Broj: Ppž-5475/2022.

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Snježane Oset kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene pravne osobe Croatia Airlines Hrvatska zrakoplovna tvrtka d.d. sa sjedištem u [adresa], zbog prekršaja iz čl. 249. st. 1. Zakona o strancima (NN 133/20), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe Croatia Airlines Hrvatska zrakoplovna tvrtka d.d. sa sjedištem u [adresa], podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici broj: 25. Pp-861/2022 od 25. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbe okrivljene pravne osobe „Croatia Airlines Hrvatska zrakoplovna tvrtka d.d.“ sa sjedištem u [adresa], a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci i odluci o novčanoj kazni, te se okr. pravnoj osobi za prekršaj činjenično opisan u izreci presude iz čl. 249. st. 1. Zakona o strancima (NN 83/13, 27/16, 114/22 i 151/22) izriče novčana kazna u iznosu od 6.630,00 (šest tisuća šesto trideset eura), koju kaznu je okrivljena pravna osoba dužna platiti u roku od 60 dana od primitka ove pravomoćne presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati u cjelini plaćenom.

II. U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. pravne osobe „Croatia Airlines Hrvatska zrakoplovna tvrtka d.d.“ kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, pobijana presuda potvrđuje

III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) okrivljena pravna osoba Croatia Airlines Hrvatska zrakoplovna tvrtka d.d. sa sjedištem u [adresa] obvezna je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 Eur u roku 15 (petnaest) dana po primitku ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljena pravna osoba Croatia Airlines Hrvatska zrakoplovna tvrtka d.d. sa sjedištem u [adresa] je proglašena krivom, da je na način činjenično opisan u izreci počinila prekršaj iz čl. 249. st. 1. Zakona o strancima za koji joj je na temelju tog zakonskog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 50.000,00 kuna, koju je obvezna platiti u roku jedan mjesec po pravomoćnosti presude, s tim ukoliko u tom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena sukladno odredbi čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona.

1.1. Istom presudom okrivljena pravna osoba obvezana je na naknadu troškova prekršajnog postupka i to paušalne svote u iznosu od 500,00 kuna.

2. Protiv te presude okrivljena pravna osoba Croatia Airlines Hrvatska zrakoplovna tvrtka d.d. sa sjedištem u [adresa] je pravodobno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka. Žalitelj u bitnom ističe da nisu bili u mogućnosti provjeriti isprave ranije kontrolirane od strane nizozemskih policijskih službenika te je očito da je na strani okrivljenika postojala zabluda o okolnostima koje isključuju protupravnost predmetnog prekršaja sukladno odredbi čl. 30. st. 3. Prekršajnog zakona te da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir takve navode okrivljenika, već donosi zaključak da je okrivljenik kriv za počinjenje prekršaja iako takav zaključak ničim ne obrazlaže niti navodi koji je stupanj krivnje postojao na strani okrivljenika.

2.1. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati, da se prvostupanjska presuda preinači na način da se oslobodi optužbe sukladno čl. 182. Prekršajnog zakona, odnosno da ju se oslobodi plaćanja novčane kazne ili da joj se izrekne najniža moguća novčana kazna propisana odredbama Prekršajnog zakona, podredno da se prvostupanjska presuda potpuno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud na temelju čl. 202. st.1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga zbog kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljene pravne osobe povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljena pravna osoba pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj Sud sukladno navedenoj zakonskoj odredbi pazi po službenoj dužnosti.

5. Međutim, kako je u međuvremenu do donošenja odluke došlo do izmjena propisa (Zakon o izmjenama Zakona o strancima (NN 114/22), te je na snagu stupio povoljniji propis (čl. 3. Prekršajnog zakona) trebalo je po službenoj dužnosti u povodu žalbe okrivljenog preinačiti pobijanu presudu u pravnoj oznaci i odmjeriti kaznu imajući u vidu propisanu novčanu kaznu za prekršaj koji tereti okrivljenog (6.630,00 eura).

6. Žalitelj ističe da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, da je u vezi s tim pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer da nije bilo u mogućnosti kontrolirati putne isprave putnika, odnosno da su policijski službenici u Amsterdamu predmetnog putnika pregledali i omogućili kretanje, a da okrivljenik nije bio u mogućnosti iste kontrolirati te je tek dolaskom u Zagreb utvrđeno da nema valjanu putnu ispravu. Međutim, okrivljena pravna osoba ističe da je došlo do omaške u graničnoj kontroli, a da je isto i navedeno u obavijesti Ministarstva vanjskih i europskih poslova od 17. veljače 2021. na kojoj obavijesti i sud temelji odluku o krivnji.

7. Po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud je valjanom analizom provedenih dokaza ispravno zaključio da je žalitelj postupanjem navedenim u izreci počinio prekršaj za koji ga se tereti. Naime, okrivljena pravna osoba niti u pisanoj obrani, a niti žalbeni navodi ne dovode u sumnju da je inkriminirane prigode kao zrakoplovna kompanija na letu broj OU-451 iz Amsterdama u Zračnu Luku Franjo Tuđman dovezla državljanina Indije PKB koji nije posjedovao valjanu vizu potrebnu za ulazak u Republiku Hrvatsku pa mu je slijedom toga odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku. Imajući u vidu obrazloženje prvostupanjskog suda, odnosno prvostupanjski sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u pisanu obranu okrivljene pravne osobe, te je pribavio i obavijest Ministarstva vanjskih i europskih poslova, VI Uprave za konzularne poslove, Sektor za vize i strance, Služba za vize, klasa: 216-03/22-01/28, urbroj-521-VI-02-01/IŠ-22-02 od 17. veljače 2021., jednako tako je prvostupanjski sud imao u vidu da je vlada Republike Hrvatske na temelju čl. 2. i 3. Odluke broj 565/2014 EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. na sjednici održanoj 10. srpnja 2014. donijela odluku o jednostranom priznanju određenih isprava kao jednakovrijednih Hrvatskoj vizi ili namjeravani boravak za tranzit ili namjeravani boravak na području Republike Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana (NN 84/14) jasno je da državljanin Indije kojeg je okrivljena pravna osoba kao prijevoznik dovezla u Republiku Hrvatsku nije imala valjanu vizu za ulazak u Republiku Hrvatsku, a što niti ne osporava u pisanoj obrani niti žalbi, navodeći da je postupala u zabludi jer da nije imala mogućnosti kontrolirati putnike.

8. Međutim, ovaj Sud nije prihvatio žalbene navode okrivljene pravne osobe kojima svoju prekršajnu odgovornost prebacuje na policijske službenike u Amsterdamu smatrajući da isti nisu smjeli dozvoliti daljnje kretanje navedenom putniku obzirom da je jasno da je okrivljena pravna osoba kao prijevoznik dužna provjeriti putne isprave i vize putnika neposredno prije upućivanja putnika na ukrcaj u zrakoplov, a što je ista propustila učiniti pa eventualni propust djelatnika zračne luke u Amsterdamu ne isključuje prekršajnu odgovornost okrivljene pravne osobe.

8.1. Slijedom gore navedenog nije prihvaćen žalbeni navod okrivljene pravne osobe da prvostupanjski sud odluku o krivnji temelji isključivo na obavijesti HVEP.

9. Ispitujući dalje ocjenom navoda žalbe odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud je utvrdio kako je nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o strancima (NN 114/22) kojim činjenično opisano postupanje iz izreke pobijane presude zadržava pravni kontinuitet, s tim da je novim Zakonom za predmetni prekršaj propisana blaža minimalna novčana kazna u odnosu na raniji propis.

9.1. Sukladno odredbi čl. 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke, propis jedanput ili više izmjeni, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja.

9.2. Prema tome, budući da je Zakonom o strancima (NN 130/11, 74/13, 69/17, 46/18 i 114/22) propisan blaži minimum novčane kazne to je prema okrivljeniku trebalo primijeniti novi Zakon koji je blaži za počinitelja. Stoga je ovaj Sud postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela te izrekao novčanu kaznu u minimalno propisanom iznosu, kao u izreci ove odluke u točki I.

10. Razmatrajući pobijanu presudu u pogledu žalbe okrivljenika na odluku o kazni u smislu odredbe članka 36. Prekršajnog zakona ovaj Sud je, s obzirom na okolnosti koje se tiču djela i počinitelja, ocijenio da je novčana kazna izrečena ču zakonom propisanim granicama i nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je kaznu izrekao u zakonom utvrđenom minimumu, koju kaznu je izrekao i ovaj Sud. Takva kazna je primjerena težini i opasnosti djela, kao i stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika, dok okrivljenik u žalbi ne dokumentira nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje najniže propisane novčane kazne, primjenom instituta ublažavanja.

11. Jednako tako, odluka o troškovima postupka prvostupanjskog suda je pravilna i zakonita te niti taj žalbeni prigovor nije prihvaćen.

12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c Prekršajnog zakona koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 do 663,61 Eur s obzirom na složenost i trajanje postupka.

13. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 15. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković, v.r.

Ivanka Mašić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenu pravnu osobu i tužitelja.