Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž R-4/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Kliničkog bolničkog centra Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, kojeg zastupa punomoćnik MC, dipl. iur., protiv tuženika KC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Jure Grbavac, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu od 22. studenog 2024. poslovni broj Pr-659/2023-18, dana 15. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kojom pobija rješenje u dijelu kojim mu nije dosuđen trošak postupka u iznosu od 875,00 EUR.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan. III. Nepobijana toč. I. i II. izreke rješenja ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem pod toč. I. izreke utvrđeno je da je tužba povučena, dok je pod toč. II. izreke naloženo tužitelju isplatiti tuženiku trošak postupka u iznosu od 2.000,00 EUR sa zateznom kamatom.

2. Navedeno rješenje, i to u dijelu kojim mu nije dosuđen trošak postupka u iznosu od 875,00 EUR, pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik sadržajno zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu dosuditi mu zahtijevani trošak, uključujući i trošak žalbenog postupka.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. U obrazloženju rješenja prvostupanjski sud navodi da je tužitelj povukao tužbu u podnescima od 16. i 18. listopada 2024. i da se tuženik usuglasio povlačenju tužbe u podnesku od 22. listopada 2024., pa je primjenom čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) utvrđeno da je tužba povučena pod toč. I. izreke. Kako je tuženik u podnesku od 31. listopada 2024. zatražio naknadu troškova postupka pozivom na čl. 158. st. 1. ZPP, prvostupanjski sud zaključuje da tuženik ima pravo na naknadu troškova koji su prema vrsti i visini opisani pod toč. 5.1. obrazloženja dok je pravo na zateznu kamatu obrazloženo pod toč. 5.2. obrazloženja, pa je slijedom navedenog naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 2.000,00 EUR sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjskog rješenja do isplate.

6. U žalbi tuženik navodi da mu je sud priznao trošak zastupanja na ročištu od 17. listopada 2024. primjenom smanjene vrijednosti spora (u daljnjem tekstu: VPS) od 859,67 EUR iako se na tom ročištu raspravljalo po VPS od 27.345,83 EUR, pa smatra da za to ročište ima pravo na nagradu u vrijednosti od 250 bodova (a ne samo 75 bodova). To iz razloga što je tužitelj tek 16. listopada 2024. u podnesku djelomično povukao zahtjev za iznos od 26.486,16 EUR, pa je podnesak dostavljen tuženiku na ročištu 17. listopada 2024., te se tuženik na tom ročištu nije usuglasio djelomičnom povlačenju tužbe koje je bilo moguće samo uz njegovu suglasnost (čl. 193. st. 2. ZPP), pa se na tom ročištu raspravljalo po VPS od 27.345,83 EUR. S obzirom da mu je sud dodijelio rok od 15 dana za očitovanje na podnesak tužitelja kojim je djelomično povučena tužba i da se očitovao u podnesku od 21. listopada 2024. na način da se djelomičnom povlačenju tužbe usuglasio, to se tek od 21. listopada 2024. raspravljalo po smanjenoj VPS. Smatra da istu analogiju treba primijeniti i na trošak sastava podneska od 21. listopada 2024. kojim se usuglasio djelomičnom povlačenju tužbe, radi čega smatra da ima pravo i na trošak koji uz obračun prema navedenoj VPS daje razliku od 875,00 EUR.

7. S obzirom da tuženik pobija rješenje u dijelu kojim mu nije dosuđen trošak u iznosu od 875,00 EUR, a da o odbijenom dijelu zahtjeva nije odlučeno u izreci prvostupanjskog rješenja, dok ne pobija rješenje u dijelu dosuđenog troška u iznosu od 2.000,00 EUR, a za što ne bi imao niti pravni interes, to je ovaj sud primjenom čl. 365. st. 1. ZPP konstatirao pod toč. III. izreke da toč. I. i II. izreke prvostupanjskog rješenja nisu predmetom razmatranja drugostupanjskog postupka. Predmetom razmatranja je zahtjev tužitelja za dosudu daljnjeg troška u iznosu od 875,00 EUR. 8. Iz stanja u spisu proizlazi da je tužitelj u podnescima od 16. listopada i 18. listopada 2024. povukao tužbu, da se tuženik u podnesku od 21. listopada 2024. usuglasio povlačenju tužbe i zatražio naknadu troškova postupka prema troškovniku koji je priložen uz podnesak, pa prvostupanjski sud u obrazloženju rješenja pogrešno navodi da je trošak zatražen u podnesku od 31. listopada 2024. Točno je da je tuženik dostavio podnesak od 31. listopada 2024. uz koji je ponovno dostavio i troškovnik koji je po vrsti i visini troškova identičan kao i troškovnik dostavljen uz podnesak od 21. listopada 2024., samo što još sadrži trošak sastava i tog podneska.

9. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tuženik ima pravo na naknadu troškova postupka primjenom čl. 158. st. 1. ZPP s obzirom da je tužitelj povukao tužbu, a da nije udovoljeno njegovom zahtjevu.

10. Sporno je između stranaka koja je VPS mjerodavna za dosudu troškova postupka i to za zastupanje na ročištu 17. listopada 2024. i za sastav podneska od 21. listopada 2024. Na ročištu 17. listopada 2024. tuženiku je predan podnesak od 16. listopada 2024. kojim tužitelj djelomično povlači tužbu na način da smanjuje zahtjev s početno utuženog iznosa od 27.345,83 EUR na iznos od 859,67 EUR. S obzirom se tuženik na ročištu 17. listopada 2024. nije izjasnio o pristanku na djelomično povlačenje tužbe, dodijeljen mu je rok od 15 dana radi očitovanja. Nakon toga u podnesku od 18. listopada 2024. tužitelj je u potpunosti povukao tužbu. Prvostupanjski sud je 21. listopada 2024. putem obavijesti broj Pr-659/2023 pozvao tuženika na izjašnjenje o povlačenju tužbe u smislu čl. 193. st. 2. ZPP. Tuženik se u podnesku od 21. listopada 2024. usuglasio povlačenju tužbe i zatražio naknadu troškova postupka.

11. Kako VPS koja se odnosi na novčano potraživanje obuhvaća vrijednost glavnog zahtjeva (čl. 35. st. 1. ZPP) koji je u konkretnom slučaju odredio tužitelj i to u tužbi u iznosu od 27.345,83 EUR, ali isto tako i u podnesku od 16. listopada 2024. u iznosu od 859,67 EUR, kao i da VPS nakon što je visina tužbenog zahtjeva smanjena djelomičnim povlačenjem tužbe ne ovisi o tome da li će/ili neće tuženik pristati na povlačenje (djelomično) tužbe, to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava visinu troškova odmjerio prema VPS u visini novčanog potraživanja u vrijeme poduzete radnje. O tome da li će se tuženik usuglasiti s povlačenjem tužbe ovisi samo način rješavanja (okončanja) postupka, ali ne i VPS koju određuje tužitelj u visini novčanog potraživanja.

12. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tuženika kojim zahtjeva dosudu daljnjih troškova, a slijedom neuspjeha s žalbom i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka primjenom čl. 154. st. 1. ZPP.

U Varaždinu 15. siječnja 2025.

Sutkinja

Sanja Bađun