Poslovni broj: Usž-3568/2023-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Rostaš, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Ljiljane Karlovčan- Đurović, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice VK iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Mark Baničević, odvjetnik u Splitu, Vukovarska 28/I, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Usl- 1542/2023-6 od 28. kolovoza 2023., na sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.  Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Usl-1542/2023-6 od 28. kolovoza 2023.

II.  Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/22-01/2, ubroj: 513-04-23-2 od 12. svibnja 2023., a točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, klasa: UP/I-410-20/2020-001/0761, urbroj: 513-007-17-001-2021-009 od 17. studenoga 2021. kojim je tužiteljici utvrđena razlika osnovice poreza na promet nekretnina utvrđena privremenim poreznim rješenjem od 4. svibnja 2020. u iznosu od 78.278,30 kuna te razlika poreza na promet nekretnina u iznosu od 2.348,34 kuna.

3. Protiv označene presude tužiteljica je izjavila žalbu u kojoj osporava procjenu tržišne vrijednosti nekretnine na temelju usporedbe podataka tržišne vrijednosti nekretnina jer predmetna nekretnina nije sličnih obilježja niti na približno istoj lokaciji. Smatra da je procjenu tržišne vrijednosti nekretnine trebalo provesti vještačenjem stručne osobe prilikom provedbe očevida pozivajući se pritom na odredbu članka 9a Zakona o porezu na promet nekretnina. Smatra da je prvostupanjski sud počinio postupovnu povredu time što nije ocijenio tužbeni navod da rješenje nije potpisano odnosno donijeto od strane ovlaštene osobe tijela državne uprave. Predlaže da Sud preinači pobijanu presudu, usvoji tužbeni zahtjev, pobijani upravni akt poništi te da predmet vrati tuženiku na ponovno odlučivanje. Potražuje i naknadu troškova postupka i trošak sastava žalbe.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovorio na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava i razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Odredbom članka 9. stavkom 4. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ broj: 115/16 i 106/18) propisano je da je Porezna uprava ovlaštena procjenom utvrditi tržišnu vrijednost nekretnine ako je ukupan iznos naknade iz stavaka 2. i 3. ovog članka manji od cijena koje se postižu ili se mogu postići na tržištu u trenutku nastavka porezne obveze. Odredbom stavka 5. istog članka propisano je da procjenu tržišne vrijednosti iz stavka 4. navedenog članka utvrđuje službenik Porezne uprave na temelju usporedivih podataka o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme.

8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljici privremenim poreznim rješenjem od 4. svibnja 2020. na osnovicu od 683.719,21 kuna utvrđena obveza poreza na promet nekretnina u iznosu od 20.511,57 kuna na temelju isprave o stjecanju, Ugovora o kupoprodaji od 18. ožujka 2020. kojim je ostvaren promet nekretnina između tužiteljice i društva Lipid grupa d.o.o.

9. U postupku naknadne provjere propisane člankom 24. Zakona o porezu na promet nekretnina uvidom u Informacijski sustav Porezne uprave i usporedivim podacima porezno tijelo je utvrdilo da je iskazana manja tržišna vrijednost predmetne nekretnine. Slijedom navedenog, utvrđena je razlika porezne obveze u odnosu na osnovicu poreza na promet nekretnina i porez na promet nekretnina utvrđenu privremenim poreznim rješenjem od 4. svibnja 2020.

10. Navedena utvrđenja prvostupanjskog poreznog tijela prihvatio je tuženik i prvostupanjski sud. Tužiteljica i u žalbi ponavlja kako je radi utvrđivanja tržišne vrijednosti potrebno provesti očevid. Pravilno navodi prvostupanjski sud kako porezno tijelo nije imalo obvezu provođenja očevida u smislu odredbe članka 82. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16 i 106/18), pa time što je porezno tijelo utvrdilo činjenično stanje na temelju usporedivih podataka o tržišnim vrijednostima sličnih nekretnina na istom ili približno istom području iz kojih je moguće nedvojbeno utvrditi tržišnu vrijednost predmetne nekretnine, nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice.

11. Slijedom navedenog, prvostupanjska presuda ne može se ocijeniti nezakonitom iz razloga koje tužiteljica navodi u žalbi, te se ne nalaze osnovanim ni općeniti prigovori tužiteljice da rješenje nije potpisano od strane ovlaštene osobe tijela državne uprave.

12. Slijedom svega navedenog proizlazi da se navodi žalbe ne nalaze osnovanim pa je trebalo na temelju članka 74. stavak 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

13. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u sporu nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a.

U Zagrebu, 15. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Lidija Rostaš