Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj Gž R-544/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marije Šimičić kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča kao suca izvjestitelja i članice vijeća, i Sande Crljen Ivančić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Brunu Mudronji, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika "IVANAL" tvornica aluminija d.o.o. iz Šibenika, Gorička 19, OIB: 42070251592, zastupana po Zajedničkom odvjetničkom uredu Matković i Bezjak u Rijeci, radi poništenja odluke, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-34/2019-13 od 27. studenog 2019., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2024.
p r e s u d i o j e
I. Uvažava se žalba tužitelja, te se preinačuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-34/2019-13 od 27. studenog 2019. u točki I. izreke tako da se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
" 1. Poništava se odluka tuženika IVANAL Tvornica aluminija d.o.o. iz Šibenika, Gorička 19, OIB: 42070251592 o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 7.1.2019.g., kao i drugostupanjska odluka tuženika od 31.1.2019.g., a koju je tužitelj primio dana 7.2.2019.g. u formi očitovanja tuženika na zahtjev za zaštitu prava radnika “
II. Preinačuje se odluka o trošku postupka suđeno u točki II. presude tako da je dužan tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 200,00 Eura.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
" I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„1. Poništava se odluka tuženika IVANAL tvornica aluminija d.o.o. iz [adresa], OIB: 42070251592 o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 7.1.2019.g., kao i drugostupanjska odluka tuženika od 31.1.2019.g., a koju je tužitelj primio dana 7.2.2019.g. u formi očitovanja tuženika na zahtjev za zaštitu prava radnika “
II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.
2. Žalbu u zakonskom roku izjavljuje tužitelj, pobijajući odluku suda prvog stupnja iz svih žalbenih razloga predviđeni člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP - Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23). Predlaže da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. Ovaj žalbeni sud svojom odlukom pod poslovnim brojem Gž R-143/2020-2 od 15. travnja 2020. odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-34/2019-3 od 27. studenog 2019.
4. Tužitelj je izjavio reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-143/2020-2 od 15. travnja 2020.
5. Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom pod poslovnim brojem Rev- 1146/2020-3 od 15. listopada 2024. ukinuo je presudu Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gž R-143/2020-2 od 15. travnja 2020. i predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje, s tim da će se u konačnoj odluci odlučiti i o troškovima postupka povodom revizije.
6. Iz rezultata provedenog parničnog postupka pred sudom prvog stupnja utvrđeno je da su tužitelj i tuženik imali zaključen ugovor o radu, za obavljanje poslova radnog mjesta voditelja alatnice, te da je 7. siječnja 2019. tuženik tužitelju dostavio odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora, kojom ponudom mu je ponudio ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radno mjesto tehnologa - organizacijske jedinice Tehnika/Tehnologija koju odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora tužitelj nije potpisao.
7. Iz stanja spisa i pobijane odluke proizlazi da je pravomoćnom odlukom Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz srpnja 2018. utvrđen djelomičan gubitak radne sposobnosti tužitelja i to 70% zbog profesionalne bolesti, a 30% zbog profesionalne iritativne astme od koje se tužitelj liječi od 2007. Nadalje, kako je navedena odluka pravomoćna tuženik je ponudio tužitelju ugovor o radu na neodređeno vrijeme na drugo radno mjesto u uredskoj prostoriji koja se nalaze ispred sjeverne strane pogona tvornice. Za potrebe provođenja pravomoćne odluke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje tuženik je angažirao dva poduzeća i to TOTAL INSPECT d.o.o. i ZAST za ocjenu valjanosti predloženog uredskog prostora koji je ponuđen tužitelju za rad, te su isti u svojim mišljenjima dali pozitivnu ocjenu, da je radni prostor ponuđen tužitelju odgovarajući.
8. Prostor koji je tuženik ponudio tužitelju za rad, nije mu odgovarao, iz zdravstvenih razloga, jer je i dalje imao probleme s dišnim putevima, pa je bio na bolovanju, te se tužitelj i sam obratio Hrvatskom zavodu za zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu koji su predlagali riješenje problema prikladnog mjesta rada tužitelja kod tuženika na način ili rad od kuće ili rad u stambenom kontejneru, ali s potrebom da se fizički kontakt s pogonom i uredskog prostora gdje se treba odvijati proces rada tužitelja, odvoji.
9. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja Rev-1146/2020- 3 od 15. listopada 2014. zauzet je pravni stav da procjena ponašanja tuženika u postupku ne može ovisiti o činjenici je li tuženik učinio "dodatan napor" već je odlučno utvrditi je li taj "dodatan napor" bio dostatan sukladno zdravstvenom stanju tužitelja u pronalaženju adekvatnog radnog prostora.
10. Imajući uputu revizijskog suda u vidu, ovaj žalbeni sud prilikom ponovnog odlučivanja o žalbi tužitelja smatra nužnim naglasiti da u postupku nije prijeporno da je tuženik uložio dodatan napor da zadovolji potrebe sigurnosti rada za tužitelja, a imajući u vidu zdravstveno stanje tužitelja. U žalbi tužitelj tvrdi da mu uvjeti rada u prostoru koje mu je ponudio tuženik za rad izmijenjenim ugovorom o radu nije odgovarajući sukladno rješenju HZZO-a, odnosno njegovog zdravstvenog stanja, a da mu se ne ugrožava daljnje zdravlje pri obavljanju procesa rada.
11. Sud prvog stupnja donoseći pobijanu odluku na raspolaganju je imao ateste poduzeća TOTAL INSPECT d.o.o. Kontrola i inženjering od 16. listopada 2018., i ZAST za zaštitu na radu, zaštitu od požara i zaštitu čovjekove okoline Split, od 17. listopada 2018., kao i od 3. prosinca 2018., koje je ateste zatražio tuženik analizirajući ponuđeni prostor tužitelju za rad kako bi postupio sukladno pravomoćnom rješenju HZZO-a, a s obzirom na tužiteljevo zdravstveno stanje.
12. U žalbi tužitelj osporava pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja, smatrajući da je sud donoseći pobijanu odluku morao imati na raspolaganju mišljenje dr. specijaliste medicine rada, a ne poduzeća koji se bave izdavanjem atesta.
13. U pravu je tužitelj kada u žalbi ističe da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, prema odredbi članka 41. stavak 4. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23) u sporovima između poslodavca i radnika samo je dr. specijalist medicine rada nadležan ocijeniti jesu li ponuđeni prostori odgovarajući uzimajući u obzir zdravstveno stanje radnika.
14. Izdvojeni prostor, kojeg je tuženik predvidio kao radni prostor za tužitelja, prema mišljenju dr. medicine rada ŽF, a koji postoji u spisu upućuje da je prostor gdje se nalazi "Ured tehnologije", a koji bi bio radni prostor za tužitelja, ne bi odgovarao zdravstvenom stanju istog. Takvo mišljenje je i potvrdila prim. dr. sc. JF, dr. medicine rada pri Hrvatskom zavodu za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu u mišljenju od 22. studenog 2018. koja je istaknula da predloženi uredski prostor, koji je tuženik u najboljoj namjeri, da riješi sporno pitanje predložio tužitelju, ne bi bio odgovarajući prostor za nastavak rada tužitelja, jer uredski prostor pripada istom kubusu, odnosno dio je jednog građevinskog tijela u kojem se nalazi i proizvodni pogon od kojeg je u jednom dijelu odijeljen pregradom, a u manjem dijelu odijeljen je prozorskim staklom, pa stoga se smatra da taj prostor, iako prikladan za rad na računalu nije odgovarajući za zdravstveno stanje tužitelja. Poslodavac je za radnika morao ponuditi prostor prilagođen njegovom zdravstvenom stanju i morao je garantirati da rad neće izazvati pogoršanje bolesti koja je već narušila zdravlje tužitelja, a što nije slučaj s ponuđenim prostorom jer tužitelj i u tom novom prostoru ima iste zdravstvene probleme iritativne astme.
15. Sud prvog stupnja temeljio je svoju odluku na atestu provedenim od poduzeća TOTAL INSPECT d.o.o. i ZAST ne cijeneći odredbu članka 41. stavak 4. ZR-a prema kojem je trebalo zatražiti mišljenje liječnika medicine rada, čije mišljenje je pribavljeno tijekom prvostupanjskog raspravljanja, ali nije temeljio sudsku odluku na istom.
16. S obzirom na iznijeto, ukazuje se da je žalba tužitelja osnovana, pa je stoga valjalo preinačiti odluku suda prvog stupnja i usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja kao i ukinuti odluku suda prvog stupnja o troškovima parničnog postupka, sve sukladno odredbi članka 373. točka 1. ZPP-a i članka 380. točka 3., te je tako odlučeno kao u izreci odluke suda pod točkom I. izreke.
17. U ovom postupku tužitelj je samo u revizijskom postupku bio zastupan po punomoćniku, koji je popisao parnični trošak, za sastav revizije, pa sukladno popisanom parničnom trošku ovaj žalbeni sud primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) Tbr. 52. stavak 4. u vezi s Tbr. 54., dosudio zatraženi trošak tužitelju, pa je odlučeno kao u izreci odluke pod točkom II.
U Splitu, 15. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Marija Šimičić
