Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2007/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marije Šimičić, kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča kao člana vijeća i suca izvjestitelja, i Sande Crljen Ivančić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pununomoćniku Toniju Kurtoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tužene ad. 1 HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Ici Škarpa, odvjetniku u Splitu i tuženika ad. 2 BČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Kukoču, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P-119/2024-8 od 28. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Djelomično se uvažava žalba tužitelja, a djelomično odbija, kao neosnovana dok se žalba tuženika ad 1. i 2. u cijelosti odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P-119/2024-8 od 28. ožujka 2024. preinačuje i sudi:

I. "Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelju solidarno isplatiti iznos od 15.068,01 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. ožujka 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženo za daljnji iznos od 97.184,98 eura i zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 30. prosinca 1999. do 27. ožujka 2024. odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

II. Dužni su tuženici solidarno nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 14.621,79 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 28. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.".

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

" I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

“1. Dužni su tuženici, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, tužitelju solidarno isplatiti iznos od 112.253,00 EUR-a, zajedno sa zateznim kamatama koje banke plaćaju u mjestu ispunjenja na devizne štedne uloge po viđenju u DEM tekući od 30.prosinca 1999. god. pa sve do 31. prosinca 2005., zakonskim zateznim kamatama tekući od 01. siječnja 2006. pa sve do 31. prosinca 2007, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. zateznim kamatama po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, zateznim kamatama od 01. kolovoza 2015. god. do 31. prosinca 2022. god. po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01. siječnja 2023. do konačne isplate zateznim kamatama po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

2. Dužni su tuženici solidarno naknaditi tužitelju parnične troškove, uvećano za zatezne kamate po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena a koje na predmetni iznos teku od donošenja odluke o troškovima sve do konačne isplate, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.”

II. Odbija se zahtjev tuženika ad. 1 i ad. 2 za naknadu parničnog troška od tužitelja.

III. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak. ".

2. Žalbu izjavljuju stranke.

2.1. Žalbu u zakonskom roku izjavljuje tužitelj, pobijajući odluku suda prvog stupnja u točki I. i III. izreke odluke iz svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u spomenutom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

2.2. Žalbu u zakonskom roku izjavljuju tuženici pobijajući odluku suda prvog stupnja u točkama II. i III. izreke iz svih žalbenih razloga predviđeni člankom 353. stavak 1. ZPP-a. Predlažu da se u tom dijelu odluka preinači, podredno ukine.

Temeljem odredbe članka 359. Stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja dostavio je strankama žalbe na odgovor.

Stranke nisu odgovorile na žalbe.

Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

Žalba tuženika nije osnovana.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu koristi koju su tuženici imali na ime radova koje je tužitelj obavio temeljem ugovora o djelu a nakon raskida tog ugovora u smislu članka 132. stavak 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje ZOO/01) a kojeg je ovdje za primijeniti temeljem odredbe članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 u daljnjem tekstu: ZOO/05).

4. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev- 713/2023-2 od 24. listopada 2023., povodom izjavljene revizije tužitelja ukinute su odluke Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1335/2022-3 od 8. rujna 2022. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P-3986/2021 od 8. travnja 2022.

5. U nastavku postupka sud prvog stupnja donio je pobijanu odluku pod poslovnim brojem P-119/2024-8 od 28. ožujka 2024. a kojom odlukom je odbijen u cijelosti zahtjev tužitelja kao i zahtjev tuženika ad.1 i ad. 2 za naknadom parničnog troška, te je svaka stranka obvezana snositi svoje troškove, te je takva odluka predmet ovog žalbenog postupka.

6. Iz rezultata provedenog parničnog postupka proizlaze sljedeća utvrđenja i zaključci i to:

-da su tužitelj i tuženici sklopili ugovor o djelu u usmenom obliku kojim su tuženici od tužitelja naručili uređenje putova i obrađivanje terena te su se obvezali platiti tužitelju naknadu za taj rad,

-da je naknada za izvršeno djelo tužitelju trebala biti plaćena nakon obavljenog rada odnosno izvršenja istoga, na način da mu bude isplaćen 1 DEM po m2 prodanog zemljišta,

-da je navedeni ugovor o djelu sklopljen u vrijeme kada su tuženici s DČ i ŠČ zaključili predugovor o prodaji nekretnina, u veljači 1998., a da je tužitelj bio svjedok u tom predugovoru,

-da su se tuženici, kao prodavatelji i vlasnici nekretnina, navedenim predugovorom obvezali nekretninu isparcelirati u manje čestice te izgraditi putove širine 4 m do svake parcele, putove nasuti sitnim žalom kako bi se moglo nesmetano prometovati,

-da je tužitelj ugovorenim poslovima pristupio neposredno nakon zaključenog predugovora o prodaji i zaključenog usmenog ugovora o djelu između stranaka,

-da iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj angažirao i platio radnike za čišćenje nekretnine od šiblja i stabala, angažirao radni stroj i radnika za micanje postojećih suhozida i ravnanje terena,

-da su tužitelj i tuženici sporazumno raskinuli ugovor o djelu te da tuženici tužitelju nisu isplatiti naknadu, a da je tužitelj obavio određenu količinu radova na nekretnini tuženika,

-da su tuženici, nakon što je ugovor raskinut, angažirali trgovačko društvo Fidenter d.o.o. da obavi te iste radove te da je i to trgovačko društvo tužilo tuženike radi isplate naknade za izvršene radove (predmet suda prvog stupnja broj II P-453/02),

-da je u ovom predmetu pravomoćno presuđeno (presudom broj P-2722/99 od 3. siječnja 2012.) da su tuženici dužni isplatiti tužitelju za izvedene radove 7.905,70 eura u kunskoj protuvrijednosti, a iz navedene presude (list 94 spisa) proizlazi da se taj dosuđeni iznos odnosi na radove probijanja novih putova, čišćenja postojećih putova te čišćenja postojećih putova s proširenjem novog dijela na širinu od 3 m,

-da je ostalo sporno raspraviti zahtjev za isplatu još 112.253,00 eura,

- da je tužitelj nedvojbeno obavio i poslove sječe drveća te čišćenja šiblja u gustoj makiji,

-da se na licu mjesta ne može utvrditi, a da tužitelj nije dokazao što je točno po pitanju količine i kvalitete napravio vezano za radove sječe šiblja, rezanje stabala i grana te vađenje panjeva, te da (imajući u vidu i činjenicu proteka vremena), nije moguće sudskom vještaku dati nalog i zadatak vještačenja, niti je moguće u takvoj situaciji primijeniti Cjenik Hrvatskih šuma,

-da tužitelj nije vodio nikakav dnevnik radova, niti je tuženicima dostavljao na znanje dokaze o izvedenim radovima, a da nije inicirao ni postupak osiguranja dokaza,

-da tužitelj nije dokazao osnovanost svojih tvrdnji iz kojih bi proizlazilo da su mu tuženici dužni platiti daljnji iznos od 112.254,00 eura.

- da iz nalaza vještaka Jure Malenice proizlazi da je tužitelj na nekretnini u površini od 1.600 m2 izvršio građevinske radove probijanja putova i čišćenja tog terena od stabala i makije.

7. S obzirom na uputu iz revizijske ukinute odluke broj Rev-713/2023-2 kojom je data uputa nižim sudovima o primjeni odredbe članka 223. stavak 1. ZPP-a koja propisuje da ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernom teškoćom, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj procjeni.

8. S obzirom na iznijeto, a imajući u vidu utvrđeno, da je tužitelj obavljao poslove sječe drveća, rezanje granja te čišćenje šiblja, sve kako bi uredio put prema dogovoru stranaka, prema mišljenju ovog žalbenog suda neprihvatljiv je stav suda prvog stupnja da je zahtjev tužitelja za naknadom obavljenih poslova u cijelosti neosnovan. Ocjenjujući rezultate očevida (list 60 i 61 spisa), kao i činjenicu da je na površini od 1600 m2 bila površina na koju je tužitelj obavljao građevinske radove (za koje mu je već pravomoćno dosuđena naknada), kao i da je obavljao i radove čišćenja terena, što proizlazi iz vještačkog nalaza vještaka ing. Jure Malenice, i ocjenjujući priložene fotografije iz istog vještva (list 73, 74 i 75 spisa), a koje upućuju na činjenicu da se ne bi radilo o gustoj šumi već o stablima rjeđe izraslih, uz šiblje i gustu makiju, ovaj žalbeni sud procijenio je pravilnom primjenom odredbe članka 223. ZPP-a da je tužitelj na spomenutom prostoru posjekao oko 100 stabala i izvadio oko 30 korijenja a sve imajući u vidu kalkulaciju tužitelja koju je dostavio uz tužbu.

9. Uvažavajući uputu iz odluke Vrhovnog suda, da je u ovoj pravnoj stvari u predmetu spora trebalo odlučiti prema slobodnoj procjeni, jer je neosporno da je tužitelj obavio i radove čišćenja terena uklanjajući stabla i korijenje to je ovaj sud po Cjeniku kalkulativnih i ekstremnih prodajnih cijena u šumarstvu Hrvatskih šuma iz siječnja 2019. (list 221-232 spisa), utvrdio da bi tužitelju pripadao na ime obavljenog posla sječe 100 stabala po cjeniku za svako stablo u visini od 907,00 kuna, daje iznos od 90.700,00 kuna / 12.037,95 eura, a za vađenje 30 panjeva po cjeniku za svaki panj u visini od 761,00 kuna daje iznos od 22.830,00 kuna / 3.030,06 eura, što za ukupni obavljeni posao daje iznos od 113.530,00 kuna / 15.068,01 eura.

10. Imajući gornja utvrđenja u vidu, ovaj sud je smatrao djelomično osnovanim prihvatiti žalbu tužitelja i preinačiti odluku suda prvog stupnja na način da mu je dosuđen iznos od 15.068,01 eura, dok je odbijen za više zatraženo u iznosu od 97.184,98 eura, na koji iznos je sud dosudio zakonsku zateznu kamatu od presuđenja pa je shodno tome odlučeno kao u izreci pod točkom I. odluke ovog suda temeljem odrede članka 373. točke 3. ZPP-a.

11. S obzirom na to da je u ovom postupku tužitelju već pravomoćno dosuđen iznos od 7.907,20 eura, te sa dosuđenjem iznosa od 15.068,01 eura ukupno je tužitelju od zatraženog iznosa od 120.158,70 eura dosuđeno 22.973,72 eura. Ovo navedeno je bitno kako bi sud mogao utvrditi uspjeh tužitelja u postupku, i radi dosuđenja parničnog postupka. Prema stavu ovog suda tužitelj je u postupku uspio sa 59,55 %, a tuženik od 40,45% pa bi uspjeh tužitelja u parnici primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a iznosio 19,1 %, te primjenom članka 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23 – dalje u tekstu: Tarife), a imajući u vidu vrijednost predmeta spora, tužitelju bi za svaku radnju trebalo pripasti 904 boda i to za sljedeće radnje sastav tužbe, te zastupanja na 28 ročišta (13. rujna 2020, 26. rujna 2020, 27. studenoga 2020, 7. rujna 2021., 22. siječnja 2022., 25. listopada 2022., 3. travnja 2023., 31. siječnja 2005., 7. travnja 2005., 11. travnja 2006., 8. lipnja 2006., 21. rujna 2006., 15. veljače 2007., 10. studenoga 2008., 23. rujna 2009., 1. prosinca 2009., 20. prosinca 2011., 10. rujna 2015., 11. studenoga 2015., 7. lipnja 2018., 25. rujna 2018., 3. travnja 2019., 12. rujna 2019., 4. listopada 2019., 8. rujna 2020., 20. travnja 2021., 24. veljače 2022. i 16. veljače 2024.) daje zbroj od 26.216 bodova pomnoženo sa vrijednosti boda 2, 00 eura daje iznos od 52.432,00 eura kojem iznosu treba pridodati troškove pristojbe na presudu 331,80 eura, pristojbe za reviziju 663,61 eura troškove za dvije revizije u iznos od 5.076,00 eura te troškove za dvije žalbe u iznosu od 2.115,00 eura (svi navedeni troškovi vezano za pristojbu se nalaze na popisu – obračunskom listu u spisu) i sve skupa daje iznos od 60.618,01 eura kojemu iznosu treba pridodati troškove PDV-a u visini od 15.154,50 eura što zbrojeno daje iznos od 75.772,51 eura. Imajući u vidu da je tužitelj u ovom sporu uspio u sporu sa 19,1 % to isti od priznatog troška ima pravo na trošak postupka u visini od 14.396,77 eura kojem iznosu treba pridodati troškove vještva u visini od 225,02 eura pa bi konačni trošak tužitelja u ovom postupku iznosio 14.621,79 eura.

11. Zbog iznijetog preinačena je i odluka suda prvog stupnja u pogledu troškova parničnog postupka pa je shodno tome odlučeno kao u točki II. izreke primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a.

U Splitu 15. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Marija Šimičić