REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2174/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužitelja VS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Stipe Vuletić, odvjetnik u U Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, Jurišićeva 4, Zagreb, koju zastupa punomoćnik Mihovil Granić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tužitelja osobno, dana 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u članku 2. Ugovora o kreditu broj 320373 koju je tužitelj VS, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i prednik tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva br. 4, Zagreb, OIB 87939104217, kao kreditor zaključili dana 23.3.2006. godine u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika te su nezakonite odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa pa članak 2 Ugovora o kreditu br. 320373 od 23.3.2006. godine u tom dijelu ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu br. 320373 koji su dana 23.3.2006.godine sklopili tužitelj VS, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i prednik tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva br. 4, Zagreb, OIB 87939104217, kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, pa u tom dijelu ugovorne odredbe ne proizvode pravne učine za ugovorne strane.

III. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u članku 12.1. Ugovora o kreditu br. 320373 koji su tužitelj VS, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i prednik tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva br. 4, Zagreb, OIB 87939104217 kao kreditor zaključili dana 23.3.2006. godine, a koja glasi: “ Prijevremena otplata kredita je moguća na pisani zahtjev korisnika kredita, a sukladno uvjetima i Odluke o kamatama i naknadama Kreditora “

IV. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva br. 4, Zagreb, OIB 87939104217 isplatiti tužitelju VS, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na ime neosnovano naplaćenih iznosa s osnova nepoštene odredbe o promjenama kamatnih stopa iznos od 824,25 Eura sa zateznom kamatom koja teče na iznos od :

- 5,49 Eura od dana 20.9.2007.godne

- 5,43 Eura od dana 16.10.2007.godine

- 5,56 Eura od dana 20.11.2007.godine

- 5,44 Eura od dana 15.12.2007.godine

- 5,63 Eura od dana 19.1.2008.godine

- 5,60 Eura od dana 9.2.2008.godine

- 5,75 Eura od dana 20.3.2008.godine

- 5,60 Eura od dana 15.4.2008.godine

- 5,52 Eura od dana 17.5.2008.godine

- 5,55 Eura od dana 17.6.2008.godine

- 5,53 Eura od dana 19.7.2008.godine

- 5,53 Eura od dana 21.8.2008.godine

- 5,53 Eura od dana 17.9.2008.godine

- 5,83 Eura od dana 21.10.2008.godine

- 5,80 Eura od dana 20.11.2008.godine

- 5,77 Eura od dana 16.12.2008.godine

- 13,13 Eura od dana 22.1.2009.godine

- 13,23 Eura od dana 24.2.2009.godine

- 12,84 Eura od dana 17.3.2009.godine

- 12,86 Eura od dana 22.4.2009.godine

- 12,92 Eura od dana 21.5.2009.godine

- 12,76 Eura od dana 17.6.2009.godine

- 12,79 Eura od dana 17.7.2009.godine

- 12,76 Eura od dana 18.8.2009.godine

- 12,76 Eura od dana 11.9.2009.godine

- 12,66 Eura od dana 17.10.2009.godine

- 12,84 Eura od dana 13.11.2009.godine

- 12,92 Eura od dana 18.12.2009.godine

- 13,10 Eura od dana 19.1.2010.godine

- 13,18 Eura od dana 13.2.2010.godine

- 13,39 Eura od dana 13.3.2010.godine

- 13,41 Eura od dana 17.4.2010.godine

- 13,65 Eura od dana 19.5.2010.godine

- 13,91 Eura od dana 18.6.2010.godine

- 14,04 Eura od dana 17.7.2010.godine

- 15,08 Eura od dana 13.8.2010.godine

- 14,58 Eura od dana 15.9.2010.godine

- 14,51 Eura od dana 13.10.2010.godine

- 14,64 Eura od dana 13.11.2010.godine

- 15,50 Eura od dana 16.12.2010.godine

- 15,34 Eura od dana 21.1.2011.godine

- 15,39 Eura od dana 9.2.2011.godine

- 15,55 Eura od dana 3.3.2011.godine

- 15,37 Eura od dana 5.4.2011.godine

- 15,81 Eura od dana 13.5.2011.godine

- 16,48 Eura od dana 14.6.2011.godine

- 17,16 Eura od dana 14.7.2011.godine

- 17,68 Eura od dana 19.8.2011.godine

- 16,69 Eura od dana 15.9.2011.godine

- 16,12 Eura od dana 13.10.2011.godine

- 16,25 Eura od dana 15.11.2011.godine

- 16,54 Eura od dana 13.12.2011.godine

- 16,77 Eura od dana 10.1.2012.godine

- 16,82 Eura od dana 14.2.2012.godine

- 16,67 Eura od dana 9.3.2012.godine

- 16,72 Eura od dana 13.4.2012.godine

- 16,85 Eura od dana 11.5.2012.godine

- 16,85 Eura od dana 21.6.2012.godine

- 16,69 Eura od dana 26.7.2012.godine

- 16,64 Eura od dana 15.8.2012.godine

- 16,41 Eura od dana 13.9.2012.godine

- 16,72 Eura od dana 17.10.2012.godine

- 16,77 Eura od dana 10.11.2012.godine

- 16,72 Eura od dana 18.12.2012.godine

- 16,25 Eura od dana 10.1.2013.godine,

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva br. 4, Zagreb, OIB 87939104217 isplatiti tužitelju VS, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na ime neosnovano naplaćenih iznosa s osnova nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 4.086,62 Eura sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 3,29 Eura od dana 19.4.2006.godine

- 3,62 Eura od dana 17.5.2006.godine

- 3,29 Eura od dana 20.6.2006.godine

- 1,65 Eura od dana 21.7.2006.godine

- 1,65 Eura od dana 19.8.2006.godine

- 3,62 Eura od dana 19.9.2006.godine

- 2,96 Eura od dana 11.10.2006.godine

- 0,99 Eura od dana 17.11.2006.godine

- 1,32 Eura od dana 15.12.2006.godine

- 0,33 Eura od dana 10.3.2007.godine

- 2,73 Eura od dana 20.3.2008.godine

- 5,12 Eura od dana 21,10.2008.godine

- 4,10 Eura od dana 20.11.2008.godine

- 3,41 Eura od dana 16.12.2008.godine

- 15,63 Eura od dana 22.1.2009.godine

- 17,05 Eura od dana 24.2.2009.godine

- 11,72 Eura od dana 17.3.2009.godine

- 12,08 Eura od dana 22.4.2009.godine

- 12,79 Eura od dana 21.5.2009.godine

- 10,66 Eura od dana 17.6.2009.godine

- 11,01 Eura od dana 17.7.2009.godine

- 10,66 Eura od dana 18.8.2009.godine

- 10,66 Eura od dana 11.9.2009.godine

- 9,24 Eura od dana 17.10.2009.godine

- 11,72 Eura od dana 13.11.2009.godine

- 12,79 Eura od dana 18.12.2009.godine

- 15,27 Eura od dana 19.1.2010.godine

- 16,34 Eura od dana 13.2.2010.godine

- 19,18 Eura od dana 13.3.2010.godine

- 19,54 Eura od dana 17.4.2010.godine

- 22,73 Eura od dana 19.5.2010.godine

- 26,29 Eura od dana 18.6.2010.godine

- 28,06 Eura od dana 17.7.2010.godine

- 42,27 Eura od dana 13.8.2010.godine

- 35,52 Eura od dana 15.9.2010.godine

- 34,46 Eura od dana 13.10.2010.godine

- 36,23 Eura od dana 13.11.2010.godine

- 47,96 Eura od dana 16.12.2010.godine

- 45,82 Eura od dana 21.1.2011.godine

- 46,54 Eura od dana 9.2.2011.godine

- 48,67 Eura od dana 3.3.2011.godine

- 46,18 Eura od dana 5.4.2011.godine

- 52,22 Eura od dana 13.5.2011.godone

- 61,46 Eura od dana 14.6.2011.godine

- 70,69 Eura od dana 14.7.2011.godine

- 77,80 Eura od dana 19.8.2011.godine

- 64,30 Eura od dana 15.9.2011.godine

- 56,48 Eura od dana 13.10.2011.godine

- 58,26 Eura od dana 15.11.2011.godine

- 62,17 Eura od dana 13.12.2011.godine

- 65,36 Eura od dana 10.1.2012.godine

- 66,07 Eura od dana 14.2.2012.godine

- 63,94 Eura od dana 9.3.2012.godine

- 64,65 Eura od dana 13.4.2012.godine

- 66,43 Eura od dana 11.5.2011.godine

- 66,43 Eura od dana 21.6.2012.godine

- 64,30 Eura od dana 26.7.2012.godine

- 63,59 Eura od dana 15.8.2012.godine

- 60,39 Eura od dana 13.9.2012.godine

- 64,65 Eura od dana 17.10.2012.godine

- 65,36 Eura od dana 10.11.2012.godine

- 64,65 Eura od dana 18.12.2012.godine

- 58,26 Eura od dana 10.1.2013.godine

- 2.034,02 Eura od dana 13.2.2013.godine

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva br. 4, Zagreb, OIB 87939104217, isplatiti tužitelju VS, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], s osnova nepoštene odredbe o naplati naknade za prijevremenu otplatu kredita iznos od 334,49 Eura sa zateznim kamatama tekućim od 13.2.2013. do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 1.062,50 eura sa zateznim kamatama koje teku od 15. siječnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s prednikom tuženika zaključio Ugovor o kreditu 23. ožujka 2006., kojim je prednik tuženika tužitelju stavio na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 21.830,00 CHF prema kupovnom tečaju kreditora za devize na dan isplate kredita. Predmetnim Ugovorom stranke su ugovorile da će se na iznos kredita obračunavati kamata 6,50 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora te da će isplaćivati kredit u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunato po prodajnom tečaju kreditora na dan plaćanja. Tužitelj dalje ukazuje na presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 te Pž-6632/17, kojima je utvrđeno da je nepoštena ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke te ugovorna odredba kojom je ugovorena valutna klauzula. Stoga predlaže da sud naloži tuženiku isplatiti mu iznose na ime navedene preplate s pripadajućim zateznim kamatama. Tužitelj ujedno tvrdi da je ništetna ugovorna odredba kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita. Stoga predlaže da sud utvrdi ništetnim navedenu ugovornu odredbu te naloži tuženiku isplatiti mu iznose na ime isplaćene naknade s pripadajućim zateznim kamatama, kao i naložiti tuženiku naknaditi mu troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da se tužitelj neosnovano poziva na presude Visokog trgovačkog suda. Tvrdi da je tužitelj dužan dokazati da mu sporne odredbe ugovora nisu bile jasne, lako razumljive i uočljive, a ako to uspije dokazati tada mora dokazati i da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. Tvrdi da je tužitelju dao sve potrebne informacije. Također tuženik ističe prigovor zastare, dok ne osporava visinu tražbine te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

3. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu (listovi 21-24 spisa), Aneks ugovora od 31. ožujka 2006. (list 34), otplatnu tablicu (listovi 35-37), otplatni plan (listovi 38- 39), karticu prometa po kreditu (listovi 40-47) te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja (listovi 88-89).

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je sklopljen Ugovor o kreditu 23. ožujka 2006., kojim je kojim je prednik tuženika tužitelju stavio na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 21.830,00 CHF prema kupovnom tečaju kreditora za devize na dan isplate kredita. Predmetnim Ugovorom stranke su ugovorile da će se na iznos kredita obračunavati kamata 6,50 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Nije sporno ni da je odredbom čl. 12.1. Ugovora ugovoren način prijevremene otplate kredita sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama Kreditora.

6. Sporno je je li ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li nepoštena, s obzirom da je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost. Također sporna je i valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi. Konačno sporna je i valjanost ugovorne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita.

7. Iz odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena redovna kamata 6,50 % godišnja, koja je promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Kreditora. Iz odredaba čl. 4. i čl. 9. Ugovora o kreditu proizlazi da se kredit ugovara u valuti, a otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora za devize važećem na dan plaćanja.

8. Presudom VSRH poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom VTS poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9. Prema odredbi čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 41/14 i 110/15, dalje ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, o čemu se u ovom slučaju radi. U odnosu na navode tuženika da u konkretnom slučaju nije primjenjivo pravno shvaćanje iz presude Visokog trgovačkog suda broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. zbog čega bi u svakom sporu o individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača, pokrenutom nakon donošenja pravomoćne presude u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, trebalo iznova preispitivati poštenost spornih odredaba potrošačkog ugovora, ističe se da je sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o valutnoj klauzuli. Naime, člankom 502.c ZPP-a propisano je da fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

10. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da prema članku 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP-a, dok je člankom 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na to nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a

11. Imajući na umu da je Ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u razdoblju koje je obuhvaćeno presudama donesenima u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno navedenim zakonskim odredbama, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda.

12. Na okolnost pregovaranja prije sklapanja ugovora o kreditu i razumijevanja ugovornih odredbi te uzrokuju li iste znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti poštenja, sud je saslušao tužitelja koji je u svom iskazu u bitnome naveo da je kredit uzeo radi renovacije dijela obiteljske kuće radi stanovanja njega i njegove obitelji. Taj stan nikada nije iznajmljivan. U vrijeme sklapanja ugovora je bio djelatnik u turističkoj agenciji, nije imao obrt niti u vlasništvu trgovačko društvo. Kada je došao u banku ponudili su mu kredit u CHF jer da je najpovoljniji. Nisu mu posebno objašnjavali rizik rasta tečaja nego su rekli da je valuta stabilna. Nisu mu posebno objašnjavali niti odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno kako se ona može mijenjati, već su mu rekli da je to takav ugovor, tipski i nije bilo druge opcije. Sam je plaćao anuitete i prijevremeno je otplatio kredit. Tada su mu naplatili naknadu u visini od oko 2.200,00 kuna koju je i platio. Pročitao je ugovor prije potpisivanja i pokušao nešto promijeniti, ali su mu rekli da je to takav ugovor i da se ne može mijenjati. Prijevremenu otplatu kredita su uvjetovali plaćanjem naknade. Navodi kako je prigovarao banci na porast anuiteta, ali su mu tamo rekli da se tu ne može ništa napraviti jer je to takav ugovor. 12.1. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao uvjerljiv i logičan. Sud prihvaća iskaz tužitelja posebno u dijelu u kojem navodi da je prihvatio sklapanje navedenog ugovora jer je riječ o najpovoljnijoj ponudi kredita koju je dobio, a bez posebnog upozorenja vezano uz porast tečaja valute CHF. Iz iskaza također slijedi da se nije posebno pregovaralo u pogledu odredaba koje se odnose na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu. Na temelju navedenog ovaj sud zaključuje da ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli tužitelju nisu bile jasne, razumljive i lako uočljive, te da se o istima nije pojedinačno pregovaralo zbog čega uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti poštenja (tako i VSRH u Rev 3142/18 od 19. ožujka 2019. i dr.).

13. U odnosu na svojstvo potrošača, koje je tužitelju nije posebno osporeno, valja reći da je Ugovorom o kreditu odobren i stavljen na raspolaganje nenamjenski kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF (čl. 3. Ugovora) tužitelju kao fizičkoj osobi. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetni kredit uzeo radi renovacije dijela obiteljske kuće radi stanovanja njega i njegove obitelji, koji stan nikada nije iznajmljivan te da je u vrijeme sklapanja ugovora bio djelatnik u turističkoj agenciji, nije imao obrt niti u vlasništvu trgovačko društvo, zbog čega ovaj sud zaključuje da je tužitelj sklopio ugovor o kreditu kao potrošač, stoga je vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača.

14. Prema tome, a prihvaćajući utvrđenja iz pravomoćnih presuda u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, sud je utvrdio ništetnim dio odredbe čl. 2., 4. i 9. spornog Ugovora o kreditu, kojima je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa.

15. Sud je radi utvrđenja osnovanosti zahtjeva tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbe Ugovora kojom je uređena naknada za prijevremenu otplatu kredita te s tim u vezi zahtjeva za povratom plaćenoga na temelju navedene ništetne odredbe izvršio uvid u Ugovor o kreditu te je saslušao tužitelja.

15.1. Iz sadržaja odredbe čl. 12.1. Ugovora proizlazi da je način prijevremene otplate kredita moguć isključivo sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama Kreditora.

15.2. Iz iskaza tužitelja proizlazi da nije mogao o navedenoj odredbi uopće pregovarati niti je mogao utjecati na sadržaj navedene ugovorne odredbe te da je prijevremena otplata kredita bila uvjetovana plaćanjem naknade, koju naknadu je tužitelj platio.

15.3. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) propisano je da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, a obvezuju ugovorne strane kao i posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru. Također je odredbom čl. 96. ZZP-a propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Primjerice su navedene ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje prethodno navedenih pretpostavki, mogle smatrati nepoštenima pa tako i odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja karakteristike proizvoda ili usluge koji su predmet ugovora, bez valjanog razloga. Kao posljedica nepoštenosti pojedine ugovorne odredbe čl. 102. ZZP propisana je ništetnost.

15.4. Tužitelj, sve da mu je i bila pružena prilika da pregovara o uvjetima ugovora, ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a pojedine njihove odredbe su ništetne ukoliko su sastavljene suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Tuženik je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o troškovima obrade kredita na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, a tuženik, suprotno, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao.

15.5. Naime, na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, jer je ta odredba bile unaprijed formulirana standardnim ugovorom tuženika, pri čemu iz iskaza tužitelja proizlazi da se radilo o odredbi o kojoj nije bilo moguće pregovarati.

15.6. Odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da se prijevremena otplata kredita može izvršiti samo uz suglasnost banke i na način kako je utvrđeno Odlukom banke, ništetna je, uzevši u obzir da je u postupku utvrđeno da tužitelj o tome nije imao mogućnost niti pregovarati, a ni po čemu mu iz takve odredbe nije moglo biti poznato koliko će iznositi naknada koju će biti dužan platiti u slučaju prijevremene otplate kredita te čak niti da će takvu naknadu morati platiti, budući da Ugovorom nije određeno da će niti dužan platiti takvu naknadu niti koji su parametri za izračun njezine visine.

16. S obzirom da se o navedenoj odredbi čl. 12.1. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo te je ista bila unaprijed formulirane od strane tuženika te tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj niti je mogao ishoditi da se ista eliminira iz Ugovora, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi i rješenju posl. br. Gž-1368/2021-2 od 20. srpnja 2021.). Slijedom navedenog je utvrđena ništetnom.

17. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, valutna klauzula te u dijelu kojim je ugovorena nakanda za prijevremenu otplatu kredita, sukladno odredbi čl. 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi te razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjeni valute po srednjem tečaju tuženika te iznosa obračunatom prema početnom tečaju CHF.

18. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja reći da je isti neosnovan s obzirom na to da je sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a, došlo do prekida zastare podnošenjem kolektivne tužbe u smislu odredbe čl. 502.a – 502.h ZPP-a, 4. travnja 2012., te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj P- 1401/2012 (koja je postala pravomoćna 14. lipnja 2018. u odnosu na ovdje tuženika), stoga zastara u ovom slučaju ponovno teče od 14. lipnja 2018., a kako je zastarni rok za restituciju u ovome slučaju opći petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO, to potraživanje tužitelja nije zastarjelo.

18.1. U odnosu na prigovor zastare vezano uz zahtjev za povrat isplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita, valja reći kako je na sjednici Građanskopravnog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj 1/20 od 30. siječnja 2020., zauzeto pravno shvaćanje koje glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“ Naime, primjena citiranog pravnog shvaćanja na isticanje zahtjeva za povrat obračunate i isplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita proizlazi i iz rješenja Vrhovnog suda poslovni broj Revd 1882/2020 od 1. rujna 2020. S obzirom na sve navedeno, u ovome slučaju nije nastupila zastara restitucijskog zahtjeva tužitelja za povrat isplaćene naknade, budući da je tek u ovome postupku utvrđena ništetnost predmetne odredbe Ugovora o kreditu.

19. Imajući u vidu da među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva, sud je tužitelju dosudio preplaćeni iznos s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u zatraženom iznosu od 824,25 eura, iznos s osnove ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu od 4.086,62 eura te iznos plaćene naknade u zatraženom iznosu od 334,49 eura. Na navedene iznose tužitelju pripadaju zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a i to od dana kada je izvršena uplata preplaćenih iznosa. Visina stope zatezne kamate dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a.

20. Prema odredbi čl. 1115. ZOO, opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

20.1. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima, to je, sukladno citiranoj odredbi, dužan vratiti ih tužitelju. Ugovaranjem promjenjivosti kamatne stope, prodajnog tečaja kreditora za devize važećem na dan dospijeća, te naknade za prijevremenu otplatu kredita po odluci banke, tuženik je propustio tužitelja upoznati s parametrima koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate te o parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata je dosuđena od izvršene uplate.

21. U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i 5. ZPP-a tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9. i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), prema troškovniku predanom na ročištu održanom 11. prosinca 2024., i vrijednosti predmeta spora, i to za sastav tužbe u iznosu od 200 eura, podneska od 6. studenog 2023. i 20. rujna 2024., svaki u visini 200,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje po punomoćniku na ročištu 11. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), te za ročište 24. rujna 2024. iznos od 50,00 eura (Tbr.9.5.), ukupno 850,00 eura, što uvećano za PDV (25%) iznosi 1.062,50 eura.

22. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju ukupan trošak postupka u iznosu od 1.062,50 eura, zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi prema čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki VII. izreke.

U Zagrebu, 15. siječnja 2025.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelj po pun.

- tuženik po pun.