Poslovni broj: P-14/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sucu toga suda Ivani Klaić Žlepalo, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Radolović Kuprešak, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice Republika Hrvatska-Ministarstvo obrane, OIB:52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, Građansko- upravnom odjelu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 11. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženice, 15. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj-Ministarstvu obrane, OIB:52634238587 da tužitelju ĐĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime rada na izdvojenom objektu umanjenom za 8 sati odmora dnevno, isplati iznos od 20.597,25 EUR bruto uvećan za iznos zakonskih zateznih kamata osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od petnaest dana:

- na iznos od 542,87 EUR od 16. siječnja 2012.,

- na iznos od 250,98 EUR od 16. veljače 2012.,

- na iznos od 430,57 EUR od 16. ožujka 2012.,

- na iznos od 700,01 EUR od 16. travnja 2012.,

- na iznos od 936,59 EUR od 16. svibnja 2012.,

- na iznos od 840,44 EUR od 16. lipnja 2012.,

- na iznos od 404,36 EUR od 16. srpnja 2012.,

- na iznos od 483,10 EUR od 16. kolovoza 2012.,

- na iznos od 1.759,89 EUR od 16. rujna 2012.,

- na iznos od 412,76 EUR od 16. lipnja 2012.,

- na iznos od 1.014,80 EUR od 16. studenoga 2012.,

- na iznos od 211,87 EUR od 16. prosinca 2012.,

- na iznos od 65,18 EUR od 16. siječnja 2013.,

- na iznos od 1.057,73 EUR od 16. veljače 2013.,

- na iznos od 664,25 EUR od 16. ožujka 2013.,

- na iznos od 1.109,13 EUR od 16. travnja 2013.,

- na iznos od 534,65 EUR od 16. svibnja 2013.,

- na iznos od 1.040,82 EUR od 16. lipnja 2013.,

- na iznos od 159,54 EUR od 16. srpnja 2013.,

- na iznos od 1.024,24 EUR od 16. kolovoza 2013.,

- na iznos od 1.075,17 EUR od 16. rujna 2013.,

- na iznos od 634,84 EUR od 16. listopada 2013.,

- na iznos od 1.132,51 EUR od 16. studenoga 2013.,

- na iznos od 656,04 EUR od 16. prosinca 2013.,

- na iznos od 1.212,07 EUR od 16. siječnja 2014.,

- na iznos od 971,26 EUR od 16. ožujka 2014.,

- na iznos od 765,37 EUR od 16. travnja 2014.,

- na iznos od 506,21 EUR od 16. svibnja 2014.,

II Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj-Ministarstvu obrane, OIB:52634238587 da tužitelju CĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade za dva slobodna dana za rad na izdvojenom objektu i to subote i nedjelje isplati iznos od 4.042,94 EUR bruto uvećan za iznos zakonskih zateznih kamata osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od petnaest dana:

- na iznos od 137,86 EUR od 16. siječnja 2012.,

- na iznos od 144,43 EUR od 16. veljače 2012.,

- na iznos od 137,86 EUR od 16. ožujka 2012.,

- na iznos od 150,29 EUR od 16. travnja 2012.,

- na iznos od 45,74 EUR od 16. svibnja 2012.,

- na iznos od 200,38 EUR od 16. lipnja 2012.,

- na iznos od 47,82 EUR od 16. srpnja 2012.,

- na iznos od 45,74 EUR od 16. kolovoza 2012.,

- na iznos od 45,74 EUR od 16. listopada 2012.,

- na iznos od 150,29 EUR od 16. prosinca 2012.,

- na iznos od 242,88 EUR od 16. ožujka 2013.,

- na iznos od 279,50 EUR od 16. travnja 2013.,

- na iznos od 178,23 EUR od 16. svibnja 2013.,

- na iznos od 267,35 EUR od 16. srpnja 2013.,

- na iznos od 46,58 EUR od 16. kolovoza 2013.,

- na iznos od 390,42 EUR od 16. rujna 2013.,

- na iznos od 133,68 EUR od 16. listopada 2013.,

- na iznos od 244,01 EUR od 16. studenoga 2013.,

- na iznos od 232,92 EUR od 16. prosinca 2013.,

- na iznos od 222,79 EUR od 16. siječnja 2014.,

- na iznos od 97,61 EUR od 16. ožujka 2014.,

- na iznos od 327,60 EUR od 16. travnja 2014.,

- na iznos od 234,00 EUR od 16. svibnja 2014.,

- na iznos od 39,22 EUR od 16. kolovoza 2014.,

III Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj-Ministarstvu obrane, OIB:52634238587 da tužitelju CĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.408,15 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 15. siječnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od petnaest dana.

IV Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

V Odbija se kao neosnovan tuženičin zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 18.625,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je djelatna vojna osoba, zaposlena kod tuženika. Sjedište zapovjedništva ustrojstvene jedinice je u Velikoj Buni. Redovno radno vrijeme zaposlenicima tuženika u pravilu traje od 8-16 sati, a odvija se kroz 5 radnih dana. Tužitelj je u obavljanju svojih radnih zadataka na osnovu zapovjedi dnevno radio dulje od 8 sati tako da sukladno čl. III Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine", broj: 118/09 i 118/12) ima pravo na proporcionalno uvećani dnevni odmor na način da dnevni odmor kod 12-satnog dnevnog radnog vremena iznosi ukupno 60 minuta. Budući da tuženik nije tužitelju omogućio korištenje dnevnog odmora od 60 minuta tužitelj traži plaćanje neiskorištenih sati dnevnog odmora u vrijeme kada je njegov rad trajao dulje od 8 sati dnevno, odnosno kada je dnevni rad tužitelja trajao 12 sati-vrijeme dežurstva i dr. Iako se rad tužitelja odvijao na terenu, tuženik nije tužitelju redovno obračunavao rad na terenu sukladno činu, tako da tužitelj ovim zahtjevom potražuje isplatu dnevnica i neisplaćenog terenskog dodatka sukladno činu. Tužitelj do dva puta mjesečno po sedam dana na osnovu Zapovjedi obavlja poslove aktivnog dežurstva. Za vrijeme 7x24-satnog aktivnog dežurstva tužitelj ne smije napuštati mjesto dežurstva. Dežurstvo tužitelja na izdvojenom i izoliranom objektu traje sedam dana po 24 sata, a tužitelj nakon sedmodnevnog dežurstva ostvaruje pravo na sedam slobodnih dana sukladno čI. XI st. 2 Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika. Tuženik u razdoblju 5. siječnja 2012. do 30. svibnja 2014. nije tužitelju za 7-dnevno dežurstvo odobravao korištenje 7 slobodnih dana, već 5 dana, računajući kao slobodan dan neradnu subotu i nedjelju tako da tužitelj potražuje naknadu za subotu i nedjelju nakon odrađenog dežurstva, koji dani su neradni, a tužitelju su uračunati kao slobodni dani nakon dežurstva. Dakle, tužitelj je oštećen za dva slobodna dana po dežurstvu za što zahtijeva isplatu naknade. Čl. 17a Pravilnika o izmjenama i dopunama pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine", broj: 33/02, 58/2,175/03, 136/04, 76/07 i 88/09) propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme provedeno na aktivnom dežurstvu pripada dodatak za aktivno dežurstvo i to za svaki sat aktivnog dežurstva. Tuženik nije tužitelju isplaćivao dodatak za kompletno 24-satno dežurstvo. Tužitelj ovim zahtjevom potražuje i isplatu neisplaćenog iznosa za obavljena aktivna dežurstva mjesečno u trajanju 7x24 sata (16 sati dežurstvo i 8 sati odmor prema sudskoj praksi VS RH) i to na način da se cijena sata redovnog rada temeljem osnovne plaće (osnovica + minuli rad+ posebni uvjeti rada uveća za dodatak prema činu za aktivno dežurstvo od 7x24 sata. Čl. XVIII st.1 Odluke o rasporedu radnog vremena Klasa:023-03714-03/1, Urbroj:512-01-14-382, koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014. u čl. XVIII uređeno je da se dežurstvo djelatnih vojnih osoba odvija neprekidno u trajanju od 24 sata, a da se djelatna vojna osoba koja je obnašala službu dežurstva oslobađa svih obveza prvi sljedeći radni dan. ČI. XII st. 2 predmetne Odluke uređeno je da djelatnoj vojnoj osobi za sedam dana rada pripada sedam dana odmora. Budući da tužitelj obnaša službu dežurstva do dva puta mjesečno (7x24 sata) analogno navedenom tužitelju pripada nakon svakih 7 dana borbenog dežurstva 7 slobodnih dana, a tuženik mu odobrava 5 slobodnih dana te subotu i nedjelju koji dani su svim pripadnicima oružanih snaga neradni dani. Sukladno navedenom, tužitelj potražuje naknadu za 2 slobodna dana nakon svakog dežurstva, te plaćanje neradne subote i nedjelje koje mu Tuženik evidentira kao slobodne dane nakon dežurstva. Člankom XIV Odluke o rasporedu radnog vremena Klasa: 023-03714-03/1, Urbr: 512-01-14382, od 28. svibnja 2014. propisano je da djelatna vojna osoba -Tužitelj za vrijeme dežurstva može raditi najviše 12 sati, a preostalih 12 sati da je u stanju aktivne pripravnosti za rad te da za vrijeme aktivne pripravnosti ne smije bez dopuštenja nadređenog napuštati mjesto rada. Budući da je tužitelj dežuran 7x24 sata i vrijeme rada i tzv. aktivne pripravnosti za rad odvijaju se na isti način i u istom prostoru, te da ne smije napuštati mjesto rada svih 7x24. Mjesto stanovanja tužitelja je [adresa]. Tužitelj za dolazak na rad prilikom preuzimanja dužnosti i na odlazak s rada nakon predaje dužnosti na putu provede po 6 sati (ukupno 12 sati) koji sati se sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava tužitelju trebaju uračunati u redovan rad, tako da tužitelj potražuje i naknadu za 6 sati nakon svakog preuzimanja i predaje dužnosti nakon korištenja slobodnih dana, budući da mu tuženik kod preuzimanja dužnosti računa 8 sati, a ne 14 sati i kod primopredaje dužnosti također mu računa 8 sati, a ne i vrijeme od 6 sati koliko provodi na putu. Tužitelj se prije podnošenja ove tužbe obratio državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora, sukladno čl. 186a ZPP-a ali do podnošenja ove tužbe nije primio očitovanje ODO-a.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženica je osporila osnovu i visinu predmetnog tužbenog zahtjeva u cijelosti, te isti smatra u potpunosti neosnovanim jer je tužitelju u utuženom vremenskom razdoblju u skladu s ostvarenim satima rada i mjesečnim evidencijama, izvršena isplata svih dodataka sukladno Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine", broj: 118/09) kao i Pravilniku o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba „(Narodne novine", broj: 33/14,41/14, 53/14, 114/14, 72/15). Uvidom u predmetnu tužbu razvidno je da tužitelj potražuje između ostalog i isplatu dnevnica pozivajući se na činjenične navode da tužena tužitelju nije redovno obračunavala rad na terenu sukladno činu. Međutim, uvidom u zahtjev za mimo rješenje spora koji se nalazi u spisu razvidno je da tužitelj predmetnim zahtjevom nije obuhvatio i traženje isplate dnevnica, odnosno isti nije u zahtjevu naveo da zahtjeva isplatu dnevnica, te je stoga u pogledu navedenog dijela tužbenog zahtjeva predmetna tužba preuranjena, jer nije ispoštovana procesna pretpostavka sukladno odredbi čl. 186.a ZPP-a. Obzirom da u pogledu isplate dnevnica tužitelj se tuženoj nije obratio sa zahtjevom za mimo rješenje spora glede navedene osnove ispunjeni su uvjeti za djelomično odbacivanje tužbe u pogledu tužbenog zahtjeva za isplatom dnevnica za rad na terenu. Ukoliko se u pogledu dijela tužbenog zahtjeva za isplatom dnevnica ne odbaci tužba, zbog preuranjenosti, počinjena je apsolutno bitna povreda Zakona o parničnom postupku na koju nadležni drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a zbog koje se povrede ima tužba u pogledu navedenog dijela tužbenog zahtjeva odbaciti. Podredno, ukoliko sud ne odbaci tužbu u pogledu tužbenog zahtjeva za isplatom dnevnica, tužena ističe da je u pogledu tužbenog zahtjeva za isplatom dnevnica tužitelj učinio objektivnu preinaku tužbenog zahtjeva u odnosu na podneseni zahtjev za mimo rješenje spora, a na koju tužena izričito ne pristaje, a kako se radi o preinaci za koju je potreban pristanak tužene, učinjena preinaka je nedopuštena obzirom da na istu tužena ne pristaje. Naime, na tužitelja, kao djelatnu vojnu osobu, glede radnog vremena, isplate plaće i dodataka na plaću u utuženom razdoblju primjenjivali podzakonski akti koji su doneseni temeljem odredbi Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, a koji je lex specialis za djelatne vojne osobe. Nadalje, u naslovnom predmetu u pogledu primjene zakonskih i podzakonskih propisa kojima je uređena predmetna materija potrebno je razlikovati dva vremenska razdoblja. U prvom razdoblju od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014. primjenjivala se Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika ("Narodne novine" broj: 118/09 i 118/12), (u daljnjem tekstu Odluka), i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj: 118/09), (u daljnjem tekstu Pravilnik) koji su stupili na snagu 1. listopada 2009. Navedenom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo, i stražarska služba. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine44, broj: 118/09) bilo je regulirano pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu koje je tužitelj ostvario i koja su isplaćena u navedenom razdoblju. Glede navedenog razdoblja ističe se sudska praksa u istovrsnim predmetima, odnosno presuda Županijskog suda u Osijeku, broj: GŽ-1254/2012 od 23. kolovoza 2012. i Gž- 1829/2012 od 12. srpnja 2012. Isto stajalište zauzeto je i presudama: Županijskog suda u Bjelovaru, broj: Gž- 2185/2011 od 12. siječnja 2012., Županijskog suda u Karlovcu, broj: GŽ-978/2012 od 6. lipnja 2012. i Županijskog suda u Slavonskom Brodu, broj: GŽ-474/2013 od 5. veljače 2014 te ranije citiranim presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Revr-1845/12, Revr- 1902/12 i Revr- 1795/12. Dana 26. lipnja 2013. stupio je na snagu novi Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 73/13 i 75/15), kojim je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću (članak 136.). Člankom 139. stavkom 1. navedenog Zakona propisano je da su dodaci na plaću oni dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe, dok dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada. Stavkom 6. istog članka propisano je da ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka, kao i deficitarna zanimanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak. Glede radnog vremena, ističemo daje člankom 153. Zakona propisano daje služba u Oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan, dok raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane. Također važno i temeljno je za istaknuti da je člankom 155. Zakona izričito propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine", brojevi: 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15). Upravo su temeljem citiranih odredaba Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske doneseni podzakonski propisi kojima je u cijelosti uređeno pitanje radnog vremena, oblika organiziranja rada te prava na dodatke i iznos dodataka na plaću za pojedine oblike rada, i to: Odluka o rasporedu radnog vremena („Narodne novine", broj: 66/14, 23/15 i 84/15) i gore navedeni Pravilnik, a koji su stupili na snagu 1. lipnja 2014. (u daljnjem tekstu: Odluka i Pravilnik iz 2014.). Točkom IV. Odluke iz 2014. je također propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014. Kako su navedeni Odluka i Pravilnik iz 2014. doneseni na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, (koji Zakon je lex specialis za djelatne vojne osobe) to glede pitanja koja uređuju, taj Zakon i propisi imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima, (isto sukladno stajalištu Vrhovnog suda RH izraženom u već spomenutim revizijskim odlukama), a koje se ne primjenjuju na djelatne vojne osobe kao posebnu kategoriju osoba. Slijedom navedenih zakonskih i podzakonskih pravnih akata predmetni tužbeni zahtjev se ukazuje u potpunosti neosnovanim. Slijedom svega navedenog, tužena osporava osnovu i visinu predmetnog tužbenog zahtjeva u cijelosti, te isti smatra neosnovanim i predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženoj sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate po stopi sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu neisplaćene naknade za rad na izdvojenom objektu umanjen za 8 sati odmora za razdoblje od siječnja 2012. do svibnja 2014., potraživanje na osnovu neiskorištenih slobodnih dana uključujući i subote i nedjelje za razdoblje od siječnja 2012. do kolovoza 2014. i naknade za 4 sata aktivne pripravnosti po redovnoj cijeni sata rada za razdoblje od kolovoza 2014. do siječnja 2017.

3.1. Na ročištu održanom 11. prosinca 2024. (list 404-406 spisa) tužitelj je povukao dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanje s osnove naknade za 4 sata aktivne pripravnosti za iznos od 3.024,79 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Tuženica se nije protivila djelomičnom povlačenju tužbe i nije tražila naknadu troška za povučeni dio.

3.2. Tužitelj je nakon provedenog financijskog vještačenja podneskom od 24. svibnja 2019. (list 354-355 spisa) specificirao tužbeni zahtjev dok je podneskom od 6. studenoga 2024. tužbeni zahtjev uredio s obzirom na promjenu službene valute u Republici Hrvatskoj iz kune u euro. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj traži isplatu iznosa od 20.597,25 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose te glavnice od dospijeća do isplate, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći na ime rada na izdvojenom objektu umanjenom za 8 sati odmora dnevno, iznosa od 4.042,94 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose te glavnice od dospijeća do isplate, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći na ime naknade za dva slobodna dana za rad na izdvojenom objektu i to subote i nedjelje.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u Zahtjev za mirno rješenje spora (list 5-6 spisa), Odluku o rasporedu za tužitelja (list 7 spisa), Odluku o rasporedu radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (list 8-9 spisa), Odluku o rasporedu radnog vremena (list 10-12 spisa), dokumentaciju o radnom angažmanu tužitelja, kartice djelatnika, knjigovodstvene kartice, prikaz radnog vremena (list 33-219 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku dr. sc. Vatroslav Zovko (list 247-332 spisa), te je vještak usmeno dao svoj nalaz i mišljenje (list 344 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (list 352-353 spisa).

5. Ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je da je konačno specificirani tužbeni zahtjev tužitelja od 16. studenoga 2024. (list 402-403 spisa) uređen na ročištu 11. prosinca 2024. u cijelosti osnovan za utuženo razdoblje.

6. Nesporno je da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora, sukladno odredbi članka 186.a ZPP-a, na koji do podnošenja tužbe nije odgovoreno. Nesporno je i to da je tužitelj djelatna vojna osoba zaposlena kod tuženika te da je sjedište zapovjedništva njegove ustrojstvene jedinice u Velikoj Buni. Isto tako u podnesku od 6. listopada 2017. tužena je učinila nespornim da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove na izdvojenom objektu.

7. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

8. Tužitelj u konkretnom slučaju, između ostalog, potražuje isplatu za razdoblje od mjeseca siječnja 2012. do kolovoza 2014., slijedom čega su relevantne odredbe Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/09 i 118/12), koja Odluka je stupila na snagu 1. listopada 2009. i koja se primjenjivala do 31. svibnja 2014., te Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj: 66/14; dalje Odluka/14) koja se primjenjivala od 1. lipnja 2014.

9. U članku VI. navedene Odluke je propisano da pripadnici OS RH koji zbog potreba službe provode 24 sata na radnom mjestu mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo.

9.1. Dodatak na plaću za svaki sat aktivnog dežurstva urediti će se posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću. Za vrijeme aktivnog dežurstva pripadniku OS RH ne pripada uvećanje plaće iz točke XIII. Odluke, a koja propisuje uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom, u drugoj smjeni i turnusu.

9.2. Iz odredbe članka VI. Odluke proizlazi da se navedeni dodaci ne mogu primijeniti na period kojeg djelatnik OS RH provodi u aktivnom dežurstvu. Prema odredbi članka XI. iste Odluke iznimno, kad rad u operativnom središtu, operativnom dežurstvu Vojne policije, snagama brzog odgovora, na izdvojenom objektu i drugi oblik službe (osim stražarske) koji zahtjeva 24-satni boravak na radnom mjestu, nije organiziran u smjenama ili turnusima, može se organizirati dnevnom kombinacijom radnog vremena i aktivnog dežurstva. Nakon 24-satnog boravka na radnom mjestu pripadnik OS RH ostvaruje pravo na 24-satni odmor (slobodan dan), odnosno u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu ostvaruje pravo na višednevni proporcionalni odmor u omjeru 1:1. Sukladno odredbi članka II. iste Odluke, tjedno radno vrijeme određuje se na pet radnih dana od ponedjeljka do petka.

10. Na ovaj spor valja primijeniti i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 118/09), gdje je u članku 17b. propisano da se dodatak za aktivno dežurstvo određuje prema osobnom činu u koeficijentu od osnovice za obračun plaća za svaki sat aktivnog dežurstva. Navedeni Pravilnik stupio je na snagu 1. listopada 2009.

11. Dalje, prema odredbi članka XVIII stavak 1. Odluke o rasporedu radnog vremena Klasa: 02303714-03/1, Urbr:512-01-14-382, koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014. dežurstvo djelatnih vojnih osoba odvija se neprekidno u trajanju od 24 sata, a djelatna vojna osoba koja je obnašala službu dežurstva oslobađa se svih obveza prvi sljedeći radni dan. Prema odredbi članka XII stavak 2. predmetne Odluke djelatnoj vojnoj osobi za sedam dana rada pripada sedam dana odmora, a prema odredbi članka XIV Odluke djelatna vojna osoba-tužitelj za vrijeme dežurstva može raditi najviše 12 sati, a preostalih 12 sati da je u stanju aktivne pripravnosti za rad, te da za vrijeme aktivne pripravnosti ne smije bez dopuštenja nadređenog napuštati mjesto rada.

12. Razvidno je da se gore navedenim aktima, a donesenim na temelju Zakona o oružanim snagama Republike Hrvatske (“Narodne novine” broj: 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09) i Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (“Narodne novine” broj: 73/2013), pored rasporeda tjednog radnog vremena uređuje pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i drugim neradnim danima, rad u smjenama, turnusima i na drugi način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba, rad na izdvojenom objektu.

13. Tužitelj saslušan kao stranka iskazao je da je u utuženom razdoblju bio upućivan na izdvojene objekte u trajanju od 7 dana x 24 sati i to na temelju izdane zapovijedi iz koje je i proizlazila i zabrana napuštanja izdvojenog objekta u tom razdoblju. U okviru tih 7 dana rad mu je bio organiziran u smjenama i to tako da je 12 sati radio na poslovima izviđanja, a ostatak radnog vremena obavljao je poslove na uređenju okoliša objekta, osiguranju objekta, osiguravanju hrane, kao i na poslovima koje im je neposredni zapovjednik naložio. Znao je odspavati u komadu od 4-5 sati, a to je ovisilo o tome da li je trebalo uskočiti umjesto drugog kolege. Na izdvojeni objekt bili su raspoređivani u manjem broju od onih koji je realno trebao biti raspoređen. Nije bila donesena odluka o vremenu u kojem mogu iskoristiti dnevnu stanku. Odmor je koristio na način da je 15-20 minuta otišao na konzumaciju hrane. Imali su pravo na tri obroka, a za svaki taj obrok koristio je prethodno navedenih 15-20 minuta. Nakon 7 dana rada na izdvojenom objektu bio je upućen na 7 slobodnih dana, s time da su mu se u te slobodne dane uračunavale i subote i nedjelje, iako su bile neradni dani. Nakon tih 7 slobodnih dana bio je upućivan 4 dana u bazu Divulje, u kojoj bazi se obavljao rad u redovnom radnom vremenu od 8 sati dnevno. U okviru tih 4 dana znao je biti raspoređivan na pojedinačno 24-satno dežurstvo, za koje dežurstvo je dobio slobodan dan. Te dane je iskoristio. Nije mu isplaćen dodatak za aktivno dežurstvo po njegovom činu nego po najnižem činu, a po činu je bio desetnik. Dnevnu evidenciju rada na izdvojenom objektu vodio je voditelj, a ista je odgovarala stvarnom stanju, no međutim na kraju mjeseca obračunata im je plaća, pa tako i njemu, za redovno radno vrijeme od 168-174 sati mjesečno.

14. Poklanjajući vjeru iskazu tužitelja kao logičnom i neposredno uvjerljivom ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužitelj u utuženom razdoblju na temelju izdane zapovijedi pretpostavljene osobe bio upućivan na izdvojene objekte i to tako da je radio 7 dana po 24 sata a potom je koristio 7 slobodnih dana. U tih 24 sata rad je bio organiziran u smjenama i nije smio napuštati svoje radno mjesto, bio je u stanju aktivne pripravnosti za rad, odnosno morao je biti na raspolaganju ukoliko ga netko pozove, a iz zapovijedi o upućivanju na izdvojeni objekt proizlazila je zabrana napuštanja objekta. Poklanjajući vjeru iskazu tužitelja utvrđeno je i to da se u utuženom razdoblju tuženik suočavao s manjkom djelatnih vojnih osoba, pa se tako znalo dogoditi da je tužitelj i u vrijeme odmora, kad je otišao spavati, morao uskočiti umjesto drugog kolege. Kako je iskaz tužitelja u dijelu u kojem je iskazao da evidencija o radu nije odgovarala stvarnom stanju, da mu nije sve isplaćeno te da mu je tuženik u sedmodnevne slobodne dane uračunavao subote i nedjelje koje su i inače bile neradni dani, potvrđen dostavljenom dokumentacijom tuženika u spis, koja je bila predmetom vještačenja, to je tom dijelu njegova iskaza poklonjena vjera. Stoga ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužitelj u utuženom razdoblju osim redovnog rada u bazi na temelju zapovjedi bio upućivan i na izdvojeni objekt 7 dana, da je tužitelj morao biti fizički prisutan na mjestu koje mu je odredio poslodavac i biti na raspolaganju tom poslodavcu 7 dana po 24 sata neprekidno sve kako bi odmah mogao obavljati traženi posao, nije mogao napustiti izdvojeni objekt, da tuženik tužitelju nije sve isplatio te da mu je tuženik u sedmodnevne slobodne dane uračunavao subote i nedjelje koje su i inače bile neradni dani.

15. Na spornu okolnost visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Vatroslavu Zovko.

16. Iz nalaza i mišljenja vještaka Vatroslava Zovka proizlazi:

- iznos potraživanja tužitelja na ime neisplaćene razlike - dodatka za rad na izdvojenom objektu - cjelokupno aktivno dežurstvo 7 x 24 za razdoblje od siječnja 2012. do svibnja 2014. sveukupno iznosi 214.943,07 kn/ 28.527,85 eura[1] bruto, a pojedinačni mjesečni iznosi navedeni su u tablici 2. (stupac BI) nalaza s dospijećem svakog 15. u mjesecu za prethodni obračunski mjesec.

- iznos potraživanja tužitelja na ime neisplaćene razlike - sukladno Odluci o rasporedu radnog vremena ((“Narodne novine” broj: 73/13) za razdoblje od lipnja 2014. do siječnja 2017. gdje je preostalih 12 sati rada na izdvojenom objektu - u aktivnom dežurstvu obračunato po redovnoj cijeni rada sveukupno iznosi 43.960,71 kn/ 5.834,59 eura[2] bruto, a izračun je prikazan tablici 3. (stupac G) nalaza s dospijećem 15. u mjesecu za prethodni obračunski mjesec.

- iznos potraživanja tužitelja na ime neisplaćene razlike - dodatka za rad na izdvojenom objektu - cjelokupno aktivno dežurstvo 7 x 24 umanjeno za 8 sati dnevnog odmora za razdoblje od siječnja 2012. do svibnja 2014. sveukupno iznosi 155.190,67 kn/ 20.597,34 eura[3] bruto, a pojedinačni mjesečni iznosi navedeni su u tablici 2. (stupac BL) nalaza s dospiju svakog 15. u mjesecu za prethodni obračunski mjesec.

- iznos potraživanja tužitelja na ime neisplaćene razlike - sukladno Odluci o rasporedu radnog vremena ((“Narodne novine” broj: 73/13) za razdoblje od lipnja 2014. do siječnja 2017. gdje je preostalih 12 sati rada na izdvojenom objektu - u aktivnom dežurstvu obračunato po redovnoj cijeni rada umanjeno za 8 sati dnevnog odmora sveukupno iznosi 22.790,29 kn/ 3.024,79 eura[4] bruto, a pojedinačni mjesečni iznosi navedeni su u tablici 3. (stupac K) nalaza s dospijećem svakog 15. u mjesecu za prethodni obračunski mjesec.

- potraživanja tužitelja na ime neiskorištenih slobodnih dana uključujući subote i nedjelje koje su evidentirane kao slobodan dan za razdoblje od siječnja 2012. do siječnja 2017. sveukupno iznose 30.461,70 kn/ 4.042,96 eura[5] bruto, a pojedinačni mjesečni iznosi navedeni su u tablici 4. Nalaza s dospijećem svakog 15. u mjesecu za prethodni obračunski mjesec.

16. 1. Vještak Vatroslav Zovko na ročištu dana 22. siječnja 2020. dao je usmeni nalaz i mišljenje te je na primjedbe tuženika iskazao da tuženik daje primjedbu kako vještak polazi od pogrešne pretpostavke kod izračuna, što nije točno jer je svoj nalaz i mišljenje izradio temeljem precizno definiranog zadatka vještačenja, a pojedinačne primjedbe unutar podneska tuženika odnose se prvenstveno na pravna pitanja. U cijelosti je ostao kod danog pisanog nalaza i mišljenja.

17. Sud je u cijelosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještaka od 16. travnja 2019. (list 247-332 spisa) jer je izrađen stručno i objektivno, na temelju dokumentacije koju je tuženik dostavio u spis (knjigovodstvene kartice, dnevne evidencije radnog vremena, i mjesečne evidencije radnog vremena, mjesečno izvješće o ostvarenim satima posebnih dodataka), od strane osobe s dugogodišnjim iskustvom koja raspolaže potrebnim stručnim znanjem za njegovu izradu i u skladu sa zadatkom vještačenja i propisima koji su u utuženom razdoblju bili na snazi i primjenjuju se u konkretnom slučaju, a primjena varijanti nalaza i mišljenja vještaka pravno je pitanje o kojem odlučuje sud.

18. Slijedom citiranih propisa činjenica je da se tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati raspoređuje po 8 sati na 5 dana, od ponedjeljka do petka, te da radno vrijeme u pojedinim ustrojstvenim jedinicama u skladu s potrebama službe, može biti organizirano kao rad u smjenama, u turnusima ili na drugi odgovarajući način, a prema mjesečnom fondu sati može biti puno, skraćeno ili dulje od punog radnog vremena, odnosno prekovremeni rad.

18.1. Preraspodijeljeno radno vrijeme u okviru mjesečnog fonda sati ne smatra se prekovremenim radom. Radno vrijeme se određuje pisanom zapovijedi, a dežurstvo, kao rad dulje od punog radnog vremena, ne smatra se prekovremenim radom i dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe. Pod aktivnim dežurstvom smatra se vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obaveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na istom. Stražarska služba je poseban oblik rada koji se ne smatra prekovremenim, a u kojem djelatna vojna osoba provodi 24 sata dnevno u službi od kojih može raditi najviše 12 sati. Dodatak za obavljanje stražarske službe i dodatak za aktivno dežurstvo međusobno se isključuju. Nakon 24-satnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na 24-satni odmor, odnosno slobodan dan, a u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu ostvaruje pravo na proporcionalno višednevni odmor u omjeru 1:1. Sve prethodno navedeno uzeo je u obzir i vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja. Tako je vještak prilikom izrade nalaza osnovano uzeo u obzir i činjenicu da tuženik u svojoj financijskoj dokumentaciji svaki oblik obveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu evidentira kao dežurstvo-aktivno dežurstvo, jer je isto, po utvrđenju ovog suda, u skladu s toč. 5. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (“Narodne novine” 118/09), a koja je bila na snazi u utuženom razdoblju gdje je navedeno da se pod aktivnim dežurstvom osim višednevnog boravka na radnom mjestu smatra i rad na izdvojenom objektu, rad u operativnom dežurstvu i sl. Stoga ovaj sud ne prihvaća tvrdnje tuženice da se u konkretnom slučaju radi o posebnom obliku rada u turnusu PORT koji podrazumijeva 7 dana rada i 7 dana odmora kod kuće.

19. U skladu s cjelokupnom dokumentacijom u spisu, a poklanjajući vjeru nalazu i mišljenju vještaka, sud je utvrdio da tužitelju s osnova neisplaćenih bruto iznosa na ime rada na izdvojenom objektu umanjen za 8 sati odmora za razdoblje od 16. siječnja 2012. do 16. svibnja 2014. godine pripada pravo na isplatu iznosa od 20.597,25 eura /155.189,98 kuna bruto te je na ime rada na izdvojenom objektu presuđeno kao u točki I izreke presude.

19.1.Umanjenje za 8 sati odmora sukladno je sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojoj je životno i logično da djelatna vojna osoba koja zbog same činjenice rada na terenu ne može napustiti mjesto rada ima slobodno vrijeme u kojem se, iako doduše ne u svom domu, odmara po 8 sati dnevno, a da se tužitelj uspijevao malo i odmoriti potvrdio je tijekom saslušanja, a identično pravno shvaćanje s gore navedene osnove zauzeo je o tome Županijski sud u Splitu u svojoj odluci poslovni broj Gž R -748/2020 od 17. prosinca 2020.

20. Prema odredbi članka XI Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine 118/09 i 118/12), nakon 24-satnog boravka na radnom mjestu pripadnik OSRH ostvaruje pravo na 24- satni odmor (slobodan dan) odnosno u slučaju višednevnog boravaka na radnom mjestu ostvaruje pravo na višednevni proporcionalni odmor u omjeru 1:1. Prema odredbi članka XII stavak 2. Odluke koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014. djelatnoj vojnoj osobi za sedam dana rada pripada sedam dana odmora. Kako je utvrđeno da je tuženica tužitelju odobravala 5 slobodnih dana, te subotu i nedjelju koji dani su svim pripadnicima oružanih snaga neradni dani, to tužitelj osnovano potražuje naknadu za neiskorištene slobodne dane uključujući i subote i nedjelje koje mu tuženica bilježi kao slobodne dane nakon dežurstva odnosno rada na izdvojenom objektu. Poklanjajući vjeru nalazu i mišljenju vještaka valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja s osnove neiskorištenih slobodnih dana uključujući i subote i nedjelje u iznosu od 4.042,94 eura/30.461,70 kuna bruto, te je presuđeno kao u točci II izreke presude.

20.1. Identično pravno shvaćanje s gore navedene osnove zauzeo je o tome Županijski sud u Splitu u svojim odlukama poslovni broj Gž R -748/2020 od 17. prosinca 2020. i Gž R-1271/2020 od 4. siječnja 2021.

21. Slijedom svega navedenog valjalo je stoga u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja po zatraženim pravnim osnovama u sveukupnom iznosu od 24.640,19 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, izuzev poreza na dohodak i prirezu porezu na dohodak sadržan u bruto dosuđenom iznosu, te je odlučeno kao pod točkom I. i II izreke ove presude.

22. Kako u smislu odredbe članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima “Narodne novine” broj; 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate to je u konkretnom slučaju, obzirom da tuženik kasni s ispunjenjem novčane obveze, valjalo tužitelju priznati i zakonsku zateznu kamatu kako je ona ispravno zatražena.

22.1. Naime, u skladu s odredbama članka 45. stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (“Narodne novine” broj: 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15; dalje ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz članka 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

22.2. Dalje, odredbama članka 45. stavak 4. i 5. ZPD i članka 61. stavak 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (“Narodne novine” broj: 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14; dalje Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz članka14. toga Zakona i članka 11., 12. i 15. toga Pravilnika, umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz članka 12. stavak 9. i članka 16. stavak 2. toga Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz članka 36. stavak 1. i 2. istoga Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku.

22.3. Imajući u vidu gore navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, kako je to i presuđeno u točkama I i II izreke ove presude. Zatezna kamata dosuđena je od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pobliže navedenog u tužbenom zahtjevu i točkama I i II izreke ove presude, tj. od 16. u mjesecu za protekli mjesec, sukladno odredbi članka 84. stavak 3. ZR-a, pa sve do isplate, i to po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO za “ostale” odnose.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a i odredbi Tbr. 7., 8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje Tarifa) te je stoga tužitelju priznat trošak prema vrijednosti predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a koji trošak se odnosi na trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora (Tbr. 28. Tarife) u iznosu od 500,00 eura, sastava tužbe (Tbr. 7. t. 1. Tarife) u iznosu od 500,00 eura, sastava obrazloženih podnesaka (Tbr. 8. t. 1. Tarife) od 15. svibnja 2017., 31. listopada 2017., 14. kolovoza 2019. u iznosu od po 500 eura po radnji, trošak zastupanja na ročištima 23. svibnja 2017., 13. rujna 2017., 17. siječnja 2018., 21. ožujka 2018., 11. lipnja 2018., 28. studenoga 2018. (Tbr. 9. t. 2. Tarife) u iznosu od po 250,00 eura po radnji te trošak zastupanja na ročištima 22. siječnja 2020., 10. studenoga 2020. i 11. prosinca 2024. (Tbr 9. t. 1. Tarife) u iznosu od po 500,00 eura po radnji, sve uzimajući da je vrijednost radnje određena prema vrijednosti predmeta spora u visini od 250 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife), a vrijednost boda u visini od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife), što uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) i trošak vještačenja u iznosu od 533,15 eura iznosi 7.408,15 eura troška koji je tuženica dužna naknaditi tužitelju slijedom čega je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

24.1. Tužitelju nije priznat trošak u iznosu od 2.500,00 eura koji se odnosi na trošak sastavljanja podneska od 24. svibnja 2019. u iznosu od 625,00 eura jer takvog podneska nema u spisu kao ni trošak za zastupanje na ročištima 23. svibnja 2017., 13. rujna 2017., 17. siječnja 2018., 21. ožujka 2018., 11. lipnja 2018., 28. studenoga 2018. u iznosu koji prelazi iznos od 312,50 eura po radnji (1.875,00 eura za šest radnji) jer je u tom dijelu zahtjev tužitelja postavljen u previsokom iznosu koji mu prema odredbama Tarife ne pripada.

24.2. Tuženici ne pripada pravo na naknadu troška postupka u traženom iznosu od 18.625,00 eura jer je izgubila spor u cijelosti slijedom čega je, na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točki V izreke ove presude.

Velika Gorica, 15. siječnja 2025.

Sudac

Ivana Klaić Žlepalo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a). Žalba se podnosi pisano u 4 istovjetna primjerka putem ovog suda na Županijski sud.