Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-9717/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene pravne osobe Tiha ribolov d.o.o. i II okrivljene odgovorne osobe ZI, zastupani po braniteljici Draženki Horvat, odvjetnici iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 77. stavka 1. točke 2. i stavka 2. i članka 85. stavka 1. točke 64. i stavka 2. Zakona o morskom ribarstvu ("Narodne novine", broj: 67/2017., 130/2017., 149/2019., 30/2023. i 14/2024.), rješavajući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, od 20. lipnja 2024., broj: Pp-5777/2021-16, na sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba I okrivljene pravne osobe Tiha ribolov d.o.o. i II okrivljene odgovorne osobe ZI i u pobijaom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura - svaki, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci, od 20. lipnja 2024., broj: Pp-5777/2021-16, okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni i to I okrivljena pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 660,00 eura, te II okrivljena odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 390,00, zbog prekršaja iz članka 85. stavka 1. točke 64. i stavka 2. Zakona o morskom ribarstvu, činjenično opisanog u izreci pobijane odluke, dok su zbog djela prekršaja iz članka 77. stavka 1. točke 2. i stavka 2. istog Zakona na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona oslobođeni optužbe.

1.1. Na temelju čl. 76.a. st. 1. Prekršajnog zakona od okrivljenika je oduzet jedan komad umjetne LED rasvjete.

1.2. Istom presudom okrivljeni su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 50,00 eura.

2. Protiv osuđujućeg dijela te presude okrivljenici su pravodobno putem braniteljice podnijeli žalbu zbog povrede prava na obranu, navodeći da tijekom dokaznog postupka sud nije proveo dokaze predložene od strane obrane ne obrazlažući u presudi iz kojih razloga predloženi dokazi nisu provedeni, odnosno iste uopće ne spominje u spornoj odluci u potpunosti ih izostavlja, predlažući usvojiti žalbu te ukinuti presudu i predmet u tom dijelu dostaviti na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog, te nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljeni pobijaju prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Iz ovakvog sadržaja žalbe proizlazi da se žalbom ističe bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona, odnosno da je sud u postupku povrijedio pravo obrane, a to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu.

6. Nisu u pravu žalitelji da je na opisani način počinjena navedena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka.

7. Iz presude prvostupanjskog suda razvidno je koje dokaze je taj sud proveo i na kojim dokazima temelji svoje utvrđenje da su okrivljenici počinili prekršajno djelo koje im je stavljeno na teret. Analizirajući sve provedene dokaze, te činjenice o kojima ovisi opstojnost prekršajnog djela, prvostupanjski sud je za svoja utvrđenja i stajališta dao valjane pravne razloge. Koristeći kao dokaz ispitni izvještaj Končar instituta za elektrotehniku od 30. siječnja 2024., povezujući ga sa iskazom ispitane svjedokinje više ribarske inspektorice ZIV i ostalim materijalnim dokazima u spisu, prvostupanjski je sud utvrdio sve sporne činjenice. U vezi žalbenih navoda potrebno je istaknuti da sud nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka u smislu čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, dokaz vještačenja je nepotreban, jer je činjenično stanje u dostatnoj mjeri utvrđeno do sada provedenim dokazima i njegovim izvođenjem ne bi se promijenilo utvrđeno činjenično stanje budući su sve odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri razjašnjenje i utvrđene. Iz navedenih razloga prvostupanjski je sud na osnovu personalnih i materijalnih dokaza koji su izvedeni u postupku pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo. Razloge prvostupanjske odluke u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa kako okrivljenici u žalbi nisu naveli nikakve nove, niti uvjerljive razloge u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, kojima bi potkrijepili svoje osporavanje odgovornosti za prekršaj koji im se pobijanom presudom stavlja na teret, nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda. Slijedom navedenog, iako pravilno ističu žalitelji da pobijana presuda, u smislu odredbe čl. 185. st. 7. Prekršajnog zakona, ne sadrži razloge zašto prvostupanjski sud nije prihvatilo prijedlog provođenja vještačenja, isto u konkretnom slučaju nije od utjecaja na presudu, u smislu odredbe članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona.

8. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

9. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu potvrditi

U Zagrebu 15. siječnja 2025.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 6 otpravaka: za spis, okrivljenke, branitelja i tužitelja.