Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-744/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Vitomiru Boiću, u pravnoj stvari tužiteljice IM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krunoslavu Aljinoviću, odvjetniku u Splitu, protiv 1. tužene DM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po skrbniku BM, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika ANTAL d.o.o., Ulica Petra Smajića 60, Podstrana, OIB: 98806678729, zastupanog po z. z. ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Damiru Primorcu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Primorac i partneri d.o.o. u Splitu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u suda u Splitu poslovni broj Psp-24/2023-16 od 27. lipnja 2024., 15. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice IM kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u suda u Splitu poslovni broj Psp-24/2023-16 od 27. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

''I. Odbacuje se tužba kao nepravovremena.

II. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženicima ad.1 i ad.2 parnični trošak u iznosu od 687,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja odluke do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.''

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnijela tužiteljica pobijajući isto u cijelosti iz svih žalbenih razloga. Sud izvodi pogrešan zaključak da smetanje posjeda koje je počinjeno traje dugo vrijeme od strane 1. tuženice i njenih zakupoprimaca. Takav iskaz tužiteljica nije dala, već je iskazala da se 1. tuženica zajedno s obitelji iselila iz predmetne kuće, te da su radnici došli živjeti u tu kuću u vremenskom periodu od cca 6 mjeseci nakon. Predmet ovog smetanja posjeda nije parkiranje motornih vozila od strane 1. tuženice, niti parkiranje osobnih vozila od strane 2. tuženika. Predmet smetanja posjeda je parkiranje velikih motornih vozila – kamiona 2. tuženika koje je počelo negdje u studenom 2022. Upravo zbog okolnosti da su se počeli kamioni parkirati, tužiteljica je blokirana, odnosno ne može proći preko čestice do svojih nekretnina. Time što bi 2. tuženik parkirao kamion i u potpunosti blokirao put dovodi do okolnosti da su tužiteljicu potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda, odnosno bitno su joj ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti. Objektivni rok zbog smetanja posjeda počeo je teći od studenog 2022., te završava u studenom 2023., pa je tužba pravovremena što se tiče objektivnog roka. U odnosu na subjektivni rok radi se o kontinuiranom smetanju. Dakle, 2. tuženik aktove smetanje posjeda ponavlja, koje smetanje kontinuirano traje svaki put kada bi 2. tuženik kamion parkirao na predmetnoj čestici koja predstavlja put i time pripriječio ostvarivanje faktične vlasti tužiteljice nad svojim susjednim nekretninama. U početku je takvo smetanje bilo rijetko, da bi se kamion parkirao možda jednom tjedno, a tijekom vikenda ne bi bilo smetanja posjeda jer ne bi ni bilo radnika. Takav intenzitet kontinuiranog smetanja posjeda nije bio ni po učestalosti niti po duljini toliki da tužiteljica potraži sudsku zaštitu. Mora se uzeti u obzir trajanje i priroda smetanja posjeda kako bi se mogao računati subjektivan rok, a svakako s obzirom na okolnost da je tužba podnesena u objektivnom roku. Tužiteljica je bila uvjerena da će radnici otići u skorom roku nakon što obave građevinske radove na jednoj nekretnini. Kada se parkiranje kamiona intenziviralo sredinom veljače 2023. do tolike mjere da se kamion počeo parkirati i stajati nekoliko dana, odnosno kada je počelo dolaziti do svakodnevnog smetanja posjeda, tužiteljica je pravovremeno u roku od 30 dana (7. 03. 23.) podignula tužbu zbog smetanja posjeda. Sud je izveo pogrešan zaključak kada nije ocijenio okolnost bi li strogo pridržavanje roka od 30 dana u slučajevima kontinuiranog smetanja bilo nepravedno prema posjedniku. Ovaj pristup omogućava sudovima da osiguraju pravičnost i zaštite posjednika od kontinuiranih ometanja koja bi inače mogla biti zaštićena formalističkim tumačenjem roka od 30 dana. U konkretnom predmetu u kojem se smetanje posjeda ponavlja ili traje kontinuirano, svaki novi čin smetanja može se smatrati novim početkom subjektivnog roka od 30 dana za podnošenje tužbe. Sukladno ustaljenoj sudskoj praksi svaki novi čin smetanja može se smatrati novim početkom roka od 30 dana. Dakle, ako je smetanje kontinuirano, rok ne teče od prvog čina smetanja, već od svakog novog čina. Tužba je podnesena u objektivnom roku od godinu dana od prvog akta smetanja posjeda u studenom 2022., te je podnesena pravovremeno i u subjektivnom roku, jer se smetanje posjeda intenziviralo sredinom veljače 2023. Predlaže se preinačiti prvostupanjsko rješenje te usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti i obvezati tuženike na naknadu parničnog troška, podredno ukinuti rješenje i vratiti na ponovni postupak, sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje suda prvog stupnja i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud drugoga stupnja ne nalazi da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka predviđenih odredbom čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 381. ZPP-a, a pobijano rješenje sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama.

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice za pružanje posjedovne zaštite spram tuženika, vezano za smetanje posjeda parkiranjem motornih vozila na putu označenom kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 398 k. o. [katastarska općina], u periodu od studenog 2022. godine pa nadalje.

6. Sadržaj i opseg tužbenog zahtjeva određuje tužitelj, a sud je dužan na temelju rezultata raspravljanja ocijeniti osnovanost tužiteljevih navoda, pružanjem ili odbijanjem traženja pravne zaštite.

7. Prvostupanjski sud, između ostalog, navodi da je utvrdio slijedeće činjenice:

- da tužiteljica traži da se utvrdi da su 1. tuženica DM i 2. tuženik Antal d.o.o. smetali tužiteljicu u posljednjem mirnom suposjedu nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] na način da je 1. tuženica dala nalog 2. tuženiku da u periodu od studenog 2022. pa nadalje, parkira motorna vozila na putu označenom kao čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], K.O. [adresa]

- da se time svaki put bitno ograničio ili u potpunosti isključio dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti tužiteljice nad nekretninom označenom kao čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], a koje radnje je 2. tuženik opetovano vršio

- da se naloži tuženicima da uspostave ranije posjedovno stanje na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] na način da više ne parkiraju motorna vozila na istoj čestici niti da daju naloge trećim osobama da se tu parkiraju, te se zabranjuje svako daljnje takvo ili slično smetanje suposjeda tužiteljice na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], K.O. [adresa]

- da tuženici tvrde da je 1. tužena osoba djelomično lišena poslovne sposobnosti, te da joj je pravomoćnim rješenjem CZSS Split od 20. 02. 2018. kao skrbnik imenovan BM, njezin suprug

- da u odnosu na tužbu od 7. ožujka 2023., kojom se traži utvrđivanje smetanja posjeda, tuženici ističu da je ista nepravodobna, te da ju treba odbaciti

- da iz historijata tužbe proizlazi da tužiteljica smatra da joj se posjed ometa još od studenog 2022., a s tužbom ustaje tek 7. ožujka 2023.

- da u slučaju da sud ne usvoji prigovor prekluzije, tuženici navode da se u cijelosti protive tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu

- da 1. tužena i njezina obitelj su se oduvijek koristili predmetnom nekretninom i to na način da su na istoj držali stol i stolice, te da bi također znali na istoj parkirati svoja vozila

- da korištenjem predmetne nekretnine od strane 2. tuženika tužiteljici ni na koji način nisu umanjena ili ograničena prava u odnosu na faktično stanje kakvo je bilo prije stupanja 2. tuženika u posjed

- da tužiteljica u odnosu na prigovor prekluzije ističe da nije imala saznanja o počinitelju smetanja posjeda odnosno o osobi koja je dala nalog 2. tuženiku

- da je tužiteljica suvlasnica čest. zem. [katastarska čestica] ZU 7180 k. o. [katastarska općina], zgrade sa dvorištem, čest. zem. [katastarska čestica] ZU 7181 k.o. [adresa]

[katastarska općina]

- da su tužiteljica i 1. tužena vlasnice svaka svoje kuće sa okućnicom, ali i suvlasnice predmetne čest. zem. [katastarska čestica] ZU 398 k. o. [katastarska općina] (pored sestara tužiteljice i njenog nećaka)

- da se radi o površini od 182 m2 upisanoj pod oznakom "ceste i putevi", u suvlasništvu tužiteljice i 1. tužene, da se ne radi o javnom putu, nego o prolazu za stranke

- da je tužiteljica dokazala da je na spornoj površini parkiran kamion sa oznakom 2. tuženika

- da je na taj način prolaz zapriječen i da je spriječeno faktično izvršavanje posjeda odnosno suposjeda na toj površini, kao i pristup iza zgrade do dijela nekretnine u suvlasništvu tužiteljice

- da je 1. tužena djelomično lišena poslovne sposobnosti i da je stavljena pod skrbništvo svog supruga BM po rješenju Centra za socijalnu skrb Split od 20. veljače 2018.

- da parkiranje vozila i time onemogućavanje prolaska nekretninom je više godina rađeno u korist i za račun 1. tužene kao ranije neposrednog, a sada posrednog posjednika

- da niti ona, a ni njen skrbnik se od toga nisu ogradili, ničim nisu ni dokazali da bi svojim zakupoprimcima ili najmoprimcima stavili do znanja da se na spornom dijelu ne smiju parkirati motorna vozila

- da se od parkiranja 2. tuženika kao svog zakupoprimca nisu ničim ogradili

- da je iz iskaza tužiteljice utvrđeno da ostavljanje vozila na spornoj površini traje dugo - da je za vrijeme dok je 1. tužena stanovala u kući s obitelji, vršeno parkiranje vozila na spornoj površini

- da se radi o okolnosti da je tužiteljici tog ponašanja previše i da je ona reagirala, opomenom i tužbom

- da je odluka o parničnom trošku donesena primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku.

8. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Prvostupanjski sud navodi da temeljem čl. 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica dokazala da je od strane prvenstveno 1. tužene i njene obitelji, a tako i 2. tuženika, opisanim parkiranjem kamiona i vozila na zajedničkoj površini, prolazu, uznemiravana u suposjedu te površine na takav način koji traži pružanje posjedovne zaštite. Utvrđeno je da parkiranje osobnih automobila i kamiona od strane 1. tužene i članova njene obitelji i njenih zakupoprimaca traje duže vrijeme. Tužiteljica je suvlasnica nekretnine u kojoj stanuje, radi se o nekretnini koju nije stekla nedavno niti od trećih osoba, jer je to njena "starina". Tužiteljica živi uz tu površinu i upoznata je sa svakodnevnim postupanjem, pa je za čin smetanja i osobe koje su smetale i smetaju posjed saznala mnogo prije od 30 dana, vezano za podnošenje tužbe zbog pružanja posjedovne zaštite.

10. Prvostupanjski sud navodi da prema odredbi istog članka Zakona o vlasništvu i drugi stvarnim pravima, pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja. Tužba je podnesena 7. ožujka 2023., a već se u tužbi i zahtjevu navodi da je predmetno smetanje činjeno od studenog 2022. pa nadalje. Zbog navedenog je i 2. tuženiku upućena opomena pred utuženje, upravo činjenično istog sadržaja kao historijat tužbe. Navedeni dopis tužiteljice je od 20. prosinca 2022. Tužba zbog smetanja posjeda je nepravovremeno podnesena, jer je tužiteljica znala i da je smetanje počinjeno u ime i za račun 1. tužene, a tužiteljica je opomenula 2. tuženika, prije podnošenja tužbe, 20. prosinca 2022., pa je nesporno utvrđeno da je tužba nepravovremena.

11. Čin smetanja posjeda je čin (akt) neke osobe kojim se dotadašnjem posjedniku oduzima posjed, ili ga se uznemirava u posjedu. Čin smetanja negira već postojeću faktičnu vlast (u cijelosti, u nekom obujmu ili u nekom pogledu), a nameće tuđu.

12. Prema odredbi čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 - pročišćeni tekst i 94/17 - ispravak pročišćenog teksta - dalje: ZVDSP), sud pruža zaštitu posjeda, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika i bez obzira koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu. Tužbeni zahtjev usmjeren na zaštitu od smetanja posjeda treba se sastojati, dakle, od deklaratornog (utvrđenje čina smetanja) i kondemnatornog dijela (uspostave ranijeg posjedovnog stanja i zabrane takvog smetanja posjeda ubuduće) te se i o deklaratornom i o kondemnatornom dijelu odlučuje izrekom rješenja u postupku radi smetanja posjeda.

13. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je na potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbacio tužbu kao nepravovremenu. Prema odredbi čl. 21. st. 1. ZVDSP-a, koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. U smislu odredbe čl. 22. st. 1. ZVDSP-a tužbeni zahtjev koji se upravlja radi zaštite posjeda putem suda sastoji se od tri elementa; od zahtjeva da se utvrdi čin smetanja tužiteljevog posjeda, da se tuženiku naredi uspostava ranijeg posjedovnog stanja, te da se zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Temeljem čl. 21. st. 3. ZVDSP-a pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja. U ovoj pravnoj stvari, za pravilnu primjenu materijalnog prava od odlučnog značaja bilo je za utvrditi je li tužba podnesena u roku od trideset dana od dana kad je smetani (tužiteljica) saznao za čin smetanja i počinitelja.

14. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se u tužbi i zahtjevu navodi da je predmetno smetanje činjeno od studenog 2022. pa nadalje, a tužba je podnesena 7. ožujka 2023., a što sadržajno potvrđuje i opomena pred utuženje upućena 2. tuženiku. Takvo utvrđenje prvostupanjskog suda nije dovedeno u pitanje niti žalbenim navodima u kojima se navodi da je predmet smetanja posjeda parkiranje velikih motornih vozila

– kamiona 2. tuženika, a koje je počelo negdje u studenom 2022.

15. Prema tome, nisu osnovani žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP-a te pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP-a, a sve u svezi s čl. 381. ZPP-a. I odluka o parničnom trošku je pravilna kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), a donesena je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22).

16. Stoga je valjalo, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda u cijelosti kao zakonito.

17. Tužiteljici nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga jer je njezina žalba odbijena kao neosnovana (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 15. siječnja 2025.

Sudac

Vitomir Boić