Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj. Gž Ob-451/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivani Stojić, odvjetnici iz Slatine, protiv tuženika: 1) GT iz [adresa], sada u Kaznionici u Glini, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2) HT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oba zastupana po punomoćnici Tatjani Denisov, odvjetnici iz Slatine, radi utvrđenja i isplate, te po protutužbi tuženika: 1) GT iz [adresa], sada u Kaznionici u Glini, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2) HT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oba zastupana po punomoćnici Tatjani Denisov, odvjetnici iz Slatine, protiv tužiteljice VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivani Stojić, odvjetnici iz Slatine, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini poslovni broj P Ob-15/2020-66 od 28. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini poslovni broj P Ob-15/2020-66 od 28. listopada 2022. u pobijanim točkama I., IV., VI., VII., VIII., IX., X., XI. i XII. izreke, kao i u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za nalaganje tuženiku GT izdavanje tabularne isprave podobne za upis prava vlasništva tužiteljice u zemljišnim knjigama na nekretninama označenim kao kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], odnosno da u protivnom tu izjavu zamjeni prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je suđeno:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da je ništavan u ½ dijela Ugovor o darovanju od 28. lipnja 2018. godine sklopljen između I. tuženika GT OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], sada u Kaznionici u Glini i II. tuženika HT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojim Ugovorom je I. tuženik GT na cjelokupnim nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje se sastoje od kč. br. [katastarska čestica] vinograd [adresa] sa 1971 m2 i kč. br. [katastarska čestica] vinograd Lipa sa 330 m2, izvršio prijenos prava vlasništva na II. tuženika HT pa se, na 1/2 dijela, nekretnina iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje se sastoje od kč. br. [katastarska čestica] vinograd [adresa] sa 1971 m2 i kč. br. [katastarska čestica] vinograd [adresa] sa 330 m2, nalaže uspostava ranijeg zemljišno-knjižnog stanja."
II. Utvrđuje se da nekretnine iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje se sastoje od kč. br. [katastarska čestica] vinograd [adresa] sa 1971 m2 i kč. br. [katastarska čestica] vinograd [adresa] sa 330 m2, čine bračnu stečevinu tužiteljice VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 1. tuženika GT iz [adresa], sada u Kaznionici u Glini, OIB: [osobni identifikacijski broj], te se odbija tužbeni zahtjev kojim tužiteljica VT zahtijeva da sud naloži 1. tuženiku GT da joj izda tabularnu ispravu podobnu za upisa prava vlasništva u zemljišnim knjigama, u protivnom će tu izjavu zamijeniti ova presuda, sve u roku 15 dana.
III. Nalaže se 1. tuženiku GT iz [adresa], sada u Kaznionici u Glini, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime bračne stečevine na pokretninama ½ dijela M1 osobnog automobila "Seat Cordoba", broj šasije: [broj šasije], registarske oznake i broja SL321AD isplati iznos od 3.923,95 kn / 520,80 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počevši od dana 29. listopada 2022. godine do konačne isplate, sve u roku 15 dana.
IV. Tužbeni zahtjev utvrđen pod točkom III. izreke protiv 2. tuženika HT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] se odbija i odbija se tužbeni zahtjev protiv 1. tuženika GT iz [adresa], sada u Kaznionici u Glini, OIB: [osobni identifikacijski broj] u preostalom dijelu preko iznosa navedenog pod točkom III. izreke do zatraženog iznosa od 9.000,00 kn / 1.194,50 eur.
V. Nalaže se 1. tuženiku GT iz [adresa], sada u Kaznionici u Glini, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime bračne stečevine na pokretninama ½ dijela motocikla Kawasaki Ninja, ZX-7R, 90 kW, 748 ccm, broj mjesta 2, godina proizvodnje 1996., registarske oznake i broja [registarska oznaka] isplati iznos od 3.627,81 kn / 481,49 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počevši od dana 29. listopada 2022. godine do konačne isplate, sve u roku 15 dana.
VI. Tužbeni zahtjev utvrđen pod točkom V. izreke protiv 2. tuženika HT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] se odbija i odbija se tužbeni zahtjev protiv 1. tuženika GT iz [adresa], sada u Kaznionici u Glini, OIB: [osobni identifikacijski broj] u preostalom dijelu preko iznosa navedenog pod točkom V. izreke do zatraženog iznosa od 7.000,00 kn / 929,06 eur.
VII. Nalaže se 2. tuženiku HT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime bračne stečevine - povećanja vrijednosti nekretnina 2. tuženika, isplati iznos od 15.399,27 kn / 2.043,83 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počevši od dana 29. listopada 2022. godine do konačne isplate, sve u roku 15 dana.
VIII. Tužbeni zahtjev utvrđen pod točkom VII. izreke protiv 1. tuženika GT iz [adresa], sada u Kaznionici u Glini, OIB: [osobni identifikacijski broj] se odbija i odbija se tužbeni zahtjev protiv 2. tuženika HT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u preostalom dijelu preko iznosa navedenog pod točkom VII. izreke do zatraženog iznosa od 90.000,00 kn / 11.945,05 eur.
IX. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tužiteljici – protutuženici VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da I. tuženiku – protutužitelju GT iz [adresa], sada u Kaznionici u Glini, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženiku – protutužitelju HT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] solidarno isplati iznos od 16.104,50 kn na ime ½ dijela dospjelih rata kredita počev od 15. lipnja 2018. godine pa do 1. kolovoza 2022. godine u Erste & Steirmärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski Trg 3a, temeljem Ugovora o kreditu broj: 5114403833 sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 5,31 % koja teče od dana podnošenja protutužbe, pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata u visini stope koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana i to na račun u Erste & Steirmärkische Bank d.d., broj: [broj bankovnog računa]."
X. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tužiteljici – protutuženici da I. i II. tuženicima – protutužiteljima solidarno isplati iznos od 869,71 kn na ime ½ duga po kreditnoj kartici "Erste Card Club" d.o.o. Zagreb, Ul. Frana Folnegovića 6, koji dug je nastao za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i I. tuženika sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 654,15 kn teče od 30. svibnja 2018.g., pa do isplate, a na iznos od 215,56 kn teče od 18. listopada 2019.g., pa do isplate, u roku od 15 dana."
XI. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tužiteljici – protutuženici da I. i II. tuženicima – protutužiteljima solidarno isplati iznos od 2.050,00 kn na ime ½ dijela duga po tekućem računu I. tuženika broj: [broj bankovnog računa] koji dug je nastao za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i I. tuženika sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 350,00 kn teče od 06. srpnja 2018.g., pa do isplate, na iznos od 350,00 kn teče od 21. kolovoza 2018.g. pa do isplate, na iznos od 150,00 kn teče od 30. studenog 2018.g., pa do isplate, na iznos od 750,00 kn teče od 24. prosinca 2018.g., na iznos od 50,00 kn teče od 29. prosinca 2018.g., pa do isplate i na iznos od 400,00 kn teče od 02. ožujka 2019.g., pa do isplate, u roku od 15 dana."
XII. Nalaže se tužiteljici – protutuženici VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da 1. tuženiku – protutužitelju GT iz [adresa], sada u Kaznionici u Glini, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 3.767,25 kn / 500,00 eur na ime ½ dijela tržišne vrijednosti osobnog automobila marke "Opel Astra" 2.0 GSI 16V, god. proizvodnje 1992., reg. oznaka [registarska oznaka] koji je bračna stečevina tužiteljice i 1. tuženika sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana 29. listopada 2022. godine, pa do isplate, u roku od 15 dana.
XIII. U preostalom dijelu preko iznosa navedenog pod točkom XII. do zatraženog iznosa od 8.000,00 kn / 1.061,78 eur tužbeni zahtjev se odbija.
XIV. Svaka stranka snosi svoje troškove."
2. Protiv te presude stranke su podnijele žalbe.
3. Tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, kako se može zaključiti iz sadržaja žalbe primjenom članka 365. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u nastavku ZPP), u dijelu u kojem nije uspjela u postupku (točke I., IV., VI., VIII. i XII izreke, kao i odbijajući dio pod točkom II. izreke) zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje, a podredno da se ista preinači i u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, a odbije protutužbeni zahtjev tuženika.
4. Tuženici pobijaju prvostupanjsku presudu u točkama IX., X. i XI. izreke, a tuženik HT i u točki VII. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači u skladu s navodima žalbe, a podredno da se u tom dijelu prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
5. Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.
6. Žalbe nisu osnovane zbog slijedećih razloga.
7. Predmet spora je s jedne strane zahtjev tužiteljice prema tuženicima:
- za utvrđenje ništetnim ugovora darovanju koji su 28. lipnja 2018. sklopili tuženici u odnosu na ½ dijela nekretnina označenih kao kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], u naravi vinograda, te uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na predmetnim nekretninama za ½ dijela, a potom i zahtjev za utvrđenje kako predmetne nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika GT, te zahtjev da joj tuženik GT izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva tih nekretnina u zemljišnim knjigama,
- za isplatu iznosa od 9.000,00 kuna (1.194,50 eura) na ime pola vrijednosti osobnog automobila marke Seat Cordoba, pobliže opisanog u izreci pobijane presude,
- za isplatu iznosa od 7.000,00 kuna (929,06 eura) na ime pola vrijednosti motocikla Kawasaki Ninja, pobliže opisanog u izreci pobijane presude,
- za isplatu iznosa od 90.000,00 kuna (11.945,05 eura) na ime pola povećane vrijednosti nekretnine u vlasništvu tuženika HT, zbog izvršenih ulaganja tužiteljice i tuženika GT u tu nekretninu za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice.
8. S druge strane, predmet spora, u ovoj fazi postupka, je i protutužbeni zahtjev tuženika GT i HT prema tužiteljici:
- za isplatu iznosa od 16.104,50 kuna (2137,43 eura) na ime pola dospjelih rata kredita u razdoblju 15. lipnja 2018. do 1. kolovoza 2022. po Ugovoru o kreditu broj 5114403833 koji je sa Erste & Steirmärkische Bank d.d. sklopio tuženik GT za vrijeme trajanja bračne zajednice sa tužiteljicom među ostalim i radi kupnje vinograda za koje tužiteljica traži utvrđenje bračne stečevine (kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina]),
- za isplatu iznosa od 869,71 kunu (115,43 eura) na ime pola iznosa duga po kreditnoj kartici Erste Card Club d.o.o. na ime tuženika GT nastalog za vrijeme trajanja bračne zajednice sa tužiteljicom,
- za isplatu iznosa od 2.050,00 kuna (272,08 eura) na ime pola iznosa duga po tekućem računu tuženika GT broj: [broj bankovnog računa] nastalog za vrijeme trajanja bračne zajednice sa tužiteljicom,
- za isplatu tuženiku GT iznosa od 3.767,25 kuna (500,00 eura) na ime pola vrijednosti osobnog automobila marke Opel Astra, pobliže opisanog u izreci pobijane presude.
9. Tijekom postupka nije bilo sporno:
- da su tužiteljica i tuženik GT bili u izvanbračnoj zajednici od 2008., da bi potom sklopili brak 5. listopada 2015., a bračna zajednica je prestala 8. svibnja 2018. od kada se tuženik GT nalazi na izdržavanju višegodišnje zatvorske kazne,
- da je za vrijeme trajanja bračne zajednice tuženik GT od svoje tetke ET kupio vinograd (kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina]), za iznos od 10.000,00 kuna, sredstvima ostvarenim Ugovorom o kreditu broj 5114403833 sklopljenim sa Erste & Steirmärkische Bank d.d. (prema obavijesti banke na str. 44. spisa za iznos kredita od 45.000,00 kuna na rok otplate od 84 mjeseca, sa 47 nedospjelih obroka na dan 3. lipnja 2019.), te da predmetni vinograd, iako se kao vlasnik tih nekretnina uknjižio samo tuženik GT, kao i obveza po kreditu, predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika GT,
- da je po prestanku bračne zajednice 2018. tuženik GT predmetni vinograd darovao svome bratu HT, koji se temeljem tog ugovora uknjižio u zemljišnim knjigama kao vlasnik, a za koji ugovor tužiteljica smatra da je ništetan u odnosu na ½ dijela predmetnih nekrenina,
- da je po prestanku bračne zajednice tužiteljice i tuženika GT kredit kojim je, među ostalim, kupljen predmetni vinograd nastavio otplaćivati tuženik HT.
10. U odnosu na zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim ugovora o darovanju kojim je tuženik GT predmetni vinograd darovao svome bratu HT, prvostupanjski je sud, kako proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, na temelju iskaza tužiteljice po ocjeni ovog suda pravilno zaključio kako su točni navodi tuženika da je među strankama postignut dogovor sa kojim se suglasila i tužiteljica, po kojem dogovoru će tuženik HT na sebe preuzeti otplatu kredita iz kojeg je financirana kupnja vinograda, a da će mu tuženik GT zauzvrat prenijeti u vlasništvo taj vinograd (nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina]).
11. Suprotno tumačenu tužiteljice u žalbi, u situaciji kada je tužiteljica u svom iskazu na ročištu od 1. prosinca 2020. (str. 200 do 203 spisa) u dva navrata jasno potvrdila svoju suglasnost ("Ja sam se međutim suglasila da vinograd bude na 2. tuženika, ako će on otplaćivati kredit." i "Ja sam samo rekla: "Ako ćeš plaćati kredit evo ti vinograd"."), zaključak suda nije izvučen iz konteksta iskaza tužiteljice, pa sud na tu okolnost nije ni trebao ocjenjivati iskaze u postupku saslušanih svjedoka, koji u svojim iskazima nisu ni iznijeli bilo kakva neposredna saznanja o okolnostima sklapanja spornog ugovora. Tužiteljica se u žalbi, osporavajući naprijed navedeni zaključak suda, poziva na iskaze svjedoka ŽT, MT i KT. Svjedok KT (str. 199 spisa) nije iznio nikakva saznanja o spornom darovanju, dok je svjedokinja ŽT (str. 175 spisa) izjavila kako "misli da se tužiteljica složila da suprug GT ovaj vinograd prepiše na brata HT", a svjedokinja MT (str. 193 spisa) je u svom iskazu samo pretpostavila kako se tužiteljica "nikako ne bi suglasila da se te nekretnine daruju nekome drugome", pa ti iskazi ne dovode u sumnju zaključak prvostupanjskog suda.
12. Međutim, okolnosti da je tuženik GT, uz usmenu suglasnost tužiteljice, prenio na tuženika HT vlasništvo predmetnog vinograda uz obvezu HT da nastavi otplaćivati kredit, upućuje na zaključak da je prava volja stranaka bila sklapanje ugovora o kupoprodaji predmetnog vinograda u smislu članka 376. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - u nastavku ZOO), s tim da se isplata kupoprodajne cijene, određene u visini preostalih rata Ugovoru o kreditu broj 5114403833 kod Erste & Steirmärkische Bank d.d., ima izvršiti trećoj osobi, odnosno banci.
13. Kod postojanja usmene suglasnosti tužiteljice i nesporne činjenice kako je tuženik HT nastavio otplaćivati kredit iz kojeg je financirana kupnja vinograda, pri čemu tužiteljica u odgovoru na protutužbu (str. 72 spisa) i tijekom postupka nije osporila navode tuženika po kojima iznos uplaćenih rata kredita nakon prestanka bračne zajednice tužiteljice i tuženika GT značajno premašuje kupoprodajnu cijenu vinograda u vrijeme stjecanja od strane bračnih drugova, za zaključiti je kako je tuženik HT predmetni vinograd stekao kao treća poštena osoba u smislu članka 37. stavka 3. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - u nastavku ObZ). Osim toga, prema stajalištu ovog suda, u situaciji kada iz iskaza tužiteljice nedvojbeno proizlazi kako se suglasila da tuženik HT stekne vlasništvo predmetnog vinograda u zamjenu za otplatu kredita, inzistiranje na postojanju pisane suglasnosti tužiteljice uz ovjeru potpisa kod javnog bilježnika u smislu članka 37. stavka 2. ObZ predstavljalo bi pretjerani formalizam, obzirom da je smisao navedene odredbe da se zaštiti bračni drug koji nije imao saznanja o raspolaganjima bračnom stečevinom od strane drugog bračnog druga, a što u konkretnom predmetu nije slučaj. Nedostatak potrebne forme ugovora o kupoprodaji kao razlog nevaljanosti spornog ugovora, kod naprijed utvrđenih činjenica i činjenica koje među strankama nisu sporne - da se tužiteljica usmeno suglasila sa prijenosom vlasništva vinograda na tuženika HT, da se tuženik HT uknjižio kao vlasnik predmetnih nekretnina i nastavio otplaćivati kredit kod Erste & Steirmärkische Bank d.d., koji je prema obavijesti o kreditu (str. 44 spisa), obzirom na broj nedospjelih obroka na dan 3. lipnja 2019., istekao sredinom 2023., otklonjena je i po odredbi članka 294. ZOO, jer su stranke do zaključenja rasprave pred prvostupanjskim sudom (28. rujna 2022.) taj ugovor u pretežitom dijelu ispunile.
14. Zbog izloženih razloga, dakle, iako ovaj sud ne može prihvatiti stajalište prvostupanjskog suda, izloženo u točki 47. obrazloženja pobijane presude, po kojem usmena suglasnost tužiteljice predstavlja sporazum o diobi bračne stečevine predmetnog vinograda, zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora kojim je vlasništvo stekao tuženik HT nije osnovan, pa tako nije osnovan ni zahtjev tužiteljice za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na predmetnim nekretninama, kao i zahtjev prema tuženiku GT za izdavanje tabularne isprave, tim prije jer među strankama ne postoji obveznopravni odnos iz kojeg bi proizlazila takva obveza tuženika GT.
15. Slijedom svega navedenog, kako u tom dijelu ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, a nije ostvarena ni bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11) ZPP, na koju se izrijekom poziva tužiteljica, jer pobijana presuda u tom dijelu nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ali je zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud propustio cijeniti bitne činjenice, žalbu tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanju presudu u točki I. izreke i u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke po odredbi članka 373.a stavka 1. ZPP.
16. S druge strane, tuženici u žalbi neizravno osporavaju da bi sporazum stranaka bio da tuženik HT preuzme otplatu i onog dijela kredita koji kao bračna stečevina tereti tužiteljicu. Suprotno takvim navodima tuženika, prvostupanjski je sud u tom pravcu pravilno ocijenio kao iskaz tužiteljice u dijelu u kojem se suglasila sa prijenosom vlasništva vinograda, tako i iskaz tuženika HT (str. 203 do 205 spisa), u dijelu u kojem se isti odnosi na stjecanje vlasništva vinograda od strane tog tuženika, a koji u iskazu navodi "Tužiteljica ĆT se meni usmeno suglasila sa sklapanjem tih ugovora da ne bi njoj došlo na naplatu vraćanje tog kredita", kao i dopis odvjetnice Ljiljane Kontarić-Serp (str. 21 spisa), iz kojih dokaza nedvojbeno proizlazi kako je volja stranaka bila da tuženik HT, nakon stjecanja vlasništva vinograda, u cijelosti preuzme obvezu otplate kredita, dakle i onaj dio obveze koji bi teretio tužiteljicu kao bračna stečevina. Drugačiji zaključak ne proizlazi niti iz iskaza svjedokinje NT (str. 177 do 179 spisa), na koji se pozivaju tuženici, a koja svojim iskazom samo potvrđuje suglasnost tužiteljice za postignuti sporazum među strankama.
17. Slijedom navednog, prvostupanjski je sud, odlučujući o zahtjevu tužitelja za isplatom iznosa od 16.104,50 kuna (2137,43 eura) na ime pola dospjelih rata kredita u razdoblju 15. lipnja 2018. do 1. kolovoza 2022., pravilno utvrdio činjenično stanje i nije povrijedio materijalno pravo na štetu tuženika, a nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj, te nije ostvarena ni povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11) ZPP na koju se tuženici izrijekom pozivaju, pa je po odredbi članka 368. stavka 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u točki IX. izreke.
18. U odnosu na automobil marke Seat Cordoba i motocikl Kawasaki Ninja, tuženici žalbom ne pobijaju prvostupanjski presudu u dijelu u kojem je tuženiku GT naloženo platiti tužiteljici pola vrijednosti tih automobila (točke III. i V. prvostupanjske presude), pa time ni utvrđenje prvostupanjskog suda po kojima predmetna vozila predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika GT, svakog za po ½ dijela i po kojima tužiteljica nije dala suglasnost da predmetna vozila tuženik GT daruje tuženiku HT. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski je sud naveo jasne razloge zbog kojih je izveo različit zaključak u pogledu postojanja suglasnosti tužiteljice za prijenos prava vlasništva na nekretninama (vinogradu) u odnosu na vlasništvo na vozilima, pa pobijana presuda u tom dijelu nije proturječna, o čemu se ovaj sud već očitovao odgovarajući na žalbene navode tužiteljice po kojima je zaključak o postojanju suglasnosti tužiteljice za nekretnine izvučen iz konteksta iskaza tužiteljice.
19. Kako navedene činjenice, dakle, u ovoj fazi postupka nisu sporne, prvostupanjski sud, pozvavši se na odredbu članka 37. stavak 3. ObZ, nije povrijedio materijalno pravo na štetu tužiteljice, kada je samo tuženiku GT naložio da plati tužiteljici pola vrijednosti tih vozila, a odbio taj zahtjev prema tuženiku HT.
20. Nadalje, tužiteljica žalbom nije osporila utvrđenja prvostupanjskog suda, pravilno utemeljena na nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka gospodarsko- tehničke i prometne struke Zlatka Mlinarića, dipl. ing., kako pola tržišne vrijednosti predmetnog osobnog automobila Seat Cordoba iznosi 3.923,95 kuna (520,80 eura), dok pola tržišne vrijednosti predmetnog motocikla iznosi 3.627,81 kuna (481,49 eura), pa ta utvrđenja kao pravilna prihvaća i ovaj sud, a slijedom istih pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužiteljice prema tuženiku GT zatražen preko navedenih i dosuđenih iznosa do zatraženih iznosa od 9.000,00 kuna (1.194,50 eura) na ime pola vrijednosti osobnog automobila, odnosno 7.000,00 kuna (929,06 eura) na ime pola vrijednosti motocilka.
21. Zbog naprijed navedenih razloga, a kako u tom dijelu nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, a nije ostvarena ni bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11) ZPP, na koju se izrijekom poziva tužiteljica, po odredbi članka 368. ZPP valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama IV. i VI. izreke.
22. U odnosu na zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od od 90.000,00 kuna (11.945,05 eura) zbog povećanja vrijednosti nekretnine u vlasništvu tuženika HT tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom nije bilo sporno kako su tužiteljica i tuženik GT za vrijeme trajanja bračne zajednice stanovali u kući u [adresa], koja je u vlasništvu HT, a koja nekretnina je označena kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz dopuštenje tog tuženika.
23. Tuženik HT žalbom pobija odluku prvostupanjskog suda sadržanu u točki VII. izreke u bitnome jer smatra kako iz obrazloženja pobijane presude nije vidljivo je li prvostupanjski sud procijenio povećanu vrijednost njegove nekretnine prema vrijednosti iste na dan vještačenja (19. siječnja 2022.) ili je uzeo u obzir povećanu prometnu vrijednost na dan prestanka bračne zajednice tužiteljice i tuženika GT (**.**.2018.).
24. Suprotno takvim tvrdnjama tuženika HT, iz obrazloženja pobijane presude (točka 53. obrazloženja) jasno proizlazi kako je sud prvog stupnja tužiteljici priznao pola vrijednosti radova i ulaganja specificiranih pod točkama 2., 3., 6., 7., 8., 10., 11.,12. i 13. troškovnika koji je izradila stalna sudska vještakinja za graditeljstvo Mira Makovec, arh. teh. (list 251 do 278 spisa), a koja ulaganja tuženik HT žalbom nije osporio, kao ni činjenicu da se tim ulaganjima povećala tržišna vrijednost njegove nekretnine. Iako se prvostupanjski sud pogrešno pozvao na odredbe članka 156. ZV i članka 1111. ZOO, tužiteljici pravo na pola iznosa vrijednosti tih ulaganja kao bračne stečevine pripada po odredbi članka 164. stavka 2. ZV, jer zbog povećanja tržišne vrijednosti nekretnine, koje povećanje nije sporno bez obzira kada se ta vrijednost utvrđivala, navedena ulaganja predstavljaju korisne troškove, koje je u obvezi naknaditi vlasnik nekretnine.
25. Slijedom spomenutog članka 164. stavka 2. ZV, pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužiteljice za naknadu tih ulaganja usmjeren prema tuženiku GT, jer isti nije vlasnik nekretnine u koju su ulaganja vršena.
26. S druge strane, tužiteljica u žalbi s pravom ističe kako pobijana presuda u dijelu utvrđenja koja su ulaganja u nekretninu tuženika HT poduzeta od strane tužiteljice i tuženika GT za vrijeme trajanje njihove bračne zajednice ima takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer je prvostupanjski sud, iako se u točki 53. obrazloženja poziva na iskaze tužiteljice (str. 200 do 203 spisa i str. 337 do 340 spisa), tuženika HT (str. 203 do 205 spisa i str. 331 do 333 spisa), tuženika LT (str. 214 do 215 spisa), svjedokinje NT (str. 177 do 179 spisa), svjedoka PT (str. 179 do 180 spisa) i svjedoka ĐT (str. 199 do 200 spisa), a koji iskazi se na okolnost ulaganja u predmetnu nekretninu u bitnome razlikuju, propustio ocijeniti te iskaze, pa je time, u tom dijelu, ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11) ZPP na koju se tužiteljica u žalbi poziva. Međutim, odluku o tom dijelu zahtjeva tužiteljice, pa tako i o žalbi tužiteljice u tom dijelu, u situaciji kada tuženici svojom žabom nisu osporili ulaganja koja je sud prvog stupnja priznao tužiteljici (već samo visinu povećanja vrijednosti nekretnine tuženika HT), moguće je donijeti primjenom članka 373.a ZPP.
27. Prije svega, za naglasiti je kako iz očitovanja vještakinje Mire Makovec (list 309. spisa), a to očitovanje stranke nisu osporile, proizlazi kako su očevidu od 19. siječnja 2022. prisustvovali tužiteljica i tuženik HT, te su se isti suglasili oko vrste radova koji su na nekretnini tuženika HT izvršeni u vrijeme dok su u istoj stanovali tužiteljica i tuženik GT, pa je vještakinja upravo te radove pobrojala u troškovniku priloženom uz vještvo dostavljeno sudu 3. veljače 2022., a na tako pobrojane radove tužiteljica nije stavila primjedbe.
28. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, u pogledu izvršenih ulaganja koja su pobrojana u troškovniku, dakle onih ulaganja za koje su stranke vještakinji predočile da su izvršena u relevantnom razdoblju kroz koje su u predmetnoj kući stanovali tužiteljica i tuženik GT, prvostupanjski je sud kao ulaganja bračnih drugova u bitnome prihvatio iskaz tužiteljice na ročištu od 28. lipnja 2022., kao i iskaz svjedoka DT (sud je priznao tužiteljici kao bračnu stečevinu sve radove za koje je navedeni svjedok rekao da ih je radio po nalogu i na trošak bračnih drugova), na čiji iskaz se tužiteljica poziva u žalbi, s tim da je vrijednost tih ulaganja pravilno utvrdio na temelju mišljenja vještakinje Mire Makovec prema cijenama kad ih se naknađuje (članak 164. stavak 6. ZV), pa su neosnovane žalbene tvrdnje tužiteljice po kojima je prvostupanjski sud pretežitu vjeru poklonio iskazu tuženika HT.
29. Za naglasiti je kako je na tužiteljici u ovom postupku teret dokaza da je sa tuženikom GT vršila ulaganja u nekretninu tuženika HT GT uslijed kojih se povećala vrijednost njegove nekretnine, a, kod suprotstavljenih iskaza stranaka i svjedoka koje su stranke na tu okolnost predložile, mimo onih ulaganja koja je utvrdio prvostupanjski sud, a tuženici žalbom nisu osporili (ulaganja pod točkama 2., 3., 6., 7., 8., 10., 11.,12. i 13. troškovnika koji je izradila vještakinja), tužiteljica druga ulaganja nije dokazala.
30. Tužiteljica je na okolnost izvršenih ulaganja priložila u nečitkoj preslici (list 22 do 24 spisa), a potom i u, većim dijelom nečitkom, izvorniku (list 129 spisa) određene račune iz kojih se ne može iščitati niti tko je te račune platio, niti da se radi o računima izdanim za ulaganja u nekretninu tuženika HT, pa ti dokazi ne upućuju na drugačiji zaključak od naprijed navedenog. Nadalje, sve da je tužiteljica, kako je tvrdila tijekom postupka i u žalbi, raspolagala određenom imovinom koju je, a što nije dokazala, stekla po nekoj drugoj osnovi, a ne radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, okolnost na koju upućuje u žalbi - da je ta sredstva podizala sa svog računa, nisu dostatna za zaključak da su ista uložena u nekretninu tuženika HT.
31. Zbog izloženih razloga, po odredbi članka 373.a ZPP, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice i tuženika HT kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim točkama VII i VIII izreke.
32. U odnosu na zahtjeve tuženika za isplatu iznosa od 869,71 kunu (115,43 eura) na ime pola iznosa duga po kreditnoj kartici Erste Card Club d.o.o. koja glasi na ime tuženika GT, te za isplatu iznosa od 2.050,00 kuna (272,08 eura) na ime pola iznosa duga po tekućem računu tuženika GT broj:
[broj bankovnog računa], a koji dugovi su, kako tvrde, nastali za vrijeme trajanja bračne zajednice sa tužiteljicom, tuženici su kao dokaz priložili nečitke preslike uplatnica (list 45 do 52 spisa) iz kojih nije vidljivo po kojoj osnovi su te uplate izvršene (radi li se o plaćanju dospjelih obveza po kreditu, plaćanju duga po kreditnoj kartici ili duga po tekućem računu), a većim dijelom nije ni vidljivo koji od tuženika je uplate izvršio (o čemu ovisi aktivna legitimacija svakog od tuženika), dok je iz izvoda prometa po računu tuženika GT broj: [broj bankovnog računa] (str. 365 do 428 spisa) vidljivo kako je otplata kredita koju je na sebe preuzeo tuženik HT vršena sa tog računa, pa se bez provođenja financijskog vještačenja, koje tuženici nisu predložili, ne može bez dvojbe zaključiti kako se uplate koje je na taj račun vršio tuženik HT u razdoblju nakon prestanka bračne zajednice tužiteljice i tuženika GT, kao i dug po tekućem računu u trenutku prestanka njihove bračne zajednice, ne odnose na dug po kreditu koji je preuzeo tuženik HT.
33. Osim toga, u situaciji kada tuženik HT u svom iskazu na ročištu od 1. prosinca 2020. navodi kako je tuženik GT dosta kockao i na to trošio dosta novaca, a isti da je imao plaću od oko 2.800,00 kuna, ne može se primijeniti presumpcija po kojoj bi eventualni dugovi po tekućem računu tuženika GT (izvan dugovanja po kreditu koja nisu bila sporna), kao i eventualni dug po kreditnoj kartici, bili bračna stečevina tužiteljice i tuženika GT bez da se prethodno utvrdi kojim sredstvima je isti pokrivao kockarske troškove.
34. Zbog tih razloga, pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja V HT po osnovi duga po kreditnoj kartici i tekućem računu tuženika GT, pa je po odredbi članka 373.a ZPP valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim točkama X. i XI. izreke.
35. U odnosu na osobni automobil Opel Astra, nije sporno kako je isti stečen za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i tuženika GT, te da je taj automobil tužiteljica nakon prestanka bračne zajednice prodala trećoj osobi bez suglasnosti tuženika GT, a tužiteljica žalbom nije osporila ni utvrđenja prvostupanjskog suda po kojima je taj automobil predstavlja bračnu stečevinu, te da je isti prodala za iznos od 1.000,00 eura, pa je prvostupanjski sud, slijedom tih činjenica, pravilno primijenio materijalno pravo, konkretno članak 37. stavak 3. ObZ, kada je naložio tužiteljici da plati tuženiku pola tog iznosa.
36. Zbog toga je po odredbi članka 368. stavka1. ZPP ovaj sud odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u pobijanoj točki XII. izreke.
37. Tužiteljica nije tražila naknadu parničnog troška pred prvostupanjskim sudom, a tuženici žalbom odluku o parničnom trošku nisu pobijali.
38. Zbog navedenog, dakle, presuđeno je kao u izreci.
Split, 15. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Marko Pribisalić