Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-11520/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić, kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke u prekršajnom postupku protiv okrivljenika LE, zbog prekršaja iz čl.131. st.1. toč.5. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj: 115/16., 106/18., 121/19.), čl.249. st.1. toč.1. te čl.252. st.1. toč.2. Zakona o doprinosima (Narodne novine, broj: 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12., 144/12., 148/13., 41/14., 143/14., 115/16., 106/18.), čl.35. st.1. toč.5. i st.2. i čl.34.a st.1. toč.10. i st.2. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom (Narodne novine, broj : 133/12., 115/16., 106/18., 121/19.) i čl.92. st.1. toč.1. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj: 115/16., 106/18., 121/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika LE, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, od 6. rujna 2022., KLASA: UP/I-740-04/20-02/104, URBROJ: 513-07-14-04-01/17/22-15, na sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
-
I Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika LE, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci i odluci o kazni na način da je okrivljenik LE djelom činjenično opisanim u toč.2) izreke pobijanog rješenja počinio prekršaj iz čl.249. st.1. toč.1. Zakona o doprinosima (Narodne novine, broj : 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12., 144/12., 148/13., 41/14., 143/14., 115/16., 106/18., 33/23., 114/23., 152/24.), te mu se primjenom čl.37. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), izriče novčana kazna u iznosu od 500,00 (petsto) eura te djelom činjenično opisanim u toč.3) izreke pobijanog rješenja počinio prekršaj iz čl.252. st.1. toč.2. Zakona o doprinosima Narodne novine, broj: 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12., 144/12., 148/13., 41/14., 143/14., 115/16., 106/18., 33/23., 114/23., 152/24.) te mu se primjenom čl.37. Prekršajnog zakona izriče novčana kazna u iznosu od 400,00 (četiristo) eura.
II U ostalome dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika LE i u preostalome pobijanome, a nepreinačenom dijelu potvrđuje se pobijano rješenje o prekršaju.
III Uslijed odluke pod toč.I. i II. izreke ove presude, preinačuje se odluka o ukupno izrečenoj novčanoj kazni za okrivljenika LE, na način da se izriče novčana kazna u iznosu od 3.554,46 (tritisućepetstopedesetčetiri eura i četrdesetšest centi), koju je okrivljenik dužan platiti u roku od 60 dana, od dana primitka ove presude.
IV Ako okrivljenik LE plati dvije trećine izrečene ukupne novčane kazne u roku od 60 dana od primitka ove presude, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
V Okrivljenik je dužan platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka ovoga Suda u iznosu od 65,00 (šezdesetpet) eura, u roku od 60 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenik LE je proglašen krivim i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 kuna / 3.981,68 eura, zbog prekršaja iz čl.131. st.1. toč.5. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, čl.249. st.1. toč.1. te čl.252. st.1. toč.2. Zakona o doprinosima, čl.35. st.1. toč.5. i st.2. i čl.34.a st.1. toč.10. i st.2. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom i čl.92. st.1. toč.1. Zakona o porezu na dohodak, pobliže opisanih u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.
2. Za pojedine prekršaju okrivljeniku su utvrđene novčane kazne u iznosima od po 3.000,00 kuna / 398,17 eura, tri puta po 5.000,00 kuna / 663,61 eura, 10.000,00 kuna / 1.327,23 eura i 2.000,00 kuna / 265,45 eura.
3. Istim je rješenjem o prekršaju okrivljenik obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 450,00 kuna / 59,73 eura.
4. Protiv tog rješenja okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o prekršajno pravnoj sankciji i troškovima postupka. U žalbi u bitnome navodi kako je do kašnjenja plaćanja došlo uslijed pandemije COVID-a 19 pa je obveze podmirivao sukladno financijskim mogućnostima te je trebalo više cijeniti olakotne okolnosti pri odmjeri kazni, a podredno traži oslobađanje od kazni, uz isticanje prigovora zastare.
5. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
6. Žalba je djelomično osnovana.
7. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu odredbe čl.202. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da je tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u prvom stupnju pravilno pravno označilo djela okrivljenika sukladno Zakonu o doprinosima koji je bio na snazi u vrijeme njihova počinjenja, ali vodeći računa o Zakonu o izmjenama i dopunama Zakonu o doprinosima (Narodne novine, broj 114/23.) koji je stupio na snagu nakon počinjenja prekršaja (načelo primjene blažeg propisa, čl.3. st.2. Prekršajnog zakona), ovaj je Sud po službenoj dužnosti preinačio izreku pobijanog rješenja o prekršaju u pravnoj oznaci djela kao pod toč.I. izreke ove presude. Ispitujući dalje pobijano rješenje, ovaj Sud nalazi da nije nastupila zastara prekršajnog progona, te da nisu počinjene apsolutno bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz čl.195. st.1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Okolnosti koje navodi žalitelj, nisu u konkretnom slučaju takvog značaja da bi se okrivljenik mogao ekskulpirati za počinjeni prekršaj. Dakle, u potpunosti se potvrđuje pravilnost odluke Vijeća za prekršaje, Područnog ureda Osijek, Porezne uprave Ministarstva financija RH, koje je u obrazloženju pobijanog rješenja pravilno i točno utvrdio činjenično stanje uz isticanje dokaza temeljem kojih se pojedine činjenice imaju smatrati dokazanima i uz pravilnu primjenu materijalnih propisa.
