Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2983/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja i članice vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja ĐČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vlasta Joksimović, odvjetnica iz Siska, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Iveković, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-195/2022-19 od 3. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 15. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-195/2022-19 od 3. studenog 2023.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb (OIB: 53056966535) isplatiti tužitelju ĐČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), po osnovi preplate anuiteta vezanih uz tečaj CHF, iznos od 13.204,91 EUR / 99.492,37 kn1 sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom na iznos od:
-2,28 EUR / 17,16 kn od 31.03.2008. god. do isplate,
-9,88 EUR / 74,45 kn od 31.10.2008. god. do isplate,
-1,84 EUR / 13,89 kn od 30.11.2008. god. do isplate,
-12,06 EUR / 90,87 kn od 31.12.2008. god. do isplate,
-13,63 EUR / 102,70 kn od 31.01.2009. god. do isplate,
-14,34 EUR / 108,05 kn od 28.02.2009. god. do isplate,
-12,39 EUR / 93,32 kn od 31.03.2009. god. do isplate,
-12,76 EUR / 96,13 kn od 30.04.2009. god. do isplate,
-9,77 EUR / 73,60 kn od 31.05.2009. god. do isplate,
-7,57 EUR / 57,01 kn od 30.06.2009. god. do isplate,
-8,15 EUR / 61,42 kn od 31.07.2009. god. do isplate,
-9,31 EUR / 70,17 kn od 31.08.2009. god. do isplate,
-9,21 EUR / 69,41 kn od 30.09.2009. god. do isplate,
-8,04 EUR / 60,57 kn od 31.10.2009. god. do isplate,
-10,24 EUR / 77,16 kn od 30.11.2009. god. do isplate,
-12,01 EUR / 90,47 kn od 31.12.2009. god. do isplate,
-14,52 EUR / 109,39 kn od 31.01.2010. god. do isplate,
-13,94 EUR / 105,06 kn od 28.02.2010. god. do isplate,
-17,35 EUR / 130,74 kn od 31.03.2010. god. do isplate,
-16,71 EUR / 125,88 kn od 30.04.2010. god. do isplate,
-17,97 EUR / 135,37 kn od 31.05.2010. god. do isplate,
-28,88 EUR / 217,58 kn od 30.06.2010. god. do isplate,
-26,63 EUR / 200,67 kn od 31.07.2010. god. do isplate,
-34,83 EUR / 262,42 kn od 31.08.2010. god. do isplate,
-32,36 EUR / 243,84 kn od 30.09.2010. god. do isplate,
-28,40 EUR / 213,96 kn od 31.10.2010. god. do isplate,
-36,76 EUR / 277,00 kn od 30.11.2010. god. do isplate,
-47,41 EUR / 357,21 kn od 31.12.2010. god. do isplate,
-39,87 EUR / 300,42 kn od 31.01.2011. god. do isplate,
-42,52 EUR / 320,34 kn od 28.02.2011. god. do isplate,
-39,15 EUR / 295,01 kn od 31.03.2011. god. do isplate,
-39,76 EUR / 299,57 kn od 30.04.2011. god. do isplate,
-54,03 EUR / 407,08 kn od 31.05.2011. god. do isplate,
-54,67 EUR / 411,90 kn od 30.06.2011. god. do isplate,
-66,43 EUR / 500,51 kn od 31.07.2011. god. do isplate,
-60,39 EUR / 454,99 kn od 31.08.2011. god. do isplate,
-53,77 EUR / 405,17 kn od 30.09.2011. god. do isplate,
-53,07 EUR / 399,82 kn od 31.10.2011. god. do isplate,
-52,56 EUR / 395,98 kn od 30.11.2011. god. do isplate,
-55,71 EUR / 419,75 kn od 31.12.2011. god. do isplate,
-58,46 EUR / 440,47 kn od 31.01.2012. god. do isplate,
-58,83 EUR / 443,25 kn od 29.02.2012. god. do isplate,
-56,93 EUR / 428,91 kn od 31.03.2012. god. do isplate,
-58,21 EUR / 438,59 kn od 30.04.2012. god. do isplate,
-59,09 EUR / 445,23 kn od 31.05.2012. god. do isplate,
-57,61 EUR / 434,09 kn od 30.06.2012. god. do isplate,
-58,00 EUR / 437,02 kn od 31.07.2012. god. do isplate,
-56,89 EUR / 428,67 kn od 31.08.2012. god. do isplate,
-54,50 EUR / 410,62 kn od 30.09.2012. god. do isplate,
-57,05 EUR / 429,86 kn od 31.10.2012. god. do isplate,
-58,28 EUR / 439,09 kn od 30.11.2012. god. do isplate,
-57,42 EUR / 432,62 kn od 31.12.2012. god. do isplate,
-52,60 EUR / 396,33 kn od 31.01.2013. god. do isplate,
-56,69 EUR / 427,16 kn od 28.02.2013. god. do isplate,
-57,05 EUR / 429,85 kn od 31.03.2013. god. do isplate,
-55,45 EUR / 417,77 kn od 30.04.2013. god. do isplate,
-50,46 EUR / 380,18 kn od 31.05.2013. god. do isplate,
-50,33 EUR / 379,23 kn od 30.06.2013. god. do isplate,
-51,56 EUR / 388,46 kn od 31.07.2013. god. do isplate,
-53,52 EUR / 403,26 kn od 31.08.2013. god. do isplate,
-56,24 EUR / 423,76 kn od 30.09.2013. god. do isplate,
-54,84 EUR / 413,18 kn od 31.10.2013. god. do isplate,
-55,83 EUR / 420,67 kn od 30.11.2013. god. do isplate,
-56,96 EUR / 429,16 kn od 31.12.2013. god. do isplate,
-49,61 EUR / 373,77 kn od 31.01.2014. god. do isplate,
-50,88 EUR / 383,37 kn od 28.02.2014. god. do isplate,
-50,46 EUR / 380,22 kn od 31.03.2014. god. do isplate,
-49,05 EUR / 369,60 kn od 30.04.2014. god. do isplate,
-48,60 EUR / 366,19 kn od 31.05.2014. god. do isplate,
-48,81 EUR / 367,73 kn od 30.06.2014. god. do isplate,
-50,41 EUR / 379,79 kn od 31.07.2014. god. do isplate,
-51,75 EUR / 389,94 kn od 31.08.2014. god. do isplate,
-51,47 EUR / 387,84 kn od 30.09.2014. god. do isplate,
-52,64 EUR / 396,62 kn od 31.10.2014. god. do isplate,
-10.277,24 EUR / 77.433,88 kn od 21.11.2014. god. do isplate,
po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. (OIB: 53056966535) naknaditi tužitelju ĐČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) troškove parničnog postupka u iznosu od 1.537,61 EUR / 11.585,12 kn sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od 3. studenog 2023. pa do isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
2. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je:
I. Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti.
II. Utvrđuje se da tužitelj ĐČ povukao tužbu za iznos od 999,48 EUR / 7.530,55 kn zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos.
3. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja i obveže tužitelja na naknadu troška postupka tuženiku, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba tuženika nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 13.204,91 EUR/ 99.492,37 kn po osnovi pretplate anuiteta vezanih uz tečaj CHF, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom na pojedine mjesečne iznose za razdoblje od ožujka 2008. do studenog 2014.
7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koje ukazuje žalba, kao ni povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, tako da se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati.
8. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 8. ZPP, na koju opisno upire žalitelj, jer je sud ovlašten na temelju odredbe članka 8. ZPP uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane. Tako sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra žalitelj da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego to čini žalitelj. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud i ono je u konkretnom slučaju dano u skladu s odredbom članka 8. ZPP.
9. Također nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev kao i prigovore tuženika, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (članak 8. ZPP) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.
10. Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:
- da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 158-50-3995262 26. ožujka 2007. i to tužitelj kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor,
- da je ugovorom ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 48.318,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja (članak 1. ugovora), s rokom otplate 360 mjeseci (članak 4. ugovora), s namjenom kredita – stambeni kredit sa flexi otplatom bez početka (članak 6. ugovora), s načinom otplate u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća prema otplatnom planu koji kreditor uručuje korisniku kredita po isplati kredita (članak 7. ugovora),
- da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je između ostalih, i ovdje tuženik u razdoblju od 01.01.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 01.01.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO,
- da sukladno odredbi članka članka 502. c ZPP takve odluke obvezuju i ovaj sud u predmetnom postupku te se tužitelj može ovdje pozivati (što i čini) na pravna utvrđenja iz te odluke koja onda vezuju i sud,
- da tuženik ničim ne dokazuje da je u konkretnom slučaju tužitelja prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti glede ugovorene valute uz koju je vezana glavnica CHF, odnosno nije dokazao da su tuženik i tužitelj prije sklapanja ugovora i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranoj promjeni valute na štetu tužitelja kao potrošača,
- da tuženik nije na relevantan način tužitelja upozorio odnosno prikazao mogućnosti promjene valute CHF uz koju je vezana njegova obveza, odnosu nije tužitelju predočavao bilo kakve informacije, te nije dokazao da je tužitelj kao potrošač i slabija ugovorna strana imao utjecaja na sadržaj ugovora u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF, a kako to i proizlazi iz iskaza tužitelja kojeg da je sud u cijelosti prihvatio kao istinit jer je u skladu s drugim provedenim dokazima u postupku (ugovorom o kreditu, otplatnom tablicom), a tuženik nije dokazao suprotno,
- da je tuženik u postupku predložio saslušanje zaposlenika tuženika koji dokazni prijedlog je sud odbio kao nepotpun obzirom da tuženik na pripremnom ročištu (niti kasnije tijekom postupka) nije naveo ime i prezime, odnosno osobne podatke svjedoka čije saslušanje predlaže,
- da je odbijen prijedlog za saslušanjem javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni ugovor s obzirom da postoji ustaljena sudska praksa da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora,
- da je financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Lidiji Jurković utvrđeno da je u periodu kada je tečaj na dan dospijeća anuiteta bio veći od tečaja na dan isplate kredita korisnik kredita ukupno otplatio više zbog povećanja tečaja 99.492,37 kn ili preračunato po fiksnom tečaju za valutu EUR 7,53450, više otplaćeno 13.204,91 EUR,
- da je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje navedenog vještaka kao stručan i obrazložen, a na isti stranke nisu imale prigovore,
- da nije osnovan tuženikov prigovor prijeboja, odnosno prigovor da je potrebno uzeti u obzir i eventualna razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od onog u trenutku isplate kreditnog iznosa obzirom da plaćanjem anuiteta po tečaju nižem od početnog tužitelj kao potrošač nije primio ništa, niti je išta stekao bez osnove, pa da ne postoji niti njegova obveza vraćanja,
- da je tužitelj nakon provedenog financijskog vještačenja podneskom od 17. studenog 2022. djelomično povukao tužbu i to za iznos od 999,48 EUR / 7.530,55 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, a kojem povlačenju se tuženik nije protivio, pa da je temeljem odredbe članka 193. stavak 2. ZPP odlučio kao pod točkom II. izreke rješenja,
- da nije osnovan prigovor mjesne nenadležnosti suda,
- da potraživanje tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa iz osnove ugovorene valutne klauzule, nije zastarjelo, jer da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-1401/2012 od 4. travnja 2012. došlo do prekida zastare sukladno članku 241. ZOO, tako da pravomoćnim okončanjem spora donošenjem presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. zastara za ove sporove počinje teći iznosa, a vrijeme proteklo ne računa se u zastrani rok.
11. Na osnovu tako utvrđenoga činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je, utvrdio da su odredbe Ugovora o kreditu od dana 26. ožujka 2007. ništetne u dijelu u kojem se odnose na valutnu klauzulu, te je pozivom na odredbu članak 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 u daljnjem tekstu: ZOO) tuženiku naložio da tužitelju isplati, temeljem Ugovora o kreditu u utuženom razdoblju na ime pretplate zbog ništetne valutne klauzule iznos od 13.204,91 EUR/99.492,37 kn, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate, pri čemu je primijenio citirane odredbe Zakona o zaštiti potrošača, ukazujući i na odredbe, članka 225., 241. 323. i 1111. ZOO.
12. Žalbenim prigovorima tuženika nije dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nepoštenosti i ništetnosti spornih ugovornih odredaba Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenu valutne klauzule vezano za CHF i neosnovanost prigovora zastare.
13. U smislu odredbe čl. 190. ZPP pravilno je tužitelj postavio konačan zahtjev po primitku nalaza vještaka kojim je tek mogao utvrditi visinu svoje tražbine, pa su neosnovani žalbeni navodi o tome da je tužitelj isto trebao učiniti do okončanja prethodnog postupka, a o dopuštenosti preinake tužbe do zaključenja glavne rasprave se očitovao i Ustavni sud RH u odluci pod brojem U-III-4474/19 od 29.03.2022. gdje je Ustavni sud RH utvrdio da je preinaka tužbe dopuštena sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP prema kojem tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, što je i sukladno zaključku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenoga 2021. (Posl. br. Su IV-162/2021) u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. Nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju bi se nametnulo ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer nedopuštanje preinake tužbe u ovoj situaciji ne bi bilo razmjerno legitimnom cilju iz odredbe članka 190. st. 1. ZPP, a to je poštovanje načela pravne sigurnosti, ubrzanja postupka i osiguranja pravilnog djelovanja pravosudnog sustava, što bi dovelo do povrede prava na pristup sudu. Legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka je onemogućavanje zlouporabe procesnih ovlaštenja u cilju ubrzanja parničnog postupka. Imajući u vidu da zlouporabe procesnih prava u ovom slučaju nije bilo, to i ovaj sud smatra da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka pa prigovor tuženika da je počinjena bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 190. stavka 1. ZPP da nije osnovan.
14. Imajući u vidu činjenicu da tuženik tijekom provedenog prvostupanjskog postupka nije uspješno osporio status tužitelja kao potrošača, odnosno, da se radi o potrošačkom ugovoru, kao i okolnosti sklapanja Ugovora o kreditu, nema dvojbe da je predmetni ugovor tužitelj sklopio s tuženikom prema unaprijed pripremljenom sadržaju predloženom od strane tuženika – banke, te da tužitelj nije utjecao niti je mogao utjecati na sadržaj ugovornih odredaba po kojima se glavnica veže za valutu CHF, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.
15. Dakle, protivno žalbi tuženika, u konkretnom slučaju upravo je na tuženiku teret dokaza o postojanju posebnih okolnosti koje isključuju vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (tako i VS RH Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020), uključujući i okolnost da tužitelj nije potrošač. Tuženik u tom pravcu činjenično nije doveo u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj sklopio Ugovor o kreditu kao fizička osoba koja je djelovala izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, odnosno da tužitelj ima status potrošača kako je definiran čl. 3. ZZP/07.
16. Prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14., 110/15.) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba čl. 138.a ZZP/07 propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavak 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
17. Dakle, u ovom postupku kao pojedinačnom nije bilo potrebno ponovno provoditi potpuni dokazni postupak kako to i navodi prvostupanjski sud, što je izraženo i u stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom br. Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019., a ovo stoga, jer prema odredbi članka 502.a stavak 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.
18. Stoga iz razloga što prvostupanjski sud nije saslušao svjedoka javnog bilježnika čije je saslušanje tuženik predložio na okolnost da je tužitelj informiran o (poznatim) parametrima vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu CHF, činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno. Neprovođenje dokaza saslušanjem javnog bilježnika ne dovodi do povrede postupka jer se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja kolektivnog ugovora obzirom da javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru (Odluka Ustavnog suda poslovni broj U-III-4223/21 od 1. prosinca 2021.).
19. Kako tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije dostavio podatke za saslušanje djelatnika banke-čije saslušanje predlaže to je osnovano prvostupanjski sud odbio prijedlog istog kao nepotpun, pa se stoga ne mogu prihvatiti navodi tuženika da mu je onemogućeno raspravljanje tijekom postupka.
20. Uzimajući u obzir da je ugovor o kreditu između tuženika i tužitelja sklopljen u razdoblju na koji se odnosi gornja presuda Trgovačkog suda u Zagrebu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a ovdje tuženik ničim ne dokazuje da je u konkretnom slučaju tužitelj prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora bio od strane istoga informiran o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti glede ugovorene valute uz koju je vezana glavnica CHF, odnosno ne dokazuje da su tuženik i tužitelj prije sklapanja ugovora i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika glede mogućnosti promjene valute, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom mijenjanju a sve na štetu tužitelja kao potrošača. Ovdje je glede valutne klauzule za istaknuti i da zahtjev "informiranosti potrošača" u konkretnom smislu znači da ugovorna odredba o riziku promjene tečaja ne treba biti razumljiva samo na formalnoj i gramatičkoj razini, već da potrošač moru tu odredbu razumjeti u pogledu njezinog konkretnog dosega, u smislu da prosječni potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnosti deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je kredit denominiran, već da i može procijeniti potencijalno znatnije gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. Stoga u nedostatku drugih dokaza kojim bi tuženik potvrdio takve svoje navode, sama okolnost da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli bila jasna i uočljiva, kao i da je ugovor potvrđen po javnom bilježniku koji im je isti pročitao, a cijeneći i da se radilo o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru tuženika, ne ukazuje da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora bio adekvatno informirana glede ugovorene valutne klauzule.
21. Da je takvo postupanje banke nepošteno utvrdio je i sud Europske unije u svojoj odluci u predmetu C-186/16 Andricuic i dr. protiv Banca Romaneasca SA, a koja presuda obvezuje i ovaj sud u kojoj presudi sud Europske unije utvrđuje da je banka bila dužna potrošaču detaljno objasniti kako funkcionira kreditni paket do te mjere da mu je morao ako je potrebno kroz simulacije demonstrirati kako će moguće promjene tečaja posebno povezane uz moguće promjene kamatne stope utjecati na njegove mjesečne rate te ukupnu kreditnu obvezu i kroz koje točno mehanizme.
22. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz članka 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.
23. Kako je tužitelj istaknutim zahtjevom zatražio isplatu upravo novčanog iznosa od 13.204,91 EUR / 99.492,37 kn koji je tuženiku isplatila temeljem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu, čiju je visinu prvostupanjski sud pravilno utvrdio na temelju u postupku izvedenih dokaza, osobito, temeljem nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženika kao nepoštenog stjecatelja obvezao da tužitelju isplati traženi novčani iznos sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća, odnosno, od uplate pojedinih mjesečnih iznosa do konačne isplate, kako to nalažu odredbe članka 1115. ZOO koje reguliraju opseg vraćanja kod stečenog bez osnove, koje se odgovarajuće primjenjuju i kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba.
24. Isto tako prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava ocijenio neosnovanim prigovor zastare glede valutne klauzule, uključujući i stajalište o prekidu zastare i ponovnom početku tijeka zastare da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Budući da je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 6632/17 postala pravomoćna 14.06.2018. to od pravomoćnosti te presude počinje teći zastarni rok od pet godina propisan člankom 225. ZOO, pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 2. studenog 2021. proizlazi da zastara nije nastupila.
25. S obzirom da učinak nepošteni ugovornih odredaba djeluje ex tunc, unatrag od trenutka sklapanja Ugovora, smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikada nije ni bila ugovorena, tako da u odnosu na tužitelja kao potrošača i ne može imati učinak (što je sukladno odlukama Europskog suda za ljudska prava u kojima je Europski sud utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili pak kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba).
26. U konkretnom slučaju, kod utvrđenja nepoštenim, a time i ništetnim i bez pravnog učinka ugovornih odredaba valutne klauzule, tužitelj je stekao pravo od tuženika zahtijevati isplatu novčanih iznosa koje je isplatio temeljem tih ništetnih odredaba.
27. U odnosu na negativnu razliku potrebno je reći da prvostupanjski sud pravilno nije odlučivao o istoj. Naime, u svojoj odluci poslovni broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na postavljeno pitanje: “Može li sud u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama na temelju materijalno pravnih prigovora tuženika koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita?“ odgovorio: „U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita.“
28. Iz iznesenih razloga, nisu ostvareni žalbeni prigovori tuženika, a kako nisu ostvareni niti žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti jer je prvostupanjski sud odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja pravilno primijenio mjerodavne zakonske odredbe na kojima je presuda utemeljena, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu u prihvaćenom dijelu zahtjeva potvrditi temeljem odredaba članka 368. stavka 1. ZPP uključujući i odluku o troškovima postupka koju je prvostupanjski sud pravilno zasnovao na odredbi članka 154. stavka 1. u svezi s odredbom članka 155. stavka 1. ZPP, pri čemu je vodio računa kako o osnovu tako i visini zahtjeva, kao i odredbi članka 48. stavak 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22-dalje OT), odnosno odredbi članka 52. točka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/2023) a koja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.
U Splitu, 15. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Tihana Pivac
