Poslovni broj Povrv-5298/2021-19

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, u pravnoj stvari tužitelja Svea Ekonomi d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417, zastupanog po punomoćnici Vlatki Nadramija, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika AĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po majci – punomoćnici NĆ iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 3. prosinca 2024. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Domagoja Gregurića, odvjetnika iz Zagreba i punomoćnice tuženika NĆ, dana **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Babić iz Zagreba, posl. br. OVRV-1517/2021 od 24. rujna 2021. godine, u dijelu pod točkom 1. u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 23,97 EUR/180,62 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 18,63 EUR/140,37 kn od 16.02.2020. godine do isplate,

- na iznos od 5,34 EUR/40,25 kn od 16.03.2020. godine do isplate, i to do 31. prosinca 2022. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 141,59 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. siječnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj Svea Ekonomi d.o.o. (ranije ovrhovoditelj), podnio je javnoj bilježnici Marini Babić iz Zagreba, dana 8. rujna 2021. godine prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u kojem predlaže donošenje rješenja o ovrsi, u kojem će se naložiti tuženiku (ranije ovršeniku), isplatiti tužitelju iznos od 23,97 EUR/180,62 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 18,63 EUR/140,37 kn teku od 16.02.2020. godine do isplate, a na iznos od 5,34 EUR/40,25 kn od 16.03.2020. godine do isplate, kao i nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 40,65 EUR / 306,25 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja rješenja o ovrsi do isplate. Naime, tužitelj u prijedlogu za ovrhu između ostalog ističe da je Ugovorom o Cesiji zaključenim dana 2. rujna 2020. godine između tužitelja i trgovačkog društva Telemach Hrvatska d.o.o., otkupio od Telemach Hrvatska d.o.o. između ostalih i tražbinu koju Telemach Hrvatska d.o.o. ima prema ovdje tuženiku, a o otkupu kojeg je potraživanja tuženik obaviješten dopisom od 9. rujna 2020. godine.

2. U vezi s navedenim prijedlogom za ovrhu javni bilježnik Marina Babić iz Zagreba je donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj OVRV-1517/2021 od 24. rujna 2021. godine.

3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenik (sada tuženik) je pravodobno podnio prigovor u kojem ističe da se ne priznaje ovršenikom, da nema nikakvih nepodmirenih obveza prema tužitelju s kojim nikada nije imao nikakve odnose, da se protivi cesiji i ne prihvaća ovrhovoditelja, da ne priznaje izvadak iz poslovnih knjiga kao vjerodostojnu ispravu jer ona to nije, da ovrhovoditelj nije naveo za što ga se točno tereti. Nadalje, tuženik navodi da je prekinuo dugogodišnji odnos uz podmirenje obveza (i više) zbog njihove nesavjesnosti i nepoštenja, te predlaže sudu da odbije ovrhovoditelja s prijedlogom za ovrhu za nepostojeći dug.

4. Slijedom navedenog, ovaj sud je po prigovoru ovršenika, sada tuženika, rješenjem poslovni broj Povrv-5298/21-2 od 11. listopada 2021. godine, temeljem odredbe članka 58. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17 - dalje u tekstu OZ) stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marine Babić iz Zagreba poslovni broj Ovrv- 1517/2021 od 24. rujna 2021. godine, u dijelu kojim je određena ovrha te je ukinuo sve provedene radnje i odredio kako će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. U podnesku od 4. studenoga 2021. godine tužitelj ističe da je s društvom Telemach Hrvatska d.o.o. (ranije Tele2 d.o.o.), sklopio Ugovor o Cesiji 2. rujna 2020., sa specifikacijom ugovora za tuženika, otkupivši tražbinu koju Telemach Hrvatska d.o.o. (ranije Tele2 d.o.o.) ima prema tuženiku, o čemu je obaviješten Obaviješću o prijenosu potraživanja od 9. rujna 2020. godine. Nadalje, tužitelj ističe da je tuženik dana 21. svibnja 2015. godine podnio zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa nakon prijenosa broja u Telemach Hrvatska d.o.o. (ranije Tele2 d.o.o.) mrežu za broj [broj telefona], te pritom odabrao tarifu Revolucija 150 te da je prilikom zasnivanja ugovornog odnosa tuženik priložio presliku svoje osobne iskaznice. Navodi da je do raskida ugovora došlo temeljem članka 7.3.3. Općih uvjeta, prema kojima je pretplatnik obavezan jednokratno isplatiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za pristup Telemach Hrvatska d.o.o. (ranije Tele2 d.o.o.) mreži, u slučaju da pretplatnik jednostrano raskine Ugovor unutar obvezatnog trajanja pretplatničkog odnosa, ili ako Ugovor tijekom obvezatnog trajanja pretplatničkog odnosa bude raskinut od strane Tele 2 krivnjom pretplatnika. Navodi i da je upravo društvo Telemach raskinulo ugovor primjenom citiranih odredbi općih uvjeta, čime su na naplatu došli preostali minimalni iznosi mjesečne potrošnje obuhvaćeni obveznim trajanjem ugovora. Ističe da iz tvrdnji tuženika u prigovoru proizlazi da se nije dovoljno upoznao sa svojim pravima i obvezama, a što mu je bilo omogućeno ukazivanjem na opće uvjete poslovanja te ostavljanje dovoljno vremena za upoznavanje s istim prije potpisa. Telemach Hrvatska d.o.o. (ranije Tele2 d.o.o.) je svoje usluge obračunavao i naplaćivao sukladno važećim cjenicima, što nesporno proizlazi iz specifikacije koja prileži utuženim računima. Postojanje i visinu potraživanja tužitelj navodi da dokazuje iz računa Telemach Hrvatska d.o.o. (ranije Tele2 d.o.o.), te izvoda iz otvorenih stavaka tužitelja koji je nastali dug preuzeo Ugovorom o cesiji. Tužitelj ističe da je tuženik sklopio pretplatnički ugovor na 24 mjeseca, te da iz toga proizlazi da čak i da tuženik nije koristio svoj pretplatnički račun i dalje bi iz istog proizašlo dugovanje budući da je i samim zahtjevom za zasnivanje pretplatničkog odnosa odabrao Tarifni model: Revolucija 150 (Mix tarifa 25), kojim se obvezuje na minimalnu mjesečnu potrošnju. Minimalna mjesečna potrošnja najmanji je iznos računa koji se plaća svaki puni mjesec za pružanje telekomunikacijskih usluga, neovisno o stvarno ostvarenoj potrošnji komunikacijskih usluga. Tuženik također ima pravo prema općim uvjetima poslovanja za pretplatnike Telemach Hrvatska d.o.o. (ranije Tele2 d.o.o.), po članku 12.3. podnijeti prigovor na iznos kojim je zadužen za obavljenu Uslugu. Prigovor se podnosi u roku 30 dana od dana dospijeća računa za obavljene usluge, a na koji je Telemach Hrvatska d.o.o. (ranije Tele2 d.o.o.) dužan dostaviti odgovor. Tužitelj smatra kako je prigovor tuženika na ovrhu neosnovan te da je tuženi mogao podnijeti prigovor na osporavane račune samo da je upotrijebio pažnju običnog razumnog čovjeka, koja se i očekuje od stranaka u ugovornom odnosu prema Zakonu o obveznim odnosima. Zaključno, tužitelj navodi da materijalni dokazi koji su priloženi uz predmetni podnesak upućuju na osnovanost potraživanja te da je iz računa Telemach Hrvatska d.o.o. (ranije Tele2 d.o.o.), uredno dostavljanih tuženom na navedenoj adresi, kao i izvoda iz otvorenih stavaka tužitelja koji je nastali dug preuzeo Ugovorom o cesiji, je vidljiva dospjela i nepodmirena tražbina tužitelja prema tuženiku. Slijedom navedenog, predlaže održati na snazi platni nalog, uz naknadu troškova parničnog postupka.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga tužitelja (list 8 spisa), u Obavijest o prijenosu potraživanja od 9.09.2020. godine (list 27-28 spisa), u Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa (list 29-30 spisa), u Zahtjev za prijenos broja (list 31-34 spisa), u presliku osobne iskaznice tuženika (list 35 spisa), u podatke za plaćanje, specifikaciju računa, detaljni ispis prometa (list 36-44 spisa), u Opće uvjete poslovanja Telemach Hrvatska d.o.o. (list 46-60 spisa), u Cjenik telekomunikacijskih usluga u Tele2 HR mreži (list 61-164 spisa), u Ugovor o cesiji između tužitelja i Tele 2 d.o.o., Dodatak br. 1, Dodatak br. 2 – Obavijest o prijenosu potraživanja (list (list 165-176 spisa), u podatke Telemacha Hrvatska d.o.o. za razdoblje od 1.08.2019. do 3.09.2020. godine (list 186 spisa), u Pritužbe tuženika na odgovor putem emaila te plaćene uplatnice (list 191-194 spisa), u specifikaciju potraživanja (list 212-214 spisa).

7. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 23,97 EUR (180,62 kn) na ime naknade za telekomunikacijske usluge.

9. Među strankama nije sporno postajanje ugovornog odnosa.

10. Sporna je osnovanost i visina tražbine.

11. Uvidom u Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 21. svibnja 2015. (list 29-30 spisa) razvidno je da je istim tuženik ugovorio s TELE2 d.o.o. korištenje paket usluga Revolucija 150 po ukupnoj mjesečnoj naknadi u iznosu od 100,00 kn, s datumom aktivacije 26. svibnja 2015., a koje usluge su tuženiku i naplaćene temeljem utuženih računa. Zahtjev je uredno potpisan od strane tuženika kao pretplatnika, a što tuženik niti ne osporava.

12. Nadalje, čitanjem ugovora o cesiji (list 165-172 spisa) utvrđeno je da je Tele2 d.o.o. prenio predmetno potraživanje na tužitelja.

13. Prihvatom Zahtjeva tuženik je prihvatio i Opće uvjete poslovanja Tele2 d.o.o., sada Telemach Hrvatska d.o.o. (u daljnjem tekstu: Opći uvjeti), koji su sastavni dio Ugovora.

14. Nadalje, čitanjem računa broj 44092882 za siječanj 2020. (list 37-41 spisa), sud je utvrdio da je tuženiku ispostavljen račun za telefonske usluge u iznosu od 22,02 EUR (165,90 kn), s datumom dospijeća 15. veljače 2020.

15. Čitanjem računa broj 44573484 za veljaču 2020. (list 42-45 spisa), sud je utvrdio da je tuženiku ispostavljen račun za telefonske usluge u iznosu od 5,34 EUR (40,25 kn), s datumom dospijeća 15. ožujka 2020.

16. Tuženik je imao mogućnost izjaviti prigovor na ispostavljene račune sukladno odredbi čl. 12.3. Općih uvjeta u roku 30 dana od dospijeća računa, što isti nije učinio. 17. Naime, tuženik je u spis predmeta dostavio pritužbe (list 191-192 spisa), ali iz istih proizlazi da je tuženik prigovorio računu za listopada 2019., dok se utuženi računi odnose na siječanj i veljaču 2020.

18. Odredbom čl. 50. st. 1. Zakona o elektroničkim komunikacijama (NN 73/08,90/11,133/12 i 80/13) propisano je da pretplatnik može operatoru javnih komunikacijskih usluga podnijeti prigovor na iznos kojim je zadužen za pruženu uslugu, te prigovor na kakvoću pružene usluge. Nadalje, odredom st. 2. istog članka određeno je da prigovor iz stavka 1. ovoga članka pretplatnik podnosi u pisanom obliku operatoru javnih komunikacijskih usluga, koji provodi postupak rješavanja prigovora. Prigovor mora sadržavati činjenice i dokaze na kojima se temelji, dok st. 3. propisuje da prigovor iz stavka 1. navedenog članka pretplatnik može podnijeti u roku od 30 dana od dana dospijeća računa za pružene usluge, ako se radi o prigovoru na iznos kojim je zadužen za pruženu uslugu, ili u roku od 30 dana od dana pružanja usluge, ako se radi o prigovoru na kakvoću pružene usluge.

19. Međutim, u spisu nema dokaza da je tuženik ikada tužitelju prigovorio utuženim računima, bilo na iznos istih, bilo na kakvoću pružene, odnosno ne pružene usluge.

20. Slijedom navedenog, odbijen je kao neosnovan prigovor tuženika da mu je neosnovano naplaćena usluga korištenja mobilnog interneta u inozemstvu.

21. Dakle, uvidom u prijepise priloženih računa, izvadak iz poslovnih knjiga i otvorenih stavki tužitelja, koji predstavljaju vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 28. Ovršnog zakona (NN br. 112/12, 25/13, 93/14, dalje u tekstu: OZ) i koje je sud u cijelosti prihvatio, utvrđeno je da tuženik duguje tužitelju po osnovi mjesečnih naknada tijekom trajanja pretplatničkog odnosa, a temeljem sklopljenih ugovora ukupan iznos od 23,97 EUR (180,62 kn). Stoga, nedvojbeno je da su stranke u spornom razdoblju bile u pretplatničkom odnosu i da je tuženik dužan podmiriti tužitelju dugovanje nastalo za vrijeme trajanja pretplatničkog odnosa i to po osnovi mjesečnih naknada temeljem sklopljenih ugovora.

22. Kako tuženik sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao da je podmirio potraživanje tužitelja u utvrđenom iznosu i po dospijeću, to ga je valjalo obvezati na isplatu glavnice u iznosu od 23,97 EUR (180,62 kn) sa pripadajućom zateznom kamatom od dana dospijeća do isplate, temeljem odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, dalje: ZOO), te održati na snazi platni nalog sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a., kao u točki I. izreke.

23. Na temelju odredbe čl. 183. st. 1. ZOO-a dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, dok je odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

24. Kako tuženik svoju novčanu obvezu nije ispunio po dospijeću, na temelju čl. 29. st. 1. ZOO-a duguje tužitelju pored glavnice i zatezne kamate, i to po stopi određenoj navedenim člankom 29. ZOO-a.

25. Stoga je sud na temelju čl. 9. ZOO-a održao na snazi platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi, smislu odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a. Dakle, sud je usvojio tužbeni zahtjev i odlučio kao pod točkom I. izreke ove presude.

26. Glede prigovora tuženika da je ugovor nišetan i to iz razloga jer ne sadržava sve što jedan ugovora mora sadržavati, da ugovor mora biti pojedinačni ugovor, odnosno točno označavati samo ovdje tuženika, što nije, a ne da se jednim ugovorom obuhvati više osoba, da tužitelj nije dokazao da je bilo potrošnje odnosno dostavio dokumentaciju iz koje je vidljivo da nije bilo potrošnje jer je tuženi bio vani i izvadio je SIM karticu i nije bilo nikakve potrošnje, valja reći da su navedeni prigovori istaknuti nakon zaključenja prethodnog postupka, ali i neovisno o tome ocijenjeni su kao paušalni i ničim dokazani, odnosno sud nije našao u čemu bi se sastojala ništetnost predmetnih ugovora, niti iz prigovora tuženika proizlazi koji točno ugovor je po njegovom mišljenju ništetan.

27. S obzirom da se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, kako će biti obrazloženo u nastavku odluke (Zaključak broj 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017.). Tako se odluka o parničnim troškovima temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te čl. 155. ZPP, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) i odredbama Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj: 9/21, 18/22; dalje u tekstu: Pravilnik).

28. Tužitelju je tako priznat trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 16,59 EUR (čl. 6. st. 1. Pravilnika). Tužitelju je priznat i trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to jednokratna nagrada za cjelokupni postupak 50 bodova (Tbr. 7/9. Tarife), što uz važeću vrijednost jednog boda od 2 EUR (Tbr. 54 OT) i porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr.46 OT) iznosi 125,00 EUR. Dakle, tužitelju je priznat ukupni trošak u iznosu od 141,59 EUR, a prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na trošak parničnog postupka od dana presuđenja do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP).

29. Sud je našao neosnovanim trošak sastava ovršnog prijedloga jer tužitelju pripada jednokratna nagrada za cjelokupni postupak uzimajući u obzir da je rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha stavljeno izvan snage i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga te da se radi o jedinstvenom postupku u kojem se o troškovima postupka odlučuje odlukom kojom se završava postupak pred sudom u smislu odredbe čl. 164. st. 4. ZPP-a. Tužitelju nije priznat trošak dostave javnog bilježnika u iznosu od 8,30 EUR (62,50 kn) i materijalni trošak odvjetnika u iznosu od 3,32 EUR (25,00 kn), s obzirom da tužitelj nije dokazao da mu je navedeni trošak nastao.

30. Slijedom navedenog, o trošku parničnog postupka odlučeno je kao u točki II. i III. izreke ove presude.

U Zagrebu 15. siječnja 2025.

Sudac:

Goran Goluža

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10 i 11 ZPP- a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. (članak 467.st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika