Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2698/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu Marijanu Miletiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Antunu Franetoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ŽC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] zastupanog po punomoćnici Ivani Novak, odvjetnici u [adresa], zbog utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika, protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem P-3378/2023-8 od 4. srpnja 2024., 15. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika ŽC kao neosnovana i potvrđuje se odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke presude na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem P-3378/2023-8 od 4. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom na temelju priznanja suđeno je:

"I. Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti staze u širini 1,22 metra počevši od javnog puta ([adresa] - čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) preko poslužne nekretnine tuženika čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u korist povlasne nekretnine tužitelja čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označene u skici vještačenja čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa], travanj, 2022. žutom bojom i omeđene slovima A-B-C-D-E-F-G-H-A, koja je sastavni dio ove presude, stoga je tužitelj ovlašten temeljem ove isprave na teret čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine, a u korist čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasne nekretnine zatražiti i ishoditi uknjižbu opisanog stvarnog prava služnosti staze u zemljišnim knjigama.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 413,28 € sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom, sukladno čl. 29. ZOO-a, od presuđenja do konačnog namirenja u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Žali se tuženik, pobijajući prvostupanjsku presudu na temelju priznanja, u dijelu kojim je točkom II. izreke odlučeno o troškovima postupka (rješenje), zbog svih žalbenih razloga, u smislu odredbe članka 353. stavka 1. u svezi članka 381. sve Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda na temelju priznanja u tom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima.

3. Žalba nije osnovana.

4. Iz obrazloženja prvostupanjske presude na temelju priznanja proizlazi, da je dana 27. lipnja 2023. zaprimljena tužba tužitelja, koji da je protiv tuženika zatražio utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti staze u širini 1,22 m, na način kako da je to pobliže opisano u točki I. izreke prvostupanjske presude na temelju priznanja, te tužitelj da je zatražio i parnični trošak.

5. Dana 12. ožujka 2024., sud da je zaprimio odgovor na tužbu tuženika, kojim tuženik da je priznao točne činjenice o pravu vlasništva i pravu posjeda služnosti, ali da je istakao prigovor presuđene stvari i predložio odbačaj tužbe, a na pripremnom ročištu, koje da je održano 4. srpnja 2024., tuženik da je istakao, da tužitelju nikada nije osporavao pravo stvarne služnosti staze, ali da smatra da nije dao povoda za tužbu, jer tužitelj da raspolaže javnom ispravom, kojom da čini vjerojatnim da mu pripada pravo, koje da nije upisano u zemljišnim knjigama, a svoje pravo tužitelj da je mogao ostvariti kroz pojedinačni ispravni postupak, te tuženik da je priznao tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i da je povukao prigovor presuđene stvari, smatrajući da tužitelju ne pripada pravo na troškove postupka, već da, u konkretnom slučaju, sud mora primijeniti odredbu članka 157. ZPP-a i dosuditi trošak tuženiku, koji da nije dao povoda za tužbu.

6. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je, bez daljnjeg raspravljanja, donio presudu, kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja spram tuženika, a sve po osnovi članka 331 stavka 1 ZPP-a, presuđujući kao u točki I. izreke prvostupanjske presude na temelju priznanja.

7. Odluka o troškovima postupka sud prvog stupnja je utemeljio na odredbi članka 154. stavka 1 ZPP-a, te je tužitelju priznao trošak sukladno izvršenom popisu troška u tužbi, a uz primjenu Tbr. 7. točki 2. alineji 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 – dalje: Tarifa)

8. Prilikom odmjeri visine troška, sud prvog stupnja da se rukovodio popisanim troškom u tužbi, pa, premda tužitelja da pripada pravo na jednokratnu naknadu u visini od 250 bodova, ali sukladno njegovom izvršenom popisu troška u tužbi od 200 bodova jednokratno, da mu je toliko i priznato, pa kada da se to pomnoži s iznosom od 2,00 EUR-a, koliko da iznosi vrijednost jednog boda, da se dobije iznos od 400,00 EUR-a, koji iznos kada da se uveća za iznos plaćene sudske pristojbe na tužbu u visini od 6,64 EUR-a, kao i za iznos sudske pristojbe na presudu na temelju priznanja u iznosu od 6,64 EUR-a, to parnični trošak da iznosi ukupno 413,28 EUR-a, koji iznos tuženik da je dužan platiti tužitelju, odlučujući kao u točki II. izreke prvostupanjske presude na temelju priznanja.

9. Pri tome, sud prvog stupnja zaključuje, da tuženik nije u pravu, kada da smatra da nije dao povoda tužbi i da tužitelju stoga ne bi pripadalo pravo na naknadu parničnog troška, jer javna isprava da nije podobna za upis prava stvarne služnosti, obzirom da je odluka Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Lukšiću, pod poslovnim brojem P-760/1999, očito neprovediva u zemljišnim knjigama, a hoće li tužitelj i koji pravni put izabrati, tužbu ili prijedlog za pojedinačni ispravni postupak, da je stvar odabira tužitelja, a ne tuženika, a tuženik da se usprotivio tužbi čim da se pozvao na presuđenu stvar, te da nije priznao tužbeni zahtjev čim da ga je primio, već da je isprovocirao postupak davanjem odgovora na tužbu, a priznanje zahtjeva da je dao tek na pripremnom ročištu od 4. srpnja 2024., radi čega tužitelju da pripada pravo zahtijevati od tuženika naknadu troškova, koji su mu nastali zbog ovog postupka.

10. Suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika, po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno i zakonito postupio, kada je donio pobijanu odluku o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka.

11. To stoga, što, u okolnostima kada je tuženik dao povod za tužbu, kako je to ispravno obrazloženjem svoje odluke i zaključio sud prvog stupnja, a u svom odgovoru na tužbu (stranice 14 i 15 spisa) - neovisno što je naveo, da je točno da je tužitelj u zakonitom, mirnom i poštenom posjedu služnosti predmetne staze u korist čest. zem. [katastarska čestica], a na teret čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine, pa tuženik da ne osporava pravo stvarne služnosti predmetne staze i tužitelj da nije imao pravni interes za podnošenje predmetne tužbe - tuženik je istakao prigovor presuđene stvari, predlažući predmetnu tužbu tužitelja odbaciti, to se tuženik na taj način upustio u raspravljanje, pa, u navedenim okolnostima, suprotno njegovim žalbenim prigovorima, tužitelj ne bi u skladu s odredbom članka 157. ZPP-a bio u obvezi nadoknaditi tuženiku parnične troškove, kako to pogrešno svojom žalbom smatra tuženik, koji je tek na ročištu održane rasprave, nakon njegovog pismenog odgovora na tužbu, naveo da priznaje tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te da povlači prigovor presuđene stvari.

12. Naime, odredbom članka 157. ZPP-a propisano je, da ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je, prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove, dok je odredbom članka 154. stavkom 1. ZPP-a propisano, da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

13. Prema tome, imajući u vidu da je tuženik u cijelosti izgubio ovu parnicu, to je sud prvog stupnja pravilno postupio, kada je, a pozivom na odredbu članka 154. stavku 1. ZPP-a, točkom II. izreke prvostupanjske presude naložio tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 413,28 EUR-a, slijedom čega se žalbenim navodima tuženika, kojima isti u biti smatra da on nije dao povoda za predmetnu tužbu i da je priznao tužbu i tužbeni zahtjev prije nego što da se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, ničim ne dovodi u sumnju zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude na temelju priznanja u pobijanom dijelu.

14. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio i visinu opravdanih troškova tužitelja, jer je isto ispravno utemeljeno na Tar. br. 7. točki 2. Tarife.

15. Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom na temelju priznanja u pobijanom dijelu nije počinjena niti bilo koja od bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavak 2. u svezi članka 381. sve ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, a na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je ispravno primijenjeno, to je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju priznanja, slijedom čega je odlučeno kao u izreci (članak 380. točka 2. ZPP-a).

16. Nepobijani dio (točku I. izreke prvostupanjske presude na temelju priznanja), valjalo je ostaviti neizmijenjenim.

Split, 15. siječnja 2025.

S U D A C

Marijan Miletić