Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Roberta Završkog kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ZS, zbog prekršaja iz čl. 42. t. 1. Zakona o nadzoru državne granice („Narodne novine“ broj 83/13. 27/16., 114/22. i 151/22.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici od 12. siječnja 2024., broj 23. Pp-1104/2021-19, na sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. ZS kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. ZS je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 70,00 EUR (sedamdeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Koprivnici od 12. siječnja 2024., broj 23. Pp-1104/2021-19, proglašen je krivim okr. ZS da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 42. st. 1. (ispravno: čl. 42. t. 1.) Zakona o nadzoru državne granice, za koji mu je, ublažavanjem novčane kazne, izrečena novčana kazna 180,00 eura, koju je dužan platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 30,00 eura.

2. Protiv navedene presude, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik po branitelju, zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. U žalbi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okrivljenik ističe da je počinjena bitna povreda odredba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, s obzirom na to se u izreci presude navodi čl. 42. st. 1., a da nije navedeno po kojoj točki ga se kažnjava, a potom i da sud u obrazloženju navodi granične oznake 220/3 i 221/1, a da je u činjeničnom opisu prekršaja naznačen granični kamen B 221. Potom se ističe povreda iz čl. 185. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona jer se presuda temelji na nezakonitom dokazu – snimci s mjesta počinjenja prekršaja.

5.1. Međutim, suprotno takvim žalbenim prigovorima, izreka presude nije nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude. U izreci presude navodi se da se okrivljenik kažnjava po čl. 42. st. 1., iako je ispravno čl. 42. t. 1. Zakona o nadzoru državne granice. Budući da predmetni članak ima samo jedan stavak, jasno je da se radi o omašci prvostupanjskog suda. Nadalje, granični kamen oznake B 221 odnosi se

na graničnu oznaku 221/1. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da predmetni kamen u pojedinim dokazima nosi oznaku 221/1, a u pojedinim B 221, a nema sumnje da se radi o istom graničnom kamenu upravo zbog oznake „221“, a okrivljenik u postupku nije niti sporio oznake graničnih kamena.

5.2. Nadalje, presuda se ne temelji na nezakonitom dokazu. Zvučna ili slikovna snimka predstavlja nezakonit dokaz ako se njezinim pribavljanjem povređuje pravo na nepovredivost osobnog i obiteljskog života zajamčeno Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom. U predmetu nije sporno da se okrivljenik nalazio na javnoj površini, a osim toga, njegovom voljom je snimljena predmetna DVD snimka koja je i objavljena na njegovom YouTube kanalu.

5.3. Stoga, žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

6. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ističe da sud pogrešno zaključuje da počinjenje prekršaja od strane okrivljenika nije moglo biti iz 2016., tj. da predmetna snimka, iz koje jasno proizlazi prelazak državne granice od strane okrivljenika, nije iz 2016. U okviru toga okrivljenik ističe kontradiktoran i ovom sudu nejasan razlog – jer su granične oznake oštećene 2015., da su one zamijenjene 2018., pa da je stoga snimka mogla nastati i 2016.

6.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima okrivljenika, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Osnovano je prvostupanjski sud otklonio obranu okrivljenika u kojoj on jedino spori da je predmetna snimka nastala 2021., nego navodi da je snimka nastala 2016. Ponovno treba reći kako je nejasna konstatacija okrivljenika iz žalbe da su granične oznake oštećene 2015., da su one zamijenjene 2018., pa da je stoga snimka mogla nastati i 2016. Sud je iz kriminalističko-tehničkog izvješća, fotodokumentacije očevida te pregledom snimke na DVD-u ispravno utvrdio kako je snimka nastala 2021. godine, a što proizlazi usporedbom graničnih oznaka broj 220/3 i 221/1 koje su bile oštećene još 2015. godine te da su iste obnovljene ili zamijenjene tijekom 2018. godine. Iz DVD snimke vidljive su granične oznake od 2018., iz čega se proizlazi da snimka iz koje je razvidno počinjenje prekršaja od strane okrivljenika ne može biti iz 2016. Stoga sud osnovano nije prihvatio obranu okrivljenika da je snimka nastala 2016.

6.2. Slijedom navedenog, žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Žaleći se zbog povrede materijalnog prekršajnog prava okrivljenik u žalbi navodi da se u izreci navodi je primijenjen čl. 5. st. 1. Zakonika o shengenskim granicama.

7.1. Međutim, nije počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava. Čl. 42. t. 1. Zakona o nadzoru državne granice propisano je: „…kaznit će se za prekršaj fizička osoba ako prijeđe ili pokuša prijeći vanjsku granicu izvan graničnog prijelaza ili preko graničnog prijelaza izvan radnog vremena graničnog prijelaza (članak 5. Zakonika o schengenskim granicama).“. Dakle, čl. 42. t. 1. Zakona o nadzoru državne granice je kažnjiva odredba koja upućuje na materijalnu odredbu prekršaja – čl. 5. Zakonika o schengenskim granicama, pa se ne radi o povredi materijalnog prekršajnog prava.

8. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

8.1. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. Prekršajnog zakona. Za predmetni prekršaj propisana je kazna zatvora do 30 dana ili novčana kazna od 260,00 eura do 1.320,00 eura. Po ocjeni ovog Suda izrečena ublažena novčana kazna 180,00 eura, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. stavka 2. t. 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 70,00 eura neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 15. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Koprivnici u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.