REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5748/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužiteljice MM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Matko Novinc, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Ulica Domovinskog rata 61, Split, kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Plašćar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i tužiteljice osobno te punomoćnika tuženika, dana 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 1. i čl. 8. Ugovora o kreditu br. 45795/06 od dana 28.06.2006.g. koji su sklopili tužitelj MM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik OTP banka d.d. (ranije HVB SPLITSKA BANKA d.d.), Ulica Domovinskog rata br. 61, Split, OIB 52508873833, kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Ulica Domovinskog rata br. 61, Split, OIB 52508873833, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju MM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.745,08 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 0,39 EUR od 19.09.2026.,

- 0,56 EUR od 11.03.2008.,

- 2,82 EUR od 11.11.2008.,

- 1,71 EUR od 11.12.2008.,

- 8,02 EUR od 13.01.2009..,

- 10,42 EUR od 11.02.2009.,

- 13,37 EUR od 11.03.2009.,

- 8,19 EUR od 11.04.2009.,

- 7,27 EUR od 12.05.2009.,

- 7,03 EUR od 11.06.2009.,

- 7,06 EUR od 17.07.2009.,

- 5,89 EUR od 18.08.2009.,

- 6,82 EUR od 16.09.2009.,

- 5,19 EUR od 16.10.2009.,

- 6,58 EUR od 14.11.2009.,

- 6,03 EUR od 17.12.2009.,

- 11,02 EUR od 10.03.2010.,

- 11,02 EUR od 10.03.2010.,

- 10,92 EUR od 16.03.2010..,

- 13,19 EUR od 16.04.2010.,

- 16,21 EUR od 16.06.2010.,

- 18,42 EUR od 10.08.2010.,

- 18,42 EUR od 10.08.2010.,

- 25,26 EUR od 08.10.2010.,

- 25,26 EUR od 08.10.2010.,

- 31,20 EUR od 14.12.2020.,

- 37,50 EUR od 11.01.2011.

- 31,81 EUR od 10.02.2011.

- 28,79 EUR od 12.04.2011.

- 34,79 EUR od 10.05.2011.

- 41,79 EUR od 09.06.2011.,

- 41,79 EUR od 09.06.2011.,

- 44,44 EUR od 08.07.2011.,

- 44,44 EUR od 08.07.2011.,

- 65,67 EUR od 10.08.2011.,

- 44,87 EUR od 10.09.2011.,

- 42,13 EUR od 08.10.2011.,

- 41,99 EUR od 10.11.2011.,

- 41,75 EUR od 09.12.2011.,

- 47,69 EUR od 09.02.2012.,

- 47,69 EUR od 09.02.2012.,

- 48,73 EUR od 08.03.2012.,

- 46,89 EUR od 11.04.2012.,

- 47,55 EUR od 09.05.2012.,

- 48,92 EUR od 07.06.2012.,

- 47,12 EUR od 10.07.2012.,

- 47,39 EUR od 08.08.2012.,

- 44,61 EUR od 11.09.2012.,

- 45,18 EUR od 06.10.2012.,

- 46,87 EUR od 08.11.2012.,

- 46,30 EUR od 08.12.2012.,

- 47,68 EUR od 11.01.2013..,

- 44,95 EUR od 09.02.2013.,

- 43,86 EUR od 13.03.2013..,

- 46,97 EUR od 11.04.2013..,

- 46,97 EUR od 11.04.2013..,

- 44,27 EUR od 11.05.2013.,

- 42,85 EUR od 11.06.2013.,

- 42,56 EUR od 28.06.2013.,

za svaki iznos do isplate sve po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. prosinca 2007. određenoj čl. 1. čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja u iznosu 81,22 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 1.765,45 eura sa zateznim kamatama koje teku od 15. siječnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom zaključila Ugovor o kreditu 28. lipnja 2006., kojim je tuženik tužiteljici stavio na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 13.450,00 CHF prema prodajnom deviznom tečaju tuženika na dan isplate kredita. Predmetnim Ugovorom stranke su ugovorile da će se isplaćivati kredit u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunato po prodajnom deviznom tečaju kreditora na dan plaćanja. Tužitelj dalje ukazuje na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17, kojima je utvrđeno da je nepoštena ugovorna odredba kojom je ugovorena valutna klauzula. Stoga predlaže da sud utvrdi ništetnom navedenu ugovornu odredbu te naloži tuženiku isplatiti joj preplaćeni iznos sa zateznim kamatama, kao i naložiti tuženiku naknaditi joj troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da se tužitelj neosnovano poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Tvrdi da je tužitelj dužan dokazati da mu sporne odredbe ugovora nisu bile jasne, lako razumljive i uočljive, a ako to uspije dokazati tada mora dokazati i da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. Tvrdi da je tužitelju dao sve potrebne informacije te da je mogao birati valutu kredita, a tužitelj je sam izabrao kredit uz valutnu klauzulu u CHF. Ističe prigovor radi prebijanja u odnosu na manje plaćene iznose te prigovor zastare. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

3. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 29. listopada 2024. tužiteljica je kondemnatorni tužbeni zahtjev uskladila sa nalazom i mišljenjem vještaka te predložila da sud naloži tuženiku isplatiti joj iznos 1.745,08 eura sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako je to naznačeno u petitu (listovi 135-136 spisa). Tuženik je po provedenom financijskom vještačenju uredio istaknuti prigovor radi prebijanja na način da traži prijeboj iznosa od 81,22 eura s pripadajućim zateznim kamatama (list 138 spisa).

4. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu (listovi 31-36 spisa), pregled promjena kamatnih stopa (listovi 6, 10), otplatni plan kredita (listovi 37-48), pregled prometa (listovi 49-62), te je izveden dokaz financijskim vještačenjem (listovi 124-131) i saslušanjem tužiteljice (list 139).

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), sud je utvrdio da je zahtjev tužiteljice osnovan dok nije osnovan prigovor tuženika istaknut radi prebijanja.

6. Među strankama nije sporno da je sklopljen Ugovor o kreditu 28. lipnja 2006., kojim je tuženik tužiteljici stavio na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 13.450,00 CHF prema prodajnom deviznom tečaju tuženika na dan isplate kredita.

7. Sporna je valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno pripada li u tom slučaju tužiteljici utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi. Sporno je i postoji li tuženikova tražbina s osnove manje plaćenih anuiteta u iznosu od 81,22 eura.

8. Iz odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu proizlazi da se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak te iz čl. 8. Ugovora o kreditu proizlazi da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom deviznom tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja.

9. Presudom VSRH poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom VTS poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

10. Prema odredbi čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 41/14 i 110/15, dalje ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, o čemu se u ovom slučaju radi. U odnosu na navode tuženika da u konkretnom slučaju nije primjenjivo pravno shvaćanje iz presude Visokog trgovačkog suda broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. zbog čega bi u svakom sporu o individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača, pokrenutom nakon donošenja pravomoćne presude u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, trebalo iznova preispitivati poštenost spornih odredaba potrošačkog ugovora, ističe se da je sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o valutnoj klauzuli. Naime, člankom 502.c ZPP-a propisano je da fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da prema članku 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP-a, dok je člankom 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na to nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a

12. Imajući na umu da je Ugovor o kreditu između tužiteljice i tuženika sklopljen upravo u razdoblju koje je obuhvaćeno presudama donesenima u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno navedenim zakonskim odredbama, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda.

13. Na okolnost jesu li ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli tužiteljici bile jasne, razumljive i lako uočljive, je li se o istima pojedinačno pregovaralo te uzrokuju li iste znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti poštenja, sud je saslušao tužiteljicu koja je u bitnome navela da je predmetni kredit uzela kako bi kćeri mogli kupiti auto za njezine potrebe. Došli su u autosalon i rekli su im da mogu kredit uzeti samo u Splitskoj banci jer oni s njima posluju. U banci su joj dali već sastavljeni ugovor koji su potpisali. Pitala je može li neki drugi kredit u drugoj valuti, ali su im rekli da mogu dobiti samo u CHF. Ugovor je pročitala i vjerovala službenici u banci. Ona je rekla da se ništa neće posebno mijenjati zbog te valute, a nisu im posebno objašnjavali rizike porasta tečaja CHF. U vrijeme sklapanja ugovora nije radila već je tada prekinula rad. Kredit su otplaćivali suprug i ona, a ponekad i kćer.

13.1. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice kao uvjerljiv i logičan. Sud prihvaća iskaz tužiteljice posebno u dijelu u kojem navodi da je prihvatila sklapanje navedenog ugovora jer je riječ o jedinoj ponudi koju je mogla dobiti, a bez posebnog upozorenja vezano uz porast tečaja valute CHF. Na temelju navedenog ovaj sud zaključuje da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli tužiteljici nisu bile jasne, razumljive i lako uočljive, te da se o istima nije pojedinačno pregovaralo zbog čega uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti poštenja (tako i VSRH u Rev 3142/18 od 19. ožujka 2019. i dr.).

14. U konkretnom postupku svojstvo potrošača tužiteljice nije posebno osporeno, a Ugovorom o kreditu odobren je i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF, radi kupovine motornog vozila (čl. 2. Ugovora) tužiteljici kao fizičkoj osobi. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je predmetni kredit uzela radi kupnje automobila za osobne potrebe, odnosno za svoju kćer, zbog čega je ovaj sud utvrđuje da je tužiteljica potrošač, slijedom čega je vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa.

15. Prema tome, a prihvaćajući utvrđenja iz pravomoćnih presuda u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, sud je utvrdio ništetnim dio odredaba predmetnog Ugovora o kreditu i to čl. 1. i 8. kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

16. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula, sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužiteljici sve što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom. Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju obračuna tuženika prema promjeni valute po tečaju tuženika te iznosa obračunatom prema početnom tečaju CHF.

17. Neosnovan je istaknuti prigovor zastare tuženika, jer je 4. travnja 2012. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, odnosno od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu. Naime, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je člankom 140. Zakona o zaštiti potrošača propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, sud nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare. Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a, a koji rok nije protekao budući je tužba u ovom predmetu podnesena 8. lipnja 2023. (ovakvo pravno shvaćanje izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018.).

18. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Darku Prpiću.

18.1. Vještak je u svom nalazu i mišljenju izračunao razliku u visini obveze tužitelja prema predmetnom Ugovoru o kreditu ukoliko se primjeni tečaj kreditora za valutu CHF važeći na dan korištenja kredita. Navedeno, s obzirom na okolnost da je tužitelju na dan sklapanja Ugovora o kreditu bio poznat tečaj kreditora za valutu CHF na dan isplate kredita pa se ovako utvrđeni tečaj ima smatrati transparentnim i jasnim, od stranaka utvrđenima (tako i VSRH Revt 249/14).

18.2. U svom nalazu i mišljenju vještak je izračunao da Ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema obračunu banke po prodajnom tečaju Kreditora važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema obračunu banke po prodajnom tečaju Kreditora važećem na dan isplate kredita, za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos, iznosi 13.148,27 kn, odnosno eurska protuvrijednost iznosi 1.745,08 EUR. Ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema obračunu banke po prodajnom tečaju Kreditora važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema obračunu banke po prodajnom tečaju Kreditora važećem na dan isplate kredita, za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen manje plaćeni iznos, iznosi -611,93 kn, odnosno eurska protuvrijednost iznosi -81,22 EUR.

18.3. Na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbi. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Darka Prpića, budući da je isti sačinjen jasno i obrazloženo, nije u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima.

19. U odnosu na istaknuti prigovor radi prebijanja tražbine tuženika s osnove manje plaćenih anuiteta u visini 81,22 eura, valja reći da u slučaju utvrđenja ništetnosti dijela ugovora za obje strane nastaju pravne posljedice ništetnosti u pogledu obveze restitucije odnosno povrata primljenog na osnovi ništetnog ugovora kao i odgovornost za nastalu štetu. Međutim, tužitelj na osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli ništa nije primio pa da bi bio u obvezi vratiti tuženiku. S druge strane, ukoliko se manje plaćeni iznosi anuiteta potražuju kao naknada štete valja reći da odgovornost za štetu u slučaju ništetnosti ugovora tereti onu stranu koja je kriva za njegovo sklapanje, što je u konkretnom slučaju tuženik, koji je, kao financijska institucija čija je osnovna funkcija pružati usluge u vezi s izdavanjem kredita, svakako bio upoznat s mogućnošću pada tečaja CHF, slijedom čega nema mjesta primjeni odredaba čl. 323. st. 1. i. 2. ZOO-a. Prema tome, sud je utvrdio da ne postoji tražbina tuženika istaknuta radi prebijanja pa je sukladno odredbi čl. 338. st. 3. ZPP-a odlučio kao pod točkom III. izreke.

20. Slijedom navedenog, sud je tužiteljici dosudio preplaćeni iznos s osnove razlike u tečaju CHF u iznosu od 1.745,08 eura, prema nalazu i mišljenju vještaka. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužiteljici pripadaju zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a i to od dana kada su izvršene uplate, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Visina stope zatezne kamate dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a.

20.1. Prema odredbi čl. 1115. ZOO, opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

20.2. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima, to je, sukladno citiranoj odredbi, dužan vratiti ih tužiteljici. Ugovaranjem tečaja za CHF važećeg na dan isplate pojedinog anuiteta, tuženik je propustio tužiteljicu upoznati s parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata je dosuđena od izvršene uplate.

21. U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i 5. ZPP-a tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), prema troškovniku predanom na ročištu održanom 11. prosinca 2024., i vrijednosti predmeta spora, i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, podneska od 28. studenog 2023., 22. siječnja 2024., 29. listopada 2024., svaki u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje po punomoćniku na ročištima 23. srpnja 2024. i 11. prosinca 2024., svaki u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), ukupno 1.200,00 eura, što uvećano za PDV (25%) iznosi 1.500,00 eura. Tužiteljica ima pravo i na trošak predujma za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem u iznosu 265,45 eura. Slijedom navedenog, tužiteljici je valjalo dosuditi parnični trošak u iznosu 1.765,45 eura.

21.1. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podneska od 8. kolovoza 2024. jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a prema kojoj sud prilikom odlučivanja o troškovima određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice cijeneći pri tome brižljivo sve okolnosti i vodeći računa o pravilima za pripremanje glavne rasprave.

22. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici ukupan trošak postupka u iznosu od 1.765,45 eura, zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi prema čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki IV. izreke.

U Zagrebu, 15. siječnja 2025.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelj po pun.

- tuženik po pun.