Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene pravne osobe NT d.o.o. i II okrivljene odgovorne osobe NT, zastupani po branitelju Marku Ramljak, odvjetniku Odvjetničkog društva Ramljak iz Zagreba i odvjetnici Slavici Butigan Boras iz Dubrovnika, zbog prekršaja iz članka 114. stavka 1. točke 1. i stavka 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", broj: 158/2003., 100/2004., 141/2006., 38/2009., 123/2011., 56/2016., 98/2019.), odlučujući o žalbama okrivljenika, podnijetima protiv rješenja o prekršaju Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Dubrovnika, Vijeća za prekršaje od 3. listopada 2022., broj: Pr/I-08-04/2021, na sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe I okrivljene pravne osobe Vanja d.o.o. i II okrivljene odgovorne osobe NT i potvrđuje se prvostupanjska odluka.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura - svaki, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Dubrovnik, Vijeća za prekršaje, okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni i to I okrivljena pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 kn, te II okrivljena odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 kn, zbog prekršaja iz članka 114. stavka 1. točke 1. i stavka 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, činjenično opisanog u izreci pobijane odluke.

2. Istom odlukom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kn.

3. Protiv prvostupanjske odluke okrivljenici su pravodobno, putem branitelja, podnijeli dvije žalbe i to po branitelju branitelju Marku Ramljak, odvjetniku Odvjetničkog društva Ramljak iz Zagreba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o prekršajnopravnoj sankciji u bitnom navodeći da u obrazloženju pobijanog Rješenja nije razvidno tko je korisnik plutajućih tijela. Prvostupanjsko tijelo nije ničim dokazalo da bi I okrivljena uopće upotrebljavala, a kamoli gospodarski koristila pomorsko dobro niti to proizlazi iz obrazloženja pobijanog Rješenja. Dakle, prvostupanjsko tijelo ničim nije potkrijepilo i obrazložilo svoje navode da je ostvareno bitno obilježje prekršajnog djela, a što je u suprotnosti s načelom nulla poena sinae lege, odnosno da nema kazne bez zakona, iz čega je razvidno da je prvostupanjsko tijelo u konkretnom slučaju postupalo arbitrarno. Uzimajući u obzir definiciju lučkih djelatnosti iz članka 78. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama u pobijanom Rješenju prvostupanjsko tijelo nije ustanovilo da je I okrivljena pravna osoba obavljala lučke djelatnosti čime ponovno nije ostvareno bitno obilježje prekršajnog djela, jer iz obrazloženja pobijanog Rješenja ne proizlazi da su za plutajuća tijela bila privezana plovila niti da bi se privez istih naplaćivao, kao ni da bi se vršio ukrcaj ili iskrcaj tereta, putnika ili vozila ili obavljale neke druge usluge. Takav stav zauzima i Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u Presudi od 22. veljače 2022. godine pod posl.br. Ppž-701/2022. Dakle, prilikom vršenja inspekcijskog nadzora i donošenja pobijanog Rješenja prvostupanjsko tijelo nije utvrdilo da je I. okrivljena pravna osoba i II. okrivljena odgovorna osoba unutar pravne osobe obavljala gospodarsku djelatnost, niti da je obavljala lučku djelatnost, a kamoli koristila pomorsko dobro za posebnu upotrebu čime je pogrešno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje. Tako utvrđeno činjenično stanje je posljedično dovelo do pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o prekršajnopravnim sankcijama, predlažući preinačiti prvostupanjsko Rješenje, podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovno postupanje.

4. U žalbi podnesenoj po odvjetnici Slavici Butigan Boras iz Dubrovnika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava u bitnom navode da nije dokazano da bi predmetnog dana u popodnevnim satima pomorsko dobro upotrebljavali i / ili gospodarski koristili bez koncesije ili koncesijskog odobrenja. Pontone su postavili 2003. godine temeljem odobrenja nadležnih tijela, te su kao takvi upisani u Knjigu evidencija plutajućih objekata.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbama, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog, te nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljeni pobijaju prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

7. Nakon donošenja prvostupanjske odluke dana 29. srpnja 2023. stupio je na snagu novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine broj: 83/2023), koji ima kontinuitet prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret u odredbi članka 197. stavka 1. točke 1. i stavka 2., te koji prema zapriječenim kaznama nije blaži za počinitelje.

8. U odnosu na nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje, suprotno navodima žalbi, prvostupanjsko tijelo je, po ocjeni ovog suda, potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica.

9. Iz odluke prvostupanjskog tijela razvidno je koje dokaze je to tijelo provelo i na kojim dokazima temelji svoje utvrđenje da su okrivljenci počinili prekršajno djelo koje im je stavljeno na teret. Analizirajući sve provedene dokaze, te činjenice o kojima ovisi opstojnost prekršajnog djela, prvostupanjsko tijelo je za svoja utvrđenja i stajališta dao valjane pravne razloge. Koristeći kao dokaz zapisnik o obavljenom pregledu pomorskog dobra od 20. srpnja 2021. sa sedam priloženih fotografija, Zaključak Općinskog vijeća općine Lastovo od 14. srpnja 2003. kojim je Vijeće tvrtki Vanja d.o.o. dalo pozitivno mišljenje da postavi pontone u mjestu Zaklopatica, uz česticu zemljišta 6929/34, Rješenja Lučke kapetanije Dubrovnik od 27. srpnja 2014 i 29. prosinca 2014. kojim su predmetni pontoni upisani u Knjigu evidencije plutajućih objekata Lučke kapetanije Dubrovnik, a vlasništvo nad istim je uknjiženo u korist tvrtke Vanja d.o.o., prvostupanjsko tijelo je utvrdilo sve sporne činjenice na koje okrivljenici ukazuju žalbom.

10. Naime, bitno za naglasiti je da se okrivljenici terete za korštenje dva plutajuća objekta u vlasništvu I okrivljene u mjestu Zaklopatica, uz česticu zemljišta 6929/34 na pomorskom dobru bez koncesije, čime su ograničili opću upotrebu pomorskog dobra, kako je analizom i ocjenom materijalne dokumentacije priležeće spisu prvostupanjsko tijelo utvrdilo, pa neutemeljeno žalitelji ističu da iz pobijanog Rješenja nije razvidno tko je korisnik plutajućih tijela, a niti da je dokazano da bi ih I okrivljena uopće upotrebljavala.

11. Isto tako navodi iz žalbe kojim žalitelji ističu odluku ovog suda su neosnovani jer se po mišljenju ovog Suda ne radi o usporedivim predmetima.

12. Nadalje, prema Zakonu, pomorsko dobro je opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan Zakonom, a uključuje morsku obalu, more, morsko dno i podmorje, a koristi se u svrhu opće upotrebe (članak 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama). Opća upotreba znači da svi građani imaju pravo na slobodan pristup i korištenje pomorskog dobra, osim ako nije drukčije određeno (npr. koncesijom). Ograničenje opće upotrebe korištenjem dva plutajuća objekta na pomorskom dobru uz česticu zemljišta 6929/34 KO [katastarska općina], okrivljenici su ograničili pravo drugih na slobodan pristup i upotrebu tog prostora.

13. Dakle, u obje žalbe okrivljenici ističu da pontoni nisu korišteni u gospodarske svrhe, a što nije predmet optužbe već korištenje pontona na način da su ih postavili na predmetni dio morskog akvatorija čime su ograničavali opću uporabu pomorskog dobra, bez valjanog pravnog temelja, a što nije pozitivno mišljenje dano u navedenom Zaključku Općinskog vijeća općine Lastovo od 14. srpnja 2003., (gradovi i općine sukladno ovom Zakonu daju koncesijska odobrenja za djelatnosti kojima se ne isključuje niti ograničava opća upotreba pomorskog dobra). Zahtjev za postavljanje pontona potrebno je podnijeti Županiji koja provodi postupak dodijele koncesije, dok odluku donosi Županijska skupština sukladno prostornom planu i ishodovanoj lokacijskoj dozvoli (jer se mijenja prostor odnosno pomorsko dobro) koja nije garancija dobivanja koncesije, s obzirom na obvezu prolaska kroz javni natječaj kojim će se izabrati najpovoljniji ponuditelj. Dakle, za ponton je potrebno ishoditi lokacijsku dozvolu sukladno prostornom planu lokalne samouprave, a pravni interes za ishodovanje lokacijske dozvole kao i postupak dodijele koncesije na pomorskom dobru provodi nadležni županijski ured za pomorstvo. Nakon provedenog postupka javnog prikupljanja ponuda županijska skupština donosi odluku o dodijeli koncesije na pomorskom dobru. Postavljanjem pontona koji mjenjaju pomorsko dobro a za što nisu imali koncesiju, okrivljenici su ograničili opću uptrebu pomorskog dobra, a koju nikako ne mogu dobiti kroz pozitivno mišljenje Općinskog vijeća u čijoj nadležnosti nije davanje kocesije, već koncesijsko odobrenje za sasvim drugu vrstu djelatnosti, kako je prvostupanjsko tijelo pravilno i utvrdilo.

14. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj Sud je našao da je izrečena novčana kazna okrivljenicima u granicama zakona i primjerena težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenika i u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, jer je za prekršaj iz članka 114. stavka 1. točke 1. i stavka 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, propisana novčana kazna za pravnu osobu u rasponu od 30.000,00 do 100.000,00 kn, te za odgovornu osobu u rasponu od 15.000,00 do 100.000,00 kn, a kako na strani okrivljenika ne postoje naročito olakotne okolnosti, to nema osnove za umanjenje izrečene novčane kazne, iako je u međuvremenu nastupila rehabilitacija u odnosu na raniju kažnjavanost I okrivljene za drugu vrstu prekršaja.

15. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

16. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbe okrivljenika odbiti kao neosnovane i prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu potvrditi.

U Zagrebu 15. siječnja 2025.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Upravi sigurnosti plovidbe, Lučkoj kapetaniji Dubrovnik, Vijeću za prekršaje u 6 otpravka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.