Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2609/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Josipu Valiću, odvjetniku u Puli, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Ilić i Fruk Morana, u Rijeci i Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika i o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, pod poslovnim brojem P-876/2023-51 od 19. lipnja 2024., u sjednici vijeća, održanoj 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana i u pobijanom dijelu (točkama I., II. i III. izreke presude) potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, pod poslovnim brojem P-876/2023-51 od 19. lipnja 2024.

II. Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana žalba tužitelja OK i u pobijanom dijelu po žalbi tužitelja kojim izrekom prvostupanjske presude nije odlučeno o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka za pristup na ročište za objavu presude i za sastav tri podneska preinačuje se prvostupanjska presuda, na način da ista presuda u tom dijelu glasi:

„Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju daljnje parnične troškove (pored pravomoćno dosuđenih troškova u iznosu od 2.702,99 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom kao u točki II. izreke prvostupanjske presude) u iznosu od 125,00 EUR-a, dok se zahtjev tužitelja za daljnje troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 2.000,00 EUR-a, kao i za troškove žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 11.516,06 EUR-a zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose, točkom II. izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.702,99 EUR-a, a točkom III. izreke, odbijen je u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

2. Žali se tuženik, pobijajući prvostupanjsku presudu, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda preinači, na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žali se i tužitelj, ne navodeći izrijekom žalbene razloge, zbog kojih pobija prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim tužitelju točkom II. izreke presude nisu priznati daljnji troškovi postupka, predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači, na način da se usvoji i preostali zahtjev tužitelja za naknadu parničnog, uz troškove žalbenog postupka.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Žalba tužitelja djelomično je osnovana.

7. Iz stanja spisa predmeta i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je u ovoj pravnoj stvari tužitelj podnio tužbu protiv tuženika, kojom je zahtijevao utvrđenje ništetnosti odredba Ugovora o kreditu broj 118-50-2841717, kojeg su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor, zaključili 18. svibnja 2005. godine, a odredbama kojeg Ugovora o kreditu da je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak (CHF), kao i promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, te zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa po predmetnom Ugovoru o kreditu iz navedenih osnova ništetnosti.

8. Nadalje, 17. veljače 2023. godine, Općinski sud u Puli-Pola, pod poslovnim brojem P-962/2019-28, donio je presudu i rješenje, kojom presudom je, točkom I.I. i točkom I.II. izreke, utvrđeno, da je ništetna odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u članku 2. i članku 8. Ugovora o kreditu broj 118-50-2841717 i da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 118-50-2841717, kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, sadržane u odredbi članka 1., članka 7. i članka 8., te je točkom I.III. izreke naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 11.516,06 EUR-a / 86.767,78 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je točkom I.IV. izreke odbijen zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 12,86 EUR-a / 96,93 kune zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a rješenjem je, točkom I. izreke, utvrđeno djelomično povlačenje tužbe tužitelja u dijelu kojim je tužitelj potraživao isplatu iznosa od 340,77 EUR-a / 2.567,53 kune zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.712,83 EUR-a

/ 27.974,32 kune, a točkom III. izreke odbijen je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka, dok je točkom IV. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka.

9. Povodom žalbe tuženika na točku I. izreke navedene presude i točke II. i IV. izreke navedenog rješenja, presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem Gž-1159/23-3 od dana 18. srpnja 2023., djelomično je odbijena kao neosnovana, a djelomično je uvažena kao osnovana žalba tuženika i prvostupanjska presuda i rješenje je potvrđena u pobijanom dijelu kojim je točkama I.I i I.II. izreke usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, dok je ukinuta u pobijanom dijelu kojima je točkom I.III. izreke usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od ukupno 11.516,06 EUR-a / 86.767,78 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu kojim je točkama II. i IV. izreke rješenja odlučeno o troškovima postupka, te je predmet u tim dijelovima vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

10. Dakle, iz naprijed navedenog proizlazi, da je u ovoj pravnoj stvari ostalo za odlučiti o zahtjevu tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa iz osnove ništetnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, kojima je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak (CHF) i promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

11. Nije u pravu tuženik, kada prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a.

12. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, u obrazloženju prvostupanjske presude navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama, jer je sud prvog stupnja obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitim i na čemu temelji tu svoju ocjenu, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

13. Budući, da prvostupanjska presuda nije donesena uz bitnu postupovnu povredu koju ističe tuženik, niti uz neke druge povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP- a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnost, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

14. Isto tako, nije u pravu tuženik, niti, kada navodi da se prvostupanjska presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom I. izreke svoje presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

15. Naime, prvostupanjski sud, ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

16. Tako iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je sud prvog stupnja, po provedenom dokaznom postupku, a na temelju činjenica utvrđenih temeljem kompletne raspravne građe, ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja utemeljio je na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Tomislava Prpića, da preplaćena razlika između iznosa kojeg da je tužitelj isplatio tuženiku na temelju predmetnog Ugovora o kreditu i iznosa koji da je rezultat primjene početno ugovorene kamatne stope i kunske protuvrijednosti

srednjeg tečaja CHF na dan realizacije kredita, ukupno da iznosi 11.528,93 EUR-a;

- u odnosu na tuženikov istaknuti prigovor zastare tužiteljevog potraživanja, a obzirom da se u konkretnom slučaju radi o institutu stjecanja bez osnove, da se primjenjuje opći togodišnji zastarni rok iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO/05);

- imajući u vidu odredbe članka 241. i odredbe članka 245. stavke 1. i 3. sve ZOO/05, u konkretnom slučaju da je došlo do prekida zastare 4. travnja 2012., kada da je podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu pod poslovnim brojem P-1401/12, a zastara ponovo da je počela teći u pogledu zahtjeva za restituciju vezano za ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi 13. lipnja 2014., a u pogledu zahtjeva za restituciju vezano za ništetno ugovaranje valutne klauzule u CHF 14. lipnja 2018.;

- u ovoj pravnoj stvari tužba da je podnesena 10. lipnja 2019., a preinačena podneskom od 2. rujna 2020., pa imajući u vidu da je 27. travnja 2024. doneseno pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prema kojem u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva, to potraživanje tužitelja po preinačenoj tužbi od dana 2. rujna 2020. da nije u zastari.

17. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, nalažući tuženiku, a pozivom na odredbe članka 323. stavka 1. i odredbe članka 1111. sve ZOO/05, da, iz osnova ništetnosti ugovornih odredbi, kojim je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak (CHF), kao i promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, isplati tužitelju preplaćene iznose iz tih osnova ništetnosti i to, u skladu sa postavljenim tužbenim zahtjevom, ukupno iznos od 11.516,06 EUR-a zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od uplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude.

18. Prvostupanjski sud je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika.

19. Stoga, žalbenim navodima tuženika – kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja i zaključaka, suprotnu od ispravnih zaključaka po sudu prvog stupnja na temelju valjano utvrđenog činjeničnog stanja, te prigovara i pravilnosti primijene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkom I. izreke svoje presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkom I. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, pa se tuženik, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome, zašto je točkom I. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

20. Tuženiku je, a u odnosu na njegove žalbene navode, kojima smatra da je sud prvog stupnja pogrešno postupio, kada je utvrdio ništetnim odredbe predmetnog Ugovora o kreditu, kojim je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak (CHF), kao i promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, za navesti, da je ništetnost tih navedenih odredbi Ugovora o kreditu utvrđena točkama I.I. i I.II. presude sadržane u presudi i rješenju Općinskog sud u Puli-Pola, pod poslovnim brojem P-962/2019-28 od 17. veljače 2023. godine, a koja prvostupanjska presuda je u tom dijelu potvrđena presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem Gž-1159/23-3 od dana 18. srpnja 2023., pa se tuženik, radi nepotrebnog ponavljanja, upućuje na obrazloženje prvostupanjske i drugostupanjske odluke.

21. U odnosu na daljnje žalbene navode, tuženiku je za odgovoriti, da, plaćanjem manjih mjesečnih anuiteta, na strani tužitelja nije došlo do povećanja imovine, slijedom čega nema niti pretpostavki za primjenu odredbe članka 1111. ZOO/05, u pogledu umanjenja pretplaćenog iznosa tužitelja temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, za iznose koje je tužitelj platio manje, radi manjeg tečaja od početno ugovorenog tečaja u CHF, kako je to ispravno i zaključio sud prvog stupnja obrazloženjem svoje presude.

22. Suviše, tuženiku je i za navesti, da u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, a što je slučaj u ovoj pravnoj stvari, u postupcima u kojima tužitelj potražuje isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, sud nije ovlašten, niti dužan, umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita (ovakav stav zauzet u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.).

23. Nadalje, u odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja, valja ukazati, da je sud prvog stupnja, kada je usvojio kondemnatorni tužbeni zahtjev tužitelja, ispravno utvrdio da isti tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Naime, Udruga Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, Zagreb, je 4. travnja 2012. godine pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojega i tuženika, upravo radi utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Navedena tužba je pokrenuta u smislu članka 502.a ZPP-a, te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, te će sud u tom slučaju biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, iako tužitelj osobno nije podnosio tužbu radi zaštite kolektivnih interesa (niti je isto bio ovlašten podnijeti temeljem članka 502.a. stavak 1. ZPP-a), takva kolektivna tužba u svojoj suštini predstavlja postupanje koje je izravno i uzročno povezano sa činjeničnim utvrđenjima iz ovoga postupka. U tom smislu je i interes tužitelja jedan od brojnih interesa osoba sa ugovorenim promjenjivim kamatnim stopama i valutnim klauzulama, koji zajedno čine kolektivni interes, a radi čije zaštite je pokrenuta kolektivna tužba. To znači da se podnošenjem kolektivne tužbe prekida zastara temeljem članka 241. ZOO-a.

24. Za predmet postupka su bitne dvije okolnosti. Prva, prema kojoj je prekinuta zastara (podnošenjem tužbe 4. travnja 2012. u kolektivnom sporu), te druga prema kojoj ista počinje ponovno počela teći 13. lipnja 2014. trenutkom pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. travnja 2012. Navedeno stajalište kao takvo jasno proizlazi, te biva potvrđeno i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., prema kojemu zastara individualnih restitucijskih zahtjeva u odnosu na preplaćene kamate počinje teći ispočetka tek od 13. lipnja 2014. Obzirom da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida se ne računa u zakonom određeni rok za zastaru ( članak 245. stavak 1. ZOO-a).

25. Vrhovni sud Republike Hrvatske, presudom i rješenjem, pod poslovnim brojem Rev-2245/17 od 20. ožujka 2017., izrazio je pravni stav, da je pokretanjem parnice za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO/05, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača da počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, pa obzirom da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u postupku zaštitu kolektivnih interesa potrošača, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 04. srpnja 2013., u odnosu na ništetnost valutne klauzule, postala pravomoćna 14. lipnja 2018. godine, kada da je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, pod poslovnim brojem Pž-6632/17, to je rok za restitucijski zahtjev tužitelja počeo teći 14. lipnja 2018. godine.

26. Prema tome, tužitelj je podnošenjem tužbe 10. lipnja 2019. (tužba – listovi od 1 do 4 spisa) istu podnio unutar pet godina računajući od 13. lipnja 2014., odnosno 14. lipnja 2018., kao datuma od kojih je zastara individualnih zahtjeva počela teći iznova.

27. Tuženiku je i za navesti, da je sud prvog stupnja pravilno postupio, kada je tužitelju na dosuđene mjesečne iznose priznao pripadajuće zakonske zatezne kamate, jer je isto ispravno utemeljeno na odredbi članka 29. stavak 2. ZOO/05., te suviše, tuženiku je i za navesti, da je sud prvog stupnja i ispravno postupio, kada je naložio tuženiku da tužitelju plati pripadajuće zakonske zatezne kamate na pojedinačne mjesečne iznos koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, jer je tuženik u konkretnom slučaju nesavjestan stjecatelj.

28. Isto tako, tuženiku je i za navesti, da prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO/05, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz članka 1111. ZOO- a.

