Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-28/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Ivana Tironija, kao predsjednika vijeća, te Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Daniele Povčević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, zastupanog po punomoćniku Mariu Puškaru, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 4 Pr-106/2022-23 od 3. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 4 Pr-106/2022-23 od 3. studenog 2023. u pobijanom dijelu pod točkama I., III. i V. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.138,37 eur / 31.180,51 kuna[1] sa zateznim kamatama tekućim od 16. prosinca 2021. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 5.441,64 eur / 41.000,00 kuna tekućih od 16. prosinca 2021. pa do 5. siječnja 2022., po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.318,46 eur / 9.933,94 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 3. studenog 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

¸

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 435,93 eur / 3.284,51 kuna sa zatraženim kamatama.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.“

2. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I., III. i V. izreke, i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači shodno žalbenim navodima odnosno ukine. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja upravljen prema tuženiku za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio ozljeđivanjem na radu pod poslodavca temeljem police osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti zaključene između njegova poslodavca i tuženika.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, kao ni ona iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju određeno u žalbi ukazuje tuženik. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije ostvaren ovaj žalbeni razlog.

7. U stadiju žalbenog postupka nije sporan štetni događaj, pasivna legitimacija i odgovornost, kao niti činjenica da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju na ime naknade neimovinske štete, kao i imovinske štete ukupni iznos od 5.441,64 eura / 41.000,00 kuna.

8. Sporna je visina tužbenog zahtjeva, kao i odluka o kamati na dosuđenu imovinsku štetu.

9. U odnosu na spornu visinu tužbenog zahtjeva medicinskim vještačenjem je u postupku je utvrđeno kako je tužitelj u štetnom događaju zadobio kompresivni prijelom ThXII kralješaka i natučenje oba plućna krila. Boravak na bolovanju i liječenje trajalo je do 15. studenog 2021. Tužitelj je trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju do 4 dana. Srednje jaki bolovi potrajali su 10 dana dok su manji kumulativne naravi bili prisutni 60 dana. Pretrpio je primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta u trajanju do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje. U tijeku daljeg liječenja bio je prisutan tzv. sekundarni strah i to jači 4 dana, srednji 5 dana i manji 6 dana. Kasniji strah slabijeg intenziteta kumulativne naravi u trajanju od mjesec dana bio je prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod liječenja te strah od doživljenog neugodnog iskustva i mogućih novih ozljeđivanja. Kod tužitelja je došlo do smanjenja životne aktivnosti za 15% trajno shodno kojem postotku će morati ulagati pojačane napore. Dok se nalazio na kućnom liječenju bila mu je potrebna pomoć i njega druge osobe po 2 sata dnevno kroz 30 dana, jer je nosio imobilizaciju, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te pomoći kod svih težih svakodnevnih aktivnosti, a koju pomoć su mu pružali ukućani. Naruženje je srednjeg stupnja.

10. Imajući u vidu težinu povrede, te jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli i straha, te stupanj naruženosti, kao i obim imovinske štete (tuđe pomoći) pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelju pripada ukupan iznos od 9.580,00 eura / 72.180,51 kunu (članak 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO, članak 1095. stavak 1. ZOO-a), koji je onda umanjen za isplaćeni iznos od 5.441,64 eura / 41.000,00 kuna. Inače, kod primjene odredbe članka 1100. ZOO-a kao materijalnopravne odredbe, određivanje visine novčane satisfakcije ovisi o specifičnim okolnostima svakog konkretnog slučaja. Naime, orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja služi za izračunavanje naknade, već se novčana naknada određuje prema svim okolnostima pojedinog slučaja.

11. Suprotno žalbenim navodima, tuženik je dužan snositi i plaćati zakonske zatezne kamate na nenovčanu neimovinsku štetu (naknada štete za tuđu pomoć) od dana podnošenja odštetnog zahtjeva sukladno članku 943. stavak 1. i 4. ZOO-a, jer mu se oštećena osoba tj. tužitelj obratio u mirnom postupku s odštetnim zahtjevom i uz taj odštetni zahtjev dostavio svu dokumentaciju potrebnu za utvrđivanje osnova i visine njegove obveze (jednako pravno shvaćanje zauzeto je u odluci revizijskog suda broj: Revr-1536/14 od 30. kolovoza 2017., te Revr 829/2017-2 od 30. travnja 2019.).

12. Isto tako, sud prvog stupnja pravilno je obistinio tužitelju i nagradu za sastav podnesaka od 22. veljače 2022. i 14. ožujka 2022., a s obzirom na njihov sadržaj.

13. Nadalje, iz pobijane presude proizlazi da je sud prvog stupnja zaključio da se radi o djelomičnom povlačenju tužbe, ali da nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe članka 158. ZPP-a jer tuženik nije naveo za koje radnje i u kojem točno iznosu potražuje naknadu parničnog troška zbog djelomičnog povlačenja tužbe, već je predao zahtjev za naknadu troškova kao da nije došlo do smanjenja tužbenog zahtjeva.

14. Već stoga nije osnovan njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev, slijedom čega u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe članka 158. stavak 1. ZPP-a, a kako to pravilno cijeni i sud prvog stupnja (u tom smislu odluka broj Rev 36/2022-3 od 15. prosinca 2022., te Rev 941/2022-2 od 18. srpnja 2023.).

15. Kako dakle, prvostupanjskom presudom, kao ni postupkom koji joj je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

16. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, jer nije uspio sa svojom žalbom.

U Splitu 15. siječnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

dr. sc. Ivan Tironi