Pn-70/2019-46

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dubravki Čapelj, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Eugena Jakopovića, u pravnoj stvari tužitelja BA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bogdan, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika ŠA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Vodanović, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. studenog 2024., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Željke Ivanušić, odvjetnice u Osijeku i punomoćnika tuženika Marka Vodanovića, odvjetnika u Zagrebu, 15. siječnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ŠA isplatiti tužitelju BA iznos od 10.000,00 kn na ime naknade štete zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22.02.2019. god. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju BA isplatiti tuženiku ŠA parnični trošak u iznosu 1.126,55 EUR (slovima: tisuću jedna stotina dvadeset šest eura i pedeset pet centi), u roku 15 (petnaest) dana.

III. Preostali dio zahtjeva za naknadu troška tuženiku ŠA u iznosu 1.173,45 EUR (slovima: tisuću jedna stotina sedamdeset tri eura i četrdeset pet centi), sud je odbio kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je 21. veljače 2019. vozilo tužitelja Fiat Doblo 1.2 SX, registarskih oznaka [registarska oznaka] pretrpjelo totalnu štetu i to zapaljenjem motora te posljedično izgaranjem vozila u cijelosti. Ističe kako je tuženik navedeno vozilo servisirao "na crno" u razdoblju od 5. veljače do 14. veljače 2019. te uslijed mnogobrojnih problema i reklamacija tužitelja opet 16. veljače 2019. pa zatim i 18. veljače 2019., ali su sva obavljena nestručno i nekvalitetno. Navodi kako je tuženika 26. veljače 2019. putem punomoćnika opomenuo o potrebi naknade štete, što je tuženik odbio. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da su isti činjenično i pravno neosnovani. Također, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer između tužitelja i tuženika ne egzistira izvanugovorni odnos odgovornosti za nastalu štetu s obzirom da štetu nije počinio tuženik. Napominje kako je opisana šteta nastala radnjom tužitelja koji je na svom vozilu vršio popravke iako za iste nema potrebna stručna znanja. Zaključno, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu i to: prometnu dozvolu broj [broj prometne dozvole] na ime BA od 4. lipnja 2018. (list spisa 3-4), opomenu pred tužbu (list spisa 5- 6), očitovanje na opomenu pred tužbu (list spisa 6) te je saslušao tužitelja, tuženika i svjedoka GA.

3.1. Konstatira se da je zamjenica punomoćnika tužitelja na ročištu 27. studenog 2024. odustala od svih dokaza koji su predloženi, a nisu izvedeni. Slijedom navedenog, sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedokinje MA niti je proveo vještačenje na okolnost uzroka nastanka i visine štete na vozilu. Druge dokaze sud nije provodio jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno i jer bi provođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka, a što se odnosi na saslušanje svjedoka OA o čemu je odlučeno i obrazloženo na ročištu 27. studenog 2024.

4. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete nastale nesavjesnim i nestručnim popravljanjem vozila.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je na vozilu tužitelja marke Fiat Doblo 1.2 SX, registarske oznake [registarska oznaka] nastala šteta kako je to opisano u tužbi.

7. Međutim, sporno je, je li nastanak štete uzrokovan radnjama tuženika.

8. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije, a koji prigovor sud nije prihvatio s obzirom da je iz stanja spisa vidljivo kako je među strankama postojao stanoviti poslovni odnos, a vezano za popravak predmetnog automobila.

9. Tužitelj u svom iskazu navodi da mu se osobni automobil zapalio prilikom putovanja te da je isti tjedan dana prije zapaljenja bio na servisu kod tuženika. Navodi kako je po njega osobno, ali i po automobil sa vučnom službom došao tuženik te su odvezli automobil kod tuženika u radionu. Ističe kako je od tuženika tražio da mu isplati cijenu popravka i polovinu vrijednosti automobila te da mu je tuženik bio spreman platiti 3.000,00 kuna pod uvjetom da auto ostane kod njega. Također, ističe da su u tvrtki u kojoj radi vidjeli njegov automobil odmah nakon što ga je servisirao tuženik te su uočili da je automobil bio mastan, a dok su mu kolege iz firme pomogle izvaditi unutarnji ventilator koji je izgorio. Napominje da nije znao da tuženik nema obrt za popravak automobila te da shodno tome nema nikakav račun za plaćenu uslugu.

10. Tuženik u svom iskazu navodi kako popravlja automobile prijateljima "na crno" te da je došao kod tužitelja i nakon što su odvezli sporni automobil u njegovu radionicu u [adresa], zaključio je da neće raditi na tom automobilu iz razloga jer je zahtijevao puno posla. Sljedeći dan tužitelj je došao po automobil i odvukao ga, a on je samo išao promijeniti crijevo od vode u tvrtku GPP. Za navedenu radnju nije ništa tražio niti je plaćen. Sjeća se da ga je tužitelj nazvao i rekao da mu je automobil izgorio i da je duže vrijeme osjetio miris benzina u automobilu kao i da je primijetio povećanu potrošnju benzina. Svoj auto je dao tužitelju kako bi se odvezao kući dok je predmetni automobil odvezao u svoje dvorište s obzirom da se bavi otkupom automobila. Međutim, kako se nisu sporazumjeli o cijeni, auto je prevežen kod supruge tužitelja. Napominje, kako su isključivo pregovarali o otkupu automobila, a ne o naknadi štete te da je on osobno na tom automobilu promijenio jedino crijevo za vodu i to u prostorijama GPP-a.

11. Svjedok GA u svom iskazu navodi kako poznaje tužitelja i tuženika te da je na zamolbu tuženika zajedno sa svojim sinom pomogao prešlepati predmetni automobil u [adresa]. Napominje kako ne zna o kakvom se kvaru radilo na automobilu niti ima bilo kakvih saznanja o dogovoru između tužitelja i tuženika. Kasnije je čuo da se automobil zapalio, međutim ističe kako nema neposrednih saznanja o tome zašto se isti zapalio.

12. Sud iskaze obiju stranaka ocjenjuje djelomično točnim i logičnim. Naime, iz iskaza obiju stranaka vidljivo je kako obje iskazuju imajući prvenstveno na umu vlastiti interes u ovoj pravnoj stvari. Sud analizirajući iskaze utvrđuje kako je stanoviti poslovni odnos u vidu servisiranja ili popravka predmetnog automobila ili više njih, postojao. Također, sud je utvrdio kako je i tužitelj sam ili uz pomoć kolega na svome poslu radio svojevrsne izmjene i popravke na tom automobilu. Sud ne drži utvrđenim činjenicu da je do zapaljenja automobila došlo štetnom radnjom tuženika. Naime, tužitelj ničime nije dokazao uzročnu vezu između servisiranja automobila od strane tuženika i kasnijeg zapaljenja automobila. Tome u prilog govori i činjenica da je sam tužitelj zajedno sa svojim kolegama na poslu upravo u periodu između servisiranja automobila od strane tuženika i zapaljenja automobila mijenjao izgoreni ventilator u automobilu, dakle vršio vlastoručno ili uz pomoć trećih osoba popravak predmetnog automobila. Sukladno svemu navedenom u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu jer prvenstveno nije dokazana uzročna veza između štetne radnje i nastale štete. Što se tiče iskaza svjedoka GA isti nije od značaja za razrješenje ove pravne stvari s obzirom da je svjedok izjavio kako nema neposrednih saznanja zašto se automobil zapalio te da je on osobno i njegov sin sudjelovao samo kao ispomoć na zamolbu tuženika u prijevozu predmetnog automobila. S obzirom na iskaz svjedoka sud nije smatrao svrhovitim izvoditi dokaz saslušanja svjedoka OA jer je GA izjavio kako mu je OA sin te da zna isto što i on sam. O navedenom je i odlučeno na ročištu 27. studenog 2024.

13. Sukladno članku 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZPP). svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze za utvrđenje tih činjenica. Kako tužitelj nije sudu podastro niti dovoljan činjenični supstrat, niti bilo kakve dokaze koji bi potvrdili navode iz tužbe, to je sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev. Kao što je i rečeno, tužitelj kroz svoje dokazne prijedloge nije dokazao da postoji uzročna veza između štetne radnje tuženika i nesporno nastale štete kao jedne od nužnih pretpostavki odgovornosti za štetu.

14. Odluka suda o troškovima postupka se temelji na članku 154. stavku 1. ZPP-a i članku 155. ZPP-a te su tuženiku dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023. – dalje u tekstu Odvjetnička tarifa) i vrijednosti predmeta spora jer je isti u cijelosti uspio u ovom sporu.

14.1. S obzirom da vrijednost predmeta spora iznosi 1.327,23 EUR, tuženiku je sud priznao trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu 100 bodova (Tbr.8. točka 1. Odvjetničke tarife), za pristup na ročište 17. travnja 2019. u iznosu 50 bodova (Tbr.9. točka 2. Odvjetničke tarife), za zastupanje na ročištu 19. lipnja 2019., 13. siječnja 2020., 8. srpnja 2022. i 27. studenog 2024., za svako u iznosu 100 bodova (Tbr.9. točka 1. Odvjetničke tarife), što čini ukupno 550 bodova. Sukladno Tbr. 54. Odvjetničke tarife vrijednost boda iznosi 2,00 EUR pa iz toga proizlazi da tuženiku pripada pravo na ukupno 1.100,00 EUR. Nadalje, tuženiku pripada i trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu 26,55 EUR s obzirom da će na plaćanje iste biti pozvan, a što čini sveukupno priznati i dosuđeni trošak u iznosu 1.126,55 EUR.

14. 2. Sud je tuženika djelomično odbio sa zahtjevom za naknadu parničnog troška za pristup na ročište 17. travnja 2019. u iznosu 100,00 EUR s obzirom da se na navedenom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Također, odbijen je i za trošak pristupa na ročište 23. listopada 2019. u iznosu 200,00 EUR s obzirom da je isto odgođeno na način da su punomoćnici stranaka telefonskim putem obavješteni o odgodi pa shodno navedenom nisu niti pristupili na to ročište. Sud je odbio tuženika i sa naknadom troška za sastav podnesaka od 27. svibnja 2019., 4. kolovoza 2020. i 31. svibnja 2022. za svako u iznosu 200,00 EUR s obzirom da su navedeni podnesci bili nepotrebni, odnosno sadržaj tih podnesaka se mogao iznijeti na ročištu ili se u navedenim podnescima tražilo zakazivanje rasprave te se dostavljala adresa svjedoka, a što nipošto ne predstavlja podnesak u sadržajnom smislu koji bi opravdao dosuđenje troškova. Zaključno, sud je odbio tuženika za iznos 273,45 EUR na ime razlike između zatraženog i stvarnog troška sudske pristojbe za odgovor na tužbu. Stoga je tuženik odbijen u ukupnom iznosu 1.173,45 EUR na ime dijela naknade parničnog troška.

15. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 15. siječnja 2025.

SUTKINJA

Dubravka Čapelj

u.z. Davor Liščić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka, u roku 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

DOSTAVITI:

1. Punomoćniku tužitelja Tomislavu Bogdanu, odvjetniku u Osijeku

2. Punomoćniku tuženika Marku Vodanoviću, odvjetniku u Zagrebu