Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene NI, zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. točke 1. Zakona o trgovini ("Narodne novine", broj: 87/2008, 96/2008, 116/2008, 76/2009, 114/2011, 68/2013, 30/2014, 32/2019, 98/2019, 32/2020, 33/2023), rješavajući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Osijek, Ispostava u Požegi, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, od 25. listopada 2024., broj: Pp-799/2024-6, na sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Osijek, Ispostava u Požegi, ukida se pobijana presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, od 25. listopada 2024., broj: Pp-799/2024-6, okrivljena NI je na temelju odredbe čl. 182. toč. 1 u vezi s čl. 24.a. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), oslobođena optužbe zbog prekršaja iz čl. 70. stavka 1. točke 1. Zakona o trgovini te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog povrede materijalnog prekršajnog prava i odluke o oslobođenju od optužbe u bitnom navodeći da je sud u konkretnom slučaju pogrešno primjenio odredbe o oslobođenju od kazne te da je postupak trebao provesti sukladno odredbama Prekršajnog zakona i okrivljenika kazniti po Zakonu. Predlaže da se pobijana presuda ukine ili pobijana presuda preinači na način da se okrivljenica osudi i kazni.

3. Žalba je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno na što ispravno ukazuje tužitelj u žalbi.

5. Naime, prvostupanjski je sud donio presudu kojom se okrivljena NI oslobađa optužbe za prekršaj iz čl. 70. stavka 1. točke 1. Zakona o trgovini i to na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona, primjenjujući čl. 24.a Prekršajnog zakona, s obrazloženjem da je u konkretnom slučaju ugrožavanja i povrede javnog poretka neznatan odnosno da se radi o beznačajnom djelu iz čl. 24.a istog Zakona.

6. Međutim, u pravu je tužitelj kada u žalbi ističe da je pogrešno prvostupanjski sud utvrdio da je zbog opisa počinjenog prekršaja, obrane okrivljenice i izvedenih dokaza (zapisnik o inspekcijskom nadzoru, objava te prekršajna neosuđivanost okrivljenica prema podatku u spisu), cijeneći pritom priznanje okrivljenice, stupanj ugrožavanja javnog dobra neznatan pa da postoje uvjeti za oslobođenje od optužbe zbog beznačajnog djela, ističući u žalbi uvjete za obavljanje kupnje i prodaje robe kroz propisane odredbe Zakona o trgovini.

7. Naime, i po stavu ovog suda, u konkretnom slučaju nema mjesta primijeni čl. 24. a Prekršajnog zakona, budući da se odredbom čl. 70. stavka 1. točke 1. Zakona o trgovini štiti javni poredak, a što se ne može podvesti suzbijanju neregistrirane djelatnosti, što pod beznačajni prekršaj niti je u konkretnom slučaju došlo do kumulativnog ispunjenja zakonskih pretpostavki za primjenu instituta beznačajnog prekršaja kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud. Za prosudbu je li neko djelo beznačajno od značaja su ne samo subjektivne već i objektivne okolnosti odnosno stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti te potreba da počinitelj bude kažnjen. U konkretnom slučaju, bez obzira na utvrđene subjektivne okolnosti odnosno priznanje počinjenog prekršaja koje prvostupanjski sud ocjenjuje opravdanim, a koje su po ocjeni ovog suda takve da ne daju osnovu za primjenom instituta beznačajnog djela, niti objektivne okolnosti u vidu zanemarivanja osnova za obavljanje kupnje i prodaje robe registracijom te izraženih zahtjeva generalno preventivnog djelovanja, ne daju osnovu za primjenu instituta beznačajnog djela. Stoga neregistriranje prodaje i kupnje robe, kao što je u ovom predmetu slučaj, predstavlja jedan od težih oblika prekršaja iz područja zaštite javnog poretka te se ne radi o društveno beznačajnom prekršaju već o djelu koje negira društveni poredak i predstavlja potencijalnu ugrozu istog.

8. Slijedom navedenog, trebalo je prihvatiti žalbu tužitelja te ukinuti pobijanu presudu i dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, u kojem će prvostupanjski sud provesti sve potrebne dokaze, nakon čega će pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

9. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 15. siječnja 2025.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 4 otpravaka: za spis, okrivljenu i tužitelja.