz tvrdnju da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati kao da nije postojala. (jednako C-154/15, C- 307/15, C-308/15). Tvrdi da u pogledu ništetnosti ugovora o kreditu sud prvog stupnja nije zauzeo stajalište da je odredba ugovora koji se odnosi na tečajni rizik bitan sastojak ugovora i da proglašenje ništetnom ove odredbe povlači ništetnost ugovora u cjelini, kakvo stanovište da je zauzeto i u predmetu C-70/17 G. Tvrdi da ni odredbe Zakona o obveznim odnosima nisu protivne odredbama interpretativne presude jer su bitni sastojci ugovora predmet i cijena te da su uvjeti korištenja kredita visina kamate, način obračuna i valuta i da su navedeni elementi uvjet valjanosti tog ugovora. To da proizlazi i iz odredbe članka 1021. ZOO-a kod definiranja ugovora o kreditu kojom je propisano da se korisnik obvezuje banci plaćati ugovorenu kamatu . U ovom predmetu da je tuženik samovoljno mijenjao bitan sastojak ugovora, kamatu zbog čega se odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi smatra nepoštena i ništetna a sukladno tome ništetan je čitav ugovor kao i kasnije izmjene i dopune. Tvrdi i da se u smislu odredbe članka 41. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača potrošač ne može odreći svojih prava.
3.1.Tuženik u žalbi protiv usvajajućeg dijela presude tvrdi da pobijani dio presude ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati. Tvrdi da ovdje tuženik nije stranka postupka u parnici koja se vodila povodom kolektivne tužbe zbog čega da se utvrđenje iz presude „Potrošač“ donesene povodom kolektivne tužbe ne primjenjuje na ovdje tuženika. Tvrdi da je zastarjela predmetna tražbina jer da je posljednja isplata izvršena 2013. pa da je do podnošenja tužbe nastupila zastara. Kamatna stopa da se mijenjala u skladu s vanjskim čimbenicima te da je pogrešno utvrđenje suda prvog stupnja o ništetnosti odredbe o promjenjivosti kamatne stope. Sud da se pogrešno poziva na prosječnog potrošača i tvrdi da se od tuženika ne može očekivati da klijenta informira o budućem kretanju tečaja jer da i sam o tome nema saznanja. Tvrdi i da ne postoji znatna neravnoteža između trgovca i potrošača u ugovorima s valutnom klauzulom. Navodi i da je detaljno prigovorio nalazu vještaka te da sud prvog stupnja taj prigovor nije uzeo u obzir. Osporava i odluku suda u dijelu troškova postupka.
4. Svaka stranka predlaže uvaženje svoje žalbe.
5. Tuženik je dostavio odgovor na žalbu kojim osporava žalben tvrdnje tužitelja dok tužitelj nije dostavio odgovor na žalbu tuženika.
6. Žalbe su osnovane.
7.Sud prvog stupnja je utvrdio:
- da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora 24. kolovoza 2006. sklopljen Ugovor o kreditu broj 21077 kojim se tuženik obvezao staviti na raspolaganje korisniku kredita iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti iznosa od 29.086,05 CHF prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb za CHF važećem na dan plaćanja uz godišnju stopu kamatu ugovorne kamate od 5,60% i efektivnu kamatnu stopu na kredit (realna kamatna stopa) od 6,68%,
- da nije osnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim cjelokupnog ugovora o kreditu već da je osnovan tužbeni zahtjev radi utvrđenja djelomične ništetnosti tog ugovora u dijelu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule,
- da na okolnosti djelomične ništetnosti ugovora o kreditu nije provodio personalne dokaze već da je predmetnu presudu temeljio na utvrđenju iz presude u kolektivnom sporu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. povodom tužbe u kolektivnom sporu koja da ima učinak na tuženika,
- da tuženik nije tužitelju osporio status potrošača ni isticao da predmetni ugovor ne bi bio sklopljen u spornom razdoblju,
- da nije osnovan prigovor zastare jer da je ništetnost valutne klauzule uz koju je glavnica vezana uz švicarski franak utvrđena pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te da od pravomoćnosti presude u tom predmetu pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu 26. travnja 2018. nije protekao zastrani rok od pet godina, a taj rok da nije protekao ni od utvrđenja ništetnim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stope kolektivnoj tužbi koja je utvrđena pravomoćnom 13. lipnja 2014,
- da zbog utvrđenja ugovornih odredaba ništetnim nastaje za potrošača subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora u smislu odredbe članka 1111. ZOO-a te da je vještačenjem po vještaku iz trgovačkog društva Tkalec d.o.o. na koji stranke postupka nisu imale primjedbi utvrđen iznos preplaćene razlike po osnovi valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.
8.Prvostupanjski sud kod donošenja pobijane presude nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje se poziva tuženik, a li je povrijedio odredbu članka 354. stavak 2 točka 11. ZPP-a jer pobijana presuda ne sadrži razloge zbog kojih sud prvog stupnja odbija prvopostavljeni tužbeni zahtjev o ništetnosti cjelokupnog ugovora o kreditu.
9.Osim toga pogrešno je sud prvog stupnja isključivo na utvrđenju iz pravomoćne presude povodom kolektivne tužbe Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. temeljio zaključak o djelomičnoj ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te o pravu na povratu isplaćenog zbog te djelomične ništetnosti.
10.Naime, u konkretnom slučaju nije moguće direktno primijeniti pravna utvrđenja iznesena u pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12 i Visokog Trgovačkog suda broj Pž-6632/17 kao i pravna shvaćanja Vrhovnog suda RH u sporu kolektivne pravne zaštite „Potrošač“ jer tuženik nije banka i nije bio stranka tog postupka.
11.Naprotiv, sud prvog stupnja bi kroz prethodno pitanje analizom predloženih dokaza u ovom predmetnu trebao utvrditi, jesu li ispunjene pretpostavke djelomične ništetnosti ugovora o krediti na koje se poziva tužitelj (naravno nakon što navede odlučne razloge zbog kojih ne prihvaća ništetnost cjelokupnog ugovora o kreditu) te sukladno tome odlučiti o osnovanosti eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva za povrat više isplaćenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi, dakle pravo na povrat razlike između plaćene ugovorne kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorne kamate obračunate po stopi ugovorenoj na dan sklapanja ugovora, te po osnovi ništetne valutne klauzule u smislu odredbe članka 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005:dalje ZOO) u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO-a.
12.Nastavno treba kazati da se ni zastaru tražbine u ovom predmetu ne bi mogla temeljiti na pravomoćnosti presude povodom kolektivne tužbe u predmetu „Potrošač“ kako to čini sud prvog stupnja već bi početak zastavnog roka u konkretnoj situaciji kada je ugovor sklopljen s pravnom osobom koja nije stranka kolektivnog spora valjalo računati od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora o kreditu. Zastara u ovom predmetu bi počela teći tek ustanovljenjem ništetnosti po prethodnom pitanju.
13.Iz navedenih razloga je valjalo ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje kako bi sud prvog stupnja otklonio bitnu povredu postupka i naveo odlučne razloge neosnovanosti zahtjeva ništavosti cjelokupnog ugovora o kreditu odnosno kako bi pravilnom analizom svih predloženih dokaza u ovom predmetu ili primjenom pravila o teretu dokazivanja utvrdio je li djelomično ništetan predmetni ugovor i ostvaruje li tužitelj pravo na povrat više isplaćenog.
14. Iz navedenih razloga žalbe stranaka su prihvaćene te je ukinuta pobijana presudu i predmet je vraćen na ponovno suđenje u stadij glavne rasprave, u smislu odredbe članka 377. stavak 1. ZPP-a, a ukinuta je i odluka o troškovima postupka, primjenom odredbe članka 380. stavak 1. točka 3. ZPP-a kako bi sud prvog stupnja i o troškovima postupka donio novu zakonitu odluku.
Rijeci, 15. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Tajana Polić
