Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-727/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Neda Brčić, odvjetnica u Vinkovicima, protiv tuženika, Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici-odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kallay & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, broj: P-130/2021-6 od 09. rujna 2024., 15. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana i rješenje Općinskog suda u Vinkovcima broj: P- 130/2021-6 od 9. rujna 2024. se potvrđuje.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima broj: P-130/2021-6 od 9. rujna 2024. odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima.
2. Ovo rješenje, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/2023 - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili pobijano rješenje preinačiti sukladno žalbenim navodima.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF iz Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 198-50-3647078 od 6. rujna 2006. (dalje: Ugovor) te isplatu stečenog bez osnove na temelju tih ništetnih odredbi Ugovora s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
6. Tužiteljica je podnijela tužbu Općinskom sudu u Vinkovcima, a tuženik je pravovremeno, prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, istaknuo prigovor mjesne nenadležnost prvostupanjskog suda, pozivajući se na ugovorenu mjesnu nadležnost (članak 70. ZPP-a) Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Tuženik je dalje naveo kako prvostupanjski sud ni u kojem slučaju ne može biti nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvar jer je i na temelju odredbi o općemjesnoj nadležnosti (članak 46. i 48. ZPP-a) također nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu.
7. Prvostupanjski je sud odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan s obrazloženjem da je ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti suda prema sjedištu banke, na koji se prigovor tuženik pozivao, nepoštena pozivajući se na članak 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine 96/2003, 46/2007, 79/2007 - u daljnjem tekstu ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora, a kojim je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača s tim da se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
8. O navedenoj odredbi stranke nisu posebno pregovarale, pa bi tužiteljica koja je ujedno potrošač s prebivalištem na području [adresa], radi ostvarenja svojih prava morala putovati u Zagreb, a što bi iziskivalo dodatne troškove i gubitak vremena, te je prvostupanjski sud zaključio da je takva odredba nepoštena te time i na temelju članka 87. ZZP/03 ništetna. Prvostupanjski sud temelji svoju nadležnost na temelju članka 19.l Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016, 128/2022, 156/2023 dalje: ZPK) kojim je između ostalog propisano da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu, potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.
9. Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.
9.1. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP na koju ukazuje žalitelj,s obzirom na to da su u pobijanom rješenju navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedenog rješenja nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njegova zakonitost i pravilnost.
10. Nije osnovan niti žalbeni navod o pogrešnoj primijeni materijalnog prava jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio članak 81. i 87 ZZP/03 koji je bio na snazi u trenutku sklapanja Ugovora, a koji se primjenjuje na pitanje poštenja ugovorne odredbe kao lex specialis dok pozivanje žalitelja na odredbe Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29, u daljnjem tekstu; Direktiva) nije od značaja jer se Direktiva ne primjenjuje na ugovore o kreditima koji su u Republici Hrvatskoj sklopljeni prije pristupanja Europskoj uniji.
11. Žalitelj u žalbi navodi kako nije jasno kako je prvostupanjski sud došao do utvrđenja da se o odredbi o mjesnoj nadležnosti nije pregovaralo, međutim zanemaruje da se smatra kako se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca o čemu je ovdje riječ.
12. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti ugovorne odredbe o mjesnoj nadležnosti suda prema registriranom sjedištu tuženika jer je taj sud od prebivališta tužiteljice, prema javno dostupnim podacima, udaljen 272 kilometara, putovanje javim prijevozom u jednom smjeru traje oko 4 sata i košta oko 22 EUR pa bi tužiteljica, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora bila izložena troškovima i gubitku vremena što bi dovelo do značajne procesne neravnoteže na štetu tužiteljice- potrošača.
13. Ovdje je potrebno ukazati i na zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 5. studenog 2020. br. SuIV-308/2020 koji glasi: „Prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti.“
14. Nije od značaja žalbeni navod da nije dokazano da tužiteljica ima prebivalište na području nadležnosti prvostupanjskog suda jer nadležnost tog suda proizlazi i iz članka 59. ZPP-a jer je Ugovor, a slijedom njega i spor koji se vodi, nastao u povodu djelatnosti poslovne jedinice tuženika (Vinkovci),a nije nužno da je upisana u sudski registar kao podružnica.
15. Podnošenjem tužbe sudu u Vinkovcima, tužiteljica je iskoristila svoje pravo te je izabrala nadležni sud na temelju članka 59. ZPP-a (poslovna jedinica tuženika), a pristup tom sudu, za razliku od suda nadležnog prema sjedištu tuženika, tužiteljici ne predstavlja značajno financijsko opterećenje.
16. Kako žalba nije osnovana odlučeno je kao u izreci na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a.
Dubrovnik, 15. siječnja 2025.
Sutkinja:
Josita Begović
