Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1542/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić kao članice vijeća u pravnoj stvari pravnoj stvari tužiteljice KOD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Svjetlani Lidmili, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćniku Andreju Šooš Maceljskom, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o., u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-10096/2021-20 od 19. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-10096/2021-20 od 19. lipnja 2024. u točkama

I., II., III. i V. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je ništetan Ugovor o kreditu sklopljen između stranka 8. prosinca 2005. u odredbi čl. 1.,4., 6. i 7.Ugovora u dijelu kojim je između stranaka ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF, u toč. II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 798,72 eur s zakonskom zateznom kamatom, u točki III. izreke utvrđena je ništetnom odredba čl. 4. Ugovora u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci tuženika. U točki IV. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 312,05 eur sa zakonskom zateznom kamatom dok je u točki V. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.096,64 eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja.

2. Navedenu presudu u točkama I., II.III. i V. izreke pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP).

3. Tuženik predlaže uvaženje žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika je neosnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti među strankama sklopljenog Ugovora o kreditu solemniziranog 8. prosinca 2005. u dijelu kojem je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF te ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci tuženika te posljedično tome restitucijski zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 798,72 eur sa zakonskom zateznom kamatom te iznosa od 312,05 eur sa zakonskom zateznom kamatom.

7. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje:

da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu solemniziran 8. prosinca 2005. kojim je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kao korisniku kredita iznos od 9.943,86 CHF u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, na rok otplate od 84 mjeseci,

da je tužiteljica sklopila predmetni Ugovor o kreditu u svojstvu potrošača,

da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se tijekom otplate kredita mijenjala uslijed jednostrane odluke banke, što je povećavalo anuitete kredita,

- da se o odredi ugovora kojom je ugovorena promjena kamatne stope prema odluci tuženika nije pregovaralo te da tužiteljica nije informirana o kriterijima i parametrima temeljem kojih će se kamatna stopa mijenjati,

da je ugovorena valutna klauzula vezana uz valutu švicarski franak (CHF),

da je tijekom otplate kredita došlo do promjene tečaja valute CHF u odnosu na kunu, što je dovelo do povećanja anuiteta,

- da je u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13 koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlučeno da je u ovom postupku tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu, na način da su nepošteno ugovorili promjenu kamatne stope jednostranim odlukama banke i na način da o svakoj promjeni nisu s potrošačem pojedinačno pregovarali, niti su ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku o primjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača,

- da je u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlučeno da je tuženik povrijedio i kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njemu nepoštene i ništetne ugovorene odredbe ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak,

- da se prema odredbi čl. 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno uređenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502a. stavak 1. tog zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi,

- da je stoga sud vezan utvrđenjem iz navedene presude da je tuženik u vrijeme sklapanja ugovora s tužiteljicom koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe,

- da razlika pretplate između iznosa koje je tužitelj po osnovu valutne klauzule stvarno plaćao i iznosa koji bi plaćao da je tečaj CHF ostao nepromijenjen kao na dan isplate kredita predstavlja iznos od 798,72 eur a što utvrđuje provedenim financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz društva Ručević vještačenja d.o.o.,

- da je tužiteljica zbog povećanja početno ugovorene kamatne stope temeljem jednostrane odluke tuženika više platila iznose od 312,05 eur,

8. Prvostupanjski sud slijedom naprijed iznijetih utvrđenja zaključuje da su sporne odredbe među strankama sklopljenog Ugovora o kreditu nepoštene te posljedično tome ništetne. Smatra da je svrha valutne klauzule da vjerovnicima zaštiti vrijednost novca, tj. da vjerovnici u domaćoj valuti dobiju upravo onaj novčani iznos koji im dužnici duguju međutim zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu i njegovog „divljanja“ tuženik da je primao extra profite, odnosno mnogo veće novčane iznose od ugovorenih pa da se samim tim izgubila svrha valutne klauzule. Osim toga ništetnost iste da je utvrđena i pravomoćnom presudom u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača na utvrđenja iz koje presude da se poziva i tužitelja sadržajem kojih utvrđenja u smislu odredbe čl. 502.c. da je vezan sud u ovoj parnici slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti iste te odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude. U odnosu na ugovorenu promjenjivost kamatne stope zaključuje da se radi o ugovornoj odredbi koja je dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužiteljice kao potrošača slijedom čega da je takva odredba o kojoj se nije pregovaralo kao nepoštena ništetna jer ista ne sadrži bilo kakav kriterij ili parametar temeljem koje će se kamatna stopa mijenjati slijedom čega odlučuje kao u točki III. izreke pobijane presude.

9. Kao posljedicu ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u smislu odredbe čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23, dalje ZOO) prihvaća kao osnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 798,72 eur kao razliku iznosa pozitivnih tečajnih razlika visinu kojeg iznosa utvrđuje provedenim financijskim vještačenjem čiji nalaz i mišljenje sud u cijelosti kao objektivan i stručan prihvaća, zaključujući da je po tuženiku istaknuti prigovor zastare u tom dijelu neosnovan. Utvrđuje da je zahtjev za isplatu u tom dijelu podnesen unutar zastarnog roka od pet godina propisanom odredbom čl. 225. ZOO-a koji je počeo teći od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12. od 4. srpnja 2013. koja je postala pravomoćna 14. lipnja 2018. s kojim datumom je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17. kojom je potvrđena naprijed navedena prvostupanjska odluka. Kako je zastarni rok za tužiteljicu počeo teći 14.lipnja 2018. a tužiteljica tužbu podnijela 23. srpnja 2021. to da je zahtjev za isplatu podnesen unutar roka zastare.

10. U dijelu u kojem tužiteljica zahtijeva isplatu preplaćenih iznosa kao posljedicu ništetnosti odredbe o kamatnoj stopi prvostupanjski sud utvrđuje da je zahtjev tužiteljice za isplatu u tom dijelu podnesen po proteku petogodišnjeg roka zastare iz odredbe čl. 225. ZOO-a. Ovo iz razloga jer je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12. od 4. srpnja 2013. postala je pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske 13. lipnja 2014. što znači da je zastarni rok od pet godina istekao 13. lipnja 2019. pa kako je tužiteljica tužbu u ovom postupku podnijela 23. srpnja 2021. to da je zahtjev tužiteljice u dijelu kojim zahtjeva isplatu preplaćene kamate podnesen po proteku zastarnog roka slijedom čega tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 312,05 eur s zakonskom zateznom kamatom u toč. IV. izreke presude odbija kao neosnovan.

11. Protivno žalbenim navodima tuženika u pobijanoj presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i isti nisu nejasni niti proturječe sadržaju priloženih isprava. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Zbog toga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upire tuženik u žalbi.

12. Isto tako u postupku nije počinjena niti jedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. ZPP).

13. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio sve činjenice odlučne za presuđenje ovog spora izloživši ga u obrazloženju pobijane presude pa je neosnovano pozivanje tuženika na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

14. Iako se u razlozima pobijane presude prvostupanjski sud nije pozvao na materijalni propis na kojem je utemeljio odluku o meritumu spora glede ništetnosti ugovorenih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi što bi u smislu odredbe čl. 338.st.4. ZPP-a trebao biti dio obrazloženja pismeno izrađene presude treba navesti da isto nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost iste jer primjenom mjerodavnog materijalnog prava sadržanog u odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., 46/07., 79/07. , dalje ZZP/03.) treba jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

15. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ništetnim odredbe ugovora u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF sadržane u dijelu odredbe čl. 1., 4., 6. i 7. Ugovora te odredbu članka 4. Ugovora u dijelu kojim je ugovorena mogućnost promjene kamatne stope u skladu s jednostranom Odlukom tuženika te je pravilno utvrđenje da je među strankama sklopljeni Ugovor standardni tipski ugovor o odredbama kojeg se u spornom dijelu nije pregovaralo te da su takve odredbe ugovora o sadržaju kojih se nije pojedinačno pregovaralo nepoštene sukladno odredbi čl. 81. st.1.,2., 3. i 4. ZZP/03.

16. Da se radi upravo o standardnom, tipskom ugovoru kako to utvrđuje i prvostupanjski sud evidentno je iz same isprave o sklopljenom Ugovoru iz koje jasno proizlazi da se radi o tipiziranom ugovoru pripremljenom po tuženiku.

17. Odredbom čl. 81 ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

18. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81 st. 2 ZZP/03).

19. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81 st. 4 ZZP/03).

20. U ovom postupku tuženik nije dokazao, teret dokaza koje činjenice ležao na istom da se je o spornim odredbama ugovora pregovaralo niti je na te okolnosti u postupku predlagao saslušanje svjedoka zaposlenika banke koji je sudjelovao u sklapanju ugovora.

21. S obzirom da je odredbom čl. 81. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kakvu neravnotežu prema utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda uzrokuju sporne odredbe, jer tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača nije u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima te elementima koje dovode do promjene bilo kamatne stope bilo valute te jer tuženik kao trgovac nije informirao tužitelja o parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja to je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su predmetne odredbe kao takve ništetne.

22. Ovo iz razloga jer je odredbom čl. 87. st. 1 ZZP/03 propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud pobijanom presudom utvrdio ništetnost dijela odredbe čl. 1., 4., 6. i 7. Ugovora u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF te u tom dijelu pravilno odlučio kao u toč. I. i III. izreke pobijane presude.

23. Neosnovani žalbeni navodi tuženika da je promašeno pozivanje prvostupanjskog suda na utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača tj. na presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-7129/13 i Pž-6632/17 te je neosnovan žalbeni navod tuženika da se navedene presude ne odnose na predmetni ugovor.

24. Ovo iz razloga jer je odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19., dalje: ZZP), propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

25. Također, čl. 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud propisuje učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP-a i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa.

26. Stoga pravomoćna odluka suda donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku. Naime, Ugovor o kreditu koji je predmet ovog postupka ulazi u krug pravnih poslova koji su obuhvaćeni izrekama pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu, a koje su naprijed citirane, jer isti predstavlja ugovor o kreditu uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu sukladno jednostranoj odluci banke te Ugovor o kreditu s ugovorenom valutnom klauzulom u CHF, koji ugovor je sklopljen u razdoblju kada je tužena banka s potrošačima, kao što je ovdje tuženik, ugovarala nepoštene i ništetne ugovorne odredbe koje se tiču načina promjene kamatne stope te ništetne i nepoštene ugovorne odredbe vezane uz valutu CHF.

27. Spornim odredbama ugovora o kreditu od iz prosinca 2005. ugovorena valutna klauzula te način promjene redovne kamatne stope sadržajno je izražen na identičan način kao i u onima koje su u pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđene ništetnim pri čemu u ovom postupku ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je ponašanje tuženika prilikom ugovaranja u valutne klauzule vezanu uz valutu CHF te promjenjivosti kamatne stope između stranaka bilo drugačije od onog utvrđenog u tom postupku.

28. S obzirom da se odluka o ništetnosti odredaba spornog potrošačkog ugovora o kreditu temelji na presumpciji da u određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, tuženik je u konkretnom slučaju bio ovlašten tvrditi i dokazivati da je u postupku sklapanja pojedinačnog Ugovora o kreditu, kao što je ugovor iz prosinca 2005. ipak na drugi način dao odgovarajuću obavijest potrošaču u naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošaču unatoč punoj obavijesti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora koje okolnosti tuženik u ovom postupku nije dokazao.

29. U konačnosti valja istaći da su neosnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja propustio utvrditi da li je sporna odredba ugovora o načinu promjene kamatne stope i odredba o valutnoj klauzuli vezano uz valutu CHF odredbe koje su jasne, razumljive i lako uočljive. Predmetne odredbe Ugovora lako su uočljive i jasne ali ne i razumljive jer je tuženik propustio dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja promjenjivost kamatne stope prema odluci tuženika kao i valutne klauzule u švicarskim francima kao sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose čime je stvorio znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega je su te ugovorne odredbe i ocjenjene nepoštenim i ništetnima, pri čemu tuženik kako je to i naprijed iznijeto u ovom postupku nije dokazao da su potrebne informacije dane.

30. Isto tako neosnovani su i žalbeni navodi tuženika da je tuženik prilikom sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu poštovao važeću zakonsku regulativu iz razloga je tuženik kao trgovac vezano uz sklapanje konkretnog Ugovora o kreditu nije poštovao odredbe, u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu važećeg ZZP/03 te je Ugovor sklopio protivno odredbama istog a okolnost što tuženik kako to navodi u sadržaju žalbe u vrijeme sklapanja ugovora nije imao u ponudi kreditni proizvod u HRK nije odlučno, iz razloga jer je prilikom sklapanja konkretnog ugovora kojeg su stranke sklopile vezano uz valutnu klauzulu CHF postupljeno protivno odredbama ZZP/03 slijedom čega je među strankama sklopljeni ugovor sukladno odredbi čl. 324. djelomično ništetan.

31. Stoga je zakonit zaključak prvostupanjskog suda da su predmetne ugovorne odredbe ništetne.

32. Kako je ništetna odredba među strankama sklopljenog Ugovora u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF to je pravilno prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice temeljem odredbe čl. 1111. ZOO-a za isplatu iznosa od 798,72 eur stečenog bez osnove na temelju takve ništetne odredbe visinu kojeg zahtjeva je prvostupanjski sud pravilno utvrdio provedenim financijskim vještačenjem.

33. Pravilno je prvostupanjski sud u okviru tužbenog zahtjeva tužiteljica uzeo u obzir samo pozitivne tečajne razlike te tužiteljici dosudio iznos od 798,72 eur a sve temeljeno na nalazu i mišljenju vještaka financijske struke na matematički izgračun kojeg tuženik nije imao primjedbi te neosnovano tuženik sadržajem žalbe smatra da je bilo potrebno uzeti u obzir i manje plaćene iznose.

34. Ovo iz razloga što tuženik kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud tijekom postupka nije istaknuo prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja ili pak protutužbeni zahtjev pa sud nije bio dužan umanjiti tužiteljičinu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima , odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblja kada je tečaj kune bio eventualno manji od tečaja CHF na dan isplate kredita, niti je bio dužan utvrđivati manje plaćene iznose.

35. Isto tako nisu osnovani žalbeni navodi tuženika u dijelu kojim upire na nepravilnost zaključka te utvrđenja prvostupanjskog suda da je neosnovan njegov prigovor zastare u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 798,72 eurte da tužiteljičina mogućnost podizanja tužbe ni na koji način nije vezana za donošenje pravomoćne odluke u postupku kolektivne zaštite.

36. Ovo iz razloga jer je prvostupanjski sud suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno primijenio materijalno pravo kad je u tom dijelu odbio takav prigovor tuženika kao neosnovan.

37. Naime, zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323.st.1. ZOO/05 kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok od pet godina iz odredbe čl. 225. ZOO-a počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača pa kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu CHF postala pravomoćna 14. lipnja 2018. a tužiteljica tužbu u ovoj pravnoj stvari podnijela 15. prosinca 2021.to je evidentno da tražbina tužiteljice kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud nije u zastari.

38. Suprotno žalbenim navodima tuženika kamata tužiteljici na pripadajući iznos pretplate pravilno je suđena od izvršene isplate tuženiku svakog pojedinog iznosa sve u primjeni odredbe čl. 1115. ZOO-a prema kojoj kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

39. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja od strane tuženika vezano uz sklapanje ugovora pri čemu je tuženik utuženi iznos primio temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli dakle bez valjane pravne osnove pa se ista ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa. Zbog navedenog tužiteljici primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tužena stekla preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

40. Neosnovano tuženik sadržajem žalbe osporava pravilnost odluke o parničnom trošku. Tužiteljica je u uspjela u sporu pa joj sukladno odredbi čl. 154.st.1. ZPP-a pripada pravo na naknadu troška kako je to odlučeno u točki IV. izreke pobijane presude pri čemu je pravilno prvostupanjski sud tužiteljici u konkretnom slučaju priznao pravo na naknadu sudske pristojbe na tužbu obveza na plaćanje koje je nastala danom podnošenja prema tada važećem čl. 4. Zakona o sudski pristojbama ("Narodne novine" br. 74/95., 57/96., 137/02., 26/03. - službeni pročišćeni tekst, 125/11., 112/12., 157/13., 110/15., 118/18.) dokaz o plaćanju kojeg je tužiteljica dostavila u spis ( list 40- 41 spisa).

41. Slijedom naprijed iznijetog žalbu tuženika kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 368.st.1. ZPP-a valjalo je odbiti te prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu toč. I., II., III. i V. izreke potvrditi te odlučiti kao u toč. I. izreke ove odluke.

42. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je temeljem odredbe čl. 166. st. 1 ZPP jer tuženik nije uspio s žalbom te je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

43. Prvostupanjska presuda u ne pobijanom dijelu točke IV. izreke ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 15. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković