Poslovni broj: Us I-5370/2024-9
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Tamari Bogdanović, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PF, rođen **.**.2001., državljanin Maroka, smješten u Tranzitnom prihvatnom centru za strance Ministarstva unutarnjih poslova, Trilj, kojeg zastupa opunomoćenik Domagoj Olujić, odvjetnik u Splitu, Narodni trg 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, Velika Gorica, Rudolfa Fizira bb, OIB: 36162371878, radi ograničenja kretanja, nakon održane usmene rasprave, 15. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, KLASA: NK-UP/I-216-03/24-03/46, URBROJ: 511-19-48-24-1 od 5. prosinca 2024.
II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Domagoju Olujiću, pružatelju pravne pomoći iznos od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika pod točkom I. izreke, tužitelju PF, državljaninu Maroka, određeno je ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, dok je točkom II. izreke određeno da se ograničenje kretanja iz točke I. ovog rješenja određuje za razdoblje najduže do 3 (tri) mjeseca od dana donošenja ovog rješenja.
2. U tužbi i tijekom spora tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da rješenje nije obrazloženo niti u odnosu na razloge ograničenja slobode kretanja, niti u odnosu na duljinu trajanja mjere.
3. Predlaže sudu da održi raspravu, poništi osporavano rješenje, te da se tužitelju odobri besplatna pravna pomoć i naknadi trošak ovog upravnog spora.
4. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako su u konkretnom slučaju utvrđene sve relevantne činjenice i okolnosti, da je tužitelj na nezakoniti način pokušao ući u Republiku Hrvatsku svjesnim izbjegavanjem granične kontrole, da ima važeću mjeru zabrane ulaska i boravka na državno područje država članica schengenskog prostora, sačinjen je zapisnik o saslušanju stranca, te su stoga bili ispunjeni uvjeti za ograničenje slobode kretanja iz članka 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.
5. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika, koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku, te je sukladno obvezi iz članka 54. stavka 12. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15, 127/17 i 33/23), te održao usmenu raspravu u prisutnosti tužitelja osobno, opunomoćenika tužitelja, opunomoćenika tuženika i sudskog tumača za arapski jezik sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24).
7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Sud je održao raspravu na kojoj je tužitelj saslušan uz prevoditelja za arapski jezik, kada je odgovarao na postavljena pitanja suda, na zapisnik je dao punomoć prisutnom odvjetniku i zatražio da mu se odobri besplatna pravna pomoć.
9. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je osporavanim rješenjem tužitelju određeno ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance za razdoblje do 3 (tri) mjeseca od dana uručenja rješenja, pozivom na odredbu članka 54. stavka 2. točke 3. i stavka 6.
Zakona o međunarodnoj privremenoj zaštiti.
10. Naime, u provedenom postupku utvrđeno je kako je tužitelj 5. prosinca 2024. doputovao u zrakoplovom iz Istanbula u Republiku Hrvatsku Zagreb, te je provjerom u evidencijama tuženika utvrđeno da stranac ima na snazi važeću zabranu ulaska i boravka na području država članica Schengena prema članku 24. i 25. Uredbe (EU) 2018/1862, a koju je raspisala Italija, te je po dolasku izrazio namjeru za međunarodnom zaštitom.
11. Člankom 54. stavkom 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da se tražitelju može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procjeni da je to potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima se temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega (točka 1.), radi utvrđivanja i provjere identiteta ili državljanstva (točka 2.) te radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske (točka 3.).
12. Člankom 24. i 25. Uredbe (EU) 2018/1862 propisano je da 1. ako država članica smatra da izvršenje upozorenja unesenog u skladu s člankom 26., 32. ili 36 nije u skladu s njezinim nacionalnim pravom, međunarodnim obvezama ili ključnim nacionalnim interesima, ona može zatražiti da se upozorenju doda oznaka koja znači da se mjera, koju na osnovi upozorenja treba poduzeti, neće poduzeti na njezinu državnom području. Oznaku dodaje ured SIRENE države članice izdavateljice.
2. Kako bi države članice mogle zatražiti da se upozorenju unesenom u skladu s člankom 26. doda oznaka, sve države članice automatski se razmjenom dopunskih informacija izvješćuju o svakom novom upozorenju iz te kategorije.
3. Ako u posebno hitnim i ozbiljnim slučajevima država članica izdavateljica zatraži izvršenje mjere, država članica izvršiteljica razmatra može li dopustiti povlačenje oznake koja je dodana na njezin zahtjev. Ako je država članica izvršiteljica u mogućnosti tako postupiti, ona poduzima potrebne korake kako bi osigurala da se mjera koju treba poduzeti odmah provede.
1. Ako se primjenjuje Okvirna odluka 2002/584/PUP, država članica traži od države članice izdavateljice da, kao daljnju mjeru, oznaku kojom se sprečava uhićenje doda upozorenju za uhićenje radi predaje ako je nadležno pravosudno tijelo u skladu s nacionalnim pravom o izvršenju Europskog uhidbenog naloga odbilo njegovo izvršenje na osnovi razloga za neizvršenja i ako se zatražilo dodavanje oznake. Država članica također može zatražiti da se oznaka doda upozorenju ako njezino nadležno pravosudno tijelo oslobodi osobu na koju se upozorenje odnosi tijekom postupka predaje.
2. Međutim, na zahtjev nadležnog pravosudnog tijela i u skladu s nacionalnim pravom, a na temelju općih uputa ili u pojedinačnom slučaju, država članica također može od države članice izdavateljice zatražiti dodavanje oznake upozorenju za uhićenje radi predaje ako je očito da će se izvršenje Europskog uhidbenog naloga morati odbiti.
13. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
14. Naime, u konkretnom slučaju sud je poklonio vjeru službenim podacima tuženika na okolnost da Italija u odnosu na tužitelja ima na snazi važeću zabranu ulaska i boravka na području država članica Schengena temeljem članka 24. i 25. Uredbe (EU) 2018/1862, te su slijedom navedenog ispunjeni uvjeti iz članka 54. stavka 2. točke 3. i stavka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti za izricanje mjere smještaja u Prihvatni centar za strance, jer je opravdano zaključeno da se drugim mjerama iz stavka 5. istog članka Zakona ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.
15. Također, zakonski rok ograničenja slobode kretanja određen je u trajanju do 3 (tri) mjeseca što je manje od zakonskog maksimuma i sud isti rok ocjenjuje primjerenim.
16. U obrazloženju osporavanog rješenja navedene su sve bitne činjenice i osobne okolnosti tužitelja te je navedeni propis na temelju kojeg je rješenja upravna stvar, a primjenom kojeg propisa je tuženiku dana ovlast za ograničenje kretanja na određeno vrijeme iz jednog od zakonskih nabrojanih razloga, pa se stoga tužbeni prigovori ocjenjuju neosnovanima.
17. Sukladno članku 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, te sukladno članku 8., 9. i 10. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15.), sud je utvrdio da su ispunjeni uvjeti da sud tužitelju odobri pravo na besplatnu pravnu pomoć u iznosu od 1.250,00 eur. Naime, sukladno članku 9. stavku 2. navedenog Pravilnika, trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred Upravnim sudom određuje se sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a na snazi je Tarifa o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23), umanjen za 50%.
18. Stoga je pružatelju pravne pomoći priznat trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima i pristup na ročište, uvećano za PDV sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika umanjenoj za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika.
19. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.
U Zagrebu 15. siječnja 2025.
Sutkinja:
Tamara Bogdanović, univ. spec.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnik Domagoj Olujić, putem e-kom
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Zagrebačka, Postaja aerodromske policije Pleso, Velika Gorica, Rudolfa Fizira bb
3. PF, Tranzitni prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova, Trilj, uz dostavnicu
4. U spis