9. Pobijana odluka ima sukladno čl.185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja navoda obrane okrivljenika, kao i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga rješenja i sadržaja optužnog prijedloga, a Vijeće za prekršaje Područnog ureda Osijek je jasno i nedvosmisleno obrazložilo svoj zaključak o krivnji.
10. Sukladno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u prvom stupnju je pravilno svoje saznanje o djelima zasnovalo na ocjeni u postupku izvedenih dokaza, te u zakonito i ispravno provedenom postupku pravilno utvrdilo činjenice koje su odlučne za donošenje ispravne odluke glede prekršaja koji su okrivljeniku stavljeni na teret, za svoja činjenična utvrđenja dao valjane i prihvatljive razloge u skladu s izvedenim dokazima i bez međusobnih proturječja, dok navodi žalbe ne upiru na postojanje novih činjenica u smislu čl.193. st.5. Prekršajnog zakona kojima bi doveo u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke.
11. Nisu osnovani niti žalbeni navodi koji upiru na oslobađanje od kazne jer ovaj Sud smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl.38. st. 2. Prekršajnog zakona za oslobođenje okrivljenika od kazni jer se radi o teškim financijskim prekršajima vezanim za neplaćanje dužnih iznosa poreza i doprinosa.
12. Istaknuti žalbeni navod glede poziva na zastaru prekršajnog progona isto tako nije osnovan. Prema čl.14.c Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 39/13.) propisano je da se na zastaru prekršajnog progona primjenjuje rok zastare propisan u vrijeme počinjenja prekršaja, dok je čl.13. istoga Zakona propisano da prekršajni progon zastarijeva nakon četiri godine.
13. Prema izreci pobijanoga rješenja neprijeporno se zaključuje po zadnjoj radnji da je prekršaj pod toč.1) počinjen 1. ožujka 2021., pod toč.2) i toč.3) zadnjom radnjom na dan 1. travnja 2021., djelo pod toč.4) zadnjom radnjom dana 9. travnja 2021., djelo pod toč.5) zadnjom radnjom dana 11. travnja 2021. te djelo pod toč.6) na dan 27. veljače 2021., što ukazuje da nema zastare prekršajnog progona jer nije proteklo četiri godine od dana počinjenja prekršaja.
14. Razmatrajući odluku o kazni u smislu navoda žalbe, ovaj Sud nalazi da je tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u prvom stupnju, odmjeravajući visinu kazne nedovoljno cijenilo olakšavajuće okolnosti na strani okrivljenika te je zbog toga izreklo previsoke novčane kazne, što se osnovano ističe u navodima žalbe.
15. Imajući u vidu da je okrivljenik pristupio sklapanju upravnog ugovora kojim se obvezao na plaćanje dospjelih obveza te uvažavajući protek vremena od počinjenja prekršaja kao i činjenicu da je za inkriminirane prekršaje pod toč.2) i toč.3.) u vrijeme njihova počinjenja bila propisana novčana kazna u iznosu od 5.000,00 do 100.000,00 kuna, odnosno od 5.000,00 do 30.000,00 kuna, dok je 1. prosinca 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima („Narodne novine“ broj 114/23.) koji sada za ta djela propisuju novčane kazne u iznosima od 660,00 do 13.270,00 eura odnosno od 660,00 do 3.980,00 eura, dakle, računajući prema fiksnom tečaju konverzije 7.534,50 iste su sada propisane u nešto blažim iznosima nego ranije, ovaj je Sud stoga preinačio odluku o kazni, primjenom odredbe čl.37. Prekršajnog zakona, instituta ublažavanja, dakle novčanim kaznama ispod zakonom propisanih minimuma, smatrajući da će se i ovako izrečenim novčanim kaznama postići svrha kažnjavanja, te da će se ubuduće kloniti počinjenja ovakvih i sličnih prekršaja. U odnosu na ostale novčane kazne valja reći kako ovaj Sud iste smatra primjerenima počinjenim prekršajima jer su za sva djela izrečene u minimalno propisanim iznosima, dok je u odnosu na prekršaj iz toč.6), primjenom odredbe čl.37. Prekršajnog zakona, instituta ublažavanja, novčana kazna izrečena u iznosu ispod zakonom propisanog minimuma.
16. Ovaj Sud smatra da su tako izrečene kazne primjerene prekršajnim sankcijama, te da će se njihovim izricanjem ostvariti kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija.
17. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi čl.152. st.3. Prekršajnog zakona, propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne ovom presudom u roku od 60 dana od primitka ove presude.
18. Odluke o troškovima postupka je utemeljena na zakonu.
19. Kako je ovaj Sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to je temeljem odredbe čl.138. st.2. toč.3c. Prekršajnog zakona, okrivljenik dužan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovoga Suda u iznosu od 65,00 eura, u roku od 60 dana od primitka ove presude. Visina troškova je odmjerena sukladno odredbi čl.139. st.3. Prekršajnog zakona, obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka te imovno stanje okrivljenika.
20. Zbog izloženih razloga,presuđeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 15. siječnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Sanja Gospočić, v.r.
Presuda se dostavlja Područnom uredu Osijek, Porezne uprave Ministarstva financija Republike Hrvatske u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.
