REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-5057/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Tamari Bogdanović, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RZ, rođen **.**.1990., državljanin Maroka, smješten u Prihvatnom centru za strance Ministarstva unutarnjih poslova, Dugo Selo, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenik Josip Letica, odvjetnik u Zagrebu, Žitnjak Bogdani 66, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi produljenja ograničenja kretanja, nakon održane usmene rasprave, 15. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/16831, URBROJ: 511-01-213-24-6 od 30. listopada 2024.
II Odbija se tužbeni zahtjev za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika pod točkom I. izreke, tužitelju, državljaninu Maroka, određeno je ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, dok je točkom II. izreke određeno da se produljenje ograničenja kretanja iz točke I. ovog rješenja određuje za razdoblje do 3 (tri) mjeseca od dana donošenja ovog rješenja.
2. U tužbi i tijekom spora tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da tužitelj nije kriv za incident koji se dogodio, da tužitelj pripada ranjivoj skupini, jer je prije dvije godine u prometnoj nesreći dok je upravljao vozilom izgubio roditelje, suprugu i kćer, za što se smatra krivim i zbog čega prolazi kroz depresivne epizode, a zbog trenutnog smještaja ne pohađa odgovarajuću individualnu i grupnu terapiju, a predmetni smještaj doživljava kao kaznu zbog razbijanja stakla.
3. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje.
4. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako su u konkretnom slučaju utvrđene sve relevantne činjenice i okolnosti, da je tužitelj vrlo incidentnog, nasilnog i agresivnog ponašanja, te je komadićem lima državljaninu Pakistana nanio površinske ozljede u predjelu trbuha i leđa, te je s još tri osobe izazvao masovnu tučnjavu u kokoj je državljanin Turske zadobio teške tjelesne ozljede, tužitelj nije pripadnik ranjive skupine, više puta je prekršio pravila Kućnog reda Prihvatilišta za traženje azila, a sama mjera produženja ograničenja kretanja donesena je sukladno članku 54. stavku 9. Zakona o međunarodnoj zaštiti.
5. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika, koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku, te je sukladno obvezi iz članka 54. stavka 12. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15, 127/17 i 33/23) održao usmenu raspravu u prisutnosti tužitelja osobno, opunomoćenika tužitelja, opunomoćenika tuženika i sudskog tumača za arapski jezik sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24).
7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Sud je održao raspravu na kojoj je tužitelj saslušan uz prevoditelja za arapski jezik, kada je odgovarao na postavljena pitanja suda, svog opunomoćenika i opunomoćenika tuženika.
9. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je osporavanim rješenjem tužitelju produljeno ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance za razdoblje do 3 (tri) mjeseca od dana uručenja rješenja, pozivom na odredbu članka 54. stavka 2. točke 5., stavka 4. i stavka 9. Zakona o međunarodnoj privremenoj zaštiti.
10. Naime, u provedenom postupku utvrđene su okolnosti iz kojih proizlazi da je tužitelj incidentnog i nasilnog ponašanja, te se ne pridržava pravila Kućnog reda Prihvatilišta, a što je sve navedeno u obrazloženju osporavanog rješenja.
11. Odredbom članka 54. stavka 2. točke 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da se tražitelju može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi sprječavanja dovođenja u opasnost života osoba i imovine.
Stavkom 4. navedenog članka Zakona propisano je da se rizik od bijega procjenjuje se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja osobito s obzirom na ranije pokušaje samovoljnog napuštanja Republike Hrvatske, odbijanja podvrgnuti se provjeri i utvrđivanju identiteta, prikrivanja ili pružanja lažnih podataka o identitetu i/ili državljanstvu, kršenja odredbi Kućnog reda Prihvatilišta, rezultate Eurodac sustava te protivljenje transferu.
Stavkom 5. navedenog članka Zakona propisano je da se sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može ograničiti sljedećim mjerama:
1. zabrana kretanja izvan Prihvatilišta
2. zabrana kretanja izvan određenog područja
3. osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme
4. davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata
5. smještaj u prihvatni centar za strance.
Stavkom 6. navedenog članka Zakona propisano je da se mjera smještaja u prihvatni centar za strance može izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.
Stavkom 9. navedenog članka Zakona propisano je da se mjere ograničavanja slobode kretanja izriču dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca.
12. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
13. Naime, na temelju prethodno opisanog činjeničnog stanja spisa tuženik je osnovano zaključio da postoje razlozi za produljenje ograničenja kretanja zbog dovođenja u opasnost života osoba i imovine, te je imao osnove zaključiti da se drugim mjerama ne bi mogla ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja, čije trajanje je u konkretnom slučaju određeno sukladno zakonski predviđenom rasponu trajanja, te je ograničenje kretanja produljeno tužitelju za još tri mjeseca sukladno članku 54. stavku 2. točki 5., te stavku 6. i 9. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.
14. U obrazloženju osporavanog rješenja navedene su bitne činjenice i osobne okolnosti tužitelja, te je naveden propis na temelju kojeg je riješena upravna stvar, a primjenom kojeg propisa je tuženiku dana ovlast za ograničenje kretanja tražitelju azila na određeno vrijeme iz jednog od zakonski nabrojenih razloga, pa se tužbeni prigovori ocjenjuju neosnovanima.
15. O trošku upravnog spora odlučeno je sukladno članku 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, obzirom da je tužitelj izgubio upravni spor u kojem slučaju sam snosi svoje troškove.
16. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.
U Zagrebu 15. siječnja 2025.
Sutkinja:
Tamara Bogdanović, univ. spec.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnik Josip Letica, putem e-kom
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, [adresa] Zagreb, Ilica 335
3. U spis