29. Slijedom toga, u konkretnom slučaju, kod utvrđenja ništetnim i bez pravnog učinka ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF i o promjenjivoj kamatnoj stopi, tužitelj je stekao pravo od tuženika zahtijevati isplatu temeljem tih ništetnih odredbi.

30. Prema tome, žalba tuženika protiv točke I. izreke prvostupanjske presude, kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, izjavljena zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

31. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, u dijelu kojim je točkom II. izreke presude naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.702,99 EUR-a i kojim je točkom III. izreke presude odbijen u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka, jer je isto ispravno utemeljeno na odredbi članka 154. stavku 5. ZPP-a i odredbi članka 155. stavku 1. ZPP-a, pa se žalba tuženika i u ovom dijelu ukazuje neosnovana, a tuženiku je, u odnosu na njegove žalbene prigovore, i za navesti, da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog tužbenog zahtjeva (za iznos od 12,86 EUR-a / 96,93 kune, a iz stanja spisa predmeta ne bi niti proizlazilo da je tuženik zahtijevao troškove postupka u odnosu na povućeni dio tužbenog zahtjeva tužitelja.

32. Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi tuženika, a prvostupanjskom presudom u pobijanom dijelu, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena, kako žalbom istaknuta, tako ni niti bilo koja od ostalih bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, dok je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo ispravno primijenjeno, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

33. Međutim, dijelom neosnovano, a dijelom osnovano, tužitelj pobija prvostupanjsku odluku, u dijelu kojim izrekom presude tužitelju nisu priznati daljnji troškovi postupka.

34. Naime, tužitelju je prvo za navesti, da, neovisno što je tužitelj u ovoj pravnoj stvari zahtijevao i utvrđenje ništetnosti predmetnih odredbi Ugovora o kreditu, u okolnostima kada se zahtjev tužitelja odnosio na novčanu svotu, tada se, u tim okolnostima, temeljem odredbe članka 35. ZPP-a, kao vrijednost predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost tog zahtjeva.

35. Nadalje, neosnovano tužitelj svojom žalbom navodi, da je sud prvog stupnja pogrešno postupio, kada mu nije priznao troškove za sastav podnesaka od 14. rujna 2020. (stranice od 86 do 90 spisa), 12. lipnja 2021. (stranica 100 spisa) i 7. travnja 2022. (stranice od 139 do 144 spisa), a to stoga, jer u tim podnescima tužitelj već ili ponavlja istaknute navode tijekom postupka ili je te navode mogao isticati i na održanim ročištima, pa i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda troškovi sastavljanja navedenih podnesaka ne bi predstavljali opravdane troškove potrebne za vođenje ove parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa je sud prvog stupnja ispravno postupio, kada tužitelju nije priznao troškove za sastav navedenih podnesaka.

36. Ali, osnovano tužitelj svojom žalbom prigovara, da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je odbio zahtjev tužitelja za naknadom troška pristupa na ročište za objavu presude, održano dana 17. veljače 2023. godine.

37. To stoga, što tužitelju, koji je bio nazočan na ročištu za objavu presude, održanom dana 17. veljače 2023. godine (stranice od 178 do 182 spisa), za pristup na to ročište za objavu presude, u skladu sa zahtijevanim troškovima (troškovnik – stranica 159 spisa), temeljem Tbr. 9. točke 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 – dalje: Tarifa), pripada iznos od 50 bodova ili 100,00 EUR-a (Tbr. 54. Tarife), a što uvećano za 25% PDV-a iznosi 125,00 EUR-a, pa je taj iznos na ime troška postupka tuženik dužan naknaditi tužitelju, slijedom čega je, u ovom dijelu djelomičnim odbijanjem kao neosnovane, a djelomičnim uvažavanjem kao osnovane žalbe tužitelja, odlučeno kao u točki II. izreke (članak 380. točka 3. ZPP-a).

38. Tužitelju nisu priznati troškovi žalbenog postupka, rješavajući kao u dijelu izreke, jer je isti svojom žalbom uspio samo u sporednom potraživanju (troškovima postupka).

39. Slijedom svega naprijed navedenog, presuđeno je kao u izreci.

Split, 15. siječnja 2025.

PREDSJEDNCA VIJEĆA

Tihana Pivac