Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10827/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Snježane Oset kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene CCMK, koju brani Ivica Škunca, odvjetnik u Zaprešiću, zbog prekršaja iz članka 13. i članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 41/77., 52/87., 47/89., 55/89., 5/90. – pročišćeni tekst, 30/90. – ispravak pročišćenog teksta, 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.) odlučujući o žalbi okrivljene CCMK podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp-13281/2024 od 7. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba okrivljene CCMK, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se zaštitna mjera zabrane posjećivanja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Trnje na adresi [adresa], u [adresa], u trajanju od 6 (šest) mjeseci, ukida.

II U ostalom dijelu odbija se žalba okrivljene CCMK kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) okrivljena CCMK se oslobađa obveze naknade troškova žalbenog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp-13281/2024 od 7. studenog 2024., proglašena je krivom okrivljena CCMK da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji joj je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 20 dana i prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koji joj je također utvrđena kazna zatvora u trajanju od 20 dana te joj je na temelju članka 39. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 40 dana. U navedenu kaznu, na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, okrivljenici je uračunato vrijeme oduzimanja slobode kao 15 dana zatvora, tako da je istoj preostalo za izvršiti 25 dana zatvora. Zatim, na temelju članka 44. Prekršajnog zakona primijenjena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenica u roku od 6 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji joj je izrečena ista ili teža kazna od izrečene. Osim toga, okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane posjećivanja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Trnje na adresi [adresa], u [adresa], u trajanju od šest mjeseci. Također, okrivljenica je oslobođena obveze naknade troškova postupka.

2. Protiv navedene presude okrivljenica je pravodobno putem branitelja podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako proizlazi iz sadržaja žalbe, s prijedlogom da se ista prihvati. U žalbi ističe kako joj u provedenom prekršajnom postupku nije omogućeno korištenje prava na branitelja. Zatim, navodi kako je nejasno na koji način je utvrđeno da je izgovorila upravo one riječi koje su navedene u činjeničnom opisu optužnog prijedloga, budući da ih je izgovorila na španjolskom jeziku. Također, ističe kako je bila uzrujana činjenicom što joj je onemogućeno viđanje djeteta te da je upitno da li je svojim ponašanjem uopće ostvarila obilježja prekršaja za koje je proglašena krivom. Naposljetku, postavlja pitanje ustavnosti i zakonitosti izrečene zaštitne mjere iz razloga što je ista protivna drugoj odluci suda kojom je određeno kako ima pravo ostvarivati kontakte s svojim maloljetnim djetetom isključivo u prostorijama Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Trnje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Okrivljenica u žalbi ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona, međutim, ističe se kako je iz spisa razvidno da je okrivljenica svoju obranu iznijela na ročištu održanom 25. listopada 2024. te da je ista upozorena sukladno članku 172. stavku 2. Prekršajnog zakona odnosno da ima pravo uzeti branitelja, po svojem izboru, koji može biti nazočan njezinom ispitivanju (stranica 16 spisa), kao i da je ista navela da ne želi angažirati branitelja (stranica 17 spisa). Stoga, ovaj žalbeni navod okrivljenice nije osnovan.

5. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, suprotno tvrdnjama žalbe, prema mišljenju ovog suda, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

1. Naime, ročište na kojem je ispitana okrivljenica održano je u prisutnosti stalnog sudskog tumača za španjolski i portugalski jezik CC te okrivljenica prilikom iznošenja svoje obrane nije osporavala da je JC, djelatnici Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Trnje izgovorila riječi ''Ti si luda'', već je samo navela kako nije izgovorila riječi ''kurva''. Zbog navedenog, u presudi je iz činjeničnog opisa izostavljeno da je okrivljenica JC izgovorila riječi ''kurvo'', a što joj je prvotno optužnim prijedlogom stavljeno na teret. Također, okrivljenica nije imala primjedbi na iskaz saslušane svjedokinje koja je u svojem iskazu navela kako joj je okrivljenica vikala da je luda. Zatim, prilikom iznošenja obrane okrivljenica je priznala da je na policijske službenike vikala da su korumpirane budale, a koje riječi imaju isto značenje kao i one koje su navedene u činjeničnom opisu presude pod točkom 2. (''Glupani, korumpirani ste''). Na temelju navedenog nesporno je kako je okrivljenica na španjolskom jeziku, kojeg je izvorni govornik, izrekla upravo one riječi koje su navedene u činjeničnom opisu pa je osnovano proglašena krivom.

2. Nadalje, činjenica uzrujanosti okrivljenice zbog nemogućnosti viđanja djeteta nikako ne može biti opravdanje za njezino postupanje. Naime, iz iskaza svjedokinje JC proizlazi kako je okrivljenicu zamolila da napusti zgradu te je pozvala zaštitara da ju otprati do izlaza, nakon čega je okrivljenica počela na španjolskom jeziku vikati da je luda, a zbog čega je zaštitar pozvao policiju. Zatim, iskazala je da je nakon dolaska policije putem mobitela snimala postupanje istih, koji su joj rekli da to prestane činiti, ali ih okrivljenica nije poslušala te je ponovno krenula prema njoj izvikujući iste riječi, da bi joj policija izdala naredbu da stane što ista nije poslušala. Naposljetku, svjedokinja je iskaza kako su policijski službenici okrivljenicu morali vezati lisicama, a prije toga da je srušila policijsku službenicu na tlo i tamo ju je tijelom držala tako da se policijska službenica nije mogla pomaknuti. Na temelju iznijetoga nikako se ne može prihvatiti žalbeni navod okrivljenice kako svojim ponašanjem nije počinila prekršaj, jer ponašanje iste prelazi, u najmanju ruku, ponašanje svake prosječne osobe i svakako zaslužuje sankcioniranje.

6. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenica nije žalila zbog odluke o izrečenoj kazni zatvora, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenice zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

3. Razmatrajući pobijanu presudu u tom dijelu, ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečena vrsta i mjera kazne primjerena stupnju okrivljeničine krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Naime, uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja opravdano je prvostupanjski sud istoj utvrdio kazne zatvora kao alternativno propisane teže vrste kazni za prekršaje za koje je okrivljenica proglašena krivom. Važno je istaknuti da je na tako izrečenu kaznu zatvora sud primijenio uvjetnu osudu pa se ista neće izvršiti ako okrivljenica u roku od 6 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji joj je izrečena ista ili teža kazna od izrečene.

4. Razloge kojima se rukovodio prvostupanjski sud pri odmjeravanju kazne, kao i visini izrečene kazne, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te nije našao potrebnim preinačavati presudu u tom dijelu.

7. Međutim, odluka prvostupanjskog suda o primjeni zaštitne mjere zabrane posjećivanja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Trnje nije na zakonu osnovana, a kako se to opravdano ističe u žalbi. Naime, sukladno članku 2. Statuta Hrvatskog zavoda za socijalni rad („Narodne novine“ broj 134/22., 9/24., 140/24.) Zavod je javna ustanova osnovana zakonom kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi. Na temelju navedenog, i bez obzira na činjenicu što je okrivljenica u prostorijama područne službe Zavoda počinila prekršaj, i što postoji opasnost da će ista ponovno na istom mjestu počiniti prekršaj, okrivljenici se, kao uostalom niti bilo kojem drugom građaninu ne može zabraniti pristup istome. Naime, Zavod je dužan svim građanima pružati usluge zbog kojeg je osnovan i istom se nikome ne može onemogućiti pristup, pa tako niti okrivljenici, a osobito kada se uzme u obzir nesporna činjenica da je okrivljenica obvezna pristupiti u isti radi postupanja sukladno sudskoj odluci. Na temelju navedenog ukinuta je navedena zaštitna mjera te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

8. Odlučujući o troškovima prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, ovaj sud je okrivljenicu oslobodio obveze naknade istih, budući da iz podataka u spisu proizlazi da je slabog imovnog stanja zbog čega bi, po ocjeni ovog suda, plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje.

9. Slijedom navedenog, na temelju članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 15. siječnja 2025.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Mladen Budiša, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravka: za spis, okrivljenicu, branitelja, Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Trnje i tužitelja.