Poslovni broj: Usž-1318/2023-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Lidije Rostaš, članova vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Košarkaškog kluba "Kvarner", Rijeka, Slaviše Vajnera Čiče 13, kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u zajedničkom Odvjetničkom uredu Arsen Stipinović, Dušan Miočić, Iva Glavo i Dajana MIškulin Frelih, Rijeka, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-108/2023-4 od 24. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 15. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI- 108/2023-4 od 24. veljače 2023. i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-02/15-01/120, urbroj: 513-04/18-03 od 31. siječnja 2018. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, klasa: UP/I-471-02/14-01/193, urbroj: 513-07-08/14-1 od 31. prosinca 2014.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom prvostupanjskom presudom poništava se rješenje tuženika od 31. siječnja 2018. i prvostupanjsko rješenje od 31. prosinca 2014., jer je utvrđeno da je tijekom drugostupanjskog i u tijeku drugostupanjskog postupka nastupila relativna zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje poreza.
2. Rješenjem tuženika od 31. siječnja 2018. je u povodu žalbe tužitelja poništeno porezno rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, klasa: UP/I-471-02/14-01/193, urbroj: 513-07-08/14-1 od 31. prosinca 2014. i predmet se vraća na ponovni postupak. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 31. prosinca 2014. se tužitelju za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2013. utvrđuju manje obračunati doprinosi na način i u iznosima pobliže navedenim u tom rješenju.
3. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).
Nastavno u žalbi tuženik pobliže navodi kronologiju događaja i slijed poduzetnih radnji u postupku, a pri tome posebno daje osvrt na način utvrđivanja relativne zastare u sudskom postupku, koji smatra pogrešnim. S time u vezi tuženik ukazuje na stajališta koja je zauzeto Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci, broj: U-zpz-43/2021-4 od 31. kolovoza 2022., a nakon koje je u ponovnom postupku donesena pobijana presuda. Napominje da je prema navedenoj presudi Vrhovnog suda jasno izraženo da nakon stupanja na snagu Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16. – dalje: OPZ/16.) nema mjesta više utvrđivati nastup relativne zastare prava na utvrđenje porezne obveze, jer navedeni institut navedene zastare prije donošenja drugostupanjskog rješenja je ukinut i propisan je samo šestogodišnji rok za nastup apsolutne zastare. S time u vezi je ocijenjeno da sudovi u predmetnom slučaju nisu primijenili odredbu članka 197. stavak 2. OPZ-a/16., a uslijed pogrešne primjene materijalnog prava su donesene nezakonite sudske odluke. Tuženik u žalbi ističe da je pobijana presuda protivna dosljednoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, a u prilog tome pobliže navodi niz sudskih odluka, a ukazuje i na ustavno-sudsku praksu u kojoj se prihvaćaju i potvrđuju stajališta iznesena u tim sudskim odlukama.
Tuženik nakon što iscrpno obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je prvostupanjski sud zbog pogrešne primjene materijalnog prava donio nezakonitu odluku, predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu od 24. veljače 2023.
4. Tužitelj u odgovoru na žalbu u bitnom iznosi razloge zbog kojih smatra da žalbeni navodi nisu osnovani, a da je pobijana presuda zakonita, jer je donesena u pravilno provedenom postupku i uz pravilnu primjenu mjerodavnog prava. Dodaje da je u konkretnom slučaju nastupila i apsolutna zastara utvrđivanja obveze poreza na dohodak za 2013., koja je počela teći 1. siječnja 2015., a za 2014. (razdoblje od 1. siječnja do 30. travnja 2014.) teče od 1. siječnja 2016., što znači da je 1. siječnja 2021., odnosno 1. siječnja 2022. nastupila apsolutna zastara. Tužitelj ističe i da je protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-zpz-43/2021-4 od 31. kolovoza 2022. ponio ustavnu tužbu. Predlaže da ovaj Sud odbije žalbu tuženika i potvrdi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba je osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a u opsegu u kojem osporava žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, ovaj Sud je utvrdio da se osporena presuda ne može ocijeniti zakonitom.
7. Prvostupanjska presuda je donesena u nastavku postupka, nakon što je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: U-zpz-43/2021 od 31. kolovoza 2022. ukinuta prvostupanjska presuda, poslovni broj: UsI-1467/2018 od 30. travnja 2019. Tom presudom je poništeno rješenje tuženika, klasa: UP/II-471-02/15-01/120, urbroj: 513-04/18-03 od 31. siječnja 2018. i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, klasa: UP/I-471-02/14-01/193, urbroj: 513-07-08/14- 1 od 31. prosinca 2014., jer je utvrđeno da je u tijeku drugostupanjskog postupka nastupila relativna zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje poreza.
8. Rješenjem tuženika od 31. siječnja 2018. je u povodu žalbe tužitelja poništeno prvostupanjsko porezno rješenje od 31. prosinca 2014. i predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Tuženik je u navedenom rješenju primjedbe vezano uz način utvrđivanja bitnih činjenica za utvrđenje obveze poreza i prireza na dohodak i pripadajućih doprinosa tužitelju s osnove sklopljenih ugovora sa igračima i trenerom, ocjenjujući da je tijekom provedenog postupka porezno tijelo učinilo niz nepravilnosti koje pobliže navodi u rješenju i daje uputu prvostupanjskom poreznom tijelu na koji način će u nastavku postupka otkloniti uočene nepravilnosti i utvrditi pravo stanje stvari te donijeti pravilno i zakonito porezno rješenje.
9. Prvostupanjski sud je poništio tuženikovo rješenje od 31. siječnja 2018. i prvostupanjsko porezno rješenje od 31. prosinca 2014., ocijenivši da je u predmetnoj upravnoj stvari u tijeku žalbenog postupka nastupila relativna zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze, jer je od dostave prvostupanjskog poreznog rješenja (16. siječnja 2015.) do dostave drugostupanjskog rješenja tužitelju (28. veljače 2018.) prošlo više od tri godine, a u tom razdoblju porezno tijelo nije poduzelo nikakvu službenu radnju usmjerenu na utvrđivanje porezne obveze tužitelju. Stoga, prvostupanjski sud utvrđuje da je došlo do nastupa relativne zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje poreza, a time ostaje kod stajališta već iznesenog u ukinutoj presudi, poslovni broj: UsI-1467/2018 od 30. travnja 2019. Dalje u obrazloženju pobijane presude sud iscrpno navodi i obrazlaže razloge zbog kojih ocjenjuje da u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu OPZ-a/16., odnosno da se nastup zastare prava na utvrđivanje porezne obveze ocjenjuje sukladno odredbama tog propisa, koji navedeni institut regulira na drugačiji način.
10. Međutim, prema stajalištima koje je izrazio Vrhovni sud Republike Hrvatske u navedenoj odluci od 31. kolovoza 2022., a s obzirom da u vrijeme stupanja na snagu OPZ-a/16., tj. na dan 1. siječnja 2017. u predmetnom slučaju nije nastupila relativna, odnosno apsolutna zastara po pravilima propisan u ranije važećem propisu (Općeg porezni zakon ("Narodne novine", 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16. – dalje: OPZ/08.)), valjalo je primjenom prijelazne i završne odredbe 197. OPZ- a/16., postupak dovršiti prema odredbama OPZ-a/16., a koji ne propisuje relativnu zastaru, već samo apsolutnu zastaru.
11. Slijedom iznesenog, ovaj Sud ocjenjuje da su osnovani žalbeni navodi tuženika, odnosno da je prvostupanjska presuda nezakonita zbog pogrešne primjene mjerodavnog materijalnog prava, a zbog čega je na temelju članka 74. stavka 2. ZUS- a valjalo poništiti pobijanu presudu te odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Naime, tužitelj u tužbenom zahtjevu traži da se poništi tuženikovo rješenje od 31. siječnja 2018. i porezno rješenje od 31. prosinca 2014. te da ga se oslobodi obveze utvrđene prvostupanjskim rješenjem. Ovaj Sud ocjenjuje da postoje razlozi da se predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak zbog razloga navedenih u rješenju tuženika, a sukladno danim primjedbama i uputi tuženika će porezno tijelo u nastavku postupka na odgovarajući način utvrditi bitne činjenice koje će biti zakonita osnova za donošenje pravilne i zakonite odluke.
U Zagrebu 15. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović
